Kako vlada Vlada?

http://tacno.net/wp-content/uploads/2013/07/krleza2.jpg

Slika je preuzeta s tacno.net

“Ako se vi ne bavite politikom, politika će se baviti vama”,
Miroslav Krleža.

 

U tom kolu, sav rukovodeći kadar i oni koji bi trebali predvoditi u društvenom napretku ili barem u afirmiranju načela i kriterija toga napretka, očito su izgubili sav autoritet, snagu uvjeravanja, nisu više primjeri pozitivnoga i vrijednoga, već primjeri megalomanije, nevjerojatnih egoizama i nezajažljive pohlepe, bezobrazluka i bahatosti…!

 Prof.dr.sc. Anći Leburić,
sa Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu

ANCI_8.03.2014

Teško je osuđivati aktualnu Vladu za sve nevolje i zla koja su nas snašla u posljednje vrijeme. Nekolicina vodećih političara na čelu s premijerom, ne mogu biti glavni krivci za sve što se u društvu događa. Uistinu sam uvjerena da smo svi zakazali. Zar Vlada nije donijela niz odluka o strukturnim reformama?! No, kako ih realiziramo. Na primjer na sveučilištu – nema šanse da se sveučilišni institucionalni prostori reformiraju u dogledno vrijeme, da se na civiliziran način donese novi zakon o znanosti, novi pravilnici o izborima u zvanja itd. Takvih sličnih okoštalih, zatvorenih i neprobojnih društvenih prostora ima bezbroj u RH.

Bilo koja i kakva varijanta reformskih zakona ili odluka Vlade nema šanse da prođu uz konsenzus ili da većina pokaže eksplicitnu spremnost za njihovo sprovođenje. Otpori su nezamislivo jaki i oštri, ako se uopće manifestiraju javno i otvoreno. Doduše, čini mi se da su opasniji oni latentni otpori, neprimjetni, koji na duge staze ruše sve što pokušava postati nekakva promjena, nešto drugačije i potencijalno bolje ili adekvatnije poželjnim ciljevima. http://novovrijeme.ba/wp-content/uploads/Tuna.jpgTo su oni otpori koji su sistematski i vrlo strpljivo gradili svoje položaje, hranili svoje debele ambicije i šuplja znanja i nepostojeće kompetence, kupovinom brojnih glasova, kao i nekretnina i pokretnina, podmićivali i bivali podmićivani kao subjekti korupcije… to su oni prima vista vrlo uglađeni i obrazovani „intelektualci“, mudre i poznate glave,nerijetko vodeći u raznim upravama, koji sprovode sistematski mobbing najčešće nad ženama, kao i nad svima onima koji misle drugačije od njih ili su možda sasvim drugačiji. Takve situacije uočljive su i na sveučilištima i na fakultetima. Pa kako onda odgajamo mlade ili se smatra da ih samo obrazujemo ?! Sve to postaju nemoguće futurističke misije.

Dakle, mislim da nikakva skupina nadprosječnih osobnosti ili genijalaca, koji bi se udružili u Vladi, ne bi bila u stanju afirmirati potrebe za društvenim promjenama na svim razinama društvenog života i rada u aktualnoj hrvatskoj svakodnevnici, pa ma kako oni sposobni bili. Čini mi se da tu leži glavnina naših problema. To su nemogućnosti da uočimo koga treba slušati, kako sprovesti to što smo čuli i kako u svemu tome dati vlastiti maksimum – svatko na svom radnom mjestu i svatko u svom obiteljskom okružju, pa onda svi zajedno – za opće dobro, dakle za dobrobit ostalih građana i građanki. Ovo posljednje je totalno apstraktna i nepostojeća kategorija u svijesti većine hrvatskih građana, budući su orijentirani pretežno na vlastitu dobrobit, stjecanje, sitni probitak…

http://www.rijekadanas.com/wp-content/uploads/2013/07/pxl_11122-vlada-rh.jpgU tom kolu, sav rukovodeći kadar i oni koji bi trebali predvoditi u društvenom napretku ili barem u afirmiranju načela i kriterija toga napretka, očito su izgubili sav autoritet, snagu uvjeravanja, nisu više primjeri pozitivnoga i vrijednoga, već primjeri megalomanije, nevjerojatnih egoizama i nezajažljive pohlepe, bezobrazluka i bahatosti. Ovo posljednje ponekad urušava čak i vrijedne društvene akcije i poteze Vlade. Naime, generalni dojam kojega političar ostavlja u svijesti građanstva, pretpostavka je afirmativnijeg reagiranja ili čak i aktiviranja zapretenih potencijala onih koji su možda imali namjeru nešto napraviti za nekoga drugoga, a ne samo za sebe.

