Od kulta rada do kulture rada!

SVIMA ZAPOSLENIMA I NEZAPOSLENIMA,
SRETAN 1. MAJ, MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA!
ODMORITE SE, ZASLUŽILI STE!

 

Taj dan, to će biti taj dan!

Kad jednoga dana turizam procvjeta
i navale švabe u rekordnom broju
cijela će zemlja samo od ljeta
živjeti kao bubreg u loju.

Samo će vječni rekreativci
radit na polju ili biti vojnici.

Slavonija će biti golf teren
a tko previše radi uhapšen.

To će biti taj dan
to će biti taj dan
objesi, Zimmer frei
lezi pod palmu i uživaj…

(pjeva grupa Hladno pivo)

 http://www.pgavillage-homes.com/account/acc_files/10000/7402/image/GOLF%20IMAGE.jpg

Tko radi ne boji se gladi, ali tko radi taj se i umori,
bolje je odmarati se!?

Prof.dr.sc. Velimir Srića,
sa Ekonomskog fakulteta

http://www.poslovni.hr/media/cache/2c/56/2c56f42ccb6d11a0424672e28c4afe67.jpgTko radi ne boji se gladi, kaže stara poslovica. Naš dodatak obično glasi: tko radi taj se i umori, bolje je odmarati se! Svi znamo da je rad jedini izvor stvorene vrijednosti. Tko radi, ostvaruje rezultate, tko ne radi, ne može očekivati uspjeh. Međutim, kod nas radna etika, kult napora, žrtvovanja i odricanja nisu na cijeni. Istraživanja pokazuju da prosječni radni dan zaposlenika u gospodarstvu traje pet sati, dok je u javnoj upravi još za pola sata kraći. Drugim riječima, u prosjeku odradimo tek malo preko polovice službenog radnog vremena. Istina, ima sve više onih koji „ginu na poslu“, no dovoljno je tijekom dana prošetati bilo kojim dijelom bilo kojeg grada i vidjeti koncentraciju ljudi u ugostiteljskim objektima pa zaključiti kako je ona značajno veća nego na radnim mjestima. Kafići oko fakulteta na kojem radim uvijek su krcatiji od dvorana u kojima se održavaju predavanja. Sa devet i pol dana bolovanja godišnje po stanovniku Hrvatska je pri vrhu europske ljestvice izostanka s posla. Uz to poznati smo po spajanju praznika i dugom godišnjem odmoru. U Hrvatskoj radi svega 55% radno sposobne populacije. Veliki dio građana niti su zaposleni, niti su prijavljeni na burzi. Usporedbe radi, prosjek za EU iznosi 64%, a najveća je zaposlenost, čak 73%, u bogatoj i marljivoj Švicarskoj. http://static.klix.ba/media/images/vijesti/120117156.3.jpgU Hrvatskoj je čak 43% korisnika socijalne pomoći radno sposobno, ali ne žele raditi. Tome možemo dodati zapanjujući broj od 240.000 invalida rada, pa ogroman broj mladih povlaštenih i prijevremenih penzionera i slika stava stanovnika Hrvatske prema radu dodatno se zaokružuje. Mučnu situaciju samo donekle popravlja siva ekonomija i statistike koje govore o udjelu takozvanog rada u fušu (na crno) u ukupnoj zaposlenosti.

http://www.muskiportal.com/wp-content/uploads/2012/03/drzavni-sluzbenik.jpgDakle, od radno sposobnih gotovo polovica stanovnika je neaktivna, a zaposleni čine niti trećinu ukupne populacije. Teško je očekivati efikasnije gospodarstvo, bogatije društvo i veći BDP po glavi stanovnika kad smo zemlja u kojoj na svakog stanovnika koji radi dolaze bar dvojica koji ne rade.

Hrvatska, po međunarodnim analizama spada u države s rigidnim tržištem rada jer su stalno zaposleni zaštićeni kolektivnim ugovorima, a istodobno postoji veliki broj djelatnika s ugovorima na određeno vrijeme. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7e/Hammer_and_sickle.svg/300px-Hammer_and_sickle.svg.pngTo destimulira konkurenciju jer je dio zaposlenika previše siguran u stalnost radnog mjesta pa se ne trudi raditi bolje niti investirati u nova znanja, dok drugi, neovisno o kvaliteti i rezultatu rada, teško mogu promijeniti svoj radni položaj. Dodamo li tome činjenicu da je hrvatsko tržište rada pod snažnim utjecajem politike, nepotizma i korupcije, pa se radna mjesta često dobivaju lojalnom pripadnošću nekoj skupini, pretežno političkoj stranci, ili se kupuju, neovisno o sposobnosti, postaje jasno o koliko se dubokom problemu radi.

Mnogi se žale da nas je to „udario kapitalizam“, a prije je kao bilo bolje. Sjećam se vica iz doba socijalističkog samoupravljanja kad su pitali direktora koliko ljudi radi u njegovoj tvornici. http://halobing.net/serije/slike/gruntovcani.jpgOtprilike polovina od ukupnog broja zaposlenih, odgovorio je on lakonski. U nekad popularnoj TV seriji Gruntovčani jedan od likova objašnjavao je svoj odnos prema poslu čuvenom rečenicom: Vi mene nemrete tak’ malo platit’ kak’ ja mogu malo delat’. Dok god smo okruženi takvom radnom etikom, teško je nadati se boljim rezultatima i značajnijem uspjehu Hrvatske u globalnoj gospodarskoj utakmici.

 

Nema govora o kulturi rada, jer se ona sustavno suzbija
umjesto da se njeguje!

