… Brankom Lustigom (12.05.’14.)

http://prosvjeta.net/wp-content/uploads/2014/03/branko-lustig-635x420.jpgPonedjeljkom na kavi sa dvostrukim oskarovcem,
producentom Brankom Lustigom,
povodom 8. Židovskog filmskog festivala tolerancije koji će se održati od 18. do 24. svibnja u Zagrebu

 

Mi nismo u logoru gledali tko je nacist,
nego tko će nam dati jednu žlicu vode ili šnitu kruha!?

Kao devetogodišnji dječak, te ipak ne tako davne 1942. godine on je bio samo broj A-3317. Pedeset i dvije godine poslije, 1994. godine, u svojoj je ruci slavodobitno, http://www.croatiaweek.com/wp-content/uploads/2013/04/branko-lustig.jpgali i skromno, u Hollwoodu držao u ruci zlatni kipić Oskara za producentski rad na filmu “Schindlerova lista” redatelja Stevena Spielberga. Osam godina kasnije, 2002. godine za film “Gladijator” dobio je drugog Oskara. U svojoj životnoj biografiji ima zabilježeno to da je preživio logor smrti Auswitz u kojem je posljednje dane ne znajući za to dijelio sa druge strane žice sa djevojčicom iz Nizozemske Annom Frank koja nije preživjela. Nije preživio niti njegov otac. Dao je dobrovoljno život za svojeg prijatelja u logoru kao rijedak primjer sačuvane čovječnosti u “devetom krugu pakla” kakav čovjek uopće može drugome čovjeku pripremiti. O čovječnosti i požrtvovnosti njegovog oca snimljen je i film. A njegov sin koji je zajedno sa majkom preživio Auswitz, vratio se nakon završetka rata u Međimurje, rodni kraj svojeg oca.

Ostalo sve je poznata povijest. Iza svega ovoga krije se ime producenta Branka Lustiga, ovjenčanog dvama Oskarima, a koji niti unatoč svemu preživljenom niti unatoč svojim poznim godinama i narušenom zdravlju ne posustaje u svojem angažmanu i radu. Ovaj hollwoodsky, hrvatsko-židovskog porijekla producent koji se nakon svih seoba preko bare, pa u ove naše kraje, ipak vratio, doma u Zagreb i u vikendicu pored Zagreba starom 250 godina na Žumberku. http://www.vikendi.com/data/destination/000682/park-prirode-zumberak_25fca3.jpgRadio je sa slavnim imenima poput Meryl Streep koja je kod njega na Žumberku brala šljive, ali i sa Anthonyem Hopkinsom, Nikol Kidman, Sharon Stone, Russelom Croweom i Georgeom Clooneyem, a u svojoj je žumberačkoj vikendici ugostio i glumicu Jane Seymour i glumca Roberta Mitchuma. Povodom 8. Židovskog filmskog festivala tolerancije koji se u Zagrebu održava od 18. do 24. svibnja u kinu Europa, a započinje kontroverznim poljskim filmom Aftermath, koji je u Poljskoj bio zabranjen, jer se bavio sudbinama Židova koji su preživjeli logore smrti, pa se vraćali u Poljsku gdje su opet nailazili na neugodnosti, a nerijetko bivali i ubijani i to poslije završetka II. svjetskog rata… za portal ZMUSK, Ponedjeljkom na kavi sa… producent i počasni doktor Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu gdje predaje režiju i producentski rad, ali i dobitnik dvaju Zlatnih globusa kao i dobitnik nagrade Izraelskog filmskog festivala, Branko Lustig http://www.amintaonline.com/wp-content/uploads/2013/03/Cartel-de-Hollywood.jpgprolazi putovima svojeg sjećanja na dane provedene u Auswitzu, na dugačak put koji je trebalo od Auswitza “prevaliti” kroz život do Hollywooda, o svojoj nezaboravnoj suradnji sa slavnim redateljem Stevenom Spielbergom, o tome zašto čovjek može biti izopačen i zao, ali i o koječem drugom što je u suglasju sa njegovim životnim iskustvom i njegovom životnom dobi, a tiče se svih životnih pojava i dakako filmske produkcije.

