Kad ona voli – NJU, a on voli – NJEGA! Ili, Zakon o partnerstvu!

“Iva voli Mimu, Mima voli Maju, Luka voli Marka i tako o tome cijeli grad trača…”
Ma, glavno je da se vole!

Seksualna predigra je u homoseksualnim vezama često puno nježnija i obzirnija nego u heteroseksualnim odnosima!
Ili, “Tko smo mi da sudimo drugima?!”

Psihijatar u mirovini,
dr. Pavao Brajša iz Varaždina

Nisam se bavio niti obiteljskim niti bračnim pravom. Za mene je važnija kvaliteta braka i partnerstva a ne toliko zakon o njima i za njih! Katastrofa je u kakvim brakovima i obiteljima živimo! Društvo i nacija ne mogu preživjeti bez kvalitetnih brakova i obitelji! Danas se puno govori i piše o demografskoj problematici!

Mi danas razlikujemo sa psihološke strane: ustanovu od zajednica!. Za mjesec dana imam tribinu u Ljubljani “Kako ustanove pretvoriti u zajednice?” To je nemoguće bez kvalitetnih odnosa i ljubavi u njima!!!. Ono što uništava naše brakove često nije premalo ljubavi na početku braka nego razočaranje od onoga što smo očekivali u braku.

Kada je riječ o homoseksualnim vezama imam isti način gledanja kao i na bračnu vezu. Meni je tu puno važnije što se događa među partnerima kao osobama a ne kao “predmetima za upotrebu”. Ono što čini seks humanim, ljudskim, je koliko tu ima stvarnog odnosa, stvarne veze, stvarne ljubavi?!

Seksualna predigra je u homoseksualnim vezama često puno nježnija i obzirnija nego u heteroseksualnim odnosima. Vjerojatnost trajanja tog odnosa ovisi o njegovoj kvaliteti.

Papa Franjo je rekao: Tko smo mi da im sudimo? To važi i za naš stav i ponašanje prema homoseksualno orijentiranima! Za mene je to fantastična poruka o toleranciji! Moramo biti empatični, a to znači uživjeti se u njih i pokušati ih razumjeti, a ne osuđivati!

Ja na homoseksualne veze ne bi gledao sa aspekta da li je to liberalno ili konvencionalno, nego da li je ljudski ili nije? Što to znači?

Mislim da su se uloge majke i oca danas promijenile. Iako, ne zaboravimo: Majka prva ulazi u kontakt sa djetetom i ukoliko u tom pogledu otac može zamijeniti majku, ja sam skeptičan! U svakom slučaju: Bitna je kvaliteta, a ne kvantiteta.

To je isto kao i u međusobnom komuniciranju. Bitno je kakav osjećaj imaš o onome što govoriš od onoga što govoriš. To je kao začin u jelu. Bez začina i najbolja juha ne bi bila tako ukusna. No, mnogi danas misle da moraju biti “homići”, jer je to sad cool.

Uvijek me je interesiralo, što homoseksualcima treba egzibicionizam? Zašto nam moraju na ulici pokazivati svoju intimnost, javno se ljubiti i grliti! To je puno kompleksnije pitanje nego što se postavlja u društvu i medijima. Ja sam u svakom slučaju za maksimalnu toleranciju, ali opet zašto bi nas oni sa svojim svjetonazorom i ponašanjem na javnim mjestima trebali na neki način izazivati?

Životno partnerstvo je kategorija koja bi morala i trebala biti slobodna i birana prema potrebama, željama i izboru onih koji u tom partnerstvu hoće živjeti!

prof. dr. sc. Anči Leburić
Sveučilište u Splitu – Filozofski fakultet,
Odsjek za sociologiju

