… Jadrankom Kosor (27.10.’14.)

.

Ja sam svoju “krumpir salatu” uspješno,
gotovo pa završila na političkoj sceni!

 

Ponedjeljkom na kavi sa…
prvom hrvatskom premijerkom,
a sada nezavisnom saborskom zastupnicom,
dipl.iur. Jadrankom Kosor

Slikala: Marta Fiolić

Kada su bili drugi izbori za posljednji predsjednički mandat Stipe Mesića opet smo u našoj kući spominjali potpredsjednicu Vlade, Jadranku Kosor. Moj “varaždninski deda” je mene “ovlastio” da moram ići sa bakom na izbore da, kako je kazao: “Stara, nekaj ne zabrlja!”. “Da nam državu nekam krivo ne zapela!” Tako je i bilo. Kad smo nas dvije ušle u prostorije moje osnovne škole koju sam pohađala kao dijete, već je soba pripremljena za glasovanje bila puna. Ja sam zaokružila i ispunila svoju građansku dužnost, a moja baka koja je bila poput Bepine iz “Malog mista”, samo bolje okrugla i prava debeljuškasta, varaždinska domaćica, sjela je raskošno na stolac i na glas pred svima nevino upitala prema meni: “Gogica, kaj Jadranku Kosor zaokružim?” Ja se nisam dala smesti, samo sam stavila kažiprst na usta da joj dam do znanja da mora biti tiho i potvrdno klimnula glavom. Tako smo nas dvije “minirale dedov plan” i dogovorile se da to ostane jedna od naših tajni.

Kad smo došle doma, deda je pitao: “I onda, stara za koga si glasala?” “Pa, za onoga za koga si ti dedek rekel!”, odgovorila je baka niti ne trepnuvši okom. “A Gogica?”, nastavio je dalje deda. “I ona isto!”, opet je baka sa samo njoj svojstvenom “ženskom lakoćom slagala”. “Dobro je, ne bute državu krivo zapelale”, zaključio je deda, kojem se inače potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor jako dopadala kao žena, ali znate već… kak stari ljudi razmišljaju.

Sa tom tajnom moja je baka otišla u grob kao i mnogim drugim tajnama iz naše obitelji. Ali me zato uspjela za svojeg dugog života naučiti, uz spretnost u umijeću prešućivanja istine, kako se priprema najukusnija krumpirova salata. Uz put, ako ovo moj deda čita, znam već njegov komentar. On će reći: “Tak, znači. Stara je lagala. Isto kak i mlada. Tak ju je naučila. Ah, te ženske sve su prefrigane!”

No, nisam nikad niti sanjala da će se jednog dana krumpirova salata naći na dnevnom redu saborske rasprave. Bilo je to baš to onda kada je dipl.iur. Jadranka Kosor postala prva žena na premijerskoj funkciji u povijesti Hrvatske. Od tada do danas proteklo je “puno vode ispod mosta”. Štošta se promijenilo u političkom životu Hrvatske i u životima svakoga od nas. No, sad šalu na stranu.

Povod za razgovor ponedjeljkom na kavi, portala ZMUSK sa prvom hrvatskom premijerkom i danas nezavisnom saborskom zastupnicom nismo trebali posebno tražiti u ovim tako turbulentnim vremenima. Ovaj tjedan se “hapsilo”, još uvijek branitelji prosvjeduju, svi su nezadovoljni, depresivni, sve tone, sve se čini bezizlazno…No, ako tko na političkoj sceni Hrvatske ima kredit kod hrvatskog naroda onda je to svakako saborska zastupnica Jadranka Kosor. Iza nje je “beckground” koji joj daje “punomoć” da kompetentno progovori o gorućim političkim i gospodarskim problemima, da se osvrne na svoj politički put, na osobe iz svojeg političkog života i da idući u susret svojoj 20-to godišnjoj političkoj praksi u visokoj politici napravi “presjek političke hrvatske zbilje”. Ali i progovori o “svojoj krumpir salati” koju je gotovo pa završila na političkoj sceni, progovori o položaju žena u politici, posebice svojem “specifičnom slučaju”, ali i o vrijednostima koje je njegovala kroz život i koje je prenijela na svojeg sina kao i o svojim privatnim kontaktima koje odražava se predsjednikom Slovenije Borutom Pahorom i još koječem drugom. Budite i vi uz nas, uz šalicu kave, ovaj ponedjeljak.

 

Što je za Vas politika?
Politika, kako je ja doživljavam, može i mora biti biti rad za opće dobro! Kreativan i važan posao.

Zašto ste Vi, naime, ušli u politiku? Bili ste prije toga novinarka!
Slikala: Marta FiolićDa. I nije mi žao zbog toga, iako sam proživjela puno gorkih trenutaka. U politiku sam ušla na poziv predsjednika Franje Tuđmana. Dakle, nakon Oluje i nakon Vlaka slobode prema Splitu gdje smo se bolje upoznali jer sam iz vlaka izvještavala kao novinarka Hrvatskog radija. Predsjednik me pozvao na parlamentarne izbore, prihvatila sam i još sam tu.

Zašto prema Vašem sudu kod nas postoji takav nerazmjer između “politike kao brige za javno dobro” i političke prakse?
Zbog ljudi koji se bave politikom i njihovim “malim profilima”. Često političari nemaju dovoljno hrabrosti kod donošenja odluka, nemaju dovoljno hrabrosti suprotstaviti se, nemaju dovoljno hrabrosti reći istinu i često puta političari (tu mislim prije svega na one koji su visoko pozicionirani u strankama), više misle na vlastitu budućnost nego na budućnost države i naroda!

Kako komentirate najnoviju aferu AGRAM? Dakle, uhićenje gradonačelnika grada Zagreba g. Milana Bandića i još 12-tak političkih dužnosnika i gospodarstvenika iz Grada?
Ne mogu komentirati, jer je to već “debelo” ušlo u pravosudnu sferu. Dakle, gradonačelnik je u pritvoru kao i mnogi drugi. Istrage traju i kao političarka ne mogu ih komentirati.

No, da li iza ove afere AGRAM stoji, kako se to čuje u kuloarima “politička pozadina”?
Nisam pristalica takvih teza. Uvijek sam se zalagala za nultu toleranciju na korupciju, bez obzira na “ime i prezime”, poštujući ustavnu presumpciju nevinosti. Svatko je nevin dok mu se pravomoćnom sudskom presudom drugačije ne dokaže.

Idemo se vratiti na neka “opća pitanja”. Znači: kako biste ocijenili gospodarsko-politički “hod” Hrvatske tijekom proteklih 20 godina? Uskoro će biti 20 godina od kako ste aktivni na hrvatskoj političkoj sceni i poznajete sve gospodarsko-političke mijene u Hrvatskoj!
Slikala: Marta FiolićOd konačnog oslobađanja zemlje do danas mi smo ostvarili sve preostale velike ciljeve. Ušli smo u NATO, postali smo članica EU. U povijesno kratkom vremenu, to je u povijesti svakog naroda i države – trenutak, mi smo učinili puno promjena, puno reformi, puno posla da bismo postali članica i NATO-a i EU. Međutim, u gospodarskom smislu, nažalost, stvari su se posljednjih godina dodatno pogoršavale. Naravno, radi se i o tome da smo upali u “ralje globalne recesije i krize”, ali Hrvatska nije našla pravi odgovor na krizu. A to je opet posljedica i činjenice da se ni oko čega nije mogao postići politički konsenzus,politički dogovor. I to je ono što je za mene veliko razočaranje. Jer sam i kao premijerka pokušavala zastupati politiku “građenja mostova” prema svima koji mogu pomoći, koji imaju što za reći. Danas je to potpuno nestalo jer su politike i političari zakopani u svojim rovovima! Vrh koji danas vodi državu je razočarao, jednako tako i HDZ sa ovim vodstvom! Perspektiva je vrlo neizvjesna.

Možete li nam nešto više reći o “Zahtjevu švicarske banke da Republika Hrvatska ima za vratiti dug koji je nastao nakon sukcesije od 45 milijuna dolara, te da su sve države bivše Jugoslavije taj dug podmirile jedino nije Hrvatska”. O čemu je, dakle, tu riječ?
Ne mogu vam ništa reći, jer zaista ništa ne znam o tome.

Je li referendum oko davanja autocesta u koncesiju potreban? Primjerice Italija je dala svoje autoceste u koncesiju i tako je spasila dobar dio svojeg budžeta!
Često se, u javnom govoru, vraćam na vjerodostojnost politike i političara što podrazumijeva da danas u politici ne možeš govoriti jedno, a sutra drugo. Ili kad si na vlasti – jedno, a kad si u opoziciji – drugo, o istim pitanjima ili problemima. A s time smo suočeni i u ovom slučaju. U Programu gospodarskog oporavka moje Vlade, 2010. jedna od mjera je bila i “davanje dijela izgrađenih autocesta u koncesiju”. Kolege su za to glasali. Bilo bi krajnje neumjesno i nekorektno da kažem kako se ne sjećam toga . Potpuno razumijem ljude koji potpisuju i koji kažu: “Ne damo naše autoceste!” Ali, tu se radi o kreditima. Dok ne isplatiš kredit nije ništa tvoje. A oni koji su protiv ne daju relevantne odgovore kako riješiti problem dugova, jer reprogramiranje dugova nije rješenje! No,kad se svi potpisi prikupe, vjerujem da će Sabor poslati pitanje Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti pa ćemo vidjeti kakva je budućnost ovoga referenduma i onda mogućnost svake slijedeće Vlade da donosi odluke koje su gospodarske prirode.

Kako inače ocjenjujete rad ove Vlade? Što joj najviše zamjerate? Ima li uopće ova Vlada “najjaču kariku”?
Nažalost nema. Mogli bismo nabrajati jednu slabu, do druge slabe karike. I ona za koju bi se očekivalo da je najjača, a to je premijer – nije jaka.! Sjećam se početka rada ove Vlade. Iako mi je bilo teško što je moj premijerski mandat završio, bila san uvjerena da je Milanovićeva Vlada, koja je izabrana na izborima i koja je dobila puni legitimitet i na čijem je čelu bio mladi političar koji