Zakon o ovrhama – ili?

Hoće li se novim Zakonom o ovrhama postići veća zaštita dužnika ili praktično onemogućiti naplata vjerovnika manjih tražbina, ostaje za vidjeti?!

mr.iur. Darko Graf

Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 25/13) temeljni je propis koji regulira prisilno ostvarivanje tražbina u Republici Hrvatskoj (ovrhu). Namjerno navodimo “ostvarenje tražbina” kao predmet reguliranja navedenog zakona, umjesto “naplatu tražbina”, jer je naplata novčanih tražbina samo jedan mogući predmet ovršnog postupka, a prisilno možemo, i moramo moći, ostvarivati i nenovčane tražbine, primjerice, tražbinu na isporuku određene pokretnine (npr. automobila).

Za širu je javnost najpoznatiji primjer ovrhe upravo ovrha radi naplate novčanih tražbina, obično banaka, koje svoja potraživanja s naslova ugovora o kreditu ili drugih ugovora koje imaju sa svojim klijentima, nastoje naplatiti prisilnim putem, dakle, u ovršnom postupku. Pored zadužnica, izjava o suglasnosti za pljenidbu dijela plaće ili drugog stalnog novčanog primanja (primjerice: mirovine), najčešći instrument osiguranja naplate potraživanja vjerovnika jest založno pravo i to posebice ono na nekretnini (tzv. “hipoteka”). Kada dužnik ne plati svoj dug o dospijeću, kako je dogovoreno, vjerovnik aktivira založno pravo i u ovršnom postupku nastoji naplatiti svoju tražbinu (potraživanje od dužnika) iz vrijednosti založene stvari (primjerice: nekretnine) na način propisan Ovršnim zakonom.

U tom postupku prisilne naplate iz vrijednosti založene stvari (zaloga), provode se javne dražbe na kojima imaju pravo sudjelovati svi zainteresirani za kupnju založene stvari i, u isto vrijeme, spremni platiti određenu cijenu za tu stvar. Budući da se založena stvar u sudskom ovršnom postupku može prodati i ispod procijenjene tržišne vrijednosti, dražbe založenih stvari oduvijek su bile mogući način stjecanja nekretnina ili pokretnina pod povoljnijim financijskim uvjetima. Naravno, kako uvijek postoji jedan “ali”, financijski povoljnije ponekad se ne može okarakterizirati kao u cijelosti povoljnije, jer su, primjerice, dražbe nekretnina i naknadno prisilno iseljenje stanara koji se tamo nađu nakon što kupac u ovršnom postupku nekretninu kupi, povezane s određenim neugodnostima kojima se ne želi svatko baviti. Dužniku je u interesu da njegova založena stvar u ovršnom postupku bude procijenjena na što je veću moguću vrijednosti, s obzirom da eventualni ostatak kupoprodajne cijene koju plati kupac na dražbi ide vlasniku te stvari – obično dužniku samome. Do problema dolazi kada je založena stvar u ovršnom postupku postigla suviše nisku cijenu iz koje se ne može namiriti cjelokupna tražbina vjerovnika iz toga ovršnog postupka, jer tada dužnik ostaje bez svoje založene stvari, ali je i dalje dužan određeni iznos koji iz vrijednosti stvari nije mogao biti namiren, pa je u opasnosti njegova preostala imovina.

Prema danas važećim pravilima, nije propisano za koja se potraživanja i do kojih iznosa može koristiti koje sredstvo osiguranja, pa je moguće za dug od 10.000,00 kuna zasnovati založno pravo na jedinoj nekretnini dužnika. Ako taj dug ne bi bio o dospijeću plaćen, vjerovnik bi mogao kroz ovršni postupak prodavati založenu stvar višestruko veće vrijednosti za ovako mali dug i dužnik se ne bi mogao pozivati na to da ovrha na njegovoj nekretnini koja mu je nužna za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegove obitelji nije dopuštena, ako ju je sam dragovoljno založio prilikom uzimanja određenog kredita, jer je vjerovnik slobodan odabrati iz kojeg će se dijela imovine dužnika naplaćivati, pa onda u konačnici i naplatiti. Planiranim izmjenama Ovršnog zakona planira se propisati zabrana prodaje nekretnina za dugovanja čiji iznosi ne prelaze određenu visinu, čime se vjerovnika usmjerava da naplatu svojih tražbina potraži na nekim drugim mjestima, u nekim drugim dijelovima imovine dužnika, primjerice, plaći ili mirovini. Hoće li se time postići veća zaštita dužnika ili praktično onemogućiti naplata vjerovnika manjih tražbina, ostaje za vidjeti. Međutim, ta izmjena ne čini se posebice bitnom, jer je ovrha na nekretnini zbog malog iznosa duga obično samo izravno i jasno upozorenje dužniku da dug što prije plati, a ne stvarna prijetnja dužniku da će ostati bez nekretnine, a (pre)čestim kozmetičkim ili tehničkim izmjenama Ovršnog zakona, država samo otkriva da nema političke volje niti vizije na učinkovit način riješiti pitanje cjelokupne ovrhe.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s