… Davorom Majetićem (09.03.’15.)

Mi imamo dosta navika iz prošlosti, jedan dobar dio ljudi pokušava živjeti od rentijerskog načina života, špekulacija, a bez kvalitetnog rada nema nam opstanka!

Ponedjeljkom na kavi sa
generalnim direktorom HUP-a,
Davorom Majetićem

Kapitalizam se mora redizajnirati zato jer ima probleme i na tome se sada radi, ali društvo koje mora biti transparentno i jednakih prilika za sve to se mora stvoriti! I to je društvo u kojem bih ja volio živjeti! U kojem vam je kriterij vaša sposobnost, vaš rad, ili vaša želja i motivacija. Koliko ste vrijedni toliko ćete uspjeti u društvu! To je društvo koje bih u budućnosti volio imati i za svoju djecu! Ono što je prilika i neprilika za Hrvatsku je da ne postoji recept izlaska iz krize. Svako društvo ima neki svoj. I to je prilika za nas da budemo također originalni, jer mi imamo svoj DNK, našu prošlost, socijalizam, rat, okruženje u kojem živimo, utjecaj i Talijana, Mađara, Austrijanaca, Turske, svih mogućih kultura koje su se skupile na ovom malom prostoru, mi moramo staviti glave na kup i vidjeti što mi kao ova mala zajednica građana Hrvatske možemo činiti i koji je naš najbolji put da budemo uspješni?!

U povodu službenog otvaranja Poduzetničkog ureda u Zagrebu kao mjesta gdje će se, barem prema svrsi, namjeri i zamisli s kojom je otvoren sastajati svi poduzetnici ili oni koji to žele postati, a koji su prepuni ideja i dobre volje da ih realiziraju, razgovor uz šalicu kave za portal ZMUSK smo vodili sa direktorom HUP-a Davorom Majetićem. Od svih aktualnih tema koje su u domeni poslodavaca, ali i njihovih zaposlenih sa direktorom HUP-a Majetićem smo dotakli i temu kako u općoj antipoduzetničkoj klimi koja vlada u Hrvatskoj gdje prema svim anketama 50 posto stanovništva poslodavce smatra ljudima upitnih moralnih osobina i lošim ljudima, gdje su se stvorile iskrivljene vrijednosti uspjeha u društvu, a kriza uzima danak svakog dana u broju gubitaka radnih mjesta i odlaska u stečaj brojnih tvrtki, ne samo uspješno poslovati nego i kvalitetno raditi, “probijati led” na inozemnim tržištima, pronalaziti nove ideje za širenje poslova i prilagođavanje potrebama potrošača, ali i pronaći načine za izlazak iz krize u kojoj su ključni i poslodavci i njihovi zaposlenici.

Davor Majetić je na “vrućoj direktorskoj fotelji” HUP-a petu godinu, a u svojem CV-u ima zabilježeno kako je završio FER, ali veći dio života radio je kao menadžer od toga je 12 godina radio u Maicrosoftu kao menadžer, te se profilirao kao gospodarstvenik. Inače, HUP je organizacija koja ima 40 ljudi o kojima direktor Majetić vodi brigu, ali isto tako i da HUP radi u skladu sa Zakonom . HUP je osnovan prije 21 godinu.

Trebale su proći tri godine od izjave date na Danima HUP-a koja se ticala poslodavaca u Hrvatskoj kako” Mi nismo problem. Mi smo riješenje problema!” do otvaranja Poduzetničkog ureda u Zagrebu…

Ono o čemu mi danas govorimo je da su poslodavci ti koji će pokrenuti poslodavačke poduhvate, pokrenuti tvrtke, pokrenuti inicijative, zaposliti ljude i početi stvarati dodanu vrijednost. Sigurno da prostor za rast nije u državi niti u državnim tvrtkama nego je prije svega u privatnom sektoru. I privatni sektor je ključ za izlazak iz krize! Znači trebaju se stvoriti preduvjeti i trebaju se stvoriti okolnosti i treba motivirati i poslodavce. Tu ne mislim samo na ljude iz Hrvatske nego iz inozemstva, tu je i priča o investicijama, dakle, ljudi koji će doći u Hrvatsku, koji će donijeti svježi novac koji će u Hrvatskoj taj svoj novac staviti u funkciju novih tvrtki i stvaranja novih proizvoda i usluga. I naravno, zaposliti ljude, povećati prohode, stvoriti veći BDP, stvoriti više novaca u porez koji će omogućiti svima puno jednostavniji život nego što je to danas. I naravno stvoriti preduvjete da krenemo prema izlasku iz krize. I zato mi ponavljamo da smo mi rješenje za krizu, odnosno dok se privatni sektor ne pokrene nećemo izaći iz krize! Mi se borimo samo za jednu stvar, a to je da se stvori okruženje koje će biti transparentno, motivirajuće i konkurentno. Jer ako imate takvo okruženje onda će u takvo okruženje doći i investitori iz zemlje i inozemstava.

