Draga djeco, dobra večer. Dobra večer drage mame, tate, djedovi i bake. Znamo mi dobro da se kod nas slabo čita lektira, a kamoli dječja priča ili stih. Ali ne znamo tko je tome kriv. Zato, vi odmah na krilo mame, pa za laptop, kompić ili mobača se latite da vrijeme prije spavanja dječjim stihom prikratite…
Koza Roza
Ružičasta koza
po imenu Roza,
čula je za bal
i za festival,
što ga u jesen
priređuje žir.
Napravila jedan đir
i otišla na pir.
Obrstila jedan grm,
nabola se tu na trn.
Pokvarila jedna zub,
otišla zubaru.
Kako došla je u grad,
stalno je u kvaru.
Ne boji se naša Roza,
ni zubara, ni stolice,
niti kliješta, pincetice,
a još manje brusilice.
Popraviti zube mora
dok je hora!
Zube hoće imat’ prave,
cijele, bijele, zdrave.
Neće trpjet’ karijes,
do njega je hvata bijes!
I ne trpi boli,
zdrave zube imat’ voli!
Sve u đir, sve u đir
i ode na pir
što ga ujesen
priređuje žir!
Bijelih zubi osmijeh šalje
i biciklom ide dalje.
Odjurila je u Esplanadu
na štrukle
i vruću čokoladu.
Neka nitko ne zamjeri
Stara dama, Espanada,
taman
po njezinoj je mjeri!
Đurđica Miketa
(čiča-miča, gotova je priča;
ih, ih, ih, gotov je ovaj stih)
Laaakuu noooć djeco. Već nam se drijema. Na počinak već nam se sprema. Laaku nooć djeco cijeloga svijeta na počinak ide cijela Zemlja planeta. I još ovo, ništa manje važno, da djeluje snažno: vjrujemo kako ste oprali lišce bijelo i ručice i tijelo, a zubiće bijele izglancali pastom i četkicom baš cijele. Pa, sad u pidžamice slatke i sanjajte snove vesele, taman – takve. Pozdrav do subote iduće, na istome mjestu i u isto vrijeme, bez ikakve dileme. Vaša teta Đurđica Miketa i ZMUSK-ovci! Ćao bao!