Nepoželjne društvene situacije o kojima slušamo ili čitamo svaki dan, dokazivane su brojnim aferama i skandalima različite vrste i sadržaja u posljednjih nekoliko godina. Jesu li tu presudne političke boje, ljevičarenje ili desničarenje… mislim da nisu… obje opcije imaju grijehova i očito ni ljevica, niti desnica, više nisu ono što su bile, ili bi eventualno trebale biti prema nekim politološkim definicijama.

http://www.lacne-notebooky-pc.sk/editor/filestore/Image/j0439409_256_x_350.jpgMislim da je posrijedi sveopći kaos u vrijednosnom, pa onda stoga i u svim drugim smislovima. Na djelu je već skoro dva desetljeća protrahirana, preduboka, sveopća kriza koja zahtijeva redefiniranje niza ključnih društvenih pojmova i procesa – od onih političkih, do ekonomskih, etičkih i brojnih drugih… Tko može donositi te redefinicije? Svakako stručni ljudi, kompetentni, ali što je još važnije – oni koji su zainteresirani da rade za opće dobro i da djeluju u javnosti otvoreno, optimistično, samouvjereno i u skladu s općim civilizacijskim, kulturološkim i humanističkim principima. A takve tendencije nemamo na djelu, možda niti u začecima….ja ih barem ne vidim kao značajnije dimenzionirane u svom radnom okružju.

Nema npr. ženske solidarnosti, nedostaje kolegijalnosti, uvažavanja stručnoga iskustva, provjerenih znanja ili dokazanoga autoriteta u struci, u mentoriranju s mladima i sl… Jednom riječju, nedostaje temeljne ljudske pristojnosti u komunikacijama, temeljne profesionalne tolerancije u poslovnim interakcijama i sl.

http://www.lupiga.com/repository/article/horizontal_pic/7826/big_ruke.jpg?1386262177

Osim toga, živimo u drastično nepovoljnim društvenim uvjetima: u vlastitoj zemlji i šire, u europskom okružju, koje nam neće moći osigurati gotove recepte za izlaze iz kriza. Sveprisutne su prijetnje novim ratovima, te klimatskim neuravnoteženim događanjima, uz širenje niza drugih strahova i nestabilnosti. A opći tip ili najrašireniji obrazac društvenoga ponašanja sveden je na pretežno verbalni eksces, agresivan istup, pun vrijeđanja, omalovažavanja drugoga i različitoga – i to postaje kriterij i pravilo da postaneš poznat u javnosti ili u određenoj radnoj sredini, da postaneš nekakva medijska „ličnost“ o kojoj svi pričaju, čije istupe komentiraju, a koja svojim ponašanjem ruši nekakve imaginarne standarde.

Na žalost, ne vidim blistavu skorašnju budućnost, niti pretpostavljam lagodne i brze izlaze iz kriza. Nedostaju nam potrebni društveni mehanizmi,ali i pozitivna društvena energija koja se ne gomila, već slabi ono malo društvenoga i naprednoga potencijala kojega smo imali u ljudskom kapitalu. On nam ili bježi iz zemlje ili je totalno demotiviran, demoraliziran, pa stoga nezainteresiran za radikalnije zahvate u nekakvim društvenim širim angažmanima.

Među brojnim društvenim nevoljama, rat je intenzivirao pogubne i rušilačke posljedice, umnožio devastirane duše, osiromašio uništene urbane i ruralne sredine, koje još nismo revitalizirali…

http://www.ezadar.hr/repository/image_raw/25913/large/Imamo onemoćalu i sterilnu znanost, nesređeno zdravstvo, gladnu kulturu, nezavidne financije… pa mnogi zaključuju kako „nam nikada nije bilo teže“, pa se pitamo „kako dalje“?! Trebaju nam vizionari, nekakvi autoriteti koji će uspijevati uvjeriti mase da samo kulturnijim, nesebičnim i civiliziranim ponašanjem svi zajedno možemo doprinositi društvenom napretku. Ne mislim pritom da će nam etičke revolucije mijenjati sadašnjost, ali nužna je radikalna promjena društvene atmosfere i odnosa prema radu, npr. u javnim službama – na vrhu vrijednosne ljestvice moraju se afirmirati drugačije vrijednosti i ponašanja, bez nervoze, bahatosti, odrješitoga bezobrazluka…