Kako se, dakle, poslodavci u Hrvatskoj nose sa aktualnom gospodarskom krizom?

Što se tiče same krize, kriza traje sedam godina, mi smo već sve zalihe potrošili, mi smo postali kapitalizam bez kapitala, jer tvrtke više nemaju kapitala za svoje gotovo osnovne potrebe. Znači, nemamo sigurno kapital za pokretanje novog investicijskog ciklusa. I to je veliki zadatak Vlade i nas da se stvore preduvjeti kako bi se osigurao pristup jeftinijem kapitalu koji će pokrenuti gospodarstvo. I naravno s druge strane koji će isto tako dovesti investitore i dovesti novac iz vana ili iz banaka ako govorimo o domaćem investitoru koji će pokrenuti gospodarstvo. Trenutna situacija je vrlo ozbiljna kao što ste već slušali: zadnji podatci su vrlo poražavajući u smislu slabog rasta BDP-a i industrijske proizvodnje što je vrlo zabrinjavajuće. Potrošnja je mala 7 posto što je indikator da su ljudi oprezni, da postoji određena bojazan za budućnost, da ljudi štede, da ne troše, a ako nemate potrošnju onda nemate niti tržišta. A ako nemate tržišta onda de facto nemate niti prihoda. Na žalost mi smo još uvijek okrenuti tržištu u Hrvatskoj, jer je vrlo teško izaći van, jer smo velikim dijelom još uvijek nekonkurentni i nemate puno izbora odnosno da bi se pripremili za izlazak iz Hrvatske morate biti konkurentni, morate imati kvalitetne proizvode, cijena rada mora biti konkurentna, a to sve skupa je danas izuzetno teško zbog malih prihoda i zbog krize. Danas je nerealno govoriti o radikalnom smanjivanju cijene rada koja bi bila nužna da bismo mogli ići na tržište rada van. Ono što je problem, naši su proizvodi relativno nesofisticirani što znači da imamo manualnu vrijednost što pojačava ulogu troška rada u cijeni proizvoda. Da bi se to ostvarilo vraćamo se jedna korak dalje, a to je pitanje obrazovanja, vještina koje ljudi u Hrvatskoj ima i kako pripremiti hrvatsko tržište i državu da mi možemo stvarati vještine koje će biti dovoljne da mi možemo stvarati proizvode visoke vrijednosti? Što danas na žalost nije slučaj. U prosjeku smo mi danas niskosofisticirana zemlja što se tiče gospodarstva.

No, trebamo li u privatizaciji iz 90-tih godina tražiti uzroke naše krize koja je po mnogočemu specifična od krize u ostalim zemljama okruženja?

Privatizacija ima i dobrih i loših strana u 90-tim godinama. Tako da privatizacija nije rezultat krize, jer uzrok naše krize zapravo je naša gospodarska politika unazad 20-tak godina, a privatizacija ima u tome manji utjecaj. Naravno, da se možda propustilo u toj privatizaciji poput loših privatizacija primjerice “Kulte i sl.” da se u tim situacijama možda moglo spasiti određene firme. I da je možda manje bilo zlouporaba da bi možda imali bolju bazu za razvoj industrije. Ali sama kriza je rezultat našeg rada ili nerada u zadnjih 20-tak godina i razvoja gospodarstva u strategijama u politikama, gdje smo htjeli investirati, gdje smo stvarali. Na kraju krajeva, opet se vraćam na obrazovanje ako vi pogledate za 20 godina se ništa bitno nije promijenilo. Mi i dalje imamo sličan sustav obrazovanja kao i prije 20 godina, a ako pogledate tržište, svijet, znanje, vještine industrije koje su danas aktualne onda ćete vidjeti veliku razliku.

