Da bi se dobro i lijepo živjelo važno je biti čovjek dobre volje!
Ponedjeljkom na kavi sa…
opernim pjevačem, prvakom HNK Ivan pl. Zajec u Rijeci,
Giorgiom Surianom
Kada sam privatno srela gospodina Giorgia Suriana nisam se mogla nikako sjetiti “u koju ladicu da ga smjestim”? Gdje sam ga već, naime, vidjela? Sreli smo se po pitanju posla i upoznala sam gospodina Suriana sa “iglom i koncem u ruci”, kako “skrušeno i samozatajno sjedi u kutu kavane Vienna na Jelačić placu”. Nigdje niti traga ekspresivnoj pojavi jednog temperamentnog, primjerice – Pavarottija.
Ništa od viđenog, osim, ugodne vanjštine i lijepog ophođenja nije upućivalo da je gospodin Giorgio Surian operni pjevač. Sve do tada znala sam za njegovu kćerku dramsku umjetnicu i direktoricu Talijanske drame u Rijeci, Leonoru Surian, ali da je Giorgio Surian prvak HNK Ivan pl. Zajec u Rijeci, to mi je bilo slabo poznato. Uglavnom, tako plahog, obazrivog i samozatajnog, a opet toliko maštovitog i “s rukama vještog” opernog pjevača zasigurno nema na kugli zemaljskoj. Sve to bio je dovoljan povod da sa Giorgiom Surianom popijemo ponedjeljkom kavu i da poćakulamo o njegovim opernim počecima, njegovoj opernoj karijeri, radu sveučilišnog predavača ali i inovatora te pisca jednog zanimljivog rukopisa o Čarobnoj knjižici. Rukopisa koji on suviše skromno drži kod kuće u ladici, a koji bi mogao zasjati na dječjem nebu književnosti kao nova i to prava literarna zvijezda. Dakako, popričali smo još o mnogo čemu ostalom iz njegova privatnog života.
Nedugo ste postali prvak HNK Ivan pl. Zajec u Rijeci. Što Vam to znači?
Znači mi puno, pošto sam rođen u Rijeci. U tom sam kazalištu započeo moju karijeru i nekako mi lijepo zvuči da ću je i tu završiti.
Također ste i dobitnik priznanja za svoj rad prije nekoliko mjeseci… Kako pak na to gledate?
Dobiti priznanje je velika stvar za svakoga. Osjećam da sam sa svojom umjetnošću možda nešto pridonio našoj kulturi.
Publika Vas je imala priliku slušati i gledati u postavi drame Ekvinocijo Ive Vojnovića. Igrali ste Niku povratnika iz Amerike. Koliko je Ekvinocijo prezentiran i obrađen na takav način i danas aktualan?
Ekvinocijo je naša opera te smatram da nam je dužnost cijeniti je i ponositi se njome kao i sa nizom drugih naših hrvatskih djela. Ekvinocijo je vrlo moderna priča koja je aktualna naročito danas u tom našem kriznom ekonomskom momentu. Mislim da bi se mnoge osobe mogle prepoznati u tim likovima.
Koja je Vama najdraža uloga koju ste igrali odnosno rola koju ste pjevali?
Najdraža mi je ona rola u kojoj sam imao najviše uspjeha. Mogao bih odvojiti neke nezaboravne kao Mefisto u Faustu, đavoli u Hofmanovim pričama, Scarpiju u Tosci, uloga Falstafa i mnogim drugim.
Koliko dugo već trajate na opernoj sceni?
Debitirao sam sa 20 godina a sada imam 60 godina.
Gdje ste sve pjevali i nastupali?
Prije bih odgovorio na kojim najvećim scenama nisam pjevao. Bečka opera, Milanska Scala, Metropolitan, Pariška opera, Londonska opera, Tokio opera, Boljšoi teatar i još mnogo mnogo drugih.
Na kojem projektu trenutno radite?
Spremam više projekata , opera Andrea Scenier u HNK Rijeka, Werter na festivalu u Salzburgu, Tosku u HNK Zagreb, koncerte.
Jeste li zadovoljni zahtjevima i ukusom publike koja kod nas prati operu?
Volim našu publiku jer je iskrena i voli tradiciju, a to volim i ja.
Jesu li doista Talijani nenadmašivi kada je izvedba opera posrijedi?
Mislim da su Talijani bili nenadmašni u operama ali danas se kvaliteta produkcija opera može sresti više u Austriji, Njemačkoj, Engleskoj i Americi.
Gdje ste studirali pjevanje?
U Rijeci sam počeo. Prva profesorica se zvala Nada Auer, tada sam otišao u Ljubljanu na akademiju, potom u Trst na konzervatorij, pa u Milansku Skalu ali sam učio i sa mnogim privatnim profesorima.
Dugo ste živjeli u Italiji? Kako iz te perspektive funkcionira suživot Talijana i Hrvata u Istri gdje ste se skrasili?
Ja sam Hrvat koji je dobio talijansko državljanstvo, živeći 35 godina u toj državi. Svaka zemlja ima svoje lijepe običaje ali da bi se dobro i lijepo živjelo važno je biti čovjek dobre volje, pa tako mogu sve nacije živjeti u dobrim odnosima. Živi i pusti druge živjeti. Nemoj napraviti drugom ono što ne bi želio da se tebi napravi.
Vi ste i sveučilišni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Zašto je važan pedagoški rad? I kakve mlade generacije dolaze na pozornicu? Koliko Vas između ostaloga ovaj pedagoški angažman ispunjava?
Volim predavati pjevanje. Još uvijek pjevam pa se još nisam potpuno tome posvetio. Mi imamo jako velike talente i lijepe glasove. Ovisi tko ih uči. Od toga i od mnogih drugih popratnih stvari kao muzikalnost, sceničnost, izgled, ovisi hoće će li imati neku karijeru.
Kako usklađujete profesionalne i privatne obaveze?
Uvijek sam pokušavao da ne miješam profesionalni život sa privatnim I to mi je omogućilo da mogu misliti na dva načina života koji se nisu nikad dodirivali.
Do kojih vrijednosti osobito držite u životu?
Obitelj, obitelj i obitelj!
Vaši profesionalni planovi za budućnost?
Imam previše stvari koje bih želio raditi. Ako me zdravlje bude služilo.
Malo je javnosti poznato da se bavite izumima. Nije Vam strana niti “igla niti konac”. Kako je to jedan vrstan operni pjevač otišao u izumiteljske vode? I što ste sve izumili do sada?
Volim raditi sve manualne stvari i raditi sa drvom, kamenom i željezom. Imam puno hobija. Tražim uvijek rješenje za svaki problem pa se rodi I ideja. Imam još neke ideje ali malo vremena da im se posvetim.
Što biste pred kraj svoje karijere kao “šlag na torti” željeli zapjevati i odigrati?
Toliko toga sam otpjevao I odigrao da nemam nekih posebnih želja. Volio bih samo prestati kada bude pravi trenutak.
Jeste li zadovoljni svime što ste u privatnom i poslovnom životu postigli do sada?
Moram priznati da do sada znam da me Bog volio, a nadam se da ga neću razočarati.
Zrnca mudrosti uz šalicu kave 