18.02.2015. – ZNAKOVI PORED PUTA

Ja se tako malo družim s ljudima, a ukoliko se družim, tako se malo iskreno razgovaram i od srca smijem da patim kao od neke nezadovoljene fizičke potrebe od želje za smijehom. – Ivo Andrić

Bolesna djevojčica u parku. Gledajući je, čovjek je pomišljao na ono malo jagnje što ne može da hoda, nego zaostaje iza stada i zato ga čobanin nosi u naručju, dok hrabri, hajče i doziva ostale ovce i jagnjad, goneći ih pred sobom i pazeći da koja ne zaluta u stranu. – Ivo Andrić

Nigdje na svijetu, čini mi se, ne rastaje se s toliko bola i ne grli s toliko žara pri rastanku kao na pariškim stanicama. Treba vidjeti mlade parove sa koliko poganske iskrenosti udišu dah jedno drugom i prelaze prstima posljednji put preko čela, očiju, usta i grla. I u svemu tome nema ničeg ni stidnog ni pretjeranog ni smiješnog. Svak sa poštovanjem gleda i zaobilazi takav par i svak nastoji da ukaže pažnju ženi koja crvenih očiju i poluotvorenih ustiju ostaje na peronu i nemoćno još maše rukom koja je kao slomljena. – Ivo Andrić

Kad čujem ruske ciganske romanse i naše sevdalinke onakve kakve ih pjevaju ovdje po kafanama, osjetim onaj bolni i potresni stid koji sam poznavao u djetinjstvu, stid od egzibicionizma osjećanja, gori od stida od fizičke golotinje. – Ivo Andrić

Teško je naći na Orijnetu građevinu koja je cijela lijepa, čista i kojoj se ništa ne bi moglo prigovoriti. Ali, s druge strane, ne postoji na Istoku građevina koja ma kako oronula i zapuštena bila, nema bar pedalj zelene bašte, ili česmu žive vode, ili samo jednu saksiju sa pažljivo njegovanim cvijećem minđušice ili ruže mjesečarke. To je mjesto duša te trošne zgrade. Toga građevine na Zapadu nemaju. Kada bi u Zapadnoj Europi sa ovoliko nebrige, neznanja i neizlječive lijenosti zapustili jednu zgradu do ovog stupnja, ona bi zaudarala kao leš i trovala sve oko sebe. Orijent je divno čudo i najveći užas, jer u njemu granica između smrti i života nije jasno određena, nego krivuda i treperi. – Ivo Andrić

Luda i bestidna samoživost viđa se upravo kod onih koji najviše imaju i sve mogu. Pored toga, nezdravo i opasno samozadovoljstvo i smiješna sujeta, koja lebdi kao stalna prijetnja nad nama, javljaju se stalno, u svemu i teže da zavladaju našim mislima. Mnogo se divimo sami sebi i svemu što pomislimo ili uradimo, a mrzimo one koji u tom divljenju ne sudjeluju i spremni smo da ih preziremo kao glupane i gonimo kao neprijatelje svega što je pravo, lijepo i istinito. – Ivo Andrić

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Aforizmi, Anegdota, Izreke, pouke i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s