Dječje priče i stihovi za laku noć II.

https://zmusk.files.wordpress.com/2014/05/2470f-bozisne-slike-cestitke010.jpgOpet smo sa vama i ove subote. I baš nas briga, ako već dosadili mi smo vama. Ali vi niste nama i mi od vas ne odustajemo, nego vam lijepe priče, stihove i rime za laku noć spremamo. A sad se fino ušuškajte u svoje krevetiće ili mami i baki u krilo, a može i pokojem djedu ili tati, pa i teti koja vas čuva, pa mirno poslušajte što vam imaju za reći naši “stričeki i tete” sve same poetese i poete… Samo molim, bez ikakve štete. Nakon toga može i pidžama party, samo neka nitko ne zna za to osim nas ZMUSK-ovaca koji ćemo vas nekako pokušati pred mama i tatama opravdati, zašto još, naime, nakon ovih priča slatkih i stihova kratkih ne drijemate nego “veliku feštu, za male, vi spremate”?!

https://zmusk.files.wordpress.com/2014/05/41a10-pyjama_party_by_trixicat.jpg

“I baš me briga što sam tako malen
i siromašan u obilju svijeta,
radostan hodim ovim poljskim putem,
poput sanjara sa dušom djeteta.”

književnik, Đuro Pavičić

Moja baka

http://www.uzagorju.com/source/images/zagorski-proizvodi/13-oroslavski-vez/proizvod03.jpgMoja je baka posebna,
medeno okruglasta
čudesno debeljuškasta
šuška dok hoda
polako, sva se valjuška.

Samo je malo
punašna, pa što!

Zna ona koliko je
široka i teška.

Na žlici nikad
nije bila škrta,
sve joj se
vrti oko tijesta,
hrane i vrta.
U tome je
prava majstorica.

https://www.coolinarika.com/image/dbb777fef51571544ba23978fb90b241_header.jpgNjena bi smočnica
mogla biti primjer
premijeru i ministrima.

Takvih pekmeza
neće se naći
ni za liznuti
nigdje u svijetu.

Samo tu,
kod nas doma,
– kaže baka.

Sva je ona
domaća, topla
mekana i mirisna.

Takva kakva jehttp://www.tekston.hr/uploads/8/3/5/0/8350363/1317129573.png
uz pekmeze
i sve njeno domaće
uvijek mi donosi i
neke nove jastučiće.

Kaže – neka se nađe!
Puna ih je kuća,
al to je njoj najslađe.

autorica: književnica, Sonja Zubović
https://hr-hr.facebook.com/sonja.zubovic.1

GREGOR I ZLATNI ORAO

Gregor je bio živahan dječak, pepeljastoplave kose i radoznalih očiju. Živio je u siromašnom planinskom selu, s majkom udovicom. Otac je jednom otišao u lov i nije se vratio. http://www.film-center.si/modules/fdb/film/image/images/sre%C4%8Dno%20kekec.jpg_296b62605cc0b8e11095ca20c63f931c.jpgGregor ga je pamtio kao nježna gorostasa, crvene brade i snažnih bijelih zubi, koji su se otkrivali u bučnom, veselom smijehu. Ali sada je u njegovu životu bilo malo veselja: radilo se teško i naporno u polju, muškarci su išli u planinu u potrazi za ogrjevom i plijenom, a žene su prale rublje na rijeci i podizale djecu oko čađavih ognjišta s malo vatre. Gregor se volio igrati na suncu, u grupi svojih golotrbih prijatelja, koji su bili bučni kao on, i isto tako gladni; jer u selu sve bijaše zajedničko: djeca, hrana i brige.

Jednoga dana, dok se Gregorova družina igrala na prašnjavom krugu u središtu sela, iz oblaka se spusti ogromni orao, http://www.zanimljivosti.hr/sadrzaj/20110523/23052011095858-2-orao-v.jpgkoji je na vrhu krila imao zlatno perje. Čeličnim kandžama zgrabi Gregora, pa ga ponese nebu pod oblake. Uzalud je majka kršila ruke i plakala, a djeca prestrašeno vrištala. Orao prenese Gregora preko planine, pa ga spusti ispod hrasta u nekom bijelom, razvučenom selu, posve drugačijem od Gregorova doma. Kuće su bile čvrste zidanice, sklonjene u sjenu drvoreda. Na trgu je žuborila česma, a oko sela njihalo se žito u poljima. U ograđenim oborima bilo je konja i pasa, a iz kuhinjskih lonaca mirisalo je kuhano meso s mirodijama.