Trebamo stvarati atmosfere u kojima će se birati najbolji i dokazano najsposobniji, sa potvrđenim vrijednim i šire (u međunarodnim okvirima) prepoznatim stručnim biografijama, a ne kao do sada najslabiji s kojima se spretno može manipulirati i ostvarivati uske i pojedinačne interese s kojima samo manjina „napreduje“ nesvjesna svoga pogubnog zračenja. Uprave i rukovodstva, funkcioneri i državni dužnosnici moraju se okrenuti radu za opće dobro i na kritike javnosti reagirati ostavkama i dobrovoljnim bijegom u neke manje zahtjevne profesionalne pozicije. Jačanjem gospodarske moći, otvarat ćemo prostor za nova zapošljavanja, ali prema jasnim, vidljivim i tolerantnim kriterijima, što još uvijek nije slučaj.

http://zena.blic.rs/data/images/2009-05-25/518_mobing-posao_dreamstime_if.jpgKad ćemo se početi sistematičnije baviti marginaliziranima u društvu, kao što su žene, osobe s invaliditetom, stari, nemoćni i bolesni…? Vjerojatno će rezultata biti onda kada fenomeni kao što su mobbing, netolerancije, razne diskriminacije budu povijesne činjenice iz nekih tamo davnih vremena hrvatskih društvenih bolesnih razvojnih stanja. Još puno toga moramo zajedno napraviti da bismo se primakli nekakvom idealiziranom i proklamiranom „društvu bez korupcije“, demokratskom, svakome ugodnom za življenje i za uživanje u radu… nek’ to ne bude naša utopija, već konstruirajmo realne izglede da svi zajedno svakodnevno po malo uspijevamo u ostvarivanju društvenih ideala koje ćemo zajedno i postaviti kao ključne ciljeve društvenoga razvoja.

Te društvene strategije moraju se početi donositi, kako bi se društvo moglo mijenjati prema dogovorenim potrebama. Doduše, poplava raznih akcijskih planova i programa neće nam biti garancija društvenoga boljitka, ukoliko na svim razinama funkcioniranja društvenoga rada ne budemo uspostavljali mehanizme praćenja, kontrole i vrednovanja učinjenoga, kako bismo kontinuirano u društvenom hodu mogli korigirati i unaprjeđivati stanja koja se pokažu nehumanima, nedostojnima čovjeka i građanina. Takva stanja treba raskrinkavati, o njima javno raspravljati i donositi rješenja i proklamirati društvene norme kao opće tipove društvenoga ponašanja, koji će oslikavati dosadašnje pozitivne prakse i druge pozitivne primjere društvenoga života i razvoja. A takvih primjera ima u povijesti čovječanstva!

http://www.24sata.hr/image/cyber-genijalci-mladi-kreativni-i-vrlo-blizu-da-postanu-bogati-504x335-20121042-20121016162922-39769656b7d8cfdee324544869014d28.jpg

.

Očekivali bi da će se promjene temeljiti na principima poput individualnih sloboda, socijalne pravde, jednakosti i solidarnost s obzirom na socijaldemokratski predznak ove Vlade. Međutim, čini se kao da ti principi izmiču današnjoj politici!

 

Doc.dr.sc. Marija Lončar,
Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet u Splitu

Marija LončarČesto se danas u medijima koriste različiti pojmovi kao što su „društvo blagostanja“, „društvo znanja“ i slično koji odražavaju određene društvene aspekte, ali s vremenom (po)ostaju forma bez sadržaja. Stoga se postavlja pitanje kakvom društvu težimo i kakva je stvarnost onoga u kojem živimo? Društvenu stvarnost Hrvatske ocrtavaju svojevrsni kulturni, ekonomski, politički procesi i trendovi koji zahvaćaju svakoga pojedinca na različitim razinama – od individualne, preko kolektivne/grupne do društvene. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju i svojevrsni pritisci izvana koji zahtijevaju promjene na koje Vlada odgovara, ali i unutarnje promjene koje ljudi traže, utječu na kompleksnost i specifičnost situacije u kojoj se nalazimo.

