… Giovanni Furlanom (09.06.’14.)

Dolaze i odlaze predsjednici država, sve prolazi, sve se mijenja, ali “miljenik sreće”, Giovanni – ostaje!

Ponedjeljkom na kavi sa diplomiranim organizatorom sportskih događaja i
jednim od 50 najboljih uličnih pjevača u Europi,
Giovanni Furlanom iz Siska koji svira svakog dana
na stepenicama tržnice Dolac u Zagrebu

Slikala - Antonija VladićMiljenik sreće i žena, svi ga tapšaju po ramenu, sa svima pije kavu, ne možeš pored njega proći, a da te ne razveseli svojim prepoznatljivim pjevom. Svi ga znaju od Sesveta do Trešnjevke ili Španskog i Črnomerca, sve kumice na Dolcu, svi političari, manekenke, sportaši i svi “zagrebački probisvijeti” baš kao i ostatak svijeta. Ove godine obilježava 35 godina od kako je njegova pjesma “Specijalne jedinice konobara” postala hit, a on i dalje sa jednakim žarom svako jutro ustaje u gradu Željezare i posrnule privrede, Sisku i autom juri da iz nova osvaja Zagreb.

Iza ovog uvoda krije se ime jednog od najboljih među 50-tak uličnih svirača u Europi, Giovanni Furlana. On je pjevač, skladatelj, pjesnik i slikar i po potrebi vas može učiti skijanju, plivanju ili tenisu, jer je završio Fakultet za fizičku kulturu. Sam za sebe ipak kaže i to temperamentno i neposredno da je: “Slobodan umjetnik, trenutno sviram kao ulični svirač na tržnici Dolac gdje dnevno prođe do 10 tisuća ljudi, a preko blagdana i do 40 tisuća. Specifičan sam po tome što imam odjeću, kapu, čarape, kravatu i cipele na kockice po kojoj nas raspoznaju svi. Turisti dolaze iz cijelog svijeta: Kanade, Rusije, Izraela, Njemačke i td., obično slikaju mene i nose me kao uspomenu iz Hrvatske. Za njih se ja zovem “miljenik sreće”. To je negdje popularnost vjerovali ili ne  u rangu Charles Chaplina ili Elvis Presleya i tako. Toliko je specifičan lik i toliko ga slikaju.

Spadate među 50 najboljih uličnih pjevača u Europi…?!
Jedan od 50 najinteresantnijih i najboljih uličnih pjevača – u tu kategoriju spadam u zadnjih pet godina. Jer tu je mahom odradila svita uličnih svirača kako ja to izgledam, pa kažu: To je onaj iz Hrvatske. Tako je došla i švedska televizija i napravila intervju sa mnom.

Što za vas znači “ulična svirka”? Je li to za vas i “stil života”?
Pa, u svakom slučaju to je i stil života i način preživljavanja.

Inače koji su vam glazbenici bili, a i ostali uzorom u svijetu glazbe?
Najviše sam volio ABBU, Beatlese, volio sam slušati Mozarta, Bacha, Beethovena, volio sam slušati klasiku i dan-danas je volim, Joze Feliciano, Tom Jones, Julijo Iglesias. Od naših: Bebeka, Čolića, Pejakovića, a osobno mi se najviše sviđao Vice Vukov, dok držim da je najbolji Ivo Robić i Marko Novosel, a od slovenskih pjevača – Oto Pestner je “zakon za sve”. Što se tiče njegovog raspona glasa to je nenadmašivo. Tu je naravno i Dado Topić.

Od sviju zgoda na Dolcu koju biste “životnu epizodu” posebno izdvojili?
http://www.poslovni.hr/media/cache/d3/03/d3031fc2ce0c6784d62566d5bbd81e46.jpgPosjet japanskog princa i princeze Zagrebu i Dolcu. Oni su u Japanu dosegli nivo božanstva i Japanci ih mogu samo “sanjati”, a ja sam imao sreću da bude dva metra od mene i da mi se pokloni i on i njegova prinčipesa, a ja sam se isto tako i njemu poklonio i otpjevao pjesmu “Serbus dragi Zagreb moj” i malo sam im “otrubio” na svoj specifičan način (kroz zatvorena usta trubim) i po tome sam prepoznatljiv. U roku od dva sata popratila je taj događaj televizija cijelog svijeta. Moja popularnost je u tom trenutku bila kao da sam došao na Eurosong. Tako da sam zahvalan jednostavno japanskom princu i princezi što su ovuda prošli. To je zabilježeno za sva vremena. I ja kažem: Evo, sad susjedi mogu vidjeti da sam svirao japanskom princu i princezi. Da sam se maknuo malo dalje”

