… Andrejem Plenkovićem (13.01.’14.)

Ponedjeljkom na kavi sa mr. prava, diplomatom,
članom HDZ-a i zastupnikom u Europarlamentu,
Andrejem Plenkovićem

“Martin v Zagreb, Martin Zagreba”, tako bi se u kratko mogao sažeti slučaj uhićenja Josipa Perkovića koji je sa prvim danom ove godine uhićen da bi nakon 48 sati bio pušten na slobodu. Sada prema navodima medija čeka “deportaciju” u Njemačku. U međuvremenu, kako kažu oni, koji se nisu zagubili u demantijima, žalbama i inim argumentima i protuargumentima u ovom slučaju koji bi se dao svesti na tri riječi “bilo jednom u Hrvatskoj”, da su odnosi između Njemačke i Hrvatske zahladili. Kako i ne bi kad je zima i to ona prava kalendarska.

A i njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjednik RH Ivo Josipović su u “predahu od slučaja Perković” stigli pokazati kako su samo ljudi, pa je dotična dama povrijedila zdjeličnu kost na brzom hodanju po snijegu navodno na skijama, a predsjednik Ivo Josipović je operirao očni kapak. Nakon toga je o “slučaju Perkovića” rekao: Neka pravosuđe i policija rade svoj posao.

Ruku na srce javnost ovaj slučaj oko uhićenja “jednog tajnog agenta 007 sa Balkana” nije uopće uznemirila. Mediji su doduše kao im je to i u opisu posla “vrtjeli vijesti cijele Božje dane na svojim frekvencijama i na papiru”, nezavisni novinar Željko Perasović išao je navodno i korak dalje, pa je svemu dao jedan “metafizički značaj” izrekavši sudbonosnu rečenicu kako smo: “Svjedoci raspada stare udbaško-mafijaške, hrvatsko-srpske mreže, koja je poticala krvavi raspad Jugoslavije, dogovarala ratna klanja…”. No, malo tko vam od tzv. običnog svijeta za takvo što mari dok jedva spaja kraj s krajem, dok se brojka nezaposlenih penje do vrtoglave brojke od 370 tisuća nezaposlenih dok mladi i bez “uhidbenog naloga” odlaze u istu tu Njemačku, Austriju, Kanadu i sve države iz koje su se neki tamo ’91. vratili da bi…

Uostalom kad malo njemačka kancelarka Merkel prizdravi i kad “uspravi kralježnici” na jednoj od rehabilitaciji u našim Varaždinskim ili možda Tuheljskim ili Stubičkim toplicama,  a ljeti i možda na našem lijepom, plavom moru (kažu da morska voda liječi sve),  a naš predsjednik “malo zažmiri na jedno oko” možda i sa njima napravimo koji intervju Ponedjeljkom na kavi… i to “u tren oka”, kad sunce grane pa ogrije odnose između Njemačke i Hrvatske.

 A dotle ako nismo bili na visini zadatka i pokazali ozbiljnost kakva se od nas očekuje u ovako sudbonosnim trenucima po naciju neka umjesto nas progovori retrogradno europarlamentarac mr.iur. Andrej Plenković iz HDZ-a sa kojim smo intervju o “slučaju Perković” radili prošlo ljeto dok su svi ostali kratkih rukava…

Kako je ljudsko pamćenje krhko neće biti zgorega podsjetiti se ponovno kako je sve oko “Perkovića krenulo, što je sve bilo izrečeno, što se sve od toga ostvarilo…?” A što će tek sve biti? To ćemo tek vidjeti, Samo da ne bude kako moj deda Štef za svaku malo ozbiljniju obiteljsku situaciju cijeli život ima uzrečicu: “Ne znam kako će to sve skupa završiti?!” (Dotle, kome sve nije jasno, a ima nas “ohoho” što se to u našem “podzemlju i nadzemlju kuha oko jednog Perkovića koji je ubio jednog Đurekovića,  u jednoj Njemačkoj,  a u sve to su bili uključeni navodno jedan Mišo Broz i jedan Vanja Špiljak, neka se svi malo strpe, dok naš dežurni jurista to ne protumači “kak Bog zapoveda” u našoj rubrici S pravnikom na kavi…)

