Dječje priče i stihovi za laku noć XXVIII.

Ćao djevojčice, ćao dječaci. Tako je nekad prije puno, puno godina dok vas još nije bilo na svijetu, a svi koji danas za vas pišu stihove i priče ove, bili su ozbiljni, ali mladi ili djeca tek, započinjala, dakle, jedna draga dječja emisija.

Pa, stoga svima vama šaljemo jedan veliki pozdrav. Ako su vam se mame sve sretne vratile s Noći vještica i vi zajedno sa njima i prošlu ste noć probdjeli sa “bundevama na glavi”, pa tako plašili sve ukućane ili susjede i svoje prijatelje i dobro se pri tome zabavili, sada je došlo vrijeme da se malo primirite i u svijet dječje priče – zavirite. Pa, hajde hitro k’o i svake subote uveče, sjednite u krilo mame ili tate i put priče se predajte.

 

LJUBAV JE …

Ljubav je
kad volim mamu,
kada veselim se bratu,
ljubav je kad slušam tatu.

Ljubav je
kad srce jako lupa,
dok djevojčici dajem žvaku,
ljubav je kad joj ispunim želju svaku.

Ljubav je
kad dobro učim,
ili s tatom se veselo smijem,
ljubav je kad se u majčinom krilu grijem.

Ljubav je
kad za nekoga strepim; kada Bogu se molim
da čuva one koje najviše volim.

Damir Pilko

 

BOMBONI

Zubići mali
bombone vole,
ali što ih više jedu,
oni prije zabole.

Bomboni, izgleda,
ne vole zube.
Da, da zubi i slatko
baš se ne ljube.

Damir Pilko

 

 

BABA LUCA I LETEĆE BUNDEVE

Do spomendana Svete Lucije 13.prosinca nedostajalo je nekoliko dana. Dečki će ponovo,po običaju, noć ranije,ponijeti izbušene bundeve sa zapaljenim svijećama u njima. I ja ću s dečkima iz donjeg kraja sela krenuti u mrak. Koračat ćemo od Grobljanske ulice od kuće do

kuće pjevajući:»Hej Baba Luca
na prozor kuca.
Traži novaca
da popravi zub
jer je zubar skup.
Kovanica pet
Išla bi na ples
da razbije stres

Svjetleće bundeve ovjesit ćemo o žicu za pravljenje ograde ili tanko uže i privezati o grane stabala ili pak uzeti ih u ruke i pozorno njima mahati kroz tamu da zapaljena svijeća ne padne i zagasi se. Usput ćemo plašiti prvoškolce koji će preplašeni viriti iza prozorskih zavjesa toplih soba. Probudit će se i seoski psi. Iznenađeni neobičnim svjetlećim kuglama, poskakivat će uokolo,lajati,gurati glave kroz razvaljene stare plotove,a zatim, preplašeni, podvući repove i zavući se u još neohlađene ležajeve u hrpama slame.

Najbolje plodove za izradu svjetleće bundeve zvane Baba Luca,velike,okrugle,tvrde kore, uzgajao je dida Pero Benc. Takvih bundeva nismo imali. Morali smo ih stoga kriomice, danima ranije, pred večer, iz ugla njegova dvorišta donijeti do štaglja Marka Krivića i prekriti sijenom. Tu ćemo ih čuvati sve do početka priprema za akciju pod tajnim nazivom «Leteće bundeve». Prebacivanje bundeva od Bencovca dvorišta do Markove kuće,međutim, nije baš bilo jednostavno. Stari Benc, visok, mršav, dugih ruku i velika koraka, svakodnevno je od rana jutra do kasnu u noć žurio po dvorištu,hranio konje i krave, pregledavao šljivik. Stoga,nikako nismo uspijevali uletjeti u njegovo dvorište, dograbiti nekoliko bundeva,donijeti ih ispod šljivika u Krivićev štagalj i čuvati ih do predvečerja uoči svete Lucije. Naši će dječački prsti tada od bundeva ,uz pomoć nožića i zapaljene svijeće, načiniti prava svjetleća čudovišta.