Jedna složna, prijateljska obitelj, prihvati Gregora kao svog sina. Nisu puno pitali, a bistroumni je dječak brzo učio: odlično je jahao, pamtio slova i brojeve, gradio bedeme i kanale. U noći bi mislio na svoju majku, no nikada nije plakao niti pokazivao svoju tugu pred mještanima. Godine su prolazile. Zavolio je crvenokosu djevojku iz susjedstva. U proljeće, reče seoski starješina, bit će svadba i veselje. Ali Gregor iznenada usnu neobičan san. Vidio je majku koja ga dozivaše, staricu sijede kose i uvelih obraza. U snu, ona izgovori riječi: “tekuće”, “gorko” i “slatko”.

Gregor se probudi, uze krišom čuturicu i torbu, i krene u planinu. Pješačio je noć i dan, i još jednu noć, a uveče, na planinskom vrhu, nađe gnijezdo Zlatnoga orla. Orao prepozna Gregora, i u oku mu zasja plamena iskra. Mladić reče: “Došao sam, nosi me kući! Majka me treba. Umire bez moje pomoći!http://www.staraplanina.eu/mountain/Stara-planina-winter.jpgOrao raširi krila, uze čuturicu iz Gregorove ruke i izgubi se iza kamene gromade. Vrati se uskoro s izvorskom vodom, gorkom travom i saćem divljega meda. Dade ih Gregoru i krikne: “Težak si! Zatvori oči, nosit ću te u snu!” Gregoru se vrtjelo u glavi, no nije otvarao oči. Sve je oko njega bilo modroplavo, mračno, s malim svjetlucavim rubovima. Osjetio je tlo pod nogama, i po mirisu vlažne kože shvatio je da je ponovo pred rodnim šatorom. Orao se bešumno udalji, a Gregor priđe majčinoj postelji. Spavala je teško i bolno dišući. Čelo joj je bilo vruće, a usne ispucale.

Gregor joj ovlaži usne izvorskom vodom, iscijedi med i sok gorke trave u zemljani lončić, i nježno pozove: “Majko, ja sam! Molim te, popij ovo!” Majka uzdahnu, otvori oči, i ispije lijek iz sinove ruke. Hrapavom rukom pogladi ga po licu i prošapće: “Sine, svjetlosti moja! Hvala ti, život se vraća…” Do zore, rumenilo se vrati u majčine obraze, a mnoge isplakane suze smjenjivahu se s osmjesima i s malim kliktajima u glasu. Uz Gregorovu pomoć, majka ustade i izađe sa sinom u vedar modri dan.

Čudilo se selo i šaputalo, no s pomnjom poslušaše Gregorove riječi o žitu u trapovima, zalihama za zimu, o konjima, lozi, vodi u prokopima i voćkama na padinama. Odlučiše da se život mora promijeniti, pokrenuti poput kotača na nizbrdici. Slušali su i radili, krotili konje, preorali zemlju. Za pola godine selo procvate. A Gregor, slušajući svoj unutrašnji glas, ode u planinu i ukroti divljega ždrijepca. Spremao se na put. Majka to osjeti, odobri njegov naum i oprosti se sa sinom u tišini. “Od sada ćemo se sresti samo u snovima! ” blago progovori, grleći njegova snažna ramena. “Idi, kamo te srce zove! Podari mi mnoge unuke, i čuvaj svoje dobro srce!

Tiho, kao što je i došao, Gregor se izgubi u magli. Bilo je proljeće, i njegova ga je nevjesta čekala pod zelenim vijencem na vratima seoske crkve. Usred svadbe, u vrevi i veselju, začuje se  orlovski kliktaj u visinama:http://www.privlacica.hr/slike//jelusic.thumbnail.jpg

Tiut, tiut, tiut!

Jedno zlatno pero treperilo je u zraku, i pade ravno pred Gregorove noge. Bio je to znak izabranika, jer orao bijaše iznjedren od samog kraljevskog Sunca. Tamo se i vrati: upije ga žarka, plaminjava svjetlost. Gregor postade kraljem i ocem velike loze. Sinove su mu zvali orlićima, a kći zlatoperkama. I tako ostade do danas.

Autorica: književnica, Božica Jelušić
https://hr-hr.facebook.com/bozica.jelusic

CIRKUSKA LETAČICA VERICA

http://www.cirkusskandinavia.dk/forsider/charlie.jpgBio je to poznati cirkus. Kud god da je došao ljudi bi nahrupili i veliki šareni šatori bivali bi pretijesni za sve one koji su željeli vidjeti program. Kad bi nakon nekoliko dana cirkus otišao u neko drugo mjesto, još se dugo, dugo pričalo o neobičnostima, čudima i ljepotama što ih se moglo doživjeti za trajanja cirkuskih predstava. No, najviše se i najduže pričalo o atrakcijama koje je neustrašivo izvodila mlada riđokosa cirkuska letačica Verica.

