Kako se ponašati prema šefovima?!

Živimo na prostorima gdje ljudi obično imaju problema sa autoritetima, a i oni koji su autoriteti ostavljaju dojam kao da se ne umiju nositi sa tom funkcijom. Odnos šef-djelatnik složen je odnos i zahtijeva neke norme civiliziranog ponašanja kako u djelatnikovom odnosu prema nadređenom tako i u odnosu nadređenog prema djelatniku ili njemu podređenom.

Bilo bi, dakako, idealno kada bi to bio u svakom pogledu humani obostrani odnos, ali u praksi obično to nije tako. Stoga, u ovom složenom svijetu rada valja dobro poznavati pravila lijepog ophođenja prema nadređenima i podređenima kako ne bi trpio posao i radni rezultati, radni odnosi bili bi harmonični i radni vijek se nekako lakše “prevalio preko leđa”.

Kako se ponašati prema šefovima?

Na poslu nikada ne smijemo zaboraviti da naši šefovi uvijek imaju posebnu poziciju i posebne ovlasti, čak i ako su inače ležerne osobe. Odnos “nadređeni-podređeni” postoji čak i u “mladim” tvrtkama u koji su svi na “ti” i u kojima nema stroge hijerarhije. Oslovljavanje s “ti” ima svoje prednosti i nedostatke. Dobro je za opušteno radno ozračje, ali je zato teže usprotivi se nekome tko od vas zatraži da obavite neki dodatni posao ili uslugu.

Odnos prema šefovima nije uvijek jednostavan, posebice ako je šef hirovita osoba, ako nepravedno kritizira ili vrijeđa zaposlenike. Unatoč svemu, trebamo ostati prisebni i ne smijemo se dati isprovocirati. Šef će se u najboljem slučaju ipak ispričati. Kada se raspoloženje ponovno popravi, možete se vratiti na problematičnu situaciju i argumentirano objasniti što je izazvalo ljutnju.

NEKOLIKO RIJEČI O SASTANCIMA

U mnogim je tvrtkama običaj da se sastanci održavaju svaki tjedan ili čak svaki dan. Obično ih vode rukovodeći kadrovi, ali mogu ih voditi i zaposlenici (recimo, voditelji projekata) odgovorni za određena područja i projekte (npr. Kako privući kupce, uvođenje novog proizvoda itd.) U tim je slučajevima šef nazočan sastanku, ali odgovorni zaposlenik vodi sastanak (voditelj sastanka). Tu za obje strane vrijede sljedeća pravila:

  1. Dobro se pripremiti (dnevni red po mogućnosti podijeliti nekoliko dana prije).
  2. Organizirati sve što treba u sobi za sastanke (opremu za prezentacije, priključak za PC, osvježenje itd.)
  3. Početi sastanak na vrijeme.
  4. Spriječiti ometanje (zvonjavu mobitela).
  5. Raspravu voditi profesionalno i argumentirano.
  6. Ne upadati drugima u riječ.
  7. Pazite da se ne udaljite od teme.
  8. Završite sastanka na vrijeme.
  9. Što je prije moguće sastaviti zapisnik sa sastanka i podijeliti ga.

Razgovor u “četiri oka” sa šefom!

Osim redovitih razgovora između šefa i zaposlenika ponekad je određenim povodom potreban razgovor “u četiri oka”. U takvom osobnom razgovoru zaposlenik može iznijeti svoja stajališta bez izravnog uključivanja drugih kolega.

Čak i ako na poslu vlada ležerno ozračje i svi se međusobno oslovljavaju s “ti” čak i sa šefom su na “ti” ponekad je potreban ozbiljan razgovor. U takvim situacijama treba i formalno zatražiti termin za razgovor. Podrazumijeva se da ćemo biti točni i da nećemo kasniti na taj razgovor. Pokucat ćemo na vrata i čekati na poziv da uđemo. Šefovi koji se znaju pristojno ponašati pružit će nam ruku i ponuditi da sjednemo. Naravno, to nije uvijek tako. Neki naprosto ostanu sjediti, ali nema razloga da zbog toga postanemo nesigurni. Bolje je da se i mi ponašamo opušteno. Dakle, šef će najvjerojatnije reći: “Uđite”. Kada uđete u njegov ured, sjednite tek kad vam ponudi da sjednete. Potom zahvalite šefu što je unatoč pretrpanom rasporedu našao vremena za vas i navedite mu razlog dolaska. Oprez: ovo nije ležerna konverzacija, nego vrlo formalna prigoda. To znači da morate izravno navesti u čemu je problem i bez okolišanja reći što želite. Primjerice, ako je riječ o povišici plaće, moramo se pripremiti i na mogućnost da naš zahtjev ne bude prihvaćen. U svakom slučaju, ostanite profesionalni i pribrani i pitajte koji su razlozi za odbijanje zahtjeva.

Prikladno ozračje za komplicirane i teške razgovore!

Sastanke i konferencije treba održavati u što skladnijem ozračju, barem što se tiče vanjskih čimbenika. Ako su na dnevnom redu žućne rasprave, ugodno će okruženje pomoći da sastanak bude učinkovit. Valja razlikovati sastanke u četiri oka od timskih sastanaka. Sastanci u četiri oka moraju se održati bez ometanja jer je često riječ o povjerljivim razgovorima. Obično oba sugovornika znaju da je šefova pozicija uvijek jača od položaja zaposlenika pa se zaposlenik često osjeća neugodno. Zbog toga ne treba držati preduge monologe kada počinjemo razgovor.

Moralna prodika uz podignut kažiprst također je besmislena. Za razbijanje leda i početak razgovora uvijek je bolja ležerna konverzacija. Također je važno da sugovorniku posvetimo dovoljno vremena. Zato je vrlo nepristojno stalno pogledavati na sat, usput slati faksove, primati SMS poruke (ili ih čak pisati i slati) ili ako stalno zvoni telefon. Umjesto toga treba otvoreno razgovarati i slušati sugovornika. Tako mu dajemo do znanja da nas zanima njegovo mišljenje. I raspored sjedenja je važan za tijek sastanka. Ako sjedimo izravno jedan prema drugome, zaposlenik bi se mogao osjećati kao da je na nekakvom neugodnom liječničkom pregledu.

Ako tijekom razgovora pokušamo shvatiti potrebe sugovornika, već smo učinili prvi korak prema uspjehu. Na kraju treba težiti da sastanak “završi dobro”. Većina će ljudi najdulje pamtiti prve i zadnje rečenice na sastanku.

(iz knjige Veliki suvremeni bonton,
lijepo ponašanje je uvijek u modi)

Do idućeg pretposljednjeg četvrtka u mjesecu:
Pozdrav, s prosim lepo, molim fino!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s