… Damirom Pilkom (02.02.’15)

Bitnije je biti Dobar čovjek pa ako se poklopi da ste uz to i Dobar pjesnik… savršeno!

 Ponedjeljkom na kavi sa…
zagrebačkim pjesnikom Damirom Pilkom

 

OSTAVI MI MALO NADE

Ne uzimaj mi maštu,
Ne brani mi snove.
Utjehu daj mi u šalici kave
Ili još bolje, vruče čokolade.
Utjehu, daj mi samo utjehu
I udijeli malo, sasvim malo nade,
U pustinji moga života
Da ne presahnem žedan Tvojih usana.
Tek suzi zabrani da stanuje u oku.
Radost svojih mladih godina
Po jastuku mome prospi.
Utjehu svoju s mojom ispleti
U vijenac pun zabranjenih snova,
Urešen ohrabrujućim zrncima nade.
Mirisom svojim uzbudi strune u srcu
Da stihove Ti poklanjati mogu
Uz šalicu vruče, crne čokolade.

Damir Pilko

 

Upravo smo i mi tako, uz šalicu vruće čokolade koju zagrebački pjesnik Damir Pilko obožava, vodili razgovor za portal ZMUSK još i prije Božićnih blagdana, a u povodu izdanja njegove najnovije zbirke pjesama Riječ po riječ…ljubav…i poneka ruža.

Damir Pilko je zagrebački dečko. Rođen je 1956. godine u Zagrebu, a kako je kazao stihove je počeo pisati “u ranoj mladosti, s 15 godina, početak srednjoškolskih dana iako je nekakvih sricanja stihova bilo već sa 8 godina, no to su bili stvarno dječački pokušaji”…

Sa Damirom Pilkom za portal ZMUSK ponedjeljkom na kavi razgovarali smo o poeziji, ženi, obiteljskom životu, uzorima u pjesništvu, mladim pjesnicima koji dolaze, prolaze, odlaze, ostaju…dječjoj književnosti i o – životu našem svagdanjem u kojem je Damir Pilko kad se sve zbroji i oduzme, na kraju ostao – SVOJ! Potražite i vi u našem društvu utjehu u šalici kave ili vruće čokolade u razgovorima ugodnima… Što reći još? Osim, to su “njegove pjesme, njegovi snovi” a i pjesnici su oduvijek “čuđenje u svijetu”. Imate nekakav čudan osjećaj da su oni u današnja jalova vremena to još i više, zar ne?!

 

Gdje ste sve danas kao zreli pjesnik ili pjesnik u zrelim godinama aktivni?
Puno je aktivnosti, ali valja istaknuti samo neke koje smatram najvažnijima. Djelujem kroz članstvo i aktivan doprinos u više kulturno umjetničkih udruga i društava poput Književno likovnog društva Rešetari, Tribine za znanost kulturu i umjetnost Collegium Hergešić, Maticom hrvatskom Ogranak Čakovec, Knjižnicama grada Zagreba, Centrom za kulturu Dubrava, a osim toga puno je programa koje organiziram i izvodim u suradnji s pjesnikinjom Lidijom Puđak.

Koliko ste zbirki pjesama do sada napisali i koje sve?
Do sada sam objavio tri zbirke pjesama, dvije na književnom hrvatskom jeziku, Sudbina jednog cvijeta (2006.) Riječ po riječ…ljubav…i poneka ruža (2014.) i jednu na međimurskom dijalektu, Senje i kušleci (2013.).

http://www.mojnet.com/korisnik/hugs/slika/bozicna-ruza/490323

Kako je nastala ova posljednja zbirka?
Posljednja zbirka, Riječ po riječ…ljubav…i poneka ruža, odabir je pjesama posvećenih voljenoj ženi. U njoj su zastupljene pjesme pisane u različitim vremenskim periodima, različitih stilova pa i nekoliko tekstova koji su uglazbljeni ili to tek trebaju biti. Sve pjesme isključivo govore o ljubavi.

Vi ste pjesnik intime, čovjekove svakodnevnice, ljubavi ponajviše… Opišite nam odakle interes za ove teme, a ne neke tzv.”velike”?
Zar ljubav nije velika tema? Od nje sve počinje i s njom završava. Vjerojatno svatko piše o onome što osjeća u sebi, što ga zaokupljuje, s čime liježe i u jutro se budi…
Sretan sam što mogu pisati o ljubavi i podariti čitateljima ili slušateljima mojih stihova, neke nježne, posebne trenutke kojima se, na žalost mnogi nedovoljno posvećuju.

Što Vama osobno znači ljubav?
Ljubav…to je sve ono dobro što čovjek nosi u sebi i spreman je to podijeliti sa drugima, a sretan je kad to netko i njemu daruje.

A kako Vi osobno doživljavate ženu?
Žena je vrelo života… žarište ljubavi i obožavanja.

http://www.poslovni-savjetnik.com/sites/default/files/imagecache/slika_vijesti_velika/pisati_0.jpgŠto je za Vas pjesništvo? Igra riječi, rad mozga ili “svjedočenje života” i više od svega navedenog?
Nabrojili ste sve čime bih se složio definirajući pjesništvo.

Imate li uzore u pjesništvu?
Uvijek sam volio čitati i uživati u stihovima Pabla Nerude kao svjetskog pjesnika, a stvarajući stihove slijedio sam i još pokušavam dostići našeg domaćeg autora, pjesnika i tekstopisca Dragu Britvića kojega izuzetno cijenim.

Kako uspijevate uskladiti poslovne obaveze sa pisanjem poezije?
Pisanje poezije ne oduzima mi mnogo vremena jer to su trenuci inspiracije u kojima se lakoćom stvara. Ne sjedim i razmišljam što bih sada mogao napisati pa onda mučiti i sebe i stih.

Kada pišete svoju poeziju? U jutro, popodne, na večer kad ste sami? Ili uvijek?
To se jednostavno dogodi u trenutku. Nema pravila. Svakako najčešće kad sam sam sa sobom i mojom inspiracijom.

Koje ste sve svoje pjesme uglazbili i koja je bila od sviju njih najizvođenija?
Do sada mi je uglazbljeno, od strane različitih autora, dvadesetipet pjesama, kako smo to nekad zvali „zabavnih“ i tamburaških. Više skladbi, svoje su premijere imale na festivalima i neke su vrlo dobro prihvaćene od publike. Npr. „Kak Zagreb zgledi“ koju je izveo Radek Brodarec na Festivalu domoljubne glazbe u Slavonskom Brodu, autora glazbe Zlatka Potočnika pa onda slijede dvije skladbe sa festivala Kre Mure i Drove u Prelogu. „Senjal sam tebe“ za koju je glazbu i aranžman napisao mladi glazbenik Denis Hajdarović i „Steza kre Mure“ koju je uglazbio Martin Srpak, a tamburaški aranžman, ponovno je djelo Denisa Hajdarovića iz Male Subotice pored Čakovca. To su ujedno i najizvođenije skladbe koje sam potpisao jer u počecima suradnje s autorima glazbe, uglavnom sam se uz naknadu, odrekao autorskih prava, a zapravo su te zabavne melodije i dan danas vrlo popularne i često izvođene, no takav pristup bio je posljedica „dječjih bolesti“.

Zašto ste baš odabrali kajkavski dijalekt za svoj pjesnički izričaj? Je li pjesnik uronjen u jezik? I je li pjesniku “njegov materinji jezik i njegova sudbina”?
Pišem na kajkavskom jer je to moj materinji jezik koji je osim toga vrlo melodičan, a pruža i veliku slobodu kreativnosti. Ipak najviše pjesama napisao sam na književnom hrvatskom jeziku.

Kako doživljavate poeziju mlađih naraštaja koji dolaze poslije Vas? Što im zamjerate, čemu se kod njih divite ili uvažavate?
Ima vrlo darovitih mladih pjesnika koji drže tradiciju poštujući formu,priču, bilo da pišu rimovani stih, što je rjeđe ili pak slobodni stih koji danas većina piše. I sam se sve više okrećem slobodnom stihu. Uvažavam svakog mladog pjesnika, njegovu želju za pisanjem i javnim nastupom, bez obzira na trenutačnu kvalitetu jer samo radom, stvaranjem se uči i postaje sve bolji. Nemam što zamjeriti. Tko sam ja da sudim? Činjenica je da svako novo vrijeme donosi neki novi pristup. Evolucija je prisutna.

Vi ste pjesnik i Zagreba? Živite u Dubravi. Kako biste uopće jezikom svakodnevnice ili proze, a može i u stihu opisali Zagreb? Što Vam, on, naime, znači?
U završnom stihu svoje pjesme „Zagrebečki cajti“ imate odgovor:
„…suze, popefke…moj Zagreb ti si mi vse.“

Kako Vaša obitelj doživljava i kako se odnosi prema Vašem spisateljskom radu?
Mnogo je tu odricanja i materijalnih ulaganja u zbirke, pjesnička druženja i putovanja, no uvijek su uz mene supruga i sin. Sigurno da se vesele svakom mojem uspjehu.

Je li vam obitelj podrška?
Oduvijek sam imao podršku obitelji i na tome im hvala.

Pišete li i pjesme i priče za djecu? Imate unuka, zar ne? Koliko Vam je inspirativan taj dio književnosti?
Veliki je izazov pisati za djecu jer djeca su specifična „publika“. Tu morate biti vrlo oprezni, a opet veseli, lepršavi, pomalo šaljivi i kroz sve to poslati jaku poruku razumljivu djeci. Ne pišem puno takvih pjesama baš iz navedenih razloga.

Profesionalni planovi za budućnost?
Nadam se da se pitanje odnosi na planove u pjesništvu…
Planiram objaviti još jednu kajkavsku zbirku,ovoga puta s pjesmama o Zagrebu i Zagorju.
Svakako ću se truditi doći na glazbene festivale kao autor stihova, zatim su tu sudjelovanja na pjesničkim festivalima kao i organiziranje i vođenje različitih poetsko – glazbenih manifestacija.

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/wp-content/uploads/0369007.42-1.jpg

Kako tumačite velik broj pjesnika na “poetskoj pozornici”? Je li to loše ili dobro? Je li bolje da ljudi, naime, pišu ili da “vode rat”. Da se vole ili da se mrze, drugim riječima? I može li se iz velikog broja pjesničkih aktivnosti iskristalizirati nešto dosita umjetnički vrijedno?

Da, bolje je da što veći broj ljudi piše i druži se uz stihove, a kvaliteta uvijek ispliva na površinu. Mnogi su svoj duševni mir pronašli baš tako, kroz pisanje poezije i sudjelovanje na poetskim večerima. To je jako dobra terapija u ovim vremenima.

Koje biste svoje suvremenike izdvojili kao vrijedne pisce za djecu, ali i za odrasle?
Izdvojio bih pok. Zvonimira Milčeca pa Zvonimira Baloga, Sanju Pilić, Paju Kanižaja…nekako su mi se najčešće našli u rukama. Vjerojatno s razlogom.

Kakva je, međutim kod nas kultura čitanja? I drži li se uopće više do knjige?
Čini mi se da nije prestala kultura čitanja i da su knjige još uvijek tražene, ali mnoge stvari u izdavaštvu potpomognute nepriličnim propisima i zakonima donijetima u državnoj upravi, otežavaju da dostupnost domaćih autora bude mnogo bolja.

Do kojih vrijednosti ste oduvijek osobito držali u životu?
* Obitelj, poštenje, ljubav, prijateljstvo…

Je li bitnije u životu biti Dobar pjesnik ili Dobar Čovjek? Ili jedno bez drugoga ne ide?
U svakom slučaju Dobar čovjek pa ako se poklopi da ste uz to i Dobar pjesnik… savršeno! Na žalost ima nekompatibilnosti.

Neke od nagrada za Vaše pjesničko stvaranje?
Nekih opipljivih nagrada do sada nije bilo, ali najveća nagrada su osmijesi i zadovoljstvo moje publike!

Kako biste sebe opisali kao pjesnika?
Ne bih se opisivao. Neka to urade drugi.

Jeste li gotovo namjerno išli predstavljati svoju zbirku o ljubavi, riječi i pokojoj ruži baš na Dan sjećanja na Vukovar i tako kako je Krleža poručio izrazili da su slova možda jedino oružje koje imamo da bismo se borili protiv zla u svijetu, ali ponekad doista najhrabrije i najbolje…?!

Bio je to spoj više okolnosti. Iako se pomalo i na taj način razmišljalo.
Važno je ono što su ljudi doživjeli i ponijeli sobom u srcima.

Što privatno volite čitati? Koje pjesnike ili pisce?
U zadnje vrijeme uglavnom čitam domaće autore. Romani gospodina Marijana Krajcera Viteza, knjževnika iz Čakovca, posebno me zaokupljuju. Veliki je broj mojih prijatelja i kolega pjesnika s kojima sam razmijenio zbirke poezije pa su uglavnom njihova djela u mojim rukama kada se uhvati malo vremena za opuštanje.

Kako bismo Vaše pjesništvo okarakterizirali? Tradicionalno, modernističko ili… samo Vaše?!
Pišem dugo godina i oprobao sam se u različitim pjesničkim izričajima.
Mislim da sam ipak SVOJ!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s