Bolest se može pobijediti vlastitom snagom, voljom, borbom i vjerom!
U nakladništvu Mini print-logo d.o.o. Varaždin, nakladnika Dejana Težaka ovih je ljetnih dana svjetlost danju ugledalo čvrsto ukoričeno “životno iskustvo koje graniči s fantastičnim i nadrealnim”, a opet je tako jednostavno, blisko i svima razumljivo. Na 118. stranica 
Varaždinka Marija Kumrić ispripovijedala je svoju životnu priču koja je započela osobnom Kalvarijom 1993. godine. Dok je vani život tutnjao i bubnjao u svoj svojoj silini, ljudi se rađali, umirali, sklapali brakove, razvodili se, smijali se, veselili, tugovali, u samo jednom trenu jednog zimskog dana te 1993. godine život ekonomistice iz Varaždina se srušio. Bila je to dijagnoza – leukemije i to najtežeg oblika. Sve ostalo do u najsitnije detalje, do toga kako čovjek može biti sveden na “krv i meso, krvna zrnca, kost i kožu i kotrige” rečeno krležijanskim jezikom, Marija Kumrić je vjerno opisala u svojoj knjizi Pobijedila sam leukemiju. Da, da, vani se ljudi smiju, brinu velike brige za male probleme, a negdje u kutu bolničke sobe, jednoj ženi otpada kosa, otpadaju zubi, ima proljeve, strahuje, čeka transplantaciju, sva ispremrežena cjevčicama…
Ova knjiga zvuči kao istiniti zapis, dokumentaran i dokumentiran, to je opomena svima onima koji kroz život jure, grabe, ne osvrću se na neke “druge vrijednosti” osim izvanjskog sjaja i blještavila dok negdje, da negdje, to se “negdje” uvijek drugima događa, netko i sada tiho pati, bori se s opakom bolešću, iščekuje svoje najmilije i najbliskije na koje mu se život svede u najtežim trenucima života.
Između stranica na kojima progovara čovjekova čista “darwinistička biologija” isprepliću se zajednički susreti oboljele pacijentice sa sinom, sa kćerkom, unučicom, suprugom, sestrama, prijateljicama. Odlasci, dolasci u bolnicu, zajednički Božići u bolničkom okružju… Sve sitnice koje život znače, a koje tako često uzimamo “zdravo za gotovo” sakupljene su pedantno na ovim stranicama knjige. Da ne odu u zaborav, da se ne izbrišu i da podsjećaju svakog od nas na što valja jedino u životu “staviti kartu”. Na ljubav, obitelj, prijateljstva, međuljudske odnose ili kako znanstvenici to kažu, na: socijalni kapital. Većeg blaga nema.
A to pokazuje i kraj knjige koji je ispunjen obiteljskim fotografijama iz albuma na kojoj je okupljena cijela obitelj, u razdraganom raspoloženju. Gdje se pjeva, veseli, raduje, ponovnom “rođenju” Marije Kumrić koja je prošla zahvaljujući svojoj vjeri, strpljenju, dobroti samoga Boga i milosti drugih oko nje, sve faze ove teške bolesti i na posljetku čula pjesmu svojeg sina inače estradnog umjetnika Nenada Kumrića, čula žamor glasova svoje unučadi po kćerki, našla na svojem mjestu u skladnom domu svojeg vjernog bračnog druga, zatekla svoje istinske prijatelje i poput velike pobjednice života, najposlije Marija Kumrić na mekom uvezu knjige našla se među rascvjetanim jorgovanima, s porukom u kocki na posljednjoj stranici knjige koja je tako vizualno i bez riječi rekla sve: mala kocka, prepuna crvene krvi i crvenih isprepletenih niti, smještena u krugu rascvjetanih jorgovana! Što se ovome prizoru može više dodati?!
Knjiga je profesionalni i s puno duše opremljena, od prve do posljednje stranice i naravno, do najdivnijih korica knjige. Izašla je zahvaljujući sponzorima Termoplinu d.d.. Varaždin, Dermi d.d. Varaždin i Tin Marketingu d.d. Varaždin.
Promocija ove knjige priprema se za mjesec rujan ove godine u Knjižnici Metel Ožegović u Varaždinu.
“Knjigu sam napisala prema svojim bilješkama, jednostavnim stilom i rječnikom. Namjera mi je bila da oboljelima od zloćudne bolesti ukažem na mogućnost da se bolest može pobijediti vlastitom snagom, voljom, borbom i vjerom. Uz Božju pomoć sve je moguće, pa čak i ono što se čini nemogućim. Život je velika borba, donosi nam dobro i loše pa kad je loše, trebamo vjerovati da će biti bolje. Bitno je biti borac i optimist, posebno u najtežim trenucima.” zapisala je to na kraju svoje knjige autorica Marija Kumrić.
Napisala: Gordana Igrec
Zrnca mudrosti uz šalicu kave 