Koji su po vama uzroci brojnih stečajeva poput Jadrankamena, Dalmacija vina, Kamenska, Florijana Mundusa Bobića ili MTČ i td?

Nema jednog odgovora. U nekim tvrtkama je kriza pokazala da je menadžment neodgovoran i loš i da više nema nekakvih poslova koji su nekad bili i da su svi počeli sad paziti što rade? S druge strane što je nestalo tržište zbog smanjenja potrošnje, zbog straha ljudi, zbog smanjenog optimizma. Treći razlog je vjerojatno bio što kad se dogodila kriza konkurencija je postala puno žešća i puno je tvrtki došlo izvana tražiti svoje tržište, pa su neki izgubili dio tog tržišta. Općenito smo u krizi zbog smanjenja državne potrošnje koja je bila veliki generator rasta i ostalo je bez poslova koje su nekada imale koji su bili sa pristojnim maržama I sad se dogodilo da vam je nestalo velik dio prihoda gdje ste imali najveći dio profita, znači morate tražiti nove kupce što je jako teško u ovakvoj situaciji i pada proizvodnja i tako da tvrtke vrlo lako mogu otići u stečaj. Naravno da je tu isto pitanje i krize koja je stvorila određenu nedisciplinu u likvidnosti, pa su firme prestale plaćati jedne drugima, država je jednako tako prestala ili kasnila sa plaćanjem, lokalne uprave i samouprave, javna poduzeća i da je tu na žalost bilo nekih firmi koje su na žalost otišle u stečaj, a koje su imale perspektivu i koje su dobre .

Koliko ste upoznati sa radom “industrijske zone” u Varaždinu i možete li nekoga od poslodavca u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj posebno apostrofirati kao uzornog u poslovanju?

Nemam točno podatke za industrijsku zonu u Varaždinu, ali ono što je sigurno da su Varaždin i Međimurska županija najrazvijeniji dio tržišta u smislu privatnog poduzetništva. Tu tradicija najduže traje, ima najviše poduzetnika. Možda zbog Sjevernog dijela Hrvatske imaju tu jednu tradiciju koja je bliska Europi, to je najkvalitetniji dio našeg poduzetništva u Hrvatskoj općenito i mi upravo zbog toga planiramo otvoriti i podružnicu u Varaždinu da bi upravo bili bliže poslodavcima i da bi s jedne strane njima pomogli da budu još uspješniji, a da s druge strane naučimo što se to događa u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj? Kako bi ta znanja i iskustva mogli prenijeti i prema našim drugim članovima.

Koliko ste, međutim , zadovoljni suradnjom vladajuće koalicije i HUP-a?

U svakoj konstelaciji Vlade nama je glavni zadatak biti partner Vlade. Jer želimo pomoći Vladi da stvori uvjete koji će biti dobri za gospodarstvo, pa time za poslodavce i za sve građane. Jer nam je cilj da razvijamo ekonomiju i gospodarstvo. Tako da je nama uvijek cilj imati vrlo otvorenu komunikaciju, uvijek sudjelovati u svim razmišljanjima, kreiranjima politika koje Vlada čini, a utječu na gospodarstvo i dati svoje mišljenje, stavove i naravno mišljenje što je dosta važno sa tržišta, sa fronte. Tako da mi prije svega svakoj Vladi želimo biti konstruktivan partner, ali u toj komunikaciji mi tražimo otvorenost tako da se nećemo libiti biti kritični, ali i hvaliti ono što je dobro. Za to postoji i institucija GSV koji predviđa upravo tu komunikaciju koja se treba odvijati, znači, zakonski je to osigurano i mi ćemo nastojati to činiti sa svakom Vladom koja bude došla. Ono što mi smatramo da bi taj dijalog trebao biti kvalitetniji. Mi razumijemo da Vlada ima određene planove i da imaju vremenski tjesnac u kojem moraju brzo reagirati tako da jedan dio Zakona još uvijek ide u saborsku proceduru bez da mi o tome damo svoj glas. Što smatramo da to nije dobro ne zato jer smo mi povrijeđeni kao Udruga nego što smatramo da u ovoj situaciji kakva jest, u krizi, mi smatramo da nema pravog rješenja izlaska iz krize, da u toj situaciji trebaju sjesti za stol svi ljudi koji nešto znaju, koji možda mogu pomoći, koji imaju svoje stavove i na kraju utjecati na finalne odluke da budu što kvalitetnije i u korist svih. Mi tu ne tražimo nikakve posebne uvjete nego tražimo mogućnost da damo svoje mišljenje kako bi stvorili okruženje u kojem možemo biti konkurentni. Želja poslodavaca je da mi stvorimo okruženje, ne da nam Vlada daje poslove, nego samo da budemo u okruženju koje će biti transparentno, konkurentno sa što manje poreznih opterećenja na rad i da budemo u takvom okruženju motivirani raditi. A sami poslodavci će se opredijeliti da li će proizvoditi čaše ili će tiskati novine ili će biti dizajneri…? Znači, u tom dijelu je tržište vrlo dinamično, potrebe ljudi se mijenjaju vrlo brzo i naravno da tu trebate imati živo poslodavstvo koje će reagirati na potrebe ljudi i prilagođavati promjenama svoje usluge, svoje proizvode.