Kome ste inače od poznatijih osoba svirali?
Svirao sam Josipu Brozu Titu, Franji Tuđmanu, Stpi Mesiću i Ivi Josipoviću. Znači, sva četiri predsjednika sam “ispratio” i nadam se da ću još kojeg?! Svirao sam Čiri Blaževiću, Oto Bariću, Goranu Ivaniševiću. Sa mnom je pjevala Nina Badrć i Mladen Grdović. Na stepenice Dolac su dolazile najljepše žene svijeta i slikale se sa mnom i djeca, izviđači, turisti, političari, ja vjerujem da i svi probisvijeti. Uvijek su se svi nasmijali, dobro su se družili sa mnom. Tako da ja, eto nosim taj lik “miljenika sreće”, ja njih razveseljavam, a posebno me kumice obožavaju i ja njih, jer to je sastavni dio života i stil života. Ovdje ste bez tjelohranitelja. Instrument, vi i ljudi. Samo to. Ljudi su različitog raspoloženja. I vi morate djelovati različito. Zato su moje pjesme ljubavne, moje pjesme su manje više vesele, a ponekad su i tužne, da se osjećaju – eventualno! Ali inače svi su rađe za vesele pjesme. I u to doba dana dok sam ja tu, oni znaju jako dobro uživati.

Slikala - Antonija Vladić

Osim svirke i pjevanja, bavite se i pisanjem poezije i slikanjem?!
Da, ja sam pjesnik. Svoje pjesme uglazbljujem. A isto tako te pjesme sam pisao za poznate pjevače kao što su Vlado Kalember, tamburaški sastav Gazde, Tereza Kesovija, Ćiro Gašparac, Trešnjevački mališani. Slikala - Antonija VladićTe pjesme su uglazbljene i dosegle su razmjere hitova. I to mi je drago. A isto tako u slobodno vrijeme slikam različitim tehnikama. Slikam “sebi za dušu”. Nemam namjere s time osvajati svijet. Iako imam pjesmu: Ako pjesmom osvojim svijet, ljubav svud će vladati. Ako to i ne učinim, znam da ćeš me voljeti. Ne uspoređujem se sa slikarima nego se na taj način pokušavam izražavati.  Sad imam i puno više vremena. Prije me više interesirao film, pa sam tako radio kao glumac-kaskader. Snimao sam oko 30-tak filmova s najvećim svjetskim glumačkim imenima. U filmu 12 žigosanih, tu je planetarno popularni glumac Ebos Avalos, pa Bos Vinson, glumica Hederi Thomas, pa film Božji oklop sa Jackie Chanom. Radio sam sa Francom Nerom na filmu Garibaldi. Ja sam imao priliku sa njim igrati.

Koliko ste nosača zvuka do sada izdali?
Imam snimljenih 165 pjesama. Da sam negdje u Americi ili nekoj jačoj gospodarskoj zemlji to bi bilo u rangu Elvis Presleya ili Beatlesa. Mogao bih živjeti od te glazbe jako dobro. Iako jedna moja dobra prijateljica, novinarka kaže da: pjevam k’o Elvis Presley, izgledam ko Allan Delon u najboljim danima, a da pišem pjesme negdje između Lenona i Mcartneya. Vesele su, za široke mase. Pa onda sam ja zaključio: Da, ja jesam svjetski tip!

Do kojih vrijednosti najviše držite u životu?
Prije svega: ljubav i poštovanje prema ljudima. Oni koji vam nameću svoju silu oni vam troše vašu energiju, jer vi morate biti-vi. Slikala - Antonija VladićVi morate biti originalni. Tako da postoje neke stvari koje su jednako jadne kao fašizam. A to su svjetske banke koje vam uzmu kapital poslije toga vas jedino mogu ubiti. No, prije svega: ljubav, težnja ka miru, jer s jedne strane je mir, a s druge je ne-mir. Sklad je u tome svemu najbolja sredina. Ja sam radio jednu pjesmu: Ljubav, ljubav, živjela ljubav. A poslije smo napravili jednu pjesmu koju ste vi isto na vašem portalu ZMUSK objavili: Čuvajmo planetu Zemlju. Isto pjesma Katastrofa ona je odraz globalnog stanja u svijetu. Jer, globalno smo nerazdvojni dok vladaju nepristojni! I to je katastrofa. Sreća ima samo jedno lice, a tuga- milijune!
Tuga se množi na kvantnu potenciju!

