… Anđelkom Akrapom (16.02.’15.)

Da bi se stanovništvo u Hrvatskoj obnovilo
trebalo bi se godišnje roditi oko 65 tisuća djece!

Ponedjeljkom na kavi sa…
poznatim demografom,
prof.dr.sc. Anđelkom Akrapom

Prema podacima iz Hrvatske je tijekom jedne godine iselilo oko 60 tisuća radno sposobnog stanovništva. Iz godine u godinu, sve nas manje ima tu. Tako, naime, pjeva Petar Grašo. I to s pravom. Doda li se fenomenu “odljeva mozgova i radne snage” i fenomen odumiranja nacije odnosno većeg broja umrlih nad rođenima mogli bismo se “jednog juta probuditi” i oko sebe ugledati – “pustoš”. To je najcrnji mogući scenarij koji nam poput “Damaklovog mača” visi nad glavom. Činjenice tome govore u prilog: mladi se manje odlučuju na brak, teže dolaze do posla, stana, kasno osnivaju obitelji ili pak nikako…

Prema podacima vitalne statistike Državnog zavoda za statistiku Hrvatska je od početka 2001. do kraja 2010. godine imala prirodno smanjenje za oko 98.000 osoba, što znači da je za toliko broj umrlih nadvisio broj živorođenih. Projekcije stanovništva Hrvatske koje je objavio Državni zavod za statistiku pokazuju da će, u svim varijantama projekcija, doći do daljnjeg smanjivanja broja stanovnika. No pro tome valja voditi računa da to smanjenje nije linearno već se smanjuje broj i udjela mladog stanovništva a povećava broj i udjel starijeg stanovništva. Hrvatska prema svim pokazateljima ima demografski staro stanovništvo, a to znači da je velika opterećenost ekonomski aktivnog stanovništva starijim stanovništvom. To se preslikava kao vrlo nepovoljan odnos između broja aktivnih osiguranika, tj. onih koji uplaćuju doprinose na temelju svog sadašnjeg rada, i umirovljenika. Je li demografska slika Hrvatske doista tako zabrinjavajuća i kakvi se demografski trendovi mogu očekivati u predvidivoj budućnosti, razgovor uz šalicu kave vodili smo za portal ZMUSK o tome sa prof.dr.sc.Anđelkom Akrapom redovnim profesorom na Katedri za demografiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Kakva je trenutna demografska situacija u Hrvatskoj?
Često se čuje da demografi samo ističu i govore s dosta „crnine“ o demografskoj situaciji u Hrvatskoj. Bitno je imati na umu da demografi za svoje zaključke koriste brojčane pokazatelje a oni pokazuju da se Hrvatska mora ozbiljno shvatiti sadašnju vrlo nepovoljnu demografsku sliku. Veliki dio hrvatskog prostora je demografski opustošen. Kada se raspravlja o demografskim trendovima valja imati u vidu da su demografski trendovi dugoročni, što znači da su se pretpostavke za sadašnju demografsku situaciju gomilale tijekom čitavog dvadesetog stoljeća. Kako su dugoročni u nastajanju tako su dugoročni i u svojim učincima. Temeljno je, dakle, za usmjeravanje ukupnog razvoja, bilo na nacionalnoj ili regionalnoj razini, poznavati broj, dinamiku i demografske procese te prostorni razmještaj stanovništva prema različitim demografskim i gospodarskim obilježjima. Tijekom čitavog 20. stoljeća u Hrvatskoj, a osobito od druge polovice 20. stoljeća, bivali su sve intenzivniji nepovoljni demografski procesi čiji je logičan slijed smanjenje ukupnog broja stanovnika koje je uslijedilo od 1991. godine. Sve bitne pretpostavke za početak procesa ukupne depopulacije (smanjenja broja stanovnika) oblikovane su i prije 1990-ih. Promjene političkog i gospodarskog sustava i Domovinski rat samo su ubrzali početak procesa prirodne (višak umrlih nad živorođenima) i ukupne depopulacije.