Ide li gospodarska politika ove Vlade poslodavcima na ruku?

Ono što je dobro i što su načelno ciljevi Vlade koje mi apsolutno podržavamo da želimo smanjiti troškove, porezno opterećenje gospodarstvu što su oni učinili sa smanjenjem određenih poreza i parafiskalnih nameta, da im je cilj dovesti što više investitora što i mi podržavamo i to je vrlo važno radi ove krizne situacije, jer nam treba taj besplatni novac koji će stvoriti dodanu vrijednost i da se uvede red. Apsolutno to mi podržavamo i tu nema nikakve razlike između strategije Vlade i samih poslodavaca. Sad, to je pitanje brzine provedbe, brzine kojom će Vlada činiti ono što namjerava činiti i ono što bismo mi htjeli i što mi stalno naglašavamo da se moraju pokrenuti reforme koje će dugo trajati, koje će biti malo manje simpatične, ali koje se moraju događati da bi se mogla stvoriti jedna ruta koja će biti sposobna za održivi i normalan rast.

Koliko je, međutim, birokracija “kočničar” poslodavcima u njihovim projektima i naumima?

Vi danas morate riješiti pitanje prenormiranosti države. Imamo previše zakona koji su vrlo kompleksni koji su komplicirani koji su često puta dvosmisleni, nisu jasno definirani, koji u proceduri stvaraju gotovo nemoguće i tu treba promijeniti i raditi reformu prema kojoj će zakoni i procesi biti puno transparentniji i jednostavniji. To ne znači smanjivanje radnih mjesta nego samo da postoji postupak kada primjerice krećete u jedan poduzetnički poduhvat da vam je jasan put kako ćete što se tiče pravne strane i države osigurati sve papire da možete raditi?! Koliko će taj put trajati i koliko će to koštati? Danas je to gotovo nemoguće! Tako da u tom smislu Vlada ima dobre namjere i dobre ciljeve. Vidjet ćemo kako će to taktički raditi. Što se tiče reda? Mi se zalažemo za red. I to nikada nije sporno. Plaćanje obaveza svih je vrlo važna, jer time dajete svima jednake šanse, jednake uvjete ili jednake kriterije. Ako netko ne plaća poreze, a vi plaćate, naravno da ste vi onda nekonkurentni, jer imate jedan trošak više. I mi to apsolutno podržavamo. Ono što je pitanje je to kako provesti taj red, a da ne stradaju oni koji su nevini? To je pitanje krize koja traje sedam godina zbog 20 godina politike koja nije bila previše odgovorna prema gospodarstvu, to je pitanje na kraju danas: zašto ne plaćate porez i zbog čega ste u takvoj situaciji? I tu trebate biti pažljivi, da one firme koje imaju mogućnosti koje su perspektivne koje su došle zbog nekih drugih tvrtki ili institucija u probleme da se te tvrtke ne unište ne odvedu u stečaj ili da ne nestanu sa tržišta. Da se ne izgubi to znanje ti proizvodi i ta naša konkurentnost. Jer tu na žalost ima puno kolateralnih žrtava svakojakih aktivnosti koje su se događale.