Vi ste svojevrstan kroničar “trbuha grada” odnosno Zagreba. Od koje godine vi pjevate u Zagrebu i što se od tada do danas promijenilo, a da vam odam upada u oči?
Ja sam 1979. došao u Zagreb studirati na Fakultet fizičke kulture koji sam i završio. Radi sam i na Šalati kao učitelj plivanja. Počeo sam svirati na različitim mjestima. Svirali smo na različitim mjestima. Bilo je i više novaca. To da. Kraljevi ulica su se pojavili 1987. godine, pred Univerzijadu i tu je negdje određeno “oni će biti ulični svirači”. http://www.goingwithmygut.com/.a/6a00e55404668688330120a5aa9926970c-piOni su uglavnom došli 8 godina poslije mene. Promijenilo se puno toga. Sjećam se puno toga. Zagreb je dobio neko novo lice od kad ga vodi gradonačelnik Milan Bandić. I dobio je neke nove žile kucavice koje su pročišćene. Znači, nema više začepljenih vena, a ja se nadam da će se to uskoro još i više popraviti. Zagreb ima svoju boju i svoj miris. Interesantan je svijetu. To je grad po mojoj mjeri i po mjeri mnogih Europljana, jer je mali, slatki je i sve se događa tu negdje oko Jaruna, Bundeka, Cvjetnog trga, Jelačić placa i naravno Dolca. Ali, gledajte, promjene ne idu tako brzo. U kulturi promjene idu po stotinu godina. Kultura je spora.

Vi ste napisali pjesmu za NK Segestu?
Da, za najstariji hrvatski nogometni klub iz Siska. Onda sam napisao “100 tambura nek zasvira za Dinamo iz Maksimira” i jednu pjesmu kojom se posebno ponosim, a ta je: “Zagreb metropola”

Slikala - Antonija VladićProfesionalni planovi za budućnost?
Vrijeme mi je da se ženim! To je jedna stvar. A profesionalno: imam put za Ameriku na turneju od mjesec dana, kod jednih mojih prijatelja koji će mi to organizirati, pa sad čekamo vizu. Isto tako spremam se za put po Europi. Namjeravam ići za Švedsku. Jer, Šveđani kojima sam ja dao intervju oni su me poželjeli vidjeti. Bilo bi dobro da se u Europi govori i hrvatski, a ne samo engleski ili francuski. Mi moramo Europljanima biti interesantni. Prilagodit ću neke pjesme Europljanima, ali pjevat ću na hrvatskom, tako da me mogu razumijeti svi.

Do kada se namjeravate baviti “uličnom svirkom i pjevanjem”?
Dok me noge budu držale! Iako dolaze nove snage. Ali svatko ima svoju ulicu, svatko ima svoj kut, na ovoj zemaljskoj kugli svatko ima svoje mjesto, a u svemiru? A znate, svi smo mi tu negdje prisutni u svemiru. I ovo vrijeme mislim iskoristiti najbolje što budem mogao. Da budem koristan za zajednicu, za planetu Zemlju…

Vi svirate kao i animator na dječjim rođendanima?
Ja nastupam kao klaun Nino na dječjim rođendanima. Imam posebno zašivenu odjeću za to. Sviram ja i na lovačkim zabavama, ribolovačkim feštama, na rastavama, na krštenjima. Danas vam se sviranje svelo na ekonomske računice i oko šešira uličnih svirača. Ako svirate kao ulični svirač oni vas ne uzimaju ozbiljno što ne znači da vi ne svirate bolje od onih koji mogu nastupati i u Lisinskom. Jer ako gledate portret umjetnika i presjek toga svega, možda u toj fazi kad sve sklopite onda vidite da su neki umjetnici prevazišli i svoje vrijeme.

Zreo čovjek sa “bijelom kosom”, a sa “osmijehom dječaka na usnama”,
tako bih vas ja opisala za kraj… a vi?

Slikala - Antonija Vladić

Vječna opozicija Arsenu Dediću, Johnniju Štuliću, Balaševiću, Goranu Bregovići. I zašto ne? Leonardu Cohenu i Bob Dylanu (mislimo globalno) – smije se prostodušnim smijehom dječaka za kraj razgovora.

Pozdrav ZMUSK-a Giovanniju i ostalim 49 najboljih uličnih pjevača u Europi, ali i onima “malo manje dobrima” sa stihovima zagrebačke pjesnikinje Maje Cvek, koja rado zastane na Dolcu i “posluhne” Giovannija:

Zagreb i pjesma

Pjesnikinja Maja Cvek

Kako bi Zagreb bez pjesme,
trgovi bez svirača?
Ko da bi nestale kapi iz česme,
Strossu – rijeka šetača.

Nemaju oni krunu ni tron,
a imaju sva svjetla grada.
Glazbom zaustave korak,
pomiluju bore fasada.

Iz njihovih duša pjesma leti,
kraj Zdenca okuplja jata ptica.
Dok ječe strune niz Oktogon,
zanosom sjaje lica.

S mirisom Ilice na reveru
uhvate dah za šankom kafića,
i vrate zaboravljen šlager
na Trg bana Jelačića.

U njima živi taj dobri duh
s cijelim su gradom na Ti.
U njegovoj vedroj priči
oni su…točka na i.

Giovannija Furlana fotografirala,
fotografkinja portala ZMUSK,
Antonija Vladić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s