Bundeve za izradu Babe Luce pokušavali smo prikupiti još puno ranije ,još od kraja ljeta,ali nismo uspijevali. Nažalost, svakog je dana i predvečerja, Benc dolazio na svoju njivu s kukuruzom i bundevama, birao najzrelije plodove, ubacivao ih u kola s upregnutim konjima, a onda nakon povratka, uvečer, očišćene, kuhao u velikom kotlu, vani u dvorištu, i zatim, ohlađene, davao svinjama koje je uzgajao za tov. Posljednje dvije godine u bušenju bundeva i izradi babe Luce,ogromnih očiju, debela nosa i iskešenih zubiju, koji će pod svjetlošću svijeće u noći biti još veći, Marko je Krivić bio najvještiji. Stoga smo strpljivo slušali njegove upute. Nožićem s gornje strane bundeve najprije smo sačinili otvor i izvadili zrele sjemenke. S prednje pak strane u debeloj kori izrezali smo oči, nos, usta i krezube zube, tako uvjerljivo da će, pod svjetlošću svijeće koju ćemo postaviti unutra, izgledati stravično, ludo.

Sjemenke nećemo baciti. Njih ćemo dobro prosušiti ,najprije na suncu,a zatim staviti u pećnicu zažarena štednjaka. Ispržene,dobit će crvenkastu boju i bit će vrlo ukusne. Dok ih halapljivo budemo mljackali, pucat će pod zubima. Nećemo ih prodati seoskom trgovcu Štefanu Pavličiću. Radije ćemo ih ,složili smo se, strpati u džep, grickati ih pod školskim satom u vrijeme nastave i sladiti se.

« Dobro je stoga»-mudro zaključih- «što ovaj put Marko i ja sjedimo točno iza širokih ramena Stipe Stanina i visokog Tune Filina. Učitelj Sinčić ništa neće moći primijetiti. Uostalom, na greškama se uči. Nesmotrenost nam se osvetila prije dvije godine. Tada smo, samouvjereno, kriomice, pod klupom, uzimali bundevske pržene sjemenke,vanjski dio otvarali zubima i uživali u ukusnoj jezgri. Nismo ni razmišljali o opasnosti. Međutim, učitelj Sinčić, iznenada je, čini mi se da mu je izdajica Toma Berger na nas pokazao prstom, skinuo naočale. Ukusna oguljena bundevska sjemenka pri tom mi je, od straha, zastala u ustima. Zazvučale su njegove oštre riječi: »Boha vam vašega, jesam vas tako učio!» a zatim kratka poruka nalivperom ispisana na papir.

Po povratku iz škole,morali smo je predati očevima. I bez tajne provjere njezina sadržaja dobro smo znali što u njoj piše.Bio je to učiteljev poziv da već sljedećeg dana naši očevi, zbog izuzetno važne stvari, dođu na razgovor.

«Bundevske koštice, još nedozrele, prazne, poneke zagorene, neukusne i neslane, pih, obične koštice! Radije ću pojesti jednu crvenu sočnu jabuku nego deset papirnih vrećica punih Markovih koštica! Što u sjemenkama ima? Ništa,baš ništa. Malo soli, ulja i ništa više. Kad ih počneš grickati ne možeš stati. Prava napast!» – zgražao se tog jesenskog poslijepodneva pri povratku iz škole, pred dečkima iz donjeg kraja sela, Mata Gutman. Hinio je, razočaran, da ga bundevske koštice uopće ne zanimaju, ne vjerujući da upravo zbog tih koštica njegov otac mora napustiti svakodnevni rad u biskupijskom podrumu i zaputiti se u školu.

Sutradan, već poslije prvog školskog sata, uslijedile su posjete učitelju. Poslije podne pri našem dolasku iz škole, na redu je bila isplata. Šibe, od dunje, duge, savitljive, uporno su čekale u kutovima kuhinje, spremne da se presaviju oko naših turova, da iza sebe ostave crvene masnice za uspomenu i poruku. No, sve je završilo samo uvjeravanjima kako se s bundevskim košticama i učiteljem pod satom nije baš uputno igrati.

To nam se više nije smjelo dogoditi. Stoga, i unatoč velikoj želji da bundevske sjemenke čistimo i grickamo pod školskim satom, odlučismo: ipak je mudrije osušene bundevske koštice prodati Nakilu Selimiju, vlasniku slastičarnice «Kino».

«Neka ih on prži,a onda nedjeljom prodaje na nogometnim utakmicama ili uvečer, gledateljima, kinopredstava. Bolje je» – razmišljao sam- «neka čiča Božo Punda prodavač kinokarata, upozorava gradske dečke da uokolo ne razbacuju izrunjene bundevske koštice!Nas će u kino pustiti i bez ulaznice. Sjemenke nam više nisu zanimljive!»