A zašto plače u privatnom sektoru obično kasne?

Kako znači privatan sektor funkcionira? Da se prvih deset dana isplaćuje neto, onda skupljate drugih deset dana za doprinose i zadnjih deset dana za PDV-e. Ako se sad tu netko proklizi u vašim očekivanim prihodima onda tu nastaje uvijek kašnjenje i nastaje problem. I tu je onaj dio zbog čega bi bilo idealno kada bi svi svoje obaveze ispunjavali na vrijeme i to je taj problem nepredvidljivosti okruženja u kojem živimo u kojem zapravo nikad ne znate kada ćete doći u problem da nećete moći isplatiti čak niti plaču!? Naravno da je to jedna katastrofa i socijalna i osobna, ali vi možete vrlo lako doći u takvu situaciju. Vi ne možete otići primjerice u banku i podići krediti, jer nemate sa čime više garantirati, jer ste već prezaduženi, proces naplate, ono što vam pripada može trajati jako dugo i vi se dovede u situaciju da ne plaćate porez ili da ne plaćate doprinose. Iako smo mi sa sindikatima u prošloj Vladi radili analizu neisplate plača i ta analiza je pokazala da je u krizi isplata plača bila redovitija nego prije krize. Sada zbog uvođenja reda kojeg ste vi prije spominjali poslodavci prvo isplaćuju doprinose, a onda kasnije neto plaču. Do sada je to bilo malo fleksibilnije, onda je još bivši ministar financija Linić uveo pravilo da nema isplate dok se ne uplate doprinose što mi podržavamo, jer će se time vrlo brzo uočiti ako neka tvrtka ne isplaćuje tri mjeseca za redom plaću onda se treba napraviti analiza je li to tvrtka koja je zrela za stečaj ili je tvrtka jednostavno dovedena u takav položaj zbog neodgovornosti nekih drugih oko nje?!

Koji je, međutim, poduzetnički sektor najviše pogođen krizom u Hrvatskoj?

Svi su sektori danas pogođeni, ali ono što je najočitije to je sigurno građevina, jer ona je po broju ljudi i po poslovanju daleko najviše sada pala. Nakon onog “buma” koji je bio prije krize jednostavno više onih projekata i jedan veliki dio tvrtki je nestao, jedan veliki dio ljudi je ostao bez posla. Gledamo Sloveniju kao jedan od upozoravajućih primjera gdje ne postoji više građevinska industrija! I tu moramo biti oprezni da nam se to ne dogodi sa našim tvrtkama koje imaju znanje i iskustvo.

U kojim, međutim, privrednim granama vidite šansu za poduzetnike u Hrvatskoj i njihove zaposlenike?