Martin v Zagreb, Martin iz Zagreba,

Ili, kako “slučaj Perković” traje i traje i traje…već više od 30 godina

Četiriji mjeseca prije…

Nisu uspjela proći niti puna tri mjeseca od kako je Hrvatska ušla u Europsku uniju,  a već joj se od iste te Unije prijeti “crvenim kartonom” zbog poteza koje je vukla Vlada,  a u vezi sa europskim uhidbenim nalogom kod nas prozvanim tzv. “lex Perkovićem” po čemu je Hrvatska postala presedan po brzini “incidenta” koji je izazvala nakon primanja u članstvo EU. Dakle, Hrvatskoj prijete sankcije zbog nepoštivanja pisanih dogovora s EU prije pristupanja ovoj zajednici vezanih uz Europski uhidbeni nalog.  I dok je proteklih sedam dana proteklo u znaku teških riječi koje su padale na relaciji premijer Milanović od kojih pamtimo svakako onu da: “Hrvatska nije ptičji rezervat i da on neće dozvoliti da Hrvatska bude krpa za brisanje”, do one u kojoj premijer postavlja pitanje “Kome će hrvatski narod vjerovati? Vladi ili nekome poput povjerenice za pravosuđe EK Viviane Reding koja ide u Bruxelles po sedmi mandat?” i Bruxellesa, dakle, jednako kao i onih razmirica razmijenjenih u saborskim klupama između najjače oporbene stranke HDZ-a. Upravo smo o “slučaju Perković”, sankcijama koji nam “vise nad vratom” od strane EU, razlozima koji su doveli do ove užarene i nimalo zavidne situacije Hrvatske u EU razgovor za portal ZMUSK vodili sa mr.prava, diplomatom i zastupnikom u Europarlamentu, te članom Središnjeg odbora HDZ-a, jednim od rijetkih političara omiljenih među građanima Hrvatske mr.sc. Andrejom Plenkovićem.

Geneza tzv. “lex Perkovića”? Ili, kako se uopće mogao dogoditi “slučaj Perković”?

Europska unija je 1999. godine donijela tzv. Stockholmski program kojem je cilj da EU postane „Prostor slobode, pravde i sigurnosti“. Nakon 11. rujna 2001. godine, rušenja “Blizanaca” i drugih terorističkih napada u SAD-u, unutar Europske unije pojačani su instrumenti suradnje između država članica u kaznenim pitanjima. Jedan  od tih instrumenata je Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu iz 2002. godine koja u odnosu na dotadašnji sustav izručenja optuženih za kaznena djela bitno ubrzava i pojednostavljuje proceduru predaje kada jedna država traži osobu koja se nalazi u drugoj državi za neko kazneno djelo. Hrvatska je u procesu usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom 2010. godine usvajanjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU prihvatila i ispravno transponirala u hrvatski pravni sustav i tu Okvirnu odluku. Dodatno, u okviru pristupnih pregovora usklađivanje hrvatskog  zakonodavstva s odredbama odluke o europskom uhidbenog nalogu bilo je mjerilo za zatvaranje poglavlja 24. Mi smo u tom kontekstu 2010. godine i izmijenili Ustav kako bismo mogli temeljem Europskog  uhidbenog naloga predati drugoj članici EU i vlastite državljane ako ih se traži za neko kazneno djelo prema njihovim propisima. Pregovori su završeni 2011. No, kasnije su se na razini EU dogodile određene izmjene Odluke o europskom uhidbenom nalogu i trebalo je prije članstva ažurirati pojedine odredbe Zakona o pravosudnoj suradnji o kaznenim stvarima sa državama članicama EU. Međutim SDP-ova Vlada taj proces izmjena nije napravila na način da se konzultirala s Europskom komisijom, kao što je to bio običaj u vrijeme pregovora, već su samoinicijativno promijenili odredbu i donijeli članak 132.a, prema kojem se Europski uhidbeni nalog ne primjenjuje za ona kaznena djela koja su počinjena prije 2002. godine, dakle, prije trenutka donošenja Europskog uhidbenog naloga na razini EU. Na taj način su eliminirali bilo koju mogućnost predaje optuženih koje države članice traže za kaznena dijela prije tog datuma. Naravno, ta odredba se uopće nije mijenjala u međuvremenu. Ona je bila tamo i 2010. godine. I riječ je o neprihvatljivom političkom postupku ove Vlade koja je samo tri dana prije članstva izmijenila odredbu na način koji je suprotan onome što je dogovoreno u pregovorima. To je geneza problema.

