RUKA, RUKU, MIJE – Nepotizam i korupcija u RH

RUKA, RUKU, MIJE
Ili, kako do posla i funkcije preko rođaka i stranke u “lijepoj našoj” (Inače, to se zove: nepotizam i korupcija u Hrvatskoj!)

Kužiš, stari moj?!

15784“Čuj, stari: potegnul sam špagu za ono radno mesto. Nije bog zna kaj, ali koja kinta bu pala. Stari od moje žene dal je par somova tipu koji bu to sve zrihtal. Od Hercegovaca nemreš niti disati, na svim pozicijama su, ali nisu niti naši za otpisati. Nekoliko somova i Štef je skuhan. Onda par gemišta skupa spijemo i odojka na ražnju obrnemo i posel je moj. To ti tak ide. Ti meni, ja tebi. Usluga, za uslugu, kaj, ne?!

crno-vino-usporava-starenje-organizmaTak to ide. Kuži, stari moj, kaj ne?! Prije si bili v Partiji, pa si se v nebo dosmical, a sad ima preveć tih stranki i ne znaš kam budu te porinuli. A i ti novinari sikam nos rivaju, pa bi mogli si nastradati. Ovo tebi velim onak v konspiraciji. V najstrožem povjerenju. Psst! Da niko ne čuje. Pa, kaj, malo podmažeš i ide. Kaj se i ti nisi tak zaposlil? Znaš kak se veli: tko hvali taj vozi, tko kudi taj prosi! Tak je od navek pri nam bilo. Fučkaj Europu. Tak bu i ostalo. Vu to ime “nutri ž njime”. Kužiš, stari, moj?! Kaj, ne?!…”

Uspjeh ne počiva na velikim riječima i parolama. U životu je za uspjeh i napredak važna sistematičnost, uporan rad, ozbiljnost i odgovornost, ali samozatajan, strpljiv i tihi rad koji stvara istinske vrijednosti i daje prave rezultate nije u nas toliko na cijeni!

Predsjednik HAZU-a, liječnik, prof.dr.sc. Zvonko Kusić

260802Kriza gospodarska, a i društvena nije posljedica samo nečijih grešaka već načina života suvremenog čovjeka, konzumerizma to jest života na dug, Mi smo decenijima trošili više nego smo zarađivali, moramo se naučiti da ćemo raditi više za daleko manje.

Težnja da netko lupi šakom o stol i donese neki preokret, pokazuje da mi kao društvo ipak podsvjesno želimo magična i bezbolna rješenja naših problema. Tu je također prisutno i uporno traženje krivaca umjesto konstruktivnog djelovanja. U nas se dobro primaju bučne poruke kritike, paušalne neargumentirane procjene i isprazne senzacionalističke rasprave koje ničemu ne vode ili nerealna obećanja a ne konstruktivna rješenja koja obično nisu atraktivna. Zemlje koje u krizi imaju najmanje problema ne njeguju takav stil. Mi smo, međutim, kao nacija skloniji dramatičnim i herojskim potezima a ne učinkovitoj organizaciji, pridržavanju propisa i samozatajnom sustavnom i strpljivom radu koji jedino dugoročno donosi rezultate. To se vidi po nestrpljivosti kojom se traže neka magična rješenja.

U demokraciji, za koju mi izgleda još nismo dovoljno zreli, svi mogu o svemu govoriti. Za izlazak iz krize nude se mnoge ideje, često privlačne ali nerealne ili teško izvedive. To često koriste mediji jer su takvi ljudi sa medijskog stajališta vrlo pogodni, dižu gledanost ili čitanost. Razumni, uravnoteženi, realni i kompromisni stavovi ili takve osobe nisu atraktivne i ne dolaze do izražaja.

0013007.48Važno je razvijati konkurentno gospodarstvo i stalnu sposobnost prilagođavanja dinamičnom okruženju i brzu adaptaciju promjenama. Ako se ne organiziramo i ne promijenimo pravni sustav te odnos prema radu i odgovornosti doći ćemo u nepovoljniji položaj od onih koji imaju te kvalitete i više snage da uvedu promjene.

Veliki problem je loša javna i državna prava i pravna nesigurnost.