Rođeni ste u Osijeku. Iz kakve obitelji potječete?
Rekao bih iz građanske obitelji. Otac mi je bio iz Čakovca odnosno iz Krištanovca. Njegova familija je došla iz Nagykanize. I to davno. I onda su otvorili “štacun” u Križanovcu i tak su Lustigi oduvijek imali “štacun” u Križanovcu. Inače, otac je bio konobar u Osijeku tako da kad sam igrao ulogu konobara u Schindlerovoj listi, kažu da sam to igrao zato jer mi je tata bio konobar. Ima nešto istine u tome.  Mama je bila domaćica i nije radila. Bila je gospođa.

Gdje ste dočekali proglašenje NDH? I kako je potom sve krenulo u vašem životu i životu vaše obitelji?
Uglavnom u Osijeku smo živjeli do 1941. godine i onda smo Dravom jedne noći iz Osijeka pobjegli do Preloga i u Prelogu se ukrcali u obična seljačka kola, te tako došli do Čakovca. Ja sam imao tada devet godina. I bio sam u Čakovcu do 1942. godine. Potom je tata otišao u radni logor, a mama i ja smo odvedeni u Auswitz koncem novembra 1942, nešto prije čakovečkih Židova. Ja nisam puno hodao između Varaždina i Čakovca, ne za vrijeme dok je bila granica.

Preživjeli ste Auswitz. Gdje ste se skrasili poslije rata?
Poslije rata mama i ja smo se našli zahvaljujući židovskim vojnicima koji su pomagali Englezima i pronašli moju majku živu koja kad me vidjela od sreće je pala u nesvijest, jer je mislila da sam mrtav. Nakon toga vratili smo se u Čakovec i mama i ja smo išli tražiti tatu. Ali ga nismo našli, jer on je umro u logoru. Onda su me htjeli upisati u varaždinsku Gimnaziju, ali nisu uspjeli. Ali smatram da čakovečka Gimnazija nije ništa lošija od varaždinska. I u Čakovcu i u Varaždinu jedan i jedan su dva.

http://patdollard.com/wp-content/uploads/2014/01/Auschwitz-Birkenau-500x377.jpg

Kako čovjek koji je preživio Auswitz nakon tog iskustva uopće može vjerovati u ljudsko dobro?
Ljudi ima svakakvih! I neki ljudi jedino mogu opstati u zlu. Jer oni se ne znaju snalazi u drugim elementima osim u zlu. Jer da su bili dobri oni ne bi preživjeli logor. Ja govorim o kapoima, o starješinama blokova, policajcima u logoru između redova samih zarobljenika. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/97/Auschwitz_Liberated_January_1945.jpg/240px-Auschwitz_Liberated_January_1945.jpgOpet bilo je dobrih ljudi za koje se unaprijed znalo da neće moći preživjeti. Koji su morali umrijeti, jer su oni bili predobri da naprave bilo kakvo zlo i najmanje zlo. Da ukradu nekome kruh. A oni koji nisu krali kruh ti nisu preživjeli. Ja to nisam zvao krađom ja sam zvao organiziranje. Ti si morao organizirati cipele. Ako nisi zavezao cipele oko glave u jutro si se probudio bez njih. Onima kojima su cipele oteli to su bili dobri ljudi i ti dobri ljudi su ostali tamo. A oni koji su krali cipele to su bili zločesti ljudi. Jer kako možete nekome ukrasti cipele kad znate da je vani snijeg i da se ne može hodati bez cipela. Vi s time što ste mu ukrali cipele vi ste učinili zlo djelo. I vi ste se svrstali tim činom u grupu da preživite, ali ste se svrstali na stranu zločestih. A onaj jadnik kojem ste ukrali cipele taj je vjerovao da mu nitko neće ukrasti cipele. I krivo je vjerovao.