«Bundeve,izdubljene bundeve, bundeve s upaljenom svijećom, koje poskakuju, poput vilenjaka iz bakinih priča u ponoć na seoskom putu,vrte se u krug, lete poput užarenih lopti, pod našim vještim prstima, eh, to je ono pravo!»

«Stavit ćemo bundeve na stup u ogradi, ili iza ograde, držati ih visoko u rukama, poskakivati gore dolje… Ples duhova na kiši!» – smijao se Marko Krivić oduševljen pravom idejom. »Što veći mrak,veći strah…!»

Na sreću, ovaj put, nismo se morali nadmudrivati s dida Perom Bencom. On i baka Aga u subotnje su jutro zaprežnim kolima krenuli na gradsku tržnicu. »Ode Benc u grad na tržnicu!» – šapnuo mi povjerljivo Marko Krivić.

»Odoše dida Benc i baka Aga u grad na tržnicu!» – prišapnuo sam ostalim dečkima iz donjeg kraja sela. Bundeve velike, žute, crvene, bile su nam na dohvat ruke. Na brzinu smo ih iz ugla Bencova dvorišta prenijeli preko ograde i složili u dnu Krivićeva štaglja.Čak nas i Bencovi psi u tome nisu ometali. Mirno su mahali repovima. Trebalo je samo kod Marka izabrati najkrupnije i najtvrđe plodove i dobro ih pripremiti.

«Pokazat ćemo dečkima iz gornjeg kraja sela! Dosta je konačno njihova prenemaganja i hvalisanja kako su najhrabriji i najjači! Izigravaju heroje, a boje se i najobičnije sove čim poleti iz zvonika! A kako će se tek razbježati,kad ih dočekamo u tami, kad, nenadano, pred sobom, u mračnom šljiviku, iza ograde, ugledaju leteće svjetleće krugove (samo ćemo mi znati da su bundeve sa svijećama u njima) koji se vrte,plešu i poskakuju!“ – ponavljali smo samouvjereno kod Marka Krivića pripremajući se za akciju. Bundeve velike poput glave nepoznata čudovišta bile su izbušene, stravične oči, neobični nosevi i nazubljeni zubi u kori urezani, svijeće pripremljene.

Sjeverni vjetrovi rasipali kiše. Na njima dojahale noći bez zvijezda i mjesečine, pune strave i duhova. Kiša je rominjala, mrak se sve više zgušnjavao, upravo onako kako smo očekivali. Akcija «Leteće bundeve» mogla je početi. Tamni se oblaci spustili nisko do krošanja Lipovačke šume, spojili se s njivama.

«Dosadna jesenja kiša!» – ljutio se ujak Đura u svojoj kovačnici. «Mrak ispunjen kišom. To je ono što smo čekali. Svjetlo iz bundeva bit će još jače. Ko lutke na koncu poskakivat će u našim rukama! Idemo, Berger i društvo već se čuju kod zvonika! Moramo ih pričekati kad se budu vraćali kućama! Najvažnije je iznenađenje.» – dobaci Marko Krivić uzevši veliku bundevu.» Najvažnije je iznenađenje!» – šaptali su i ostali dečki, krenuvši s pripremljenim bundevama u rukama.

Došuljali smo se do stare kuće Ivše Krivića. Znali smo da u njegovom, visokom travom zaraslom dvorištu nema nikoga. Zapalili svijeće u bundevama, spustili ih iza ograde u mrazom nagrizen korov i strpljivo čekali. Čim Toma Berger s dečkima iz gornjeg kraja sela krene kući, kako je dogovoreno, akcija «Leteće bundeve» može početi. Tek što se Miško Zvonar javio večernjim zvonom, sjeverni vjetar donosio je do nas sve jače glasove. Prepoznah najprije Bergerov kreštav glas: »Mi smo Gorjanci najbolji znalci, najbolji lovci, najbolji đaci, u svemu prvaci!»

»Bit ćete prvaci i u bježanju!» – dobacio je, porugljivo, Marko Krivić, smijući se. O Babi Luci još uvijek nitko nije pričao. A to je osiguravalo pola uspjeha.» Sad!Podigni bundeve! – šapćući zapovijedao je Marko Krivić.