Mi imamo sigurno par tih kompetitivnih prednosti kao zemlja. To je prije svega naša pozicija logistička gdje mi možemo postati jedan dobar logistički centar. Mi imamo more, pruge, rijeke, ceste. I poziciju koja je negdje između Europe i Azije. Mi smo prvo more ako idete iz Azije u Europu i najbliže. Znači, trebalo bi tu poziciju iskoristiti koja će, naravno ako to tako iskoristimo, uz prolazak svih tih roba kroz Hrvatsku naravno da jedan dobar dio se može u Hrvatskoj slagati već kao i gotov proizvod , znači ima strašno puno prostora da se tu stvaraju i određeni klasteri gdje vi možete dovesti robu iz bilo kojeg dijela svijeta i napraviti proizvod koji će ići u bilo koji dio Europe, jer smo mi u centru i možemo ići i na Istok i na Zapad i možemo ići u Srednju Europu. I ta je pozicija sigurno naša velika prednost. Ili, morala bi biti. I naravno da je turizam neupitan i tu imamo puno prostora da turizam postane što kvalitetniji i postane turizam koji će zadovoljiti goste sa većom platežnom moći . Energetika?! Mi smo preveliki uvoznici struje s obzirom na sve što imamo. I vode i mogućnosti da koristimo vjetar. Na kraju krajeva naše termoelektrane su još uvijek u funkciji, tu su sve perspektive da mi možemo proizvoditi energiju, pa čak i izvoziti, da ne spominjem bioenergiju. Tu je i prehrambena industrija. Mi još uvijek imamo jedan velik dio poljoprivrednog teritorija koji se ne obrađuje. Naša proizvodnja poljoprivredna je daleko manja nego što je bila prije rata znači postoji strašan potencijal, jer hrana postaje sve skuplja, ima nas sve više na Zemlji i hrana postaje strateški proizvod. Mi imamo još tu prednost da zbog zaostalosti možemo proizvoditi zdravu hranu što je danas također izuzetno važno, a može i povećati profit , jer se zdrava hrana plača skuplje. Imamo velike prehrambene tvornice koje mogu puno toga kupiti i preraditi kao što je Podravka koja će otkupiti svu proizvodnju recimo rajčice u Hrvatskoj ili sušenog povrća koje je potrebno. Metaloprerađivačka industrija posebice u vašoj regiji je također prednost za nas. Metaloprerađivačka industrija je također još uvijek živa, konkurentna. Jedan tvrtka iz Čakovca je radila profile za Olimpijadu. To se ne bi trebalo zanemariti kao niti brodogradnja. Jer je brodogradnja isto pitanje koje stječe znanje godinama tako da i u tome imamo šansu. Što mi, naime, možemo proizvesti, kakve brodove? I čuvati to znanje da nam inženjeri ne odu van i čuvati to iskustvo koje se gradilo godinama. Tako da ima dosta velikih industrija. A što se tiče malih poduzetnika? Tu se postavlja pitanje “veze velikih i malih” ? Jer mali servisiraju velike. I naravno, mi smo ugodna zemlja za život. Zašto ne bismo imali mi jedan način obrazovanja i ljudi će rado doći u Hrvatsku i tu se školovati . Ako im ponudimo atraktivno zanimanje tu će i ostati i privlačiti tu industriju koja će privlačiti pametne i mlade ljude i stvarati preduvjete da za njima dođu i investitori, jer oni dolaze tamo gdje je znanje! Gdje postoji kompetentna radna snaga tamo će doći i investitor!

Zašto u Hrvatskoj prevladava tzv. antipoduzetnička klima? Je su li to recidivi iz socijalizma?

Meni je jednom zgodom, svojevremeno kada sam poslovao sa njime redatelj Antun Vrdoljak kazao: Ne daj ti Bog uspjeti u Hrvatskoj! Jer onda kažu za tene ili da si lopov ili da si politički podoban. Takav je naš mentalitet. No, sa ovom krizom se to još i pojačava, jer ljudima padaju prihodi i ostaju bez posla i djelomično zbog medijskih natpisa kako se tumači kriza i kada slušate o lošoj privatizaciji, ljudi su neodgovorni prema radnicima, stvara se dojam da zapravo poslodavci varaju državu, varaju radnike, varaju poslovne partnere, varaju sve! Mi tvrdimo da od 100 posto poslodavaca možda njih 10 posto su poslodavci koji se ne bi trebali tako zvati! Kao i u svakoj većoj skupini uvijek imate onih problematičnih i sa njima se treba baviti, ali 90 posto poslodavaca se bori da preživi, da sačuva radna mjesta, da raste, da zapošljava ljude, da im plaća osobne dohotke i na žalost u ovoj krizi je prevladala ova druga priča da poslodavci zapravo ništa drugo ne znaju nego otpuštati radnike zato što je kriza, dižu profite da bi sačuvali svoj standard ili način života. Ono što su nekad zaradili u prošlosti sada postaje gotovo kao grijeh. Ako ste vi poslodavac i sada imate malo bolju kuću ili auto to se danas smatra gotovo kao grijeh, na žalost. Naravno mi smo došli iz socijalizma, ali ne treba zaboraviti činjenicu da smo mi ušli u kapitalizam ne radi bijega iz socijalizma nego smo mi željeli imati prije svega svoju državu! Sa nestankom komunizma mi smo izabrali demokraciju, kapitalizam kao društveni sustav, ali naš komunizam nije bio tako loš kao u Bugarskoj ili u Rumunjskoj gdje su oni odjurili sa puno optimizma i sreće iz onog totalitarnog sustava u kojem su živjeli. Tako da ljudi još uvijek imaju tu sjećanje kako im je bilo lijepo i sigurno. Na žalost nesigurnost nije pitanje socijalizma ili kapitalizma nego pitanje današnjeg svijeta u kojem ništa više nije sigurno! I mislim da neće više biti sigurno kao nekada. Ali upravo ta klima je loša, jer ljudi moraju shvatiti da su poslodavci tu da stvaraju, da plaćaju poreze, da zapošljavaju, da plaćaju osobne dohotke, da zaposlenike plaćaju “fer” i na odgovarajući način i da čitavo društvo raste. Sad, ako vi imate lošu klimu, ako vi tvrdite da su poslodavci lopovi, mi smo radili istraživanja u kojima preko 50 posto ljudi smatra da su poslodavci loši ljudi, onda naravno kada dođete u neku Poreznu upravu, primjerice, zašto bi onda vama netko pomogao ako misli da ste kriminalac?!