Kako vi doživljavate ponašanje Vlade u ovom slučaju? Konkretnije, izjave premijera Zorana Milanovića koje su išle od izjave: “Da ne bu to tak išlo” sve do izjave kako “Hrvatska nije ptičji rezervat” ili da “On neće dozvoliti da Hrvatska bude krpa za brisanje”, pa sve do izjave kako je pitanje “Hoće li građani vjerovati ovoj Vladi ili nekome tko ide sedmi puta po mandat u EK-u?” (misleći pri tome na povjerenicu EK za pravosuđe Viviane Reding). Je li to uopće jedan primjeren način političkog komuniciranja ili čak ponašanje na razini “ulice ili tzv. fakinštine”?

Moje mišljenje je da je Vlada i vladajuća većina u Hrvatskom saboru 28. lipnja poništila politički konsenzus hrvatskih stranaka o Europi koji je postojao punih 11 godina. Moram ponoviti za vaše čitatelje da je tada HDZ – nakon oštrog govora predsjednika Karamarka i protivljenja predložim izmjenama Zakona – napustio Sabornicu. Oni su napravili jedan potpuno neeuropski potez i u sadržaju i u maniri djelovanja, a politička šteta je bila vidljiva odmah dva dana potom, kad je kancelarka Angela Merkel otkazala dolazak na proslavu ulaska

Hrvatske u EU. Sve ovo što se događalo proteklih mjeseci je jedna potpuno neprimjerena komunikacija koja se odvija preko medija s institucijama EU i to vrlo neobičnom razmjenom oštrih pisama između EK i Vlade. Sve to upućuje na zaključak da se aktualna Vlada nije snašla u vođenju Hrvatske kao članice EU. A pogriješila je u tome da se ono što se u pristupnim pregovorima dogovorilo ne može jednostrano mijenjati. Još gori je pokušaj manipulacije javnosti i forsiranje svojevrsnog amalgama da Vlada to radi ne bi li potencijalno zaštitila hrvatske branitelje od univerzalne jurisdikcije u nekim članicama EU. To naravno nije istina jer u Zakonu postoji odredba koja precizno kaže da hrvatski sud može odbiti izvršenje Europskog uhidbenog naloga za ona kaznena djela koja su počinjena na hrvatskom teritoriju. I za javnost ponavljam: ne znam koji bi to hrvatski sudac donio odluku da se izvrši Europski uhidbeni nalog za neko kazneno djelo počinjeno od hrvatskog državljana nad hrvatskim državljaninom u Hrvatskoj. I s druge strane, smatram da nema razloga od bojazni da bi neke od članica EU htjele zlorabiti institut Europskog uhidbenog naloga. Pa, imaju one dovoljno kaznenih djela u svojoj nadležnosti za procesuiranje, da bi se bavile kaznenim djelima koja su se dogodila u nekoj drugoj državi. Ovaj konkretan slučaj zbog kojeg se i Zakon zove “lex Perković” je nešto sasvim drugo. Riječ je o kaznenom djelu koje je počinjeno na teritoriju Njemačke i gdje se proces i vodi – godinama. Neki su i osuđeni.