Zašto čovjek može biti tako zao i izopačen da “izumi tvornice smrti…”?
Nisu samo nacisti bili zli. Bilo je zločestih i među Židovima. Nisu svi politički zatvorenici bili dobri. Oni koji su imali crvene trokute oni su radili zlo. Mi nismo u logoru gledali tko je nacista, mi smo dijelili ljude po tome tko će ti dati jednu žlicu vodene kaše. Mi smo po tome gledali ljude.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/a/a3/Banjica_logora%C5%A1i.jpg/800px-Banjica_logora%C5%A1i.jpg

Kako je izgledao jedan dan u Auswitzu?
A mi nismo u logoru mislili što će se dogoditi sutra ili prekosutra. Mi smo gledali: hoćemo li preživjeti ili nećemo preživjeti večeras. I za nas ako smo “zadovoljni” zaspali sa kriškom kruha u ruci, za nas je to bio vrhunac. Mi nismo mislili što će biti sutra, nego kako da ovaj dan završi. A što će biti sutra, to što će već biti sutra, ako se probudimo?!

http://www.njuskalo.hr/image-w920x690/beletristika/vjetrovi-rata-1-2-slika-33483565.jpgKako je bilo nakon tolikih godina ponovno se vratiti na mjesto zločina u Auswitz gdje ste snimali  film “Schindlerova lista”?
Ja sam već bio tamo, snimao sam Vjetrove rata. Prvi put kad sam bio bilo je teško. Sjećam se kad sam počeo snimati, svi osvjetljivači su bili Nijemci i sjetili smo se žrtava, a režiser Ben Curtis je održao molitvu. I ja sam se okrenuo u jednom momentu i vidio da svi Nijemci drže pokunjene glave i da neki plaču.

Vi ste završili dramsku akademiju, a završili ste u producentskim vodama. Kako to?
Čisto slučajno. Završio sam 55 godine Akademiju. U Jadran filmu su tražili nekog tko govori mađarski. U Jadran filmu se snimao njemački film “Ja često mislim na Pirošku” na mađarskoj granici. I ja sam znao njemački i mađarski, znao sam hrvatski, govorio sam da znam i srpski. I tako… to je bio moj prvi film. I upravo sad kad sam bio u Berlinu neki dan i podijelio najbolju nagradu za režiju za njemačku akademiju koja se zove Loa. I taj film koji mi prikazujemo na 4. Židovskom festivalu dobio je Lou. Kad sam dodjeljivao nagradu rekao sam da sam osnovnu školu položio na filmu “Ja često mislim na Pirošku”, a univerzitet da sam položio kod nazočnog režisera koji je režirao “Limeni bubanj” Volhera Schondorffa.

Koje godine ste otišli u Ameriku?
Otišao sam 1987. godine. Zapravo već ’84. odnosno ’82. kad smo snimali “Sofijin izbor”. Onda sam poslije išao sa ovim serijama. I onda sam upoznao Spielberga i ostao u Americi.

http://i253.photobucket.com/albums/hh75/vujkebac/FilmoviBlog/sindlerova_lista.jpgKako je izgledalo poznanstvo sa slavnim redateljem Stevenom Spielbergom? Kakav je dojam ostavio na Vas?
Ja mislim da je Spielberg jedan od najboljih ljudi koje sam u životu upoznao. On je veliki filantrop, voli ljude i jako je dobar čovjek. I voli pomagati ljudima. I puno sam od njega naučio. Sad ću reći nešto što još nikad nisam rekao (možda na satu kad predajem režiju): Od njega sam naučio, kako biti čovjek! A mislim da kako biti producent je naučiti kako biti čovjek. I dobar režiser mora biti dobar čovjek. I kao producent morate biti dobar čovjek. Jer, ako kao producent ne razumijete druge s kojima radite onda ne možete ništa postići. A to sam naučio od Spielberga.

http://4.bp.blogspot.com/_9DRIQ9xf9U4/TEyVvaWMYWI/AAAAAAAAAt8/sDxGVipkcZ4/s320/download-besplatne-pozadine-slike-za-mobitele-film-gladijator.jpgKoji Vam je Oskar draži? Onaj za “Schindlerovu listu” ili za “Gladijatora”?
Za Schindlera.

Ima li kojih dodirnih točaka u poruci i jednog i drugog filma dobitnika Oskara?
Tu je ta razlika između Gladijatora i ovog novog filma  redatelja Ridleya Scotta “Roobin Hood”. Naš Pavličić se začudio kako to da “Roobin Hood” nije dobio niti jednu nagradu? Vrlo jednostavno, jer se film “Roobin Hood” nije bavio ljudskim problemima, a film “Gladijator” se bavio.

