Dječje priče i stihovi za laku noć XVIII.

Draga djeco, dobra večer. Dobra večer, drage mame, tate, djedovi i bake i svi koji se brinete da vaši maleni lakše utonu u san. Došlo je vrijeme kao i svake subote za večernje čitanje dječjih priča sa vašeg portala ZMUSK. Stoga, lijepo u krilo mame se smjestite, fotelju namjestite, laptop podesite i samo … uživajte.

Opet su za vas stričeki i tete sve same poetese i poete pripremili priče i stihove lijepe za laku noć i ljepši sutrašnji dan. A sutra je nedjelja i ne radi se skoro baš ništa osim ako odrasli ne moraju! Al’ zato vi djeco samo uživajte, jer počelo je odbrojavanje do početka novih školskih obaveza. Nije da vas plašimo samo vas malo “rašimo”.

I… me zamjerite nam to, ali ni to što smo vas malo za dvije subote mimoišli i mi smo vam (da vam na uho tajnu prišapnemo) na praznike – malo otišli. Da, da, dobro ste čuli i ZMUSK-ovci su se na pijesku izuli i na sunce položili, morskim valovima – izložili…

 

 

PRIČEKAJ, SAMO DA NARASTEM

Sonja Zubović

Moja sestra nije uopće loša, iako je starija od mene. Ne pravi se važna, mada se znalo u kući ponekad čuti kako ju ja gnjavim. Sve u svemu ipak uvijek znam kome se mogu obratiti ako upadnem u neku nevolju.

U posljednje vrijeme postala je toliko zauzeta i čini se kao da u njenom životu više i nema mjesta za mene.

Baš sam zbog toga žalosna, ona mi ustvari jako nedostaje. Ne znam kuda ona to stalno juri i žuri.

Htjela sam joj toliko toga reći ovih dana i nisam uspjela.

– Kad god ju vidim ili jednom nogom već izlazi iz stana ili joj zvoni mobitel ili nešto hitno i brzo ima za rješavati, ili se žuri pod tuš, ili ima dogovor, ili čeka neki poziv, ili ima tečaj ovaj, tečaj onaj, a meni najčešće onako preko ramena dobaci

– Zvonka, Zvonkica draga, evo, samo da završim razgovor, evo samo da se vratim sa engleskog, samo da nazovem prijateljicu pa onda….

Ona meni stalno zapravo govori – samo da ovo, samo da ono…

Eh, pa sada mi je stvarno toga dosta ! Neka se ona zapita kada ću ja za nju imati vremena! Hm, kada?

Pričekaj draga moja Lela, samo da narastem pa ćemo onda nas dvije biti sestre!

Znaš li što si sve propustila ovaj tjedan?

Ni ne sanjaš kakvo sam pisamce dobila od Kreše, ni ne znaš što mi je sve „skuhala“ Tanja, a ti draga moja, lijepo onda pričekaj – biti ćemo sestre samo da narastem!

 

CVRKI I GUGI

Maja Cvek

Maleni gugi
što svuda vrluda
začuje pjesmu
odozgora,
iz krošnje
visokog bora.
Tad se zapita:
a zašto ne bih
koncert izbliza
priuštio sebi?

I odluči maleni
u jednom dahu,
popeti se
na borovu granu.
Penje se gugi
vuče rep dugi,
dok cvrki viri
iz svoga stana
u labirintu
zelenih grana.

Popne se gugi
a cvrki se smiri
i u trenu
kroz granje proviri
pa svečano reče:
Dobrodošao,
baš imaš sreče
jer svoje vrijeme
nećeš potratiti,
ako ćeš koncert
pažljivo pratiti.

Al prije svega:
Molim – ulaz platiti.

 

INFORMATIVKA I ZALJUBLJIVANJE

Sonja Zubović

Zamislite, Joško se u drugom razredu zaljubio u učiteljicu.

Toliko mu je bila draga da ju je jednom sačekao iza vrata i zaletio se da je poljubi. Živa istina. Smijali smo se kao ludi.

Naša učiteljica je lijepa, ali ima muža i troje djece, a može mu biti čak i mama. Pa to je ludo!

Što je to Joško pomiješao? Što mu je bilo? Kako mu je samo palo na pamet zaljubiti se u učiteljicu?

Sada kaže da je zaljubljen u tri djevojčice odjednom, u Arijanu, Mimi i Tanju. Nijedna nije iz našeg razreda. Možda su one iz neke emisije sa televizije.

Također, recimo, sada u trećem razredu Vilko se zaljubio u jednu pjevačicu. Ona nema troje djece, ali to isto nije prirodno.