Povijest je htjela da naša generacija bude privilegirana i sudionikom tisućugodišnje težnje hrvatskoga naroda: ostvarenja vlastite države. Sada se, međutim, ponekad čini da joj nismo posve dorasli i da se u njoj dobro ne snalazimo.
Čini se da su događaji išli prebrzo pa samo dva decenija nakon samostalnosti ulazimo u novu asocijaciju. Uz promjenu društvenog sistema te globalizaciju očito je toga bilo previše za naše društvo. Bez sumnje, u demokraciji je teže artikulirati ono što zovemo javni interes.

Dodatna je teškoća je svjetska kriza i loša ekonomska situacija većeg broja građana koji nisu krivi za svoj položaj i često ne mogu podnijeti i shvatiti reformske promjene koje bi trebalo provesti, a za koje bi bio potreban opći društveni konsenzus.

Često se poziva na alarm zbog ugroženosti nacije na ovaj ili onaj način. Hrvatsku se ponajviše voli kada se mnogo radi i djeluje uvažavajući svjetske kriterije, onda kada se uspoređujemo sa najboljima, onda kada želimo doseći njihove standarde. Čini se kao da je ova kriza iznijela na vidjelo sve ono što nismo dobro radili u proteklim razdobljima a bili smo uljuljkani u takav život. Osim gospodarske postoji i kriza duha i poremećen sustav vrijednosti. Došlo je i do destrukcija gotovo svih institucija i raspada većine proklamiranih vrijednosti i relativizacija svih mjerila. Sada to treba mijenjati i tu su potrebna odricanja i solidarnost. Da bi smo u tome uspjeli neophodan je društveni optimizam i vjera u konačni uspjeh. Često se stiče dojam da društvo nije dovoljno svjesno težine gospodarske situacije ili da vjeruje u trenutna bezbolna rješenja. K tome treba dodati da se u kriznim vremenima loši potezi i nepromišljenost često pojačavaju.

stupovi-uspjehVjerojatno bi rješenja aktualnih društvenih i gospodarskih pitanja različitih političkih stranaka bila vrlo slična ali zbog naravi pluralističke demokracije svaka stranka osporava postavke rivala.

U nas je previše destrukcije i negativne energije i stječe se dojam da se svakoj akciji koja se planira poduzeti nalazi masa nedostataka i ona se zaustavi ili uspori. Poseban je problem zakonodavni okvir. Mnogi zakoni i propisi su neprovedivi ili teško provedivi što dovodi do toga de se slabo pridržavamo i drugih propisa. Neki propisi opet proturječe jedni drugima. To mi se čini bitno da se u tome području uvede red.

PalacaAZa promjene navika i mentaliteta potrebno je dugo vremena i stalni rad svih u društvu i u najmanjim stvarima što je dio civilizacijske razine i kulture. Uloga Akademije je važna za formiranje društvene svijesti (prvenstveno odgovornosti) te promjene poremećenog sustava vrijednosti što dugoročno jedino može dovesti do istinskih društvenih promjena.

No čini se da smo mi i iz socijalizma i iz kapitalizma uzeli ono loše pa stoga kao i nekada imamo i korupciju i stranačku podobnost i zapošljavanje preko osobnih veza i neodgovornost, uz porast egoizma i sve manji osjećaj za solidarnost s pojedincima i skupinama oko nas, posebno slabijima. Tome naravno doprinosi i dugotrajna gospodarska kriza koja mnoge prisiljava da se bore za vlastitu egzistenciju pa pritom gube osjećaj za druge, za opće dobro i za poštivanje moralnih i etičkih principa.
2010_Solidarnost-700x250Od toga nije pošteđena ni politika, niti jedna društvena djelatnost pa niti zdravstvo, iako je opasno zbog prijestupa pojedinaca stigmatizirati cijele skupine ili institucije i time samo pridonositi osjećaju beznađa i bespomoćnosti. Važan je povratak optimizma i vjere u sebe i svoje potencijale. Nedostaje nam pobjednički duh kakav je bio tijekom Domovinskog rata. Ako smo se tada, unatoč slabim izgledima, uspjeli suprotstaviti agresiji i osloboditi svoju zemlju, zar danas ne možemo pokrenuti vlastito gospodarstvo i iskoristiti resurse koje imamo? Tim više što je politički položaj Hrvatske danas daleko bolji – članica smo EU i NATO-a. Dugotrajna kriza nažalost pogoduje raznim iracionalnostima, što je zapravo bijeg od stvarnosti i pravih problema. Moramo prestati s jalovim prepucavanjima, podjelama i svađama koje danas imamo. Gospodarstvo je ključ svega i ako tu ostvarimo uspjeh bit će bolje i na drugim područjima.