Statistički podaci pokazuju da Hrvatska ulazi u skupinu zemalja sa demografski najstarijim stanovništvom u svijetu. Najnovija istraživanja ali i iskustva razvijenih europskih zemalja pokazuju da je probleme ekonomski neodrživog odnosa između broja ekonomski aktivnih osiguranika i broja umirovljenika jedino moguće riješiti pronatalitetnom populacijskom politikom. Općenito, problem je što politika i krupni poslodavci, a oni imaju jak utjecaj na kreiranje tekuće ekonomske politike, uglavnom, provode ekonomske politike koje su prilagođene kratkom roku. No i dio stanovništva, kojih se to trenutno ne tiče, ne želi se odricati sadašnjeg standarda za dobrobit u budućnosti.

U Hrvatskoj se često provlači neutemeljena tvrdnja da velika većina europskih zemalja ima prirodno smanjenje. To, dakle, nije istina. Upravo suprotno: mali broj europskih zemalja ima prirodno smanjenje. Točno je da visina prirodnog prirasta u tim zemljama nije dostatna za obnavljanje stanovništva u istom broju, ali je to kudikamo povoljnija situacija u odnosu na onu kakvu ima Hrvatska, a to je neprekinuto prirodno smanjenje, iz godine u godinu, od 1991. godine.

Međutim, već i u 19. stoljeću u drugoj polovici stvarali su se negativni uvjeti. Da navedemo samo primjer “bijele kuge”. Ona se često puta krivo tumači. Bijela kuga znači radikalno ograničavanje broja rađanja na selu radi očuvanja stečenog bogatstva. A to se provodilo u Slavoniji da se nebi cijepala imanja.

Dakle, ta bijela kuga, kako se to provodilo?
Pobačajima. Dovoljno je pročitati istraživanja Vere Erlich Stein i Nade Sremac, pa da se vidi kakve su to bile brutalne metode samo zato da bi u obitelji bio jedinac ili jedinica. A onda dolazi 20. stoljeće, ta silna iseljavanja, ratovi…tako da je hrvatsko stanovništvo ušlo ranije u nepovoljne trendove nego što se očekivalo. Dakle, to nije od jučer.

Koliko je, međutim, samo u primjerice 2011. godini u usporedbi sa 2010. manje djece rođeno kod nas?
U Hrvatskoj su u posljednjih nekoliko godina godišnje rađa oko 43 tisuće. Isto tako u posljednjih nekoliko godina broj umrlih nadvisuje broj živorođenih između 8 i 9 tisuća, što znači da je za toliko prirodno smanjenje. Sad ulaze u stariju dob brojni naraštaji rođeni u doba “baby booma”, tj. između 1947. i 1955. godine. Stoga će postupno rasti broj umrlih. Na kretanje broja umrlih ne možemo značajnije utjecati ali zato možemo utjecati na rađanje. Da bi se stanovništvo u Hrvatskoj obnovilo trebalo bi se godišnje roditi oko 65 tisuća djece.

Kada je, međutim, zabilježen najveći broj rađanja u nas?
To je bilo 1909. kad se rodila 141 tisuća ljudi, ali tada je bio visok mortalitet dojenčadi ali unatoč tome bio je vrlo visok prirodni prirast.