Koji su Vas motivi nagnali da pokrenete Židovski filmski festival u Zagrebu?
To je nastalo, ako se sjećate kad sam ja dobio Oskara onda sam u jednom momentu rekao: Da su ljudi koje su vješali u Auswitzu i kad su ispod njih izmakli onu klupčicu viknuli svi zajedno: Živite svi dobro i nemojte zaboraviti što se dogodilo! I ispričajte svijetu kako smo mi umrli. To se meni kao dječaku usjeklo u pamćenje. I ja sam se zakleo da ću pokušati ljudima ispričati kako je to bilo?! Ja smatram svoj rad na ovom Festivalu, uopće prikazivanje tih filmova i pričanje djeci o Holokaustu, ja držim svojim nastavkom pričanja priča o Holokaustu kroz film da se nikada više ne dogodi niti ne ponovi!

Tema 4. Židovskog festivala bila je “Pravednici među narodima”. U Hrvatskoj je Jad Vašem do sad proglasio 103 Pravednika među narodima, dvoje su iz našeg zagorskog kraja iz Cerja ne boj se, obitelj Kumrić. Od sviju njih, sedmero je bilo na otvorenju 4. Židovskog filmskog festivala u Zagrebu zajedno sa spašenima. Što je u tom kontekstu sa prijedlogom da se kardinal Alojzije Stepinac proglasi Pravednikom među narodima? Kako vi gledate na taj po mnogima kontroverzni prijedlog?
Mi ćemo na festivalu predstaviti film Jakova Sedlara “Stepinac”. I ja sam planirao organizirati okrugli stol na temu “Stepinac – Pravednik među narodima”. Ja oko svojeg vrata nosim zlatni lančić sa zlatnim prstenom na kojem piše: http://znobbreligia.files.wordpress.com/2010/10/003-2.jpg?w=300&h=225Onaj tko spasi jedan život kao da je spasio cijeli svijet. A kardinal Stepinac nije spasio samo jedan život. Među publikom na otvorenju festivala sjedila je gospođa Frank koja je danas stara 86 godina, a koja je jedna od preživjelih zahvaljujući intervenciji kardinala Stepinca. On je cijeli židovski starački dom preselio u svoj ljetnikovac i tako spasio starce Židove. Pravednik među narodima se proglašava onaj koji je spasio svojeg bližnjeg tijekom II svjetskog rata židovskog porijekla, a da nije za to želio nikakve koristi za sebe pribaviti i da je pri tome svoj život stavio u opasnost. A kardinal Stepinac je zbog svojih postupaka bio izložen riziku da izgubi život. Prema tome?!

Koliko će filmova biti prikazano na ovogodišnjem festivalu?
Direktorica Festivala Nataša Popović i ja odabrali smo oko 50 filma. Program će opet obilovati zanimljivim i poučnim filmovima i radionicama i specijalnim gostima kao i svake prethodne godine.

http://klfm.org/wp-content/uploads/2013/05/FestTolerancije_logo.jpg

S kojim ciljem je pokrenut Židovski filmski festival u Zagrebu?
Festival ima cilj promicati multikulturalnost, toleranciju, te poštovanje i razumijevanje među različitim narodima unutar svih dobnih skupina. Uz filmove ovogodišnji će Festival obogatiti tri obrazovna jutra za učenike osnovnih i srednjih škola, te studente, filmska radionica – Talent Workshop i bogat glazbeni sadržaj.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/a/a3/Banjica_logora%C5%A1i.jpg/800px-Banjica_logora%C5%A1i.jpgDa li ste zadovoljni tretmanom Holokausta na satovima povijesti u Europi u SAD-u, ali i u Hrvatskoj?
Ne! Mislim da nije dovoljno. Mada znam da se cijeli svijet ne vrti oko Holokausta. Ja to razumijem. Ali, previše ljudi je umrlo i previše ljudi još uvijek umire od toga zla koji se zove netolerancija i mislim da bi djeca trebala više znati o svemu tome. Mislim da općenito nije dovoljno pažnje posvećeno tome, niti kod nas naročito.

Imali ste u rukama neke naše scenarije filmova o Domovinskom ratu. Pa, ste kazali kako imaju svi od reda “crnu, mračnu poruku”…
Je, je. To je strašno. Da svi ti filmovi koji su imali namjeru da prikažu ovaj Domovinski rat govore o strašnim stvarima. A to nije dobro. Sve te priče završavaju crno: netko ubije svoju vlastitu familiju… Zašto su sve te familije razorene, zašto se umiralo kad sve te priče imaju takvu poruku. Onda nije vrijedno bilo. Nije niti dozvoljeno. Treba završiti lijepo. Treba završite s time zašto su se borili. A borili su se za bolji život. I tako dugo dok neće biti scenarija sa takvim završetkom ja neću biti sretan.

Radili ste sa redateljem Ivandom na filmu o maloj velikoj zagrebačkoj Anni Frank, glumici između dva rata, Lei Deutsch?!
Angažiran sam bio koliko sam mogao.

Neki Vaši profesionalni planovi za ubuduće?
Pa, da snimim film o etiopskim Židovima koji se naseljavaju u Izraelu kako bi pobjegli od smrti kao posljedice gladi, ali i film o najvećem getu poslije onog u Varašavi, a taj je bio u Kini u Šangaju u koji su doseljavali Židovi iz Austrije i Njemačke poslije dolaska nacista na vlast ako su imali novaca za putovanje. To bi bio film o jednoj violini koja je svašta prošla i puno toga bi mogla ispričati. A i napisati biografiju. No, momentalno mi je jedino na pameti da ostanem živ i zdrav. Eto, sve sam vam rekao. O tulumima u Los Angelesu ne mogu pričati, jer već dugo nisam bio. Jedino vam još mogu reći kako je na zagrebačkom Rebru? Tamo sam u posljednje vrijeme čest gost gost i mogu reći da je tamo sve besprijekorno i da sve štima… Samo da preživim ovaj Festival. Ja vam obećajem mi ćemo se ponovno sresti.

 http://www.sisak.info/wp-content/uploads/2011/03/ruza-cvijet.jpg

“Zar je to čovjek?”

Vi što živite zaštićeni
U svojim zagrijanim kućama,
Vi što zatječete vraćajajući se uvečer
Toplo jelo i lica draga:
Promislite zar je čovjek,
Tko radi u blatu
Tko ne zna za mir
Tko se bori za koricu kruha
Tko umire za jedno da ili ne,
Promislite zar je to žena,
Bez kose i bez imena
Bez imalo snage za sjećanje
Ispijenih očiju i hladne utrobe
Poput žabe zimi.
Imajte na umu da je tako bilo:
Nalažem vam ove riječi,
Urežite ih u svoje srce
Boraveći u kući, idući putem,
Liježući, ustajući;
Ponavljajte ih svojoj djeci.
Ili neka vam se sruši kuća,
Bolest neka vas snađe
Potomci neka okreću lice od vas!

Autor stihova je Primo Levi
u knjizi “Zar je to čovjek?”

 

Jedan odgovor na … Brankom Lustigom (12.05.’14.)

  1. Poštovani,
    najljubaznije bih vas zamolio da stupimo u kontakt, u vezi s tekstom o gospodinu Branku Lustigu. Novinar sam iz Novog Sada, Jevrejin, a pripremam knjigu o deportaciji bačkih Jevreja 1944. U Aušvic je bilo odneto oko 12.000 Jevreja i oko 8.000 ih je tamo ostalo. Oko, kao što vidite. Da. Tom pričom su se, kod nas u Srbiji, bavili usputno. Na stranici, stranici i po knjiga B5 formata. Znam, broj strana na govori o odnosu prema događaju, ali imam dovoljno iskustva da bih znao i to da se ovakvo nacističko zlodelo ne može strpati na stranicu, stranicu i po. Zbog toga sam se odlučio da se bavim tom temom, iako je red i da priznam i to da sam se opredelio i iz porodičnih razloga. U Aušvicu su ostali moja baka, prabaka i deda, dok se majka spasila i vratila kući.
    Zahvalan za vreme koje sam vam oduzeo, Vlada Todorović

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s