vladimir_prelogUspjeh ne počiva na velikim riječima i parolama. U životu je za uspjeh i napredak važna sistematičnost, uporan rad, ozbiljnost i odgovornost, ali samozatajan, strpljiv i tihi rad koji stvara istinske vrijednosti i daje prave rezultate nije u nas toliko na cijeni. Mi smo talentiran narod i to je zamka. Svi pričaju o nekim velikim talentima i mi smo nacija koja je impresionirana samo herojskim potezima, a nitko se ne bavi radom. Druga su društva zbog toga ispred našeg, ne jer su pametnija, već zato što su marljivija i bolje organizirana. Mi na organizaciji padamo i zbog toga sve reforme propadnu. Recept je: svi bi morali više raditi, biti odgovorni i disciplinirani i držati se propisa. Ali to moraju činiti svi. Kad ljudi o tome govore, uvijek misle na neke druge. Ili očekuju da će doći političari i riješiti probleme nekim dekretom. To je utopija. Svatko treba radom sudjelovati u svome području, to je civilizacijska i kulturološka stvar. Ne trebamo se zavaravati da će političari nešto promijeniti magičnim rješenjima, to je prenaivno. Promjene u društvu nisu lagane, rezultati su dugoročni i nisu vidljivi odmah a u nas u skoro ničemu nema kontinuiteta i strpljenja. S druge strane utjecaj bilo koje vlade je mnogo manji nego što to mi doživljavano, jer je mnogo više zadanih okolnosti.

granica_583807S1U dijelu javnosti bila je prisutna teza da će nas zapadne države kad uđemo u Europsku Uniju dovesti u red. To je jako loše jer ako smo ovakvi ušli u Uniju zauzeli smo u njoj nisko mjesto, a ne smijemo zaboraviti da i u Uniji postoji diferencijacija. Nama se na jednoj razini druge nacije čine da imaju bolje ideje, ili vizije, no red, rad i disciplina i odgovornost važniji su za uspjeh od dobrih ideja kojih u nas ne nedostaje. Problem u Hrvatskoj nije u nepostojanju strategije nego u njezinoj realizaciji. Tu je problem. Kod nas postoji slabije razvijen osjećaj za opće dobro. Kao što sam već rekao, mi smo nacija jakih individua i talentiranih ljudi, ali svijest o tome da svatko mora učiniti svoj posao kako netko drugi to ne bi morao raditi za njega, nije uvijek toliko velika. Mora se preuzimati osobna odgovornost, preuzimati odgovornost za vlastitu budućnost, poštovati različitosti, biti dosljedan i vjerodostojan i štititi javni interes i javno dobro. Promjena odnosa prema radu, odgovornosti i pridržavanju propisa u svim sferama života te vladavina prava uz socijalnu osjetljivost preduvjet su i za gospodarski razvoj, koji je sada u nas prioritet.

U atmosferi u kojoj svi o svemu nekritički govore i sude ne dobiva se na konstruktivnoj kritičnosti i dodatno s narušavaju već ionako niski kriteriji. Traženje krivca izvan vlastitog ponašanja također je jedna od crta hrvatskog nacionalnog karaktera.

