Što je to autorsko djelo?

Riječ urednice portala ZMUSK: Prije svega ispričavam se našem dragom kolegi i suradniku mr.iur. Darku Grafu, što ću malo uzurpirati njegov prostor. Ali takva je prigoda i nadam se da će on kao i njegovi vjerni čitatelji za to pokazati razumijevanje. Što je povod, ovom uredničkom javljanju na stranicama S pravnikom na kavi…?!

Unatrag četiri-pet godina pokrenut je projekt koji se obilježava 21.ožujka svake godine kao Međunarodni dan poezije. Tog dana u cijelom svijetu, pa i kod nas ako dođete u kafić u kojem se poslužuje kava Julius Meinl i ako napišete koji svoj stih ili aforizam, možete besplatno dobiti kavu kakvu god zaželite. Inače, Julius Meinl je autrijski poduzetnik koji radi sa kavom i od njegove je kompanije ova inicijativa i potekla.

Stoga je i naš suradnik mr.iur. Darko Graf upravo za ovaj petak potegao “za slovom Zakona o autorskim pravima”, a mi da bismo zaradili besplatnu kavu napisat ćemo jedan aforizam koji je inače njemačka narodna poslovica i koja se odnosi na odvjetnike: “Kotače i odvjetnike moraš uvijek podmazivati!” To, dakako, ne vrijedi za našeg savjesnog, skromnog, samozatajnog i marljivog mr.iur. Darka Grafa, a vjerujemo da ne vrijedi niti za druge mnoge odvjetnike. Tko će se u toj poslovici prepoznati, a što se može?!

 

Kad učitelj plesa uči plesati i kad osmisli koreografiju?!

Piše: mr. iur. Darko Graf

Nerijetko je u praksi teško razlikovati ugovor o djelu od autorskog djela i ugovora o stvaranju autorskog djela, a ta je razlika bitna jer su ova dva slična ugovora različito tretirana u našem poreznom sustavu. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11) regulira ugovor o djelu kao opći ugovor građanskog prava koji ima i svoje podvrste odnosno specifična područja u kojemu se ili detalje pojedinih odnosa s kojima se takav ugovor o djelu u praktičnoj primjeni javlja. Tako se prema općenitoj odredbi čl. 590. navedenog Zakona o obveznim odnosima “ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu”.

Iz ove definicije ugovora o djelu vidimo da je riječ o vrlo čestom ugovoru građanskog prava koji vrlo često sklapamo i u usmenom obliku, pa se za ovu najširu, najjednostavniju varijantu ugovora o djelu ne traže nikakvi dodatni elementi. Međutim, neke njegove podvrste, kao što su ugovor o građenju ili ugovor o autorskom djelu, traže postojanje određenih dodatnih elemenata ili dodatnih detalja ugovornog odnosa kako bi se radilo o navedenim posebnim ugovorima i kako bi se tada njihov poseban pravni režim na njih i primjenjivao.

U konkretnom nas slučaju zanima razlika između gore navedenog ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima i ugovora o autorskom djelu prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, 141/13). Ovaj zakon definira što se ima smatrati autorskim djelom, pa tako u svom čl. 5. propisuje da je “autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu…”, a da su autorska djela osobito “jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr. Postavlja se pitanje, o kojem je ugovoru riječ ako ga sklapamo s učiteljem plesa koji bi podučavao članove naše udruge određenim plesovima, dakle, učio ih plesati.

Mišljenja smo da se u konkretnoj situaciji ne bi radilo o ugovoru o autorskom djelu (nego običnom ugovoru o djelu), jer učitelj na sebe preuzima obvezu obavljanja jedne generičke radnje (učenje plesnih koraka kakvi su propisani, uobičajeni, standardni itd.) kroz određeno vrijeme čija duljina ovisi o volji ugovornih strana, pa njegovo djelo nema individualni karakter kao osobinu djela koju zahtijeva gore citirani Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, jer bi umjesto odabranog učitelja plesa taj isti posao na isti način mogao obaviti i neki drugi učitelj plesa. S druge strane, ako bi taj učitelj plesa osmislio vlastitu koreografiju, scenski nastup, odijevanje plesača itd., pa onda kroz godinu uvježbavao članove naše udruge za određeni nastup radi scenske izvedbe te njegove koreografije, nastupa (“postavljanje predstave”) itd., tada bi se radilo o ugovoru o autorskom djelu sa svim posljedicama koje ova činjenica u pravnom smislu donosi (različit porezni tretman ugovora u odnosu na “obični” ugovor o djelu” itd.) i to zbog toga što su predmetom autorskog prava uvijek izražaji (kao individualna ekspresija određenog pitanja, problema, mišljenja, stava itd.), a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi (objektivni i nepromjenjivi, uvijek na isti način ponovljivi).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s