http://primatijada.info/wp-content/uploads/2014/02/1224_znanost_1286201369.jpgIako su promjene nužne i neizbježne, ne smije se zanemariti utjecaj kojeg načini njihove provedbe imaju za svakoga pojedinca. Naime, dinamika tih društvenih promjena, koja se nesumnjivo osjeća u svakodnevnom životu, ukazuje na važnost pronalaženja mogućih referentnih točki za koje se možemo „uhvatiti“. U skladu s tim, očekivali bi da će se te promjene temeljiti na principima poput individualnih sloboda, socijalne pravde, jednakosti i solidarnost s obzirom na socijaldemokratski predznak ove Vlade. Svakom od nas kao članovima društva važno je prepoznati da su promjene kojima svjedočimo svrhovite i korisne te da se zaista provode u cilju nekoga progresa. Međutim, kada gledamo aktualne mjere u sustavima, primjerice obrazovanja ili zdravstva te učinke njihove politike prema različitim društvenim grupama, čini se kao da ti principi izmiču današnjoj politici.

http://img1.wikia.nocookie.net/__cb20120221214642/carrington/images/thumb/b/ba/SDP_Logo.png/480px-SDP_Logo.pngVlada koja svoju politiku kreira sukladno spomenutim načelima može pružiti referentna uporišta bez kojih nije moguće napraviti korak dalje, ne samo od neoliberalnih tendencija, već i prema socijalnoj državi i tolerantnijem društvu. Jedno bez drugoga ne ide, kao što niti dugoročno ne „prolaze“ određene retoričke strategije naših (su)govornika na društvenoj i političkoj sceni. Stoga ne čudi kako efektivna politika, koja se u Hrvatskoj provodi i koja djeluje na institucionalne i strukturalne dimenzije društva, otvara prostor za izražavanje nepovjerenja u ono što se radi.

http://www.hdz-samobor.com/old/slike/galerija/thumbs/hdz_wallpaper_mala.jpgIzvjesno je kako se Vlada nalazi pred velikim izazovima s obzirom na specifičnosti promjena zbog čega teško pronalazi jednoznačne odgovore na društvene, ekonomske, političke probleme i pitanja. U svemu tome je nužno iznalaziti promišljena i sustavna rješenja koja neće pogodovati razvijanju jedne dimenzije društva (primjerice, ekonomske) na štetu druge (odnosno socijalne). Odgovor je, dakle, u usklađenosti s referentnim okvirima i sustavnom djelovanju na svim razinama, a ne samo u pritiscima Europske unije ili uspoređivanju s onim što je bilo prije. U posljednjem leži i potencijalna opasnost ukoliko se SDP gleda kao „post“ HDZ ili kao da je riječ o nekom „post“ društvu koje je drugačije od onoga prije.

U raspravama o društvenim i kulturnim promjenama unutar suvremenih socioloških teorija, sociolog Featherstone (1988) pokušava pojasniti prefiks „post“ u terminima postmoderno, postmodernost, postmodernizam i tako dalje. Svakodnevno osjećamo posljedice tih društveni i kulturnih promjena tako da ovdje nema potrebe raspravljati o pojmovima koji se pri tome koriste. No, možemo li ga (prefiks) protumačiti kao nešto što dolazi poslije, kao prekid ili negaciju onoga prethodnoga… ili pak kao pojam koji sam za sebe označava nešto sasvim novo i na tragu toga napraviti jednu analogiju s ovom temom?! Sukladno tome, čini se neizbježnim da će aktualna Vlada trebati (re)definirati svoju ulogu… drugim riječima, svoju politiku planirati i (pro)ocjenjivati isključivo unutar vlastitih referentnih okvira djelovanja.

 http://www.alo.rs/resources/img/16-05-2013/single_news/491522-a36-tossing-a-coin.jpg

“Ja sam pristala na sve bijele laži, to je život najgori, ali lakši.
Samo želja skrivena još se budi, da me vode gdje je snijeg i nagovore na bijeg, hrabri ljudi.
Ako drugi ne shvate nek mi sude, neću život miran, tih, moje mjesto je uz njih, hrabre ljude!”
,
pjesma Hrabri ljudi, pjeva Gabi Novak.

Oglasi

2 odgovora na Kako vlada Vlada?

  1. Povratni ping: "Kako vlada Vlada?" - Anči Leburić

  2. Maja napisao:

    Zanimljiva razmisljanja …

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s