Verica je bila mlađahna djevojka, živahnih crnih očiju i riđe kose. Kad god je nastupala vezivala je svoju kosu u bujni repić što je, dok bi ona letjela zrakom, bljeskao poput baklje i lepršao poput zastave. Čuda je izvodila Verica na trapezu. S vrha šatora obrušavala se u mračnu dubinu, kao zlatna leptirica plesala zrakom, kao jegulja uvijala se u letu i uvijek, baš uvijek spretno uhvatila ručicu ili uže i sigurno se i vješto spustila na tlo. Mnogi i nisu vidjeli baš čitav program što ga je Verica izvodila na trapezu, jer bi prestrašeno zatvarali oči, ili okretali glavu pravdajući se: “Ja to ne mogu gledati!” ili “Ona pada, oh, oj…, strašno, nema joj spasa! Neću to gledati!”. Ali Verica nikad nije pala. Iako je svaki njezin nastup bio napetiji od prethodnog nikad nije koristila zaštitnu mrežu ni sigurnosni pojas. Činilo se kako više uživa u strahu što ga izaziva kod publike, nego u dugom, bučnom i radosnom pljesku kojim ju je publika, odahnuvši na kraju,  nagrađivala. Voljela je svoju točku, voljela je izazov trapeza.

Svaki je Vericin nastup bogato punio blagajnu cirkusa. Vječno namrgođeni vlasnik jedino bi zbrajajući zaradu dopustio da mu smiješak pobjegne ispod smrknutih tankih brkova, ali samo ako nikog nije bilo blizu. Već idućeg dana nezadovoljan, urlao bi prolazeći cirkusom: “Jučer ste bili užasni! Smanjit ću vam plaću! Danas želim savršenstvo!” Nikad zadovoljan, neprestano je tražio nešto novo.

http://mimello.pl/wp-content/uploads/2009/11/klaun-Michal-Niewiadomski-mimello-klaunada-7-200x300.jpg“Kakav si ti smiješni klaun ako publiku ne zaboli trbuh od smijeha!” – urlao je na klauna Smješka, “Večeras smisli nešto posebno. Jasno?!”

Bijesno je udarao bičem, a životinje se sklanjale u najmračnije kutke kaveza. Samo je s Vericom bio blaži, ali je nikad nije pohvalio.

Verica je voljela cirkus unatoč namrgođenom vlasniku. Imala je tu mnoštvo prijatelja – krotitelje životinja, čistače kaveza, velike i male životinje, a najdraži joj bijaše klaun Smješko. U šali ga je nazivala klaunom čarobnjakom jer je znao učiniti nemoguće stvari mogućim. Kad bi je zaboljela glava ili zub, bilo je dosta nekoliko njegovih smiješnih gegova i Verica bi umah bila zdrava. A da njegova čarolija pomaže i drugima uvjerila se potajno ga motreći kako, prije izlaska na scenu, bodri prestrašene životinje i one bi uistinu pred publikom uspijevale izvesti čak i ono što su uzalud na probama nebrojeno puta pokušavale.

Putovali su uzduž i poprijeko svijetom. Odlazili u velika i mala mjesta i svugdje, baš svugdje oduševljavali i malene i velike i bogate i siromašne. Svaki je nastup bio dobro pripremljen i nikad isti kao prije. Svi su se zdušno trudili biti najbolji i dobro im je to uspijevalo, no ipak, ruku na srce, Verica je bila neugasiva zvijezda večeri, najveća atrakcija cirkusa i zato ne čudi da je njezina izjava jedne večeri, nakon nastupa, izazvala pravu buru.

Rekla je kratko: ” Sutra nakon predstave napuštam cirkus!”

Vlasnik je najprije zinuo, onda se po prvi put u životu pred svima, glasno nasmijao, no vidjevši da je Verica ozbiljna, strašno se smrknuo, obrazi mu pomodrili, a brkovi se nakostriješili ko igle. Zaškripio je zubima i sijevao očima prije nego što je zaurlao: “Jesi li poludjela?”

“Ta ne ljutite se toliko”, – smireno je govorila Verica, – “cirkus ostaje, samo je odlazim.”