Kakva je, međutim, radna etika naših poslodavaca , ali i kakav je moralni profil naših poslodavaca kod kojih djelatnici rade?

To je rezultat antipoduzetničke klime. Sigurno ima ljudi koji spadaju u ljude koji imaju upitne moralne osobine i upitni su kao kvalitetni ljudi. Ali srećom to nije pravilo. To su izuzetci! Većina poslodavaca su normalni, ozbiljni poslovni ljudi koji pokušavaju realizirati svoje ideje. Sad tu treba još spomenuti i sivu ekonomiju. Dakle, mi ne razgovaramo o ljudima koji postoje na tržištu kao poslodavci koji također postoje, jer hrvatska siva ekonomija je negdje oko 30 posto, jer ti ljudi su možda poslodavci, ali su u sivoj ekonomiji. I mi sa njima nemamo veze. Posljedica krize je da poslodavci i radnici više razgovaraju. Ako se nema za plače onda se kaže: strpite se molimo vas. Dakle, poslodavci su odgovorni prema radnicima, prema sebi i prema društvu. Nije upitno da slučaj Kamensko primjerice treba osuditi i nama takvi poslodavci smetaju i mi od toga ne bježimo. I tu treba napraviti jasnu razliku. One koji se ne ponašaju u skladu sa zakonima treba što prije maknuti sa tržišta i tu čekamo pomoć države, jer mi nismo policajci. One koji su tu slučajno treba na brzinu maknuti, jer će napraviti veliki nered! Kao što znate danas je puno lakše zaraditi novac u Srbiji nego kod nas. Poslodavci se žale da nigdje nije teže zaraditi novac nego u Hrvatskoj. Tako da nikad nije lakše bilo uzeti novce i otići negdje oploditi taj novac, ali ljudi žele ostati ovdje, žele sačuvati radna mjesta. Tako da bih rekao kako su se poslodavci u ovoj krizi pokazali i žilavi, ali i naša produktivnost privatnih poduzetnika je jednaka kao i slovenska!

Kakva nam je uopće kultura rada u Hrvatskoj?

Mislim da o radu se vrlo malo priča. Mi bismo htjeli da se kultura rada podigne na visoku razinu svijesti, da je rad nešto što se svakako mora činiti da bi mogao funkcionirati. Na kraju krajeva to je ljudska potreba! Ne možete samo sjediti i ništa ne raditi, to je u suprotnosti sa ljudskim karakterom i genom! Znači mi moramo promovirati rad. Mi moramo takve aktivnosti promovirati. No, mi možemo pričati, ali se spuštamo na razinu vlastite odgovornosti. Primjer: ako ja sada vama kao šef kažem da odnesete papire na ovu stolicu, a stolica je mokra, pa vi papire odložite na drugo mjesto, onda je to vaša osobna odgovornost da me niste poslušali, jer biste napravili štetu. Međutim, koliko radnika će “staviti papir”, jer “tako je rekao šef!”Znači mi imamo dosta navika iz prošlosti, jedan dobar dio ljudi pokušava živjeti od rentijerskog načina života, špekulacija, jer smo zapravo promovirali vrijednost da su takvi ljudi uspješni! Mi moramo vratiti vrijednost da se treba raditi! Međutim kako je kriza pokazuje se da treba raditi jako puno i jako kvalitetno da bi mogli biti uspješni! I mi moramo ljudima objasniti da bez kvalitetnog rada nema nam opstanka!