Ima li onda Vlada uopće pravo u “slučaju Perković” pozivati se na primjere Češke ili Poljske? Ima li uopće ikakvih podudarnosti sa ovim slučajem i sličnima iz navedenih zemalja?
To je krajnje nebitno povezivanje. Vlada cijelo vrijeme javnosti tumači da hoće ravnopravnost, a u biti ide za time da dobije status iznimke koje su dobile svega tri ili četiri države članice koje su bile članice EU kada se taj propis donosio – 2002 godine. I tu se pokazuje očito nerazumijevanje pravne stečevine i pristupnih pregovora. Ona članica koja u EU dolazi kasnije mora prihvatiti ono što su starije članice EU dogovorile do tada. Naime, 2010. godine kada se izvorno usklađivalo hrvatsko zakonodavstvo s Odlukom o europskom uhidbenom nalogu nitko od tadašnje opozicije uključujući i današnjeg premijera i današnju ministricu vanjskih i europskih poslova, koja je tada vodila Nacionalni odbor za praćenje pregovora, nije spomenuo bilo kakvo isticanje vremenskog ograničenja. Ja smatram da je dobro da nema ograničenja.

Zašto smatrate da je “dobro da nema ograničenja”?

Zašto bismo mi ograničavali primjenu ovog instrumenta na bilo koji način? Dapače u samom instrumentu, dakle, Okvirnoj odluci o europskom uhidbenom nalogu iz 2002. postoji odredba koja kaže da one zemlje koje su stavile takvu izjavu da se neće primjenjivati do određenog datuma mogu kasnije tu izjavu i povući. Znači “filozofija instrumenta” je: imajmo međusobnog povjerenja u pravne sustave i izbjegnimo nekažnjavanje. To je ključna stvar. Dakle, nije poanta da se netko skloni u neku članicu za koju zna da ga neće izručiti i onda izbjegne pravni postupak za djelo koje je počinjeno u drugoj članici A konkretna osoba, kao i svatko drugi, ima na raspolaganju pravna sredstva koja može koristiti u postupku. Ovdje se radi o tome da aktualna vlast želi političkom, zakonskom odlukom prethodno prevenirati postupak, a ne prepustiti sudu da o tome odlučuje.

Što je, međutim, s najavama promjene Ustava zbog “lex Perković”?
Ta dva pitanja nisu povezana. Dakle, u kontekstu SDP-ova prijedloga izmjena Ustava riječ je o pokušaju da se pitanje nezastarijevanja teških ubojstava u ovom konkretnom slučaju stavi u kontekst politički motiviranih ubojstava bez preciziranja definicije što se pod time misli. Da li se cilja na politiku državnog terorizma u totalitarnim sustavima ili se misli na neke pojedinačne slučajeve koji su se dogodili u nekom drugom vremenu? Po meni riječ je o  neprimjerenom miješanju različitih tema. Jedno su obveze iz pregovora, a drugo je pitanje nezastarijevanja nekih kaznenih dijela u odredbama Ustava. Ponovna politička manipulacija.

Nama ozbiljno “sankcije vise nad glavom”?! U slučaju da se sankcije sprovedu o kakvim bi sankcijama od strane EK moglo biti riječ?

EK je na inicijativu povjerenice Reding pripremila dokument koji ima tri točke.

Prva je: da se zbog nepoštivanja dogovorenog u pregovorima i neprimjerene izmjene u Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU Hrvatska u ovom konkretnom slučaju kazni suspenzijom isplate sredstava od 80 milijuna eura dogovorenih u pristupnim pregovorima za pripremu za ulazak u Šengenski prostor.

Druga je: vrlo detaljan nadzor već doznačenih Hrvatskoj 40 milijuna eura u drugoj polovici 2013. godine također za pripreme za ulazak u Šengenski prostor.