Ozren Matijašević, predsjednik HURS-a,
Hrvatske udruge radničkih sindikata

http://www.business.hr/UserDocsImages//ozren%20matija%C5%A1evi%C4%87%20nacional%20hr.jpgUmjesto prirodne transformacije tržišnih i vlasničkih odnosa, hrvatski su radnici proživjeli niz šokova. Nakon ratnih razaranja i privatizacijske pljačke, osiromašeno društvo bez alternative je otvorilo vrata divljem kapitalizmu koji je sindikalno djelovanje takoreći zabranio, a institute zapošljavanja, rada, plaće i ostaloga u potpunosti podredio profitu.

Nažalost, svjedočimo izraženom procesu deindustrijalizacije koji se uz blagoslov svih dosadašnjih vlada dosljedno provodi u korist uvoznog lobija. http://static.panoramio.com/photos/large/41756517.jpgOno što danas postoji, ostaci su ostataka hrvatske industrije koja i dalje trpi svu jalovost pogrešne državne industrijske politike. U takvoj je situaciji krajnje neumjesno da radnici i njihovi predstavnici bivaju pukim objektom za njih nepovoljnih odluka i čije se mišljenje nimalo ne respektira. Takav smjer morao je rezultirati krahom gospodarstva i daljnjim gubitkom radnih mjesta. Zbog toga, nema govora o kulturi rada jer se ona sustavno suzbija umjesto da se njeguje.

http://www.libela.org/t/article/103/ss/kamensko1_transparent.jpgSramotno je da takve formulacije poput “Ne mogu tako malo raditi koliko me mogu malo platiti” uopće postoje u našoj narodnoj predaji, jer se protive svakoj ljudskoj logici. Nažalost, kultura rada u birokraciji je u tolikoj mjeri nazadovala pod utjecajem valova stranačkih zapošljavanja da danas svjedočimo ogromnom upravnom aparatu u kojem je takvo razmišljanje postalo poslovično, a na štetu onih koji plaću teškom mukom zarađuju.

Pitanje: shvaćaju li naši ljudi rad ozbiljno, je preopćenito da bi se na njega dao točan odgovor. Ako rad shvatimo kao jedno od osnovnih ljudskih prava kojim se osigurava egzistencija radniku i njegovoj obitelji, ne postoji alternativa ozbiljnom shvaćanju rada kao takvog.

http://www.info-posao.com.hr/slike_upload/20120511/velicina1/info_posao201205111955160.jpg

Hrvatsko radništvo je raslojeno u više pogleda. Postoje preplaćeni i potplaćeni. Postoje oni sa više ili manje prava. Najveći apsurd, a za koji je kriva država, je da postoje radnici koji plaću primaju i oni koji ne primaju.

Kao partneri u projektu nacionalne platforme društveno odgovornog poslovanja, svjesni smo da u RH uistinu ima poduzeća koja ne samo da ne diskriminiraju radnike ni po kojim osnovama, http://www.znet.hr/wp-content/uploads/Ilustracija-poslovni-ljudi.jpgveć podižu ljestvicu socijalne osjetljivosti promovirajući upravo projekte kojima se određenim teže zapošljivim skupinama ljudi omogućava prednost pri zapošljavanju. Međutim, često smo svjedoci diskriminatornog ponašanja poslodavaca u odnosu prema pojedincima koji predstavljaju rizik za njihovo poslovanje. U takvim slučajevima, dužnost je sindikata da prijavljuje diskriminatorno ponašanje odgovornih osoba nadležnim institucijama i na taj način pomogne ostvarivanju njihovih ugroženih prava.

Obzirom da su pregovori oko novog Zakona o radu još uvijek u tijeku, kao pregovarač ne mogu ulaziti u detalje, ali mogu reći da se predloženim izmjenama bitno utječe na institute rasporeda radnog vremena, http://tuzlalive.ba/wp-content/uploads/2013/10/Zakon_o_radu-1.jpgprivremenog zapošljavanja i otkazivanje ugovora o radu. Izmjene o kojima se pregovara, jesu bitne, ali daleko od toga da su nužne kako bi hrvatsko tržište rada oživjelo. Za to su potrebne daleko veći napori izvršne vlasti u razvoju institucionalne podrške gospodarstvu, funkcioniranje pravne države i naposljetku, ozbiljno shvaćanje socijalnog dijaloga kao korektivnog mehanizma u definiranju državnih politika.

Za razliku od drugih središnjica, odlučili smo se za prosvjedno obilježavanje Praznika rada, organizirajući prosvjedno okupljanje u jednom hrvatskom poduzeću koje posluje s poteškoćama, a isključivo krivnjom uprave zbog čijih krivih odluka ispaštaju radnici.

http://www.mojarijeka.hr/repository/images/_variations/7/5/7572b2fb55fc6114a7e62d1be4b00ff7_gallery_l.png

Od osamostaljenja RH najviše su pogođeni radnici u proizvodnim djelatnostima zbog kriminalne privatizacije i sustavne nebrige vladajućih oko nacionalnih kapaciteta za stvaranje novih vrijednosti.

 http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/49/Rijeck_karneval_140210_5.jpg/220px-Rijeck_karneval_140210_5.jpg

“Ja sam pristala na sve bijele laži. To je život najgori, ali lakši.
Samo želja skrivena još se budi da me vodi gdje je snijeg i nagovore na bijeg hrabri ljudi.
Ako drugi ne shvate nek mi sude, neću život miran tih, moje mjesto je uz njih, hrabre ljude!”,

pjeva pjesmu Hrabri ljudi, Gabi Novak.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s