Da sam ja učiteljica njima bih ja obojci napisala u informativku da se ne smiju zaljubljivati u tri djevojčice odjednom, a u učiteljice i pjevačice sa radija i televizije nikako. Ma, ni čuti!

U razredu ima sasvim dovoljno lijepih djevojčica od kojih bi im moglo zatreperiti nešto oko srca.

Kako bi to bilo kad bih ja rekla – da sam se zaljubila u ravnatelja ili predsjednika države ili nekog nogometaša, pjevača ili u nekog glumca iz Amerike.

Trebala bi učiteljica Jošku i Vilku napisati opomene u informativku prije nego li se mi djevojčice naljutimo.

Dobro se zna da kad se mi naljutimo krenu raznovrsne nevolje, tako na primjer i one najmanje kao što su sitno štipanje nisu ugodne.

Bolje je i ne spominjati što ih sve može snaći.

 

 

29.6.2014 KORNI NIJE KRIVA

Ja sam Korni. Odmah da vam kažem kako su me pustili iz zatvora i kako je Narkoza bila u redu prema meni i kako ja nisam kriva što sam ukrala srce jednoj teti Kristini. Kao što nisam kriva ni što sam gladna, pa me on hrani. Nisam kriva ni što sam se rodila pored ambulante gdje ona radi, negdje u nekom podrumu ili čak grmlju u centru grada, gdje žive zlotvori. Nisam kriva što nisam znala da imam vlasnika i što sam se svejedno morala tjerati sve dok me neke tete nisu ulovile i konačno riješile muka, jer nije lako odgajati djecu na dvorištu. Nisam kriva što sam poludivlja i teško bi se priviknula na stan. Nisam kriva ni što svi pričaju o meni, jer ja sam jedna vrlo samozatajna maca nesklona biti u prvom planu. Nekako slutim da sve što me zadesilo nije sve i da za mene ima neka bolja budućnost, ali ne bih sada o tome. Ono što sam htjela reći je da sam ja ona maca koja nema krevetić, ni uvijek punu zdjelicu, koja upravo traži izgubljeno mače i koja svako jutro u pola sedam čeka svoju Kristinu. Kristina, ne plači, nego nemoj kasniti na posao jer me to uzrujava. I zapamti: čekam te./Kristina Ivanković

30.6.2014

Cijenjeni Sigmunde,

svjestan da su ovi naši razgovori ključni faktor za moju psihu, pa evo da ti se javim kako sam ti i obećao.

Što se tiče one moje traume iz djetinjstva, pusti sada priču o tri vlasnika jer svaki put kad je počnem pričati, zaspim. Ponekad sanjam da sam kantica i lopatica, ili još gore, lopta. Najgora mi je noćna mora, dragi moj Sigmunde, kad sanjam da me gnjave Snjeguljičini patuljci a ona mete, mete i mete, i ne pušta tu prokletu metlu. Kad se probudim, hvata me napadaj panike i kriza identiteta. Tijekom te anksioznosti, u podsvijest mi dolaze neke čudne fraze kao što su „ta mačka“, „uzmi je i nosi da je više ne vidim“, „ e baš nećeš“ i slične ljudske poštapalice. Inače sam puno bolje, više nisam anoreksičan i volim se maziti. Nije mi ugodno što si spomenuo blagu devijaciju ponašanja odnosno svakodnevnu fazu iznenadne želje da izgrizem, izgrebem i raščerupam, i što me uporno ispituješ zbog čega se taj sindrom obično javi bez nekog posebnog razloga, kad mi je najljepše. S druge strane, laknulo mi je što mi objašnjavaš da je to neka vrsta preventivnog utjecaja kanđi aktivirana mehanizmom psihološke samoobrane potaknuta traumom iz djetinjstva. Slobodno mi preporuči neku ljekovitu travku, ali nemoj brate da je za smirenje, jer mi ionako predbacuju da previše spavam. Molim te ne šalji me nikakvim neuropsihijatrima, logopedima i školskim psiholozima, i ti si mi previše.