Poskočili smo poput najboljeg trkača na startu proljetnog krosa, podigli bundeve s upaljenim svijećama iznad plota, spuštali ih, vrtjeli u krug. I zinuli od iznenađenja. Ništa od Bergerova prestrašena skoka! Ništa od bijega Gorjanaca poput jata vrabaca pred nakostrušenim mačkom! Začudo, Gorjanci nisu ni trepnuli. Toma Berger nije se ni pomaknuo. I ostali dečki pored njega, kao da su upravo tako nešto i očekivali. Hrabro su stajali. Tek tada mi je sinulo: “Netko nas je izdao! Netko nas je izdao!“ – dobacio sam Marku razočaran, šapćući. Istog trena, prema nama poletjele su zimske, zelene, tvrde kruške. Gorjanci, očito dobro pripremljeni, pokupili su ih negdje ispod stabala ili skinuli s tavana, vadili su ih iz njedara i džepova i bacali prema nama.

Oko nas, poput rojeva ogromnih dosadnih komaraca u ljetnu noć, frcale su zelene zimske kruške i sve upornije bubnjale o ogradu i bundeve. Pri svakom izravnom pogotku svijeće su padale i gasile se.

Kruške su uporno, kao da upravo traže nas i nikoga drugog, letjele oko moje i Markove glave. Na Markovu nesreću jedna je pronašla baš njegovo desno oko i čelo. Odmah mu je poskočila čvoruga, velika kao mala bundeva. «K vragu i Gorjanci!» – priznao je, odbacio bundevu i potrčao držeći se za pogođeno mjesto.

«Pogođen sam u oko, pogođen sam u oko!» – vrištao je.

Ja sam se sagnuo, pronašao nekoliko krušaka što su pale pored mene i hitnuo ih u mrak prema Gorjancima, tek toliko da pokažem da i mi nismo baš mačji kašalj. Zapravo i nisam znao točno mjesto odakle do nas stižu kruškasti projektili. Ostali dečki, kao divlje patke pred lovcim u Žaranovoj bari, razbježali su se šljivikom. Zabrinut, potrčao sam za Markom.

„Idemo do vašeg bunara, ohladi čelo, rashladi oko, čvoruga će splasnuti !“

U Markovoj kući, imali smo što vidjeti. Plava čvoruga, zakrvavljeno oko jedini su rezultat akcije «Leteće bundeve». Nije bilo drugog rješenja, Marko je morao preko oka i čela staviti široki zavoj i više puta mijenjati hladne obloge.

«Jednooki gusar, jednooki gusar… « – vikali su sutradan dečki iz Gornjeg kraja sela.

«Izdaja, sve je to izdaja Višnje iz Madarova sokaka! Prisluškivala nas iza Krivićeva štaglja skrivena u travi i sve otkucala Gorjancima. Prevrtljivica, dodvorava se Bergeru! Osvojio ju je dosadnim pričama, o sadržajima nekih glupih filmova s nedjeljnih matineja i crtanih stripova. Čim zine, odmah slaže. Izmišlja i sam sebe uvjerava kako je napravio bicikl koji razgrće blato, kako može skočiti osobnim padobranom od djedova kišobrana (jedan od njegovih veličanstvenih izuma) s vrha tornja seoskog zvonika, čak i s vrha katedrale.»

«Što ti je na čelu?!» – ugledavši Markovu plavičastu čvorugu slavodobitno je istog poslijepodneva, pred zvonikom, zapitao Toma Berger, hineći da se sinoć uopće nismo sreli, da nam je netko drugi priredio doček zelenim kruškama.

«Pao je s konja. » – ispalih pokušavajući izvući Marka Krivića.
«I naletio na tvrde zelene kruške!» – grohotom se smijao Toma Berger.
«Idemo na kokice, mati ih upravo peče na štednjaku!» – slagao sam.Rekoh ove spasonosne rečenice tek toliko da Berger, u potpunosti, ne bude siguran da su mu svi pogoci bili uspješni.

Večer uoči svete Lucije Marko i ja izostali smo s akcije nošenja bundeve Babe Luce. Dečki su nas, uvečer, uzalud dozivali.

Adam Rajzl

Laaakuuu noooć djeco. Već nam se drijema. Na počinak već nam se sprema. Laaku nooć djeco cijeloga svijeta, na počinak ide cijela Zemlja planeta. Sve od reda i mlado i staro u postelju meku se dalo. Zato i vi, nakon priče ove, sanjajte lijepe i vedre snove. Laaakuuu noooć, mi zijevamo i pri tom rukom usta pokrivamo, kako se i pristoji da nam poslije kažu: kako nas mama lijepo odgoji! Do iduće subote, pozdravljaju vas stričeki “poete” i vaši ZMUSK-ovci sa pozdravom znanim svima: ćao bao!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s