Uzalud ju je vlasnik pokušavao odgovoriti prepredeno joj laskajući: “Bez tebe ovo više nije pravi cirkus, ti si naša jedina zvijezda!”

“Nije istina, – pobunila se djevojka – “klaun Smješko, crni slon, trogrba deva, razmaženi lav … i svi, svi oni zvijezde su ovog cirkusa. I zbog njih dolazi publika.”

“Priznaj.” – bio je uporan vlasnik – “sigurno te kupio neki drugi cirkus, reci koliko tražiš da ostaneš s nama? Dobit ćeš što god želiš!”

Nudio joj je veću plaću, novu odjeću, bolju prikolicu, ali Verica je svejednako oslala pri svome.

“Ne odlazim u drugi cirkus. Napuštam cirkus!”

Ne mogavši više šutjeti klaun Smješko upitao je ono što su i drugi željeli ali ne smogoše snage: “Je li netko od nas kriv što odlaziš? Jesmo li te nečim uvrijedili?”

“Ma daj,” – nasmijala se Verica – “što ti pada na pamet. Uvijek ste bili pravi prijatelji. Nikad vas neću zaboraviti, ali jednostavno želim ostati ovdje. Ovaj grad je tako lijep. Prepun drveća i vesele djece. Dosta mi je putovanja, tu želim živjeti i biti obična djevojka. Zato odlazim.”

http://www.idemvan.hr/content_images/header549313379fdmzcxtvqb.jpg

I tako su se razišli, svatko u svoju prikolicu, životinje u kaveze. Svi su već spavali, samo je vlasnik, poput lava u kavezu, uznemireno hodao gore-dolje, dolje-gore po prikolici.

“Ne mogu dozvoliti da ode. Ona je najveći izvor zarade. Laže, sigurno laže. Mora da ju je kupio neki drugi cirkus, ali ne želi priznati. Ne mogu, neću dozvoliti da ode i drugima puni blagajnu.”

Tako je mumljao i hodao, hodao i mumljao gotovo do svanuća, a onda mu je nešto strašno sinulo: “Da, da, da, to, to, to ću učiniti! Ha, ha, nećeš ti Verice drugima donositi novac. Ili u mojem cirkusu ili nigdje! Ha, ha!”

Od zluradog sablasnog smijeha protrnuo je klaun Smješko skriven pod kotačima vlasnikove prikolice.

http://vjencanja.covermagazin.com/wp-content/uploads/2009/04/ruzicaste-roze-haljine-za-djevojcice.jpgTe večeri najveći šator bio je prepun. Morali su donijeti još klupa i smanjiti prostor za izvođače kako bi imali mjesta svi oni što su nahrupili u cirkus čuvši da je ovo Vericin zadnji nastup. A ona je bila posebno radosna. Prije nastupa sa svakim se srdačno pozdravila. Obišla je sve kaveze, pomilovala svaku životinju i uputila joj riječ zahvale i pozdrav. Rukovala se sa svakim radnikom, čistačem kaveza, blagajnicom, a najdražeg prijatelja klauna Smješka, kog je od milja zvala klaun čarobnjak poljubila je u vrh crvenog loptastog nosa i poklonila mu čuperak svoje riđe kose i onda otišla da još jednom, posljednji put publiku oduševi svojim letom na cirkuskom trapezu.

Bubnjevi su najavili nastup, svjetla pratila svaki njezin pokret. Letjela je zrakom, uvijala se, padala, dizala, njihala, plesala, obrušavala u dubinu i dizala u visinu. Riđi joj je repić poskakivao, blještava se haljinica ljeskala ko tisuće zvijezda. Publika je bila oduševljena. Veličanstveni nastup, najljepši. I kad je padajući s vrha šatora, spretno kao i bezbroj puta, Verica u letu dohvatila uže po kojem se spuštala na zemlju, ono se zanjihalo i mlohavo ostalo u njezinoj ruci, ne zadržavajući je u zraku već padajući zajedno s njom. Glazba je umah prestala, u publici se začuo vrisak, nekoliko se žena onesviještenih srušilo na pod, no nitko im nije priskočio u pomoć svi su izbezumljeno gledali u Vericu koja je, nezaustavljivo padala prema zemljanom podu. Strašno! I prije no što se desilo najgore, ugasila su se svjetla i u šatoru nastao potpuni mrak.

U žalosnoj tišini sklapali su šatore, na kamione tovarili kaveze, pakirali rekvizite i blještavu odjeću. Klaun je rukavima brisao potoke suza. Svi su bili potišteni, samo je vlasnik zlurado se smješkajući prolazio mimo njih zadovoljno mumljajući:

“Glupa djevojka, mislila je da sve može i zna, a nije provjerila uže. I to mi je bila neka zvijezda trapeza!”