Kako su se naši poslodavci prilagodili unutar tržišta EU?

To je dvosmjerno. Ja sam tvrdio da je za Hrvatsku prednost kada uđe na tržište sa 500 milijuna ljudi da nađemo neke svoje niše. Teško je očekivati da će netko iz Europe dolaziti u Hrvatsku zato što smo mi mala zemlja, malo tržište, ali sigurno da će biti netko tko će željeti uzeti i taj dio našeg BDP-a! Jer 12, 5 tisuća milijardi je BDP-a Europe ,a Hrvatske je 40. Naravno da će nam htjeti konkurencija uzeti i ovih 40, jer konkurencija neće biti blagonaklona i reći: OK, vi ste slabi, pa vas nećemo dirati!” Znači bit će sigurno konkurencije posebice na atraktivnim poslovima. Ova kriza je sad pokazala i potrebu da idemo na tržište izvan Hrvatske i dala je određene napore, pomake da poslodavci moraju razmišljati što moraju učiniti da bi na tržištu van Hrvatske bili što konkurentniji? Tako da određeno znanje već postoji o vođenju brige o znanju, o kvaliteti, o troškovima o konkurenciji, što do krize nije bio slučaj. Čeka nas još i ubuduće sigurno žestoka konkurencija, čeka konkurencija tvrtki koje su puno veće, tu mi moramo biti spremni i naći svoje niše gdje ćemo biti konkurentni. Tako da je takvo vrijeme tu, a mi se moramo još bolje pripremati. Još uvijek sam optimista.

A koliko su našim poslodavcima zanimljiva azijska tržišta?

Apsolutno! Mi se još uvijek vrtimo u tzv. Jugosferi i u tzv. Austro-ugarskoj. Mi smo u tim zemljama jako aktivni. Međutim sa zemljama iz Azije dolazi dosta inicijativa i mi ćemo uz Ministarstvo vanjskih poslova koje je dosta aktivno pokušati, ali i Uredom predsjednika RH, da guramo poslodavce da istražuju koje su te naše mogućnosti i u tim zemljama? Znam primjerice da su i Kinezi došli da bi željeli poslovati sa Vindijom u Varaždinu. To je naravno tržište takvo da kada bi se suradnja dogodila Vindija bi trebala imati tri puta više proizvodnje nego što ima danas. I to bi bila nova šansa za Vindiju.

Kakav vi društveno-gospodarski okvir “sanjate” za sebe i svoju djecu?

Kapitalizam se mora redizajnirati zato jer ima probleme i na tome se sada radi, ali društvo koje mora biti transparentno i jednakih prilika za sve to se mora stvoriti! I to je društvo u kojem bih ja volio živjeti! U kojem vam je kriterij vaša sposobnost, vaš rad, ili vaša želja i motivacija. Koliko ste vrijedni toliko ćete uspjeti u društvu! To je društvo koje bih u budućnosti volio imati i za svoju djecu! Ono što je prilika i neprilika za Hrvatsku je da ne postoji recept izlaska iz krize. Svako društvo ima neki svoj. I to je prilika za nas da budemo također originalni, jer mi imamo svoj DNK, našu prošlost, socijalizam, rat, okruženje u kojem živimo, utjecaj i Talijana, Mađara, Austrijanaca, Turske, svih mogućih kultura koje su se skupile na ovom malom prostoru, mi moramo staviti glave na kup i vidjeti što mi kao ova mala zajednica građana Hrvatske možemo činiti i koji je naš najbolji put da budemo uspješni?!

Kako surađujete sa SSSH-a?

Mi sa svim sindikatima surađujemo na razini socijalnog dijaloga i ono što ja tvrdim i za što ću se uvijek boriti i HUP također: mi nismo sa radnicima u ratu! Niti smo u suprotstavljenim interesima! Jer poslodavac bez radnika ne može ništa napraviti! Vi imate ideju, ali nemate nekog tko će to napraviti? Ostaje, dakle, samo ideja! Znači, ključno je imati vješte, motivirane, dobro plaćene radnike! I tu mi vidimo prije svega suradnju, jer želimo staviti do znanja da radnici i poslodavci samo zajedno mogu biti uspješni!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s