Koji su uzroci negativnog prirasta stanovništva u nas?
Hrvatska je od 1880-ih do početka 21. stoljeća u pravilu gubila veliki broj mladih. Upravo su najbrojniji naraštaji rođeni u Hrvatskoj u spomenutom razdoblju natprosječno stradavali u ratovima ili iseljavali prema inozemstvu. Iseljenički tokovi s današnjeg hrvatskog teritorija takvog su obujma, trajanja i utjecaja na demografske promjene u Hrvatskoj da ih bez ustezanja možemo okvalificirati kao jednu od temeljnih značajki razvoja stanovništva u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća. Tražeći glavne čimbenike sadašnje ukupne i prirodne depopulacije u Hrvatskoj treba, uz ostale čimbenike, značajnu ulogu u ubrzanju navedenih procesa pridati dugoročnim učincima četiriju jakih iseljeničkih valova tijekom 20 stoljeća: prvi, od 1880-ih do Prvoga svjetskog rata i odmah po završetku ovog rata; drugi, na završetku Drugoga svjetskog rata; treći, u 1960-tim prema zapadnoeuropskim zemljama (poznat pod nazivom “odlazak na privremeni rad u inozemstvo“) i posljednji četvrti u 1990-im usmjeren prema zapadnoeuropskim i prekomorskim zemljama. Od 1960-ih godina useljenički tokovi iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku djelomično su nadoknađivali iseljavanja iz Hrvatske.

Zašto su se, međutim, ljudi u tako velikom broju iseljavali?
Tijekom čitavog 20. stoljeća Hrvatska nije mogla zaposliti svoje stanovništvo. I u vrijeme socijalizma nije mogla, pa je oko 300 tisuća ljudi otišlo na privremeni rad u inozemstvo i tamo ostalo. Nakon toga iseljavanja su se nastavila.

No, zašto je tome tako?
Hrvatska se nije razvijala u prostoru. Zaposlenost se najviše pružala u velikim gradovima Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijek do 60-tih godina, dok su mali a i srednji gradovi zamjetno zaostajali u razvoju i mogli su zaposliti samo relativno manji broj ljudi iz svog okruženja. Dio se dakle zaposlio u velikim gradovima ili su iseljavali.

A zašto bilježimo manji broj sklapanja brakova uz slabi rast stanovništva?
Manji broj brakova je rezultat sve manjeg priljeva mladih u ženidbeno udadbenu dob ali i odgađanja ulaska u brak zbog nepriuštivosti stana mladima i nesigurne zaposlenosti. Usto, tijekom procesa deagrarizacije i sve većeg obuhvata srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovanjem ženskog stanovništva, osobito od sredine 1960-ih godina, u selu je sve izraženija neravnoteža između broja muškaraca i žena u ženidbeno-udadbenoj dobi. Naime, mlado je žensko seosko stanovništvo više iseljavalo u veće gradove nego muškarci koji su kao nasljednici ostajali na poljoprivrednim imanjima. Žene su se jedino mogle zaposliti u gradovima. Stoga je danas općenito u hrvatskim selima istaknuta neravnoteža između muškog i ženskog stanovništva u najživotnijoj dobi. Hrvatska nema strategiju stambene opskrbe mladih. Stanovi su za mlade, u većini slučajeva, nepriuštivi, kako zbog niskih primanja tako i stoga što ih sve više radi na određeno vrijeme. Šanse mladih u rješavanju stambenog problema, ako im to roditelji nisu osigurali, postoje samo za one koji imaju zamjetno iznadprosječne prihode i sigurnu zaposlenost. Stambeni krediti bankama u Hrvatskoj nose velike i sigurne profite. To je u Hrvatskoj jedan od istaknutijih razloga koji je doprinio brzomu porastu neudanih i neoženjenih od početka 1990-ih.

Ali, zbog čega?
Do 90-tih godina državne ustanove su davale nekakve stanove i td. Međutim sad Hrvatska ima temeljni problem, jer nema strategiju za mlade parove. Svi oni koji nemaju visoka primanja ne mogu dići kredit za stan. U svim državama u kojima je to riješeno, države subvencioniraju dio toga. Dakle, ta prva kupnja stana za mlade, to je vrlo važno. I zato je Hrvatska u ovoj situaciji velikog porasta neoženjenih. Naravno, manji broj brakova se sklapa i zato jer u tu ženidbeno-udadbenu dob ulaze malobrojni naraštaji.