Njama

p.s. Ne šalji mi više ruske pjesme i ne spominji mi majku, jer ću stvarno prekinuti svaki kontakt s tobom /Irena Alabanda

 

1.7. 2014 Utorak:

Ova moja Marija me nevjerojatno uzrujava, vidite i sami. Sreo sam je kad sam s koferima krenuo na Olimpijadu, zadržala me. U to ime – dobio sam ime. Mic po mic – a što drugo, osvojio sam nju, ukućane, stan, pa polako i okolinu. Doslovno. Život mi je bio ispunjen. Red šetnje, red shoppinga po gradu, red druženja….i tada čujem : „Kastracija“ . Ma kome ti kastracija???!!!! Te sam noći puko od panike, krenuo sam prvom ulicom desno, treće dvorište lijevo. Postao član mačje bande. Inicijacija – buhe. Bolje da ne znate što sam sve prošao, ni tri uvodnika mi ne bi bilo dosta za memoare. I tada bomba – kvartovska Mata Hari mi je dojavila za bodulicu Graylu – pravu mačju Gretu Garbo, mršavicu bujnih grudi (doduše s prikolicom, Splićom na školskim ferijama). Rezultat: vratio sam se i ajde, uzmite si više te zvončiće. Njihova zvonjava mi samo radi probleme. /Marija Čikanović Močić

2.7.2014. Srijeda: Danas je na našem coveru ženska verzija Jean Claude van Mjau – uistinu prekrasna Mišiko, nježna dama….koja se povremeno pretvara u žensku verziju streetfighterice. Jednom u prošlosti, žrtva živčanih pasa živčanih vlasnika, Mišiko je imala puno sreće i bila hrabri preživjeli borac protiv pseće mafije u epizodi “Sama protiv svih”. Duga i bolna rehabilitacija rastrganog stražnjeg trapa bila je motivacija. Svjesna kako odlučuju sekunde, ne vjeruje kako je kontra napad efikasniji od napada i najčešće je u fazi „Samo vas čekam, birajte: kroše, aperkat ili direkt – imaš zube – evo ti kanđe.“ Nije li vrijeme da se malo smiriš, Mišiko?

3.7. 2014 četvrtak

Ovo je Marko, kraljević Marko. Kao i njegov uzor i on oduvijek pola pije pola šarcu daje, samo što u njegovom slučaju nije bilo šarca nego je sve što ima dijelio sa svojim psom. Taj njegov pas ga je zauzvrat naučio prijateljstvu, odanosti i trikovima, a Marko je samo upijao poput spužve. Priča se da je Marko u nedostatku vremena čak prepisao njegov diplomski rad „Word i facebook“ , jer se stalno mota pored tastature iako navodno nema pojma i umjesto njega sve rade drugi ali…pustimo priče. Marko osobno vrši inspekciju u svojoj dvorskoj kuhinji, pa tako budnim okom proučava je li mu poslužen odgovarajući brand keksića, junetina s potpisom i priloženom biografijom i jesu li sve namirnice a posebno meso nabavljeni od provjerenog dobavljača, pa što košta da košta. Ne izlazi – sve obavljaju njegovi dvorjani, a u slučaju kad mora izaći, ne voli vožnju u autu – uostalom, kamo onda uopće vodi ovaj svijet ako si jedan kraljević ne može priuštiti helikopter ili avion?! Devet kilograma čiste ljepote, vitak stas i istančan ukus – Marko zna da definitivno zaslužuje najbolje i ne pristaje na manje. With Verica Planojević

4.7.2014. petak: Dok mi nagađamo razumiju li nas naše mace ili ne, Peggy je od samog početka bila konkretna. Podigla je šator u grmlju pored dućana i čekala potencijalnu žrtvu mekog srca.

Mačja taktika broj 29:

  1. Potraži mladi par.
  2. Osvajaj jednog po jednog.
  3. Komuniciraj.
  4. Prihvati kompromise.

Rezultat? Neosporno uspješan kao što se vidi iz transkripta:

Maja: Ideš s nama?

Peggy: Idem. Skuter? Mačji kašalj. Hop, sjela sam.

Dečko: I sto sad? A naš dogovor da ćemo bez mačaka…

Peggy: Jojjasamjednamalamaca mjauuuu jadnasamgladnasamslatkasam mijauuuu uzmimevolimehranime mijaaaaau !!!!!

Dečko: Ah, ništa onda, morat ćeš se stisnuti.

Tako se Peggy Neustrašiva skuterom odvezla u svoj dom stisnuta između vozača i suvozača. Auti lijevo, kamion desno bili su sporedna stvar – kako smo već naveli, prolazni kompromis. Mirna je i divna. Napada samo susjedov otirač pred vratima i stvarno mrzi mobitele, ali to je već priča za drugi put.

Linda Domazet

 

Laakuuu noooć djeco! Već nam se drijema, na počinak već nam se sprema. Laaakuuu noooć djeco cijeloga svijeta, na počinak ide cijela Zemlja planeta. Sva djeca ovoga svijeta! Do iduće subote pozdravljaju vas stričeki i tete, sve poetese i poete i vaši ZMUSK-ovci sa pozdravom starim: ćao bao!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s