Kakva je trenutno hrvatska politička scena?

LIJEVO, DESNO, NIGDJE MOGA STANA…
Ili, kakva je trenutno hrvatska politička scena?

DCCA15D2-6334-4D2D-81FF-4707A38C0931_mw800_s

VAMA U IME NAS

Kao robovi koje nadziru
rastrošni, suspendirani plavci
trgujete s ljudima koji rade nacrno
ne pitajući se zašto prosjak prosi
i zašto su kontejneri prazni

osnujte stranku koju će činiti obični ljudi
ne prezajući pred strancima biti glasna oporba
uskladite tamu sa svjetlom
u kojoj će Vam prioritet biti dan
pa tako kršeći nepogrešivost intelekta
neće vam odgovori ličiti jedan na drugi
pronađite original riješenja
koji ste odavno potpisali
a ne kao što sada provodite
slijepu politiku nad životom
rođene nam Lijepe naše
iskoristite ljudsku intuiciju
kršeći pravilo sudbine
i pokopajate egoizam
možda boja Vaše duge tada zadrži toplinu
ne želeći više ni sud ni presudu
žao mi je što niste zaprimili posljednji paket
unutra su bile knjige
iz kojih smo željeli da naučite čitati
govor, pogled i misao
onih koji dostojanstvenim hodom
i život za nju daju

poželite molim Vas kao i mi
da nam Ona i lijepa i naša
i dostojanstvena i poštovana
bude posljednje počivalište
prije odlaska u vječnost.

Pjesnikinja, Lidija Puđak

Svi su oni isti!?

Prof.dr.sc. Lino Veljak, Odsjek za filozofiju,
Filozofski fakultet u Zagrebu

lino-veljak-djindjicMnogi danas tvrde da klasična podjela političke (ali i idejne, kulturne, itd.) scene na ljevicu, centar i desnicu više ne važi. Sumnju u opravdanost te tvrdnje potiče uvid u to tko je najglasniji u njezinu širenju. S druge strane, vjerovanje u njezinu opravdanost podupire uvid u razliku između programskih dokumenata na koje se pozivaju politički akteri i efektivne politike koju ti akteri (u prvom redu političke stranke) provode kad se domognu vlasti (naime, isuviše često se pokazuje kako proklamacije, pozivanje na ove ili one vrednote i predizborna obećanja jedva da imaju utjecaja na politiku nositelja vlasti, što u cjelini nadahnjuje poznatu uzrečicu Svi su oni isti).

Ipak, akteri političke scene ne ograničavaju se na predizborna (populistička ili kakva druga) obećanja niti se njihove politike mogu smatrati posve istovjetnima, koliko god ona odstupala od njihovih programatskih principa i vrednota. No, prijelazi su često fluidni i nevidljivi, usporedivi s predmodernim dijalektalnim mapama svjetskih kontinenata: stanovnici svakoga susjednog sela bez poteškoća se sporazumijevaju sa svojim susjednima ukoliko to susjedno selo pripada istoj jezičnoj skupini (kao primjer može poslužiti jezični kontinuum koji se proteže od atlantske obale u Portugalu do romanofonih alpskih planina u Švicarskoj ili jednakovrstan kontinuum od crnomorske obale do alpskih planina u Sloveniji, razlike u narječjima stanovnika na dvije obale Kupe ili Sutle su minimalne, ali se Slovenac jedva može sporazumjeti s govornikom nekoga istočnobugarskog dijalekta).

sabor_sjednica7-290613.jpg.crop_displayNo, koji su polovi političkog kontinuuma ljevice i desnice? Ako ne želimo pribjeći pretjeranom pojednostavljivanju, nužno je uspostaviti dvostruku polarnost. Prva polarnost sastoji se u klasičnoj razlici između ljevice i desnice, na čijem se lijevom kraju nalazi zahtjev za socijalnom pravdom (koji se može formulirati i kao zahtjev za jednakošću), a na desnom polu opravdanje nejednakosti (bilo zasnovane na rođenju ili nekim urođenim obilježjima, bilo proizvedene igrom tržišnih zakonitosti). No, nju treba korigirati drugom polarnošću, na čijem se jednom kraju nalazi ideja individualne slobode a na drugom kraju koncept kolektivizma i hijerarhije. Na taj način dobit ćemo četiri kategorije ljevice i desnice, dvije ljevice i dvije desnice (uz napomenu, da su prijelazi među njima usporedivi sa spomenutim prijelazima između narječja i jezika). Ideja socijalne jednakosti kombinirana s konceptom kolektivizma očituje se u etatističkom autoritarnom socijalizmu (historijski uobličenom u boljševizmu i staljinizmu). Socijalna pravda povezana sa slobodom individue mogla bi se definirati kao koncepcija demokratskog socijalizma (oblikovana, primjerice, u klasičnoj socijaldemokraciji). Individualna sloboda povezana s opravdanjem nejednakosti među ljudima koje proizlaze iz njihovih zasluga, sposobnosti ili sreće daje liberalizam, dok kolektivizam povezan s opravdanjem nejednakosti među ljudima daje razne oblike fašizma, nacizma i antiegalitarističkog autoritarizma.

0000141906_l_0_JYDx5yAko ovu shemu primijenimo na hrvatsku političku scenu, ustanovit ćemo da se – vodimo li računa i o djelima, a ne tek o proklamacijama – relevantne opcije koncentriraju na desnom polu: osnovna je razlika ona između liberalizma i etnički utemeljenog kolektivizma. Autoritarna kolektivistička ljevica je beznačajna (ako je uopće i ima), a koncepciju demokratskog socijalizma (ili, možda prikladnije: klasične socijaldemokracije) zastupaju tek hrvatski laburisti. No, oni još nisu imali prigode da na djelu pokažu u kojoj mjeri njihovo zastupanje ideje socijalne pravde može uroditi zbiljskim otklonom od dominantne neoliberalne politike.

Isprazna retorika koja podcjenjuje inteligenciju,
maštu i rasudbenu moć građana-birača!

Prof.dr.sc. Mladen Planinc, Odsjek za filozofiju,
Filozofski fakultet u Zagrebu

1_51fa3ad3ddc93Moje osobno mišljenje je meta-političko, te iz takve pozicije onoga tko je a-političan (u izvorno starogrčkom, zatim stoičko-helenističkom značenju “kozmopolitizma”) ne bih mogao prosuditi o stanju “ljevice” i “desnice” u našoj Republici, ali niti suditi iz globalnog rakursa, kako neki teoretičari političke ekonomije tvrde, u doba “nakon ideologije” ili “postmoderne politike”, o dobrobiti raznih političara spram građana.

Očito jest samo da “politika” više nije u dobrobiti običnog čovjeka-gradanina, ali niti u svrhu očuvanja državnih vrijednosti (ukoliko postoji ideja države, odnosno republike), već ogoljena, surova fizika odnosa između moći i interesa raznih grupacija, udruga, nazovi “stranaka”. Svijet je paradoksalno poprište globalne mikrofizike moći, što na razini “malenih naroda” očito dovodi do paralize djelovanja (“funkcionalnosti”) i isprazne retorike koja podcjenjuje inteligenciju, maštu i rasudbenu moć takozvanih “običnih” građana-birača.

izbori_660x330

Ja sam pristala na sve bijele laži, to je život najgori, ali najlakši. Samo želja skrivena još se budi da me vode gdje je snijeg i nagovore na bijeg, hrabri ljudi. Ako drugi ne shvate nek mi sude, neću život miran, tih, moje je mjesto je uz njih, hrabre ljude!

pjeva Gabi Novak

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s