Kako pak stvari stoje oko natalitetnog rasta u Europi?
Od 12 najrazvijenijih zemalja Europe njih devet ima najbolju demografsku sliku. Samo nema Njemačka, Austrija i Švicarska, jer nemaju dobru obiteljsku politiku. Dakle, pojednostavljeno: sve zemlje koje imaju dobru obiteljsku politiku, to znači da je moguće dobro kombinirati i zaposlenost i podizanje djece oni imaju dobru demografsku sliku. Znači: nije istina da mi po tome slijedimo zapadnoeuropske trendove. Nego naprotiv. Skandinavske zemlje i Francuska imaju dobru demografsku sliku jer se provodi odgovarajuća obiteljska i populacijska politika.

Koji su tu glavni segmenti?
Zapošljavanje žena treba pratiti širenjem mreže javnih usluga koje omogućuju spajanje uloga majke i zaposlene žene. Zemlje sa jakim sindikatima imaju i višu razinu izdataka namijenjenih za socijalnu potrošnju ali i povoljniji položaj žena. Hrvatsku ne treba podrediti interesima pohlepnog kapitala. Istraživanje je pokazalo da su stambena problematika i nesigurna zaposlenost u Hrvatskoj značajni problemi s kojima se susreću mladi koje žele imati djecu. Osim tog još treba dosta sredstava uložiti u široku infrastrukturu za pomoć zaposlenoj ženi s malom djecom.

Mogućnost zaposlenja i imanja djece. Tu je prvo organizacija radnog vremena, fleksibilno radno vrijeme iako je nemoguće to postići za svako zanimanje. Međutim zato postoje javne ustanove: jaslice, dječji vrtići, cjelodnevni boravci. I treće: stambena problematika i rješavanje toga.

Što je onda u Hrvatskoj od svega toga najveći problem?
Prvo: nema stambene strategije za mlade, ne mogu doći do stana, pa odgađaju brak ili uopće ne uđu. Drugo: puno mladih radi na određeno radno vrijeme, onda ne može ulaziti u nikakav kredit i to je velika nesigurnost, ako želi u brak ili imati djecu, ne može, jer je egzistencija u pitanju. Treće: nema dovoljno jaslica i vrtića. U Francuskoj je pokrivenost za vrtiće od treće do šeste godine 100 posto!

Koliko su onda ekonomski uvjeti preduvjet rasta stanovništva, ali i većeg broja sklapanja brakova u nas?
Treba, dakle, oblikovati takve uvjete da je osoba slobodna da li će imati djecu ili ne. Ako mlade muče osnovi problemi kao što su stambena i nesigurna zaposlenost onda oni nisu slobodni. Zato jer nema vlastita stana i sigurne zaposlenosti ne može se odlučiti na djecu iako to želi. Očito nije slobodan i ugrožena su mu prava. Ulaganje u djecu je najisplativija dugoročna investicija, tako kazuje nobelovac, ekonomist Schultz.

No, naše prabake su živjele u puno skromnijim uvjetima nego mi, njihovi potomci, a imale su i po desetero djece…
To je bila ekonomska nužnost, uvjet opstanka. Agrarna društva trebaju puno radnih ljudi. Osim toga puno je djece umiralo i trebalo je puno ruku da bi se uopće opstalo. Znači, bila je ekonomska nužnost imanja djece za sigurnu starost. Dosada je mirovina bila sigurna jer je bio relativno mali broj umirovljenika. Logika je još uvijek živa i prisutna ali sve više postaje neodrživa. Ne moram imati djecu, jer ću živjeti od mirovine. Međutim pokazalo se: situacija se mijenja. Mirovina je sve nesigurnija, u doglednoj budućnosti će biti još nesigurnija, jer su naraštaji koji dolaze na tržište rada puno malobrojniji od onih koji odlaze u mirovinu. Prema tome: to je neodrživo! Tako je industrijska civilizacija stvorila jedan neravnomjeran brojčani odnos. To je sve istaknutiji problem i zato se u novije vrijeme govori o obiteljskim aranžmanima. A zašto? Opet će trebati voditi računa u obitelji o starijima. Mirovina će u dogledno vrijeme biti, općenito, socijalni minimum. Pa i sada je to minimum bez nade u znatniji preokret.