demotivacija-Tvoj-entuzijazam-moe-biti-poguban-za-okolinuPromjena mentaliteta nije lagana i u takvim okolnostima, upravo je cilj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti da svojim radom aktivno djeluje kako bi promijenila sustav društvenih vrijednosti, što dugoročno jedino može dovesti do istinskih društvenih promjena.. Ona nudi rješenja temeljena na znanstvenim, stručnim i etičkim postavkama te djeluje kao korektiv društvenih zbivanja. U ovom trenutku ozbiljne i složene krize razvoj gospodarstva najvažniji je zadatak Hrvatske te zahtijeva mobilizaciju svih čimbenika u državi, pa tako i Akademije. Konsenzus oko zajedničkih vrijednosti promiče izgradnju jedinstva i unutarnje kohezije i jača povjerenje unutar društva. Svojim autoritetom, sustavnim promišljanjem, nepristranošću i nezavisnošću Akademija je ona institucija u državi koja je u stanju okupiti, motivirati i mobilizirati najbolje pojedince.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti danas je potpuno otvorena javnosti i okrenuta budućnosti sa zadaćom da pridonosi rješavanju aktualnih društvenih pitanja. Ona je savjest nacije, a uloga joj je promicati najviše vrijednosti društva nadilazeći dnevnu ideologiju i pristranost što joj osigurava mogućnost nezavisnog rada. Posebno joj je stran svaki ekstremizam. Kao što sam rekao, ne postoje jednostavna rješenja koja bi riješila naše probleme i Akademija svojim djelovanjem nastoji utjecati na formiranje društvene svijesti o tome. Akademija stalnim pravilnim vrednovanjem društvenih pojava postupno i uporno vodi do usvajanja novih društvenih mjerila i vrijednosnih sustava.
OSJECKI-SPOMENDAN-13.-rujna_image_galleriaAkademija je jedina institucija koja nije direktno zainteresirana, dok svi ostali na direktan ili indirektan način jesu što daje dodatnu težinu njenim stavovima. Ona motivira i ostale znanstvenike i stručnjake izvan Akademije. Akademija bi rijetko trebala utjecati na političke odluke a više na formiranje društvene svijesti. Američka vlada, primjerice, od Američke akademije naručuje razne znanstvene elaborate, ali ta stručna mišljenja ona ne mora prihvatiti. Utjecaj Akademije je indirektan i dugoročan, ona treba pokazati što je znanstveno i što je utemeljeno. Akademija je nezavisna institucija i njezin znanstveni i moralni autoritet trebali bi biti garancija da će mišljenja koje se ondje artikuliraju biti kvalitetna, a koliko će od toga zaživjeti u praksi nije moguće predvidjeti. Akademija se često proziva da se stavi na jednu od suprotstavljenih strana, da arbitrira o svjetonazorskim pitanjima, da se uvuče u bolesne svađe koje nikamo ne vode. Jedna od važnih uloga Akademije je promicanje jedinstva a protiv podjela nacije po svim osnovama.

U 2013 godini HAZU je održala oko 400 događanja i objavila oko 220 edicija.

lijepa-nasa-hrvatska

Na svim tim manifestacijama koji su obuhvaćali sva društvena područja (pravo, poljoprivredu, okoliš, obrazovanje, energetiku, zdravstvo, gospodarstvo…) doneseni su zaključci, preporuke i smjernice temeljeni znanstvenim, stručnim i etičkim postavkama. Javnost je o tim događanjima vrlo oskudno obaviještena. HAZU se naime pridržava načela da se ne može nešto kritizirati a da se ne predloži neko rješenje. Riječ je naime o poslu koji je ozbiljan, odgovoran, staložen i miran, bez senzacija, a to medijima nije dovoljno zanimljivo.

.

Kapitalistički model ustroja svijeta utemeljen je na klasičnoj korupciji, niti neki drugi komparativnopovijesni modeli, primjerice tzv. realni socijalizam, nisu se pokazali imunim nazovkorupcije!

Doc.dr.sc. Hajrudin Hromadžić,
Odsjek za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci

0094007.48Mislim da se po pitanju spomenutih praksi, zapošljavanja po rođačkim, zavičajnim i stranačkim vezama, dakle, radi o popriličnoj dugoj,’nasljeđenoj’ tradiciji, što ih naravno ne može nikako opravdati. Pritom bi valjalo razlikovati nekoliko distinktivnih razina ovog problema. Čini se kako u nekim specifičnijim profesijama koje imaju ‘simbolički pedigre’, poput akademskih, liječničkih, odvjetničkih i tomu slično, postoji koncentracija određenog tipa socijalnog i kulturnog kapitala u obiteljskom i prijateljskom krugu, koji potom omogućava etabliranje i perpetuiranje nekog tipa zatvorenih društvenih kasti. To bismo mogli nazvati oblikom konzervativne, buržoasko-građanske matrice. Kada je pak riječ o nizu ‘malih’, ali poprilično stabilnih, poslova u javnim i državnim službama administrativno-birokratskog tipa, do izražaja više dolaze koruptivne prakse spomenutog zavičajno-stranačkog tipa.

