04.03.2015. – NOVI LJUDI, NOVE SITUACIJE…

Mi želimo razumijeti nove situacije kao neizbježne posljedice prošlosti, a ne kao rezultat sadašnjih izbora. Nastojimo osmisliti novo, temeljeći ga starom kako bismo smanjili svoj rizik i odgovornost. Drugim riječima, mi izmišljamo priču koja se može uklopiti u slijed naših iskustava. Stvaramo iluziju. Najjači izraz te iluzije smanjivanje rizika i odgovornosti proizvodi osjećaj sigurnosti. “Pao sam na ispitu jer mi je pas pojeo prijavnicu.” “Samo sam slušao naredbu”. “Vidi što sam zbog tebe napravio.” I tako redom.

Razmislite s kojom se skupinom ili “plemenom” najviše identificirate i na koji način ta identifikacija određuje vaše misli, vjerovanja i ponašanje. Što se događa kada promijenite svoju plemensku pripadnost? Pojavljujete se novi “vi”!

U vašoj vlastitoj svijesti i tijelu leži veličanstvena priča ispunjena dramom, patosom, humorom, inteligencijom, fantazijom i činjenicama. Nije manja od priče čitavog Svemira, posebice njegovog stvaranja, transformacije i konačno svrhe. I dok većina priča zahtijeva zasebnog slušatelja i pripovjedača, u vašoj su priči slušatelj i pripovjedač jedno. To što vi sebi pričate priču – priču koja uključuje vas – zapravo naglašava da bez vas ne bi bilo ni svemira! Ta priča zvana “vi” razmata se u panorama života, doslovno svemira u – vama. I uključuje svetu transformaciju svijesti u materiju.

Živimo u rijeci vremena, čije izvorište (naša prošlost) i čije odredište ispred nas (naša budućnost) već postoje!

Ljubav se može objasniti terminima ponašanja svjetlosnih čestica – fotona. Svi fotoni, ako za to imaju mogućnost, naginju istom stanju, prema tome, u fizikalnom smislu, fraza “svjetlost je ljubav”, nije pretjerana. Stoga ljubav predstavlja ljude koji naginju tome da budu u jedinstvenom stanju svijesti, kao kad, primjerice, ljubavnici imaju slične misli. Ili kad se osjećamo kao jedno s Bogom.

Iako ne mogu vidjeti Boga kao osobu ili stvar, ja imam iskustvo da Bog jest!

Ne postoji ni rođenje ni smrt. I jedno i drugo su privremene oznake pomoću kojih se suočavamo s iluzijom da smo svi mi tijela. Možemo označiti svoja tijela kao nešto što se rađa i umire, ali “ja” nikada nije rođeno i nikada neće umrijeti!

Život je čudno putovanje. Završavamo tamo gdje smo započeli!

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Aforizmi, Anegdota, Izreke, pouke i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s