A treća je: obaveza Hrvatske da izvješćuje EK da li je promijenila Zakon na odgovarajući način. U ta tri  elementa točno se vidi da je Komisija vrlo precizno ciljala i prepoznala da baš u području pravosuđa – koje je bilo najosjetljivije u pregovorima – nismo ispunili obavezu. Zbog toga idu na primjenu zaštitnih mjera iz članka 39. Akta o pristupanju. Ciljaju na isti portfelj zato što nisu sigurni kako bismo se mi ponašali kao zemlja koja bi sutra bila u Šengenskom prostoru. Dakle, Komisija svjesno nije odabrala suspendiranje sredstava iz različitih programa EU koji se odnose na jačanje pravosuđa, institucija, civilnog društva, jer bi to bilo kontraproduktivno, već su izabrali ovu specifičnu mjeru. Smatram da je do toga dovela štetna i promašena politika ove Vlade. Sada su u fazi konzultacija s državama članicama i treba vidjeti što će se na kraju dogoditi s najavama o izmjenama ovoga Zakona. Stav HDZ-a je vrlo jasan. Zakon treba promijeniti što skorije i to s trenutnim stupanjem na snagu.

Uvedu li se sankcije hoće li HDZ-e tražiti glasovanje o povjerenju Vladi?

Moji kolege su već vrlo jasno u saborskoj raspravi istaknuli sve krive poteze ove Vlade ne samo u ovom segmentu nego i inače. I naravno da dobivanje ovakve zaštitne mjere za Hrvatsku podrazumijeva vrlo jasnu odgovornost i ostavku aktualne Vlade.

Kako onda komentirate izjavu ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić kako je “ona vrlo optimistična, te da sve ide u željenom smjeru i da ne treba trčati pred rudo” kao i stav HNS-a koji je sublimiran u rečenici kako: ” Ne treba se trošiti tamo oko nekakvog ubojstva koje se dogodilo prije 30 godina”!?
Čini mi se da su mnogi članovi Vlade kroz svoje medijske nastupe u posljednje vrijeme nastojali relativizirati razmjere štete počinjene njihovom greškom i glasovima njihovih saborskih zastupnika, pa i njenim pristankom na sjednici Vlade u proljeće ove godine. Sada, s nekakvom naknadnom racionalnošću kažu javnosti: “eto, sve se kreće u dobrom smjeru, nije ništa strašno!”. Zamislimo da je HDZ na vlasti, a da su oni u opoziciji. Kakve bi reakcije oni sada imali prema vlasti da je situacija obrnuta? Smatram da se preko tako grubih pogreški ne može lakonski prelaziti. Odgovornost za ovu pogrešku je na cjelokupnoj Kukuriku koaliciju bez obzira tko na ovoj temi inzistira više, a tko eto, sada naknadno, malo manje.

Može li, međutim, tzv. “lex Perković” biti “okidač” za raspisivanje prijevremenih izbora?
Razvidno je iz izjava članova aktualne koalicije da oni imaju različite stavove o ovim temama. I s obzirom na krhkost tih odnosa, što se već pokazalo ranije u odnosu prema IDS-u, a evo sada i odnosu SDP-a i HNS-a – mislim da je sve moguće.

Kako, međutim, komentirate premijerovu inicijativu za ukidanje vremenskog ograničenja na primjenu europskog uhidbenog naloga? Znači, promijenit će se Zakon, a on bi trebao stupiti na snagu tek sa 15. srpnjom iduće godine….
Pratim da sada govore kako bi izmjene Zakona trebale stupiti na snagu s 1. siječnja iduće godine. Ali sve su to potezi koji nemaju racionalno uporište, to je nekakav pokušaj “face savinga” da su barem nešto dobili , koliko se meni čini. Međutim, cijela stvar je u svojoj suštini promašena i trebaju izmijeniti Zakon što prije, sa stupanjem na snagu – odmah.