Kad je sve bilo utovareno, cirkus na kotačima krenuo je prema izlazu iz grada. Nitko se nije okrenuo za sobom, svi su pognutih glava tužno putovali u budućnost koja više neće biti lijepa jer Verica nije s njima.

* * *

Nakon nekoliko mjeseci, možda godine, u grad je stigao cirkus. Vlasnica mu bijaše bivša blagajnica, žena mudra, blaga i poštena. Glavna atrakcija cirkusa bili su Tužni klaun, crni slon, trogrba deva, razmaženi lav i još mnoštvo životinja. Publika je svake večeri hrlila u cirkus i radosno se  zadovoljna i sretna vraćala kućama.

Jednog slobodnog prijepodneva Tužni klaun i svi članovi cirkusa odlučiše prošetati gradom. Stigoše tako u park. Stazama se pružala blaga sjena stabala, a cvjetne gredice mirisale i šarenile se raznobojnim cvijećem. Sjedoše oni na klupu pod kestenom i u sjećanja prizvaše uspomene na dragu djevojku, cirkusku letačicu Vericu. Iz mnogog je oka kanula suza i oteo se uzdah. Iz misli i razgovora prenu ih šuškanje u krošnjama kestenova.

“Pogledajte gore! U krošnju!” – pokaza im rukom vlasnica.

http://www.bh-index.com/vjeverica-uzrokovala-stetu-od-300-000-dolara/S grane na granu skakutala je mala crnooka, riđeg kitnjastog repa, vjeverica. Letjela je zrakom izvodeći akrobacije, prevrtala se, poskakivala, doticala se grana i odskakivala poput loptice. Repić joj, obasjan zrakom sunca, bljeskao poput baklje i lepršao poput zastave. Čuda je izvodila u krošnjama poput letačice na trapezu.

“Gle, gle, pa to je v, v, vjeverica, naša Verica!” – radosno je uskliknuo Tužni klaun i po prvi put s lica mu nesta suza.

Sretniji vratiše se u svoj cirkus. Od tog dana klaun više nije bio Tužni već ponovno klaun Smješko. Svoju je tajnu dugo čuvao, ali je ipak nekako saznadoše ptice i tako stiže ona s ovom pričom i do vas:

– kad je ono klaun Smješko bio skriven pod kotačima vlasnikove prikolice čuo je sve što je taj zao čovjek smislio da naudi Verici. Kako nije mogao popraviti prerezano uže, nadao se da će mu pomoći tajna čarolija što ju je posjedovao, a koju je Verica, makar i u šali naslutila. Kad je ono na svom posljednjem nastupu Verica dohvatila uže kako bi se iz visina spustila na tlo, a uže se otkinulo, zatvorio je klaun svoje oči, pritisnuo na srce riđi pramen kose i ponudio svoj život za život Verice. No, kad su se svjetla upalila ne nađoše na tlu ni tijela Veričina, ali ni tragova krvi. Od tog je trena u srcu klaun Smješko osjetio strahovitu bol, a oči mu se napuniše suzama. Od sretnog i nasmijanog postade Tužni klaun. Što se dogodilo s Vericom nije znao, te je još više žalovao vjerujući kako ga je njegova čarobna moć napustila kad mu je bila najpotrebnija.

Vhttp://www.radio-varazdin.hr/cms/upload/slike/thumbs/300/9622680033638840_%C5%A1incek%20mira.jpgidjevši u parku vjevericu crnog oka i riđeg repića, kako vješto preskakuje iz krošnje u krošnju, prepoznao je u njoj svoju prijateljicu. Radost i smijeh vratiše se u njegovo srce. Čarolija je ipak uspjela, malo drugačije, ali ipak. Još i danas, u parku prepunom raznovrsnih stabala, pred školom punom radosne djece, živahno skakuće s grane na granu, leti iz krošnje u krošnju vesela vjeverica Verica.

autorica: književnica Mira Šincek iz Varaždina

Kristalna kockica vedrine za laku noć malenima!

A meni se već spava i drijema, i rastežem se i meškoljim i “ovčice već polako brojim”. Zijevam, lakuuu noooć, laaaku noooć…  žele vam vaši ZMUSK-ovci, sve sami prinčevi, kraljevi, tete i princeze. Laaku noooć….

http://www.mami.hr/galleries/news/heading_090123-shutterstock1086385971.jpg

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s