Nedavno je u hrvatskom Saboru usvojen novi Zakon o životnom partnerstvu. To će nesumnjivo doprinijeti razvitku demokratskih odnosa u zemlji, a nadajmo se, možda i promjenama u vrijednosnim i svjetonazorskim shvaćanjima većeg dijela građana RH. Promjene takve prirode su svakako bile nužne. Doduše, donošenje zakona ne znači automatski i njegovo provođenje, a niti sveopće prihvaćanje u životnim praksama. No, treba imati na umu da je svaki zakon po definiciji zapravo nekakva vizija zakonodavca o boljim, uređenijim i kvalitetnijim odnosima među ljudima. No, također treba imati na umu da se novi zakoni ne prihvaćaju uvijek sveopćim konsenzusom u društvu, jer za svaku je društvenu promjenu potrebno nekakvo specifično društveno vrijeme. Uostalom, kad bismo činom donošenja novoga zakona mogli preko noći mijenjati svijesti, ponašanja i razmišljanja građana i građanki, svijet bi bio nesumnjivo ljepši, sretniji, sigurniji i ljudskiji. No, to očito nije tako.

Različitost životnih zajednica nesumnjivo može doprinjeti bogaćenju društvenoga života. U tom kontekstu može doprinositi intenziviranju stupnjeva poštovanja prema čovjeku općenito, njegovoj ljudskosti, ali i privatnosti. Konačno, ako se zaklinjemo i Ustavom i nizom drugih pozitivnih propisa, da ćemo u Hrvatskoj poštivati sva ljudska prava, onda je i pravna zaštita svih vrsta prava itekako značajna.

Životno partnerstvo je kategorija koja bi morala i trebala biti slobodna i birana prema potrebama, željama i izboru onih koji u tom partnerstvu hoće živjeti. Takva sloboda ako omogući sreću, zdravlje, sigurno življenje i ljudsko dostojanstvo tih odabranih partnera, onda uistinu minorizira i čini manje značajnim nečiju spolnu orijentaciju ili nečiji rodni identitet. Takva sloboda u odabiru partnerstva, ukoliko ne ugrožava druge, neće, ne može i ne smije biti smetnja nikome. Učiniti javnim sklapanje istospolnih brakova može stoga jedino biti društveni korak naprijed, korak prema razotkrivanju lažnoga morala i lažne etičnosti, ali i korak prema uvažavanju različitosti. U društvenom životu to će predstavljati nove mogućnosti uvažavanja ljudskih prava svih društvenih bića, oduzimajući im tako nevolju da se osjećaju ugroženima, jadnima i podcjenjivanim jedinkama čiji socijabilitet je zapravo stanje ugroženosti, omalovažavanja, neljudskoga odnosa, stalnih vrijeđanja punih podsmijeha itd. Takvo stanje društvene isključenosti zapravo su situacije u kojima se namjerno, svjesno i vrlo nasilnički od takvih „jadnika“, udaljavaju oni „normalni“, „zdravi“ i „perspektivni“ u svim mogućim smislovima. Nerijetko su ovi posljednji/e vrlo ugledni, javno slavljeni pojedinci i pojedinke, koje u svojim privatnostima žive sasvim drugačije, neispunjeno i egoistično. A, egoizam cvate u posljednje vrijeme u Hrvatskoj, u svim mogućim smislovima i na svim razinama življenja.

Stoga se možemo zapitati: zašto istospolnu ljubav ne ovjenčati brakom, ako je brak društveno općeprihvaćena zajednica? Zašto bi opće uvažavanje ljudskih prava trebalo biti u korelaciji s rigidnim nametanjem jedinstvenih svjetonazora, vjeroispovijesti i specifičnoga tipa društvenoga ponašanja, kojega će propisati neka institucija, npr. crkva ili neka druga državna ili privatna organizacija?! Tim više, zar nismo svakodnevni svjedoci da ni takvi „pravovjerni“ nisu imuni od korupcije, pedofilije, incesta, silovanja, uznemiravanja itd., pa čemu onda insistirati na dubljim podjelama i neuvažavanju drugih i drugačijih?!

Dakle, niti duboka i najdublja religioznost, kao ni proglašavana (naj)etičnost, koja je nagrađivana i slavljena, ne pružaju garanciju za nečinjenje loših i društveno neprihvatljivih djela. U posljednjem desetljeću građani Hrvatske imali su prilike osvjedočiti se u brojne takve (ne)zgode, kojima se danas sudi i kojima se mediji neprestano bave, vezujući uz njih svoje najjače ekskluzive. U tim i takvim (ne)zgodama akteri su uglavnom bili vrlo poštivani, slavljeni građani, i religijski i politički, kao uzorni primjerci koje smo trebali slijediti u njihovoj vanvremenskoj duhovnosti.

Konačno, u stvarnom životu imamo bezbroj primjera (ne)formaliziranih životnih zajednica, u kojima istospolni partneri/ce žive već duži niz godina. Osobno poznajem veći broj takvih. Među njima ima predivnih ljudi, nevjerojatnih altruista, koji svakodnevno daju drugima (i ljudima i životinjama) goleme doze ljubavi i poštovanja. Čemu onda skrivati takva saznanja i humane doprinose?! Na žalost, više je takvih partnerstava koji se još uvijek nisu osmjelili pokazati javnosti, koliko zbog vlastitih strahova, toliko i zbog raširene homofobije. Podosta je i onih koji skrivaju svoje istospolne orijentacije, pa tako nanose brojne „štete“ sebi i drugima. Nerijetko se takve „mimikrije“ preobražavaju u nasilnike različite vrste (češće verbalne, negoli fizičke), a ako se takvi „intimni agresivci“ dokopaju povlaštenih položaja i funkcija, postaju dugogodišnji uznemiravatelji/ce i psihijatrijski slučajevi kojima se nitko ne bavi. Čak ni one radne sredine koje su deklarativno (naj)humanističkije orijentirane, kao što su na primjer sveučilišta, fakulteti i slične, nisu sterilne od takvih manifestacija nemoći, jada i nesposobnosti prilagođavanja životu i radu u kojemu se (protiv njihove volje) neprestano moraju prikazivati boljima, normalnima i društveno poželjnima. Takve intimne borbe ukoliko ne pronalaze izlaze, postaju društveno zlo, a ono se uistinu nezaustavljivo širi i jača, jer je neprepoznatljivo, skriveno (latentno) i neprekidno jača u svojoj potrebi da se dokazuje u nekakvoj cijenjenoj aureoli obrazovanosti, uglađenosti i visokoga produhovljenog morala.

Iako se definicija „normalnosti“ mijenjala tijekom povijesti, svakako je uglavnom prilagođavanje onome „normalnome“ bilo ono koje je društvena sredina nametala kao jedino funkcionalno, poželjno i općeprihvaćeno.

Konačno, ovakvom zakonskom regulativom se dosljednije uređuje socijalni život građana i građanki RH, koji će postati stabilniji, perspektivniji i sređeniji. Uostalom, mirovinsko i zdravstveno izjednačavanje u pravima, kao i posljedice dokidanja raznih diskriminacija vjerojatno će intenzivnije i korisnije utjecati na razvitak humanijih društvenih odnosa i ljudskijih uvjeta življenja u ovom vremenu, ovdje i sada, kada svjedočimo o brojnim krizama, o bujanju siromaštva, beskućništva i drugih oblika nesloboda, nejednakosti i gomilanju nepravdi. Konačno, obitelj kao primarna društvena zajednica može doživljavati kvalitativne promjene i metamorfoze u kojima će i djeca slobodnije živjeti u ostvarivanju punine svojih dječjih prava. Naime, ovo nije samo ružičastija životna perspektiva LGBT osobama, znanim i neznanim, već svima nama, koji zajedno dijelimo sudbine i budućnosti ovoga društva.

Ja sam pristala na sve bijele laži. To je život najgori, ali lakši.
Samo želja skrivena još se budi da me vodi gdje je snijeg i nagovore na bijeg, hrabri ljudi”.
Pjesma “Hrabri ljudi”, pjeva Gabi Novak.

Oglasi

Jedan odgovor na Kad ona voli – NJU, a on voli – NJEGA! Ili, Zakon o partnerstvu!

  1. Povratni ping: Komentari i razmišljanja prof.dr.sc. A. Leburić - Anči Leburić | Anči Leburić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s