U slučaju uhićenja g. Perkovića gdje bi mu trebalo biti suđenje? U Njemačkoj ili u Hrvatskoj?
U ovom trenutku protiv njega se kao jednog od osumnjičenih postupak vodi u Njemačkoj. Prema tome: cijeli slučaj jest utemeljen na zahtjevu njemačkih pravosudnih tijela radi vođenja procesa tamo gdje je kazneno djelo počinjeno. I tamo se proces i treba voditi.

A što je sa savjetnikom predsjednika RH Josipovića za nacionalnu sigurnost Sašom Perkovićem, inače sinom osumnjičenog Perkovića za kojim je jedno vrijeme postojala “sramežljiva i tiha inicijativa” za njegovom smjenom, dok je predsjednik RH Josipović sve komentirao riječima kako ” djeca ne mogu ispaštati za eventualne grijehe svojih roditelja”?!
Naravno da nitko ne može odgovarati za grijehe neke druge osobe, pa makar to bila i najbliža rodbina. Međutim, činjenica je da on po svojoj dužnosti na jednoj vrlo važnoj i ujedno osjetljivoj dužnosti u uredu predsjednika, te da ima uvid u niz povjerljivih dokumenata. I tu je ispravno tumačenje da je u političkom smislu predsjednik RH u svojevrsnoj situaciji posrednog sukoba interesa.

Kako ste doživjeli izjavu povjerenice EK za pravosuđe Viviane Reding koja je izjavila “kako je tužna i razočarana ponašanjem ove Vlade”, pa sve do njezine reakcije ” da ne osvrće na bilo kakva ideološka podmetanja ili bilo kakva druga koja dolaze sa strane”?
Povjerenica Reding je najiskusniji član EK u svom trećem mandatu, a ujedno je i prva potpredsjednica Komisije te ugledna političarka koja je imala vrlo čvrste stavove po sličnim pitanjima nepoštivanja pravne stečevine prema mnogim članicama. To  se odnosilo i na one vlade koje pripadaju njezinoj političkoj opciji, a to je Europska pučka stranka. Naravno da je razočarana, jer je ona sudjelovala u pristupnim pregovorima za razliku od aktualnih ministara koji nisu sudjelovali i koji nisu razumjeli do kraja u kakvim je okolnostima Hrvatska ušla u EU. Sigurno je da je njezino razočaranje za nepoštivanje dogovorenog više nego očekivano. I ona je zato i pokrenula ovu inicijativu na razini kolegija EK i dobila potporu i ostalih povjerenika. Nije to samo njen stav – to je kolektivni stav Komisije kao izvršnog tijela EU.

Je li, dakle, Hrvatska u ovom trenu doista “pala u očima EU” i svrstala se uz bok primjerice Bugarske i Rumunjske?

Ja bih rekao da je narušena vjerodostojnost Vlade, a ne Hrvatske! U Bruxellesu kolege prepoznaju da je riječ o potezu koji je vrlo neuobičajen. Nitko ne može naći opravdanje i nitko nema razumijevanja ni za najmanji signal državne zaštite zločina bilo koje vrste koje su počinjeni u totalitarnom sustavu. Europski kolege se ne sjećaju da je netko tako brzo – kao što je ova aktualna hrvatska Vlada – izgubio vjerodostojnost na europskoj sceni. Bez obzira kada će se Zakon promijeniti, politička šteta je počinjena. A u tom smislu i gubitak povjerenja prema aktualnoj Vladi od strane partnera unutar EU.

Sukladno političkom svjetonazoru HDZ-a prema kojem različito od stranaka na vlasti tretiraju i zločine počinjene u ime komunističke ideologije odmah nakon II. svjetskog rata, hoćete li nakon dolaska na vlast ili regularnim putem ili prijevremenim izborima i na tom području napraviti neke pomake? A tu je i najnoviji slučaj Josipa Boljkovca!?
Prema hrvatskim zakonima Državno odvjetništvo ima zadaću da po službenoj dužnosti pokreće kaznene postupke za sva kaznena djela uključujući i kaznena dijela koja ste vi naveli. Mi smatramo da je važno da se privedu na odgovornost svi oni koji su odgovorni za kaznena dijela koja su počinjena za vrijeme bivše države i jednopartijskog sustava. Nužno je utvrditi istinu te da oni koji su krivi u pravnom postupku za svoja nedjela odgovaraju.