stisak_ruke_shutterNa pitanje, zašto su na visokim pozicijama osobe od strnačkog povjerenja, odgovor se nameće sam po sebi, time se omogućava sprovođenje politika koje su u stranačkom interesu. No, ukoliko dođe do pojedinačnih, personalnih odstupanja od propisanog i očekivanog modela, tada vas ni stranačka pripadnost neće spasiti. Tomu smo, uostalom, mogli svjedočiti i na nizu recentnijih primjera. Pritom u nekim slučajevima stranačka pripadnost nije niti nužna, ukoliko je osoba spremna slijediti interesima stranke koja ga je na funkciju postavila. Štoviše, takvi primjeri služe kao zgodna markacija za prikaz politika tzv. nezavisne profesionalne ekspertize, navodne stručnosti i profesionalnosti kao jedinog kriterija i slično.

demotivacija.hr_U-kaficu-Ocekivanje-Stvarnost_135005360118Rad, ustrajnost, poštenje itd. nabrojene vrijednosti moguće je detektirati na razini deklarativno afirmativnog i performativnog diskursa. U praksi, pak, stvari stoje ponešto drugačije i to nipošto nije neki eksluzivitet Hrvatske ili regije. Naime, u dijapazonu liberalno-demokratskog kapitalizma rad već dugo vremena nije nosiva vrijednost, iako će se, u smislu spomenutog javno-političkog diskursa, isticati kao neupitno vrhonodavna vrijednosna varijabla. Kapitalistička oplodnja profita odavno se, znamo to, preusmjerila s radno proizvedene vrijednosti na špekulativno-financijsko poigravanje dionicama, obaveznicama i vrijednosnim papirima, dakle svojevrsnu virtualizaciju vrijednosti koje imaju realne, i često pošastne, društvene, ekonomske i političke posljedice. Sve se to potom, često nesvjesno, upravo u duhu djelovanja hegemonije, prenosi i na formatiranje ključnih vrijednosnih načela u svakodnevno živućoj društvenoj zbilji.

justitia-odvjetnikMislim da sve manji broj ljudi uopće gaji neke iluzije o profesionalnoj politici i političarima. Stranačka politika parlamentarne demokracije u velikoj je krizi zbog niza razloga. Po jednoj su strani razlozi tomu i brojne koruptivne radnje u politici, blisko povezane s političkim služenjem interesima moćnih, onima koji ‘drmaju’ svijetom, megakorporacije, tajkuni, oligarsi, itd., a ne onima u čije bi ime nominalno morali i trebali govoriti i njihove interese štiti, a to su naravno obični građani, tzv. mali ljudi. Iz tih se razloga javlja i duboko, sve rasprostranjenije nepovjerenje ljudi, svijest da zapravo više nemate za koga glasati u ozračju ovakve političke nevjerodostojnosti, te sve češće traganje za alternativnim modelima političke artikulacije, primjerice kroz tzv. neposrednu participativnu demokraciju odozdo, plenume građana i tomu slično.

mito1003-deskKorupcija prožima sve pore društva, uzduž i poprijeko. Mislim da je i sam kapitalistički model ustroja svijeta utemeljen na klasičnoj korupciji, a niti neki drugi komparativno-povijesni modeli, primjerice tzv. realni socijalizam, nisu se pokazali imunim na ‘zov’ korupcije. Drugo ime za prvobitnu akumulaciju kapitala jest pljačka neviđenih razmjera i eto vam osnovne definicije tzv. tranzicije koju upravo prolazimo i čiji koruptivni krakovi dave i one preostale otočiće javnog dobra, zajedničkog općeg društvenog interesa, itd. Nećemo daleko dospjeti pukim moraliziranjem. Stvari, naprosto, moramo uzeti u svoje ruke, direktnim pritiscima, nedvojbenom artikulacijom koja neće ostavljati više prostora za korporativno-stranačka izmotavanja i stvaranja razno raznih pričina.

imagesMislim da bi se potencijalno učinkovitom metodom mogla pokazati kombinacija spomenutog građanskog neposluha i aktivnog djelovanja kroz permanentne pritiske, te delegiranje dijela općih građanskih interesa na one političke opcije, a još uvijek bi ih se dalo pronaći, koje pokazuju sluha za to, ali koje moraju znati da će biti izložene stalnom kritičkom monitoringu svoga rada i djelovanja.

.

Ako nastavimo dosadašnjim putem sigurno je da za većinu građana ne postoje nikakve šanse za uspjeh u bilo kojem smislu!

dr.sc. Krunoslav Nikodem, izvanredan profesor
sa Odsjeka za sociologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

krunoslav_nikodem    Dok ovo pišem Vlada donosi odluku o smanjivanju plaća u javnim službama, broj nezaposlenih je oko 400 000 tisuća, broj zaposlenih i umirovljenika je gotovo izjednačen, postotak mladih koji su nezaposleni je viši od 50 posto, dugovi i građana i države su svakim danom sve veći, rebalans proračuna radi se već poslije nekoliko mjeseci, korupcijske afere su svakodnevne, a većina nas je sve siromašnija.

Investicija nema, proizvodnje nema, poduzetnici su gotovo uništeni, a znanost i obrazovanje su eliminirani kao nepotreban luksuz. Anti-investicijska i antipoduzetnička klima poprima zastrašujuće razmjere, brišu se milijarde kuna dugova velikih korporacija i poduzeća i istovremeno inzistira na plaćanju poreza i obveza malih i srednjih poduzeća za obavljeni posao koji se često puta ne može naplatiti u bilo kakvom razumnom roku.

nezaposleniS druge strane, Vlada upravo kupuje preskupe automobile, a premijer poručuje da se zakon mora poštivati i da je riječ o ranijoj narudžbenici, a osim toga dodaje – tako su se naručivali automobili i u posljednjih deset godina. Dakle, barem u posljednjih deset godina državni dužnosnici kupuju preskupe automobile i žrtvuju se pritom, jer eto ne bi oni to htjeli, ali takav je zakon.

Između ostalog, u tom kontekstu može se postaviti i pitanje zašto pri zapošljavanju ne postoji tako strogo pridržavanje zakonskih propisa? Posebice u državnim i javnim službama. Jedan od odgovora jest da su ti isti političari izglasali zakone koji uglavnom ne uređuju odnose između građana, skupina, organizacija i institucija, već prije svega služe za kontrolu građana i osiguranje što boljeg života političke i ekonomske elite.

nezaposlenost_posa_592500S1

Kontrola građana zahtijeva da osnovni kriteriji zapošljavanja na važnijim (a često puta i na manje važnim) pozicijama u državnim i javnim službama nikako ne smiju biti stručnost, obrazovanost, poštenje, kreativnost, marljivost, poduzetnost, radno iskustvo itd. Na takvim pozicijama uvijek je važno imati «svog čovjeka» (a ponekad i ženu). Zapošljavanje po «rođačkim i zavičajnim vezama» ne znači samo da poslodavac zna kako zapošljava nekoga tko u stvari nije stručan, sposoban i voljan za određeni posao, već to isto zna i budući zaposlenik. Time se stvara svojevrsni odnos «dugovanja» za tu «uslugu».

Takvi «uslužni» odnosi u hrvatskom društvu razvijaju se doslovce stoljećima. Razdoblje socijalizma je takve odnose dovelo gotovo do savršenstva. Kako upozorava i Josip Županov građani su davali legitimitet jednopartijskom sustavu, a zauzvrat partija je osiguravala visoka socijalna davanja i socijalna prava građana.

vlada2-070313davorpongraciccropixTakvi odnosi nastavljaju se i nakon uspostave državne suverenosti, ali se više ne primjenjuju na većinu građana, već samo na jednu «skupinu odabranih». Dobar primjer za to je i Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća iz travnja 1991. godine, gdje je u javnosti najviše pažnje dobio uski krug menadžera, selektiran uglavnom po kriteriju političkog klijentelizma, koji je državnim novcem kupio cijela poduzeća. Upravo ovih dana raspravlja se o mogućem ukidanju Zakona o predstečajnoj nagodbi – teško je izbjeći zaključak kako se kroz taj zakon omogućilo opraštanje ogromnih dugova upravo onima kojima se početkom devedesetih omogućilo da kupuju poduzeća bez ikakvih vlastitih financijskih sredstava.

policajcu-ponudio-novac-popio-prijavu-davanje-mita-slika-108985Korupcija je doista jedan od ključnih problema hrvatskog društva, ali na žalost nije jedini. Ono što je posebice teško jest činjenica da je korupcija kod nas sustav i da sam politički i ekonomski sustav generira korupciju. To znači da je poštenje unutar sustava uglavnom rijetko i promatra se s izrazitom sumnjom, popraćenom uvriježenim primjedbama «šta ti misliš da si bolji od drugih», «šta se ti praviš pametan», «tko zna za koga ona/on radi» itd. To nadalje znači da živimo u izrazito autoritarnom sustavu gdje se svaki interes za opće dobro naspram osobnog dobra promatra kao sumnjiv čin, glupost, a nerijetko i kao izdaja patrikularnih interesa. I rezultati empirijskih istraživanja pokazuju kako građani Hrvatske smatraju da se politička elita ne bori za opće interese, već za osobne i partijske interese.

U tom smislu partijska podobnost i poslušnost jest ključna karakteristika za uspjeh u bilo kojem području društvenog djelovanja u Hrvatskoj. Nepoštivanje partijskih pravila često puta donosi puno gore sankcije od nepoštivanja državnih zakona, što pokazuju primjeri brojnih afera gdje su akteri «otkriveni» uglavnom nakon što su izgubili potporu svoje partije.

 Takvo stanje jasno utječe i na sustav vrijednosti, te razvoj nepovjerenja prema državnim institucijama. Tako primjerice rezultati međunarodnog istraživanja European Value Study iz 2008. godine pokazuju da je od svih četrdeset i sedam zemalja koje su te godine bile uključene u to istraživanje Hrvatska, uz Bugarsku i Srbiju, zemlja s najnižim povjerenjem u ključne demokratske institucije – parlament (13 posto građana ima povjerenje), pravosuđe (19 posto) i vlast i državnu upravu (11 posto). Izrazito loša socioekonomska i politička situacija u Hrvatskoj također doprinosi nizu negativnih društvenih posljedica i u vrijednosnom smislu, kao što su porast pesimizma i autoritarnih stajališta.

ured0320Pitanje izlaska iz ovakvog sustava radikalnog liberalizma i formalne demokracije prije svega podrazumijeva spoznaju da izlaska iz takvog sustava nema – jer takav sustav teži samo jednom cilju – stalnom povećanju profita. Sve ono što potencijalno i aktualno može ometati taj cilj, od obitelji, kulture i tradicije, znanosti i obrazovanja, socijalnog i zdravstvenog sustava, do proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje nisu u mogućnosti stalno ostvarivati sve veći profit (a malo koje to jesu) je za takav sustav nepotrebno i suvišno.

news-2011-december-jadranka_kosor_borut_pahor_678845728U konačnici većina ljudi je u takvom sustavu nepotrebna i potpuno suvišna – što jasno oslikava povećanje stope nezaposlenosti i uništavanje prava radnika. Dakle, moramo mijenjati cjelokupni sustav i razvijati sustav socijalne demokracije po uzoru na vlastitu tradiciju, vlastiti sustav vrijednosti, vlastite proizvodne, prirodne i ljudske potencijale. Nadalje, potrebno je razvijati kulturu povjerenja, razvijati «kulturu obaveza», a ne «kulturu prava», političke elite se moraju integrirati u hrvatsko društvo i biti nacionalno orijentirane, parlament mora donositi jasne i precizne zakone primjerene hrvatskom društvu – moramo poticati socijalizaciju u smislu poštivanja zakona jer demokracija je prije svega vladavina zakona. Puno je toga što moramo i što je lakše reći nego učiniti.

Ako se odlučimo ići u smjeru razvoja nekog oblika socijalne demokracije ne postoje jamstva da ćemo u tome i uspjeti. No ako nastavimo dosadašnjim putem sigurno je da za većinu građana ne postoje nikakve šanse za uspjeh u bilo kojem smislu.

.imgSizerCrop

 “Ja sam pristala na sve bijele laži. To je život najgori, ali lakši. Samo želja skrivena još se budi, da me vode gdje je snijeg i nagovore na bijeg hrabri ljudi. Ako drugi ne shvate nek mi sude, neću život miran, tih. Moje mjesto je uz njih, hrabre ljude!”
pjeva Gabi Novak, pjesmu Hrabri ljudi.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s