No, može li se govoriti o tome da Hrvatskoj prijeti “bijela kuga”?
Bijela kuga se koristila u Slavoniji kad je to značilo ograničavanje rađanja. Hrvatska već ima relativno dug prirodno smanjenje. Od 1991. do kraja 2010. godine u Hrvatskoj je 151 tisuća ljudi više umrlo nego se rodilo.

Kako bi Hrvatska prema demografskim predviđanjima mogla izgledati za kojih 20-tak godina?
Ona će gubiti stanovništvo ukoliko ne počne rješavati već istaknute egzistencijalne probleme mladih. Znači, trendovi bi se mogli poboljšati ukoliko bi se počela rješavati stambena problematika mladih, nezaposlenost mladih i javna infrastruktura za pomoć obiteljima s malom djecom.

Znači, država mora voditi bolju natalitetnu politiku?
Probleme ne rješava samo središnja državna vlast. Veliku ulogu ima lokalna zajednica. To pokazuju i malobrojni primjeri u Hrvatskoj. Primjerice: izgradnja vrtića, jaslica i sl, dodjela povoljnih kredita mladima, itd. Vlada daje zakonske okvire i vodi opću politiku.

Znači i Crkva može pomoći u poboljšanju demografske slike kod nas?!
Crkva kao zajednica vjerujući a na samo klera ima veliki prostor koji bi se mogao iskoristiti. Ali, moj je osjećaj da se Crkva boji nedobronamjernih kritičkih stavova.

Koje sredine prednjače danas u natalitetnom rastu ili padu? Urbane ili ruralne?
Selo je već dugo prestalo biti „biološki inkubator“. Neka istraživanja upućuju na to da su gradovi srednje veličine najprimjereniji imaju željenog broja djece u odnosu na veće gradove.

U tom slučaju, koje regije prednjače?
Analiza na razini županija pokazuje kako samo Splitsko-dalmatinska županija nakon Drugog svjetskog rata nije imala niti jedne godine prirodno smanjenje. Međutim, bez obzira što ima pozitivan prirodni prirast on veličinom ne osigurava buduće obnavljanje stanovništva. U Zadarskoj i Međimurskoj županiji prirodni prirast dugi niz godina koleba oko nule s tendencijom ka smanjenju. Od 2004. godine Dubrovačka županija a Grad Zagreb od 2008. imaju blagi pozitivna prirodni prirast. No, kao i u slučaju Splitsko-dalmatinske županije, to je daleko od broja živorođenih koji bi, srednjoročno i osobito dugoročno, osiguravao obnavljanje stanovništva. Neke županije kao Bjelovarsko-bilogorska i Koprivničko-križevačka imaju neprekinuto prirodno smanjenje još od kraja 1960-ih i bez obzira kako njihov prostor upravno-teritorijalno ustrojili on će i dalje biti depopulacijski. Od 1960-ih se postupno povećavao broj, općina, gradova i županija s prirodnim smanjenjem.

A Varaždin i okolica?
Varaždin i okolica imaju dosta lošu demografsku sliku . Zagreb se razvijao osobito na račun svog šireg okruženja. Varaždinski kraj ima izrazitu demografsku starost.

Tri ključne točke za poboljšanje nataliteta po vašem mišljenju?
Prvo: stambena strategija za mlade, eliminirati dugi rad na određeno vrijeme, zamjetno povećati kapacitete jaslica, vrtića i ondje gdje je potrebno cjelodnevni boravak. Osim dovoljnog broja mjesta treba radno vrijeme jaslica i vrtića prilagoditi radnom vremenu. Konačno, bitno je napomenuti da populacijska politika treba biti dio dugoročne nacionalne strategije koja će u njenu izradu i provedbu uključivati sve ključne društvene, gospodarske i političke aktere.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s