Kako ste se vi osobno snašli u Europarlamentu?
Ja se bavim europskim temama zadnjih 20-tak godina i one su mi bliske. Bio sam i jedan od 12 zastupnika/promatrača Hrvatskog sabora od travnja 2012. do lipnja 2013. Mislim da smouspjeli u ovom razdoblju biti i aktivni i vidljivi po nizu tema. Prisutni smo u raspravama na plenarnim zasjedanjima u Strasbourgu, te u radu niza odbora. Ja sam fokusiran na odbore za proračun i ustavna pitanja, ali sudjelujem u radu i drugih odbora. Pratim ključne proračunske teme i dogovor o predstojećem Višegodišnjem financijskom okviru, dakle, proračunu za idućih sedam godina.

Za koje vrijednosti se zalažete kroz svoje aktivnosti u Europarlamentu?
Nas petero iz HDZ-a smo dio kluba Europske pučke stranke, najutjecajnije i najveće stranke na razini EU iz kojeg su između ostalog i Barroso, kao predsjednik EK, Van Rompuy kao predsjedavajući Europskoga vijeća. U ovom trenutku naš je cilj provesti program koji smo imali na europskim izborima u travnju „Hrvatski glas u Europi”. On se odnosi na aktivizam u pogledu rasta i zapošljavanja u Hrvatskoj, a posebno mladih, poljoprivrede, ribarstva, infrastrukture, prometa, pa i ključnih pitanja koja se odnose na jezik, kulturu, identitet. Na kraju bih podcrtao angažman u potpori jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Hoće li se “slučaj Perković” kroz dva mjeseca zaboraviti i postati minoran, kako je to najavio premijer Milanović?
Minoran sigurno nije jer je jasno da je stvar vrlo ozbiljna. Da nije tako ne bi Hrvatska bila na dnevnom redu Komisije niti bi ona pokretala postupak iz članka 39. Vrlo je rijetko da se takvo nešto događalo nakon pristupanja nove članice u EU. Činjenica da je HDZ-ova Vlada vještom diplomacijom izbjegla inicijativu za uvođenje Hrvatskoj post-pristupnog monitoringa – po uzoru na Mehanizam suradnje i verifikacije kakav imaju Rumunjska i Bugarska – je bilo izuzetno postignuće prošle hrvatske Vlade. Kockanje Milanovićeve Vlade s našom vjerodostojnošću na mala vrata vraća upravo tu raspravu i daje za pravo onima koji smatraju da možda ipak nove države unatoč oštrijoj i strožoj metodologiji pregovora nisu dovoljno spremne za članstvo te da ih stoga treba držati na svojevrsnom “ledu”. Iz iskustva znamo da one članice koje su podvrgnute takvoj vrsti monitoring mehanizma imaju osjećaj kao da nisu u cijelosti punopravne s drugima. HDZ-ova je Vlada to uspjela izbjeći. A ovakvim potezima ove u europskim temama nedorasle Kukuriku Vlade – koja forsirajući navodnu ravnopravnost – upravo suprotno postiže efekt da Hrvatska postaje manje ravnopravna članica EU. Rješenje je u hitnoj izmjeni zakona i odstupanju onih koji nisu u stanju učinkovito voditi Hrvatsku kao članicu EU.

Da je, međutim, Hrvatska prošla lustracijski proces bi li nam se mogao dogoditi “slučaj Perković”?

Ne, ali sad je vrijeme za poštivanje prihvaćenih europskih propisa.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s