Kad političari/ke šute, muze govore!

Ili, sve ideologije spavaju, svi stavovi drijemaju…

Omnibus

Priča I.

Napokon šutnja! Kako je lijepo šutjeti i ništa ne raditi! Mozak prazan, tišina, sve mirno oko tebe. Ništa ti se od lijenosti neda raditi niti po kući niti za posao! Takva je subota. Traje tzv.predizborna šutnja. Ja se zajedno sa Ante Tomićem zabrinuto pitam: “Tko će uopće glasati, kad su svi ionako na skijanju?” I boli ih briga za predsjednika države. Tako je i bilo u subotu. Nakon što su otišli osigurači od kupaonice, a susjeda V.M. ima cijeli arsenal “naoružanja u alatu” što znači da ima i “probirštift” (hrvatska riječ za ispitivač struje).

Da nije bilo “kuršlusa” u kupaonici ne znam što bih vam mogla i smjela na dan izborne šutnje reći. A ovako…? Eeee! Našle smo se u stanu V.M, ja i druga susjeda Nada. “Fatalna plavuša” u zrelim godinama. I udrimo spiku o odgoju djece, ljubavnicima u zrelim godinama, predsjedničkim kandidatima, rođenju male Rose od treće susjede Marije Š. Fatalna Nada smijući se kazala je kako njezin unuk od 10 godina zna što je to “dildo” dok ona mora naprezati moždane da se sjeti u kojem je časopisu i kada točno saznala za tu riječ. Umrle smo od smijeha. Što da se kaže, ovi osigurači su baš “dobro došli”, jer taman sam se spremala udati radi njih. Drugo je to dok vam je muško u kući, pa vam mijenja osigurače, a drugo dok se vi kao žensko verete po ljestvama i “probirštiftom” isprobavate ima li struje u kojem osiguraču…

Priča II.

Raskićene i ogoljele jelke dočekale su vani na pločnicima zimu. Kao da do tada ništa nisu značile u domovima? Odbačene poput starih kanti i nepotrebnih stvari. Kao da nisu bile simbolom okupljanja obitelji i veselja. Stanovnici metropole su se potrudili da se već 7. siječnja nađu na ulici. Da slučajno ne bi ispalo da su u domu na Pravoslavni Božić?! Čudno, na Pravoslavni Božić jedan je katolički svečenik, dosta doduše nepoznat, ali vrlo mudar poručio na Radio Sljemenu “kako bi bilo poželjno širiti duh ekumenizma i proslaviti Pravoslavni Božić”. Ne znam sluša li tko i čuje li tko uopće ovakve poruke?! Inače, za edukaciju svim vjernicima i onima koji to žele postati, kršćani koji slave Božić po gregorijanskom kalendaru u svojim kućama su nekad jelku imali do blagdana Svječnice koji pada oko 1. veljače. Sva sreća što su iz Gradske komunalne službe bili brzi i efikasni i našim “urbanim i civilizacijskim dostignućima” nisu dozvolili da svjedoče dulje od 9. siječnja! Sve ostalo bila bi sramota! Ne prva niti posljednja!

Priča III.

Kad smo već kod 1 000 godina kulture u Hrvata (knjige koju je napisao bez predrasuda i bez velikih pretenzija, liberalno odgojen novinar Josip Horvat) tada mi na pamet pada prijedlog našeg suradnika prof. Matije Škerbića da napiše jedan članak o “urbanosti, rock&rollu i filozofiji”. Može, rekla sam. I sad čekamo tekst o tri važna momenta u našem društvu. O urbanosti se kod nas može reći ovoliko: do 1918. godine, odnosno 1941., odnosno, 1945.-te oko 90 posto stanovništva u Hrvatskoj bilo je seljačkog porijekla. Svo gradsko stanovništvo koje je živjelo koncentrirano u Zagrebu bilo je pretežno njemačko-židovsko-srpsko-mađarskog ili kojeg drugog stranog porijekla. Toliko o našem doprinosu “urbanosti”. Čak nam niti danas nije jasan sam termin. Što uopće znači “urbanost” ili “civilizacija”? Jedan je novinar Jutarnjeg lista napisao da je (parafraziram): “Tito je za 45 godina svoje države uspio barem sve žene odvesti kod ginekologa!” Bila je to, dakako, metafora za munjeviti napredak! Odnosno: “Preko noći, od opanaka do salonske cipele!” O rock&rollu smo sve rekli u našem Glazbenom poslije podnevu ove nedjelje, jer smo broj posvetili 80-te godišnjici rođenja Elvisa Presleya. Znam ja da se kod nas za Presleyeva “kraljevanja” sviralo na plesnjacima : “Bolje plesat bugi-vugi nego krampati na prugi” i da su neki dečki nosili “kokotice”…no dobro, bio je to doprinos rock&rollu na naš način. O filozofiji se može reći samo to: “Korčulanska škola!” I svi koji poznaju situaciju u filozofiji znaju da smo mi bili “filozofska velesila” u SFRJ i ostali smo u Hrvatskoj, ma kako to nekima čudno ili paradokslano zvučalo… uglavnom: “ima nas mladih u srcu, sa asfalta, zagledanih u zvijezde koji zviždimo na Presleya” ma tko ili što nam djedovi ili pradjedovi bili?!

Priča IV.

Šutnja vlada! Šutnja je velika stvar! Tišina, još i veća! Lijepo je šutjeti! Treba znati šutjeti! Treba znati i govoriti! Zapravo, jedan je prof. glazbenog odgoja prije 30 godina na Gimnaziji u Varaždinu postavio pitanje za peticu: Dok topovi grme, muze šute! Mi bismo sada poručili: Dok političari/ke šute, muze govore. I to samo kako!

Mir

Jutro.

Nedjeljno jutro.

Svi spavaju,

sve ideologije spavaju,

svi stavovi mirno drijemaju.

Nema ni automobila.

Nema ni prolaznika.

Samo cvrkut ptica

i lepet njihovih krila.

Takav svijet želim

za vas.

Kčeri i sine moj.

(iz zbirke pjesama U susret njima; oni, ti i ja, autorice Gordane Igrec)

Za ovu nedjelju – šutnje, toliko. I previše!

Vaše; Povjerljivo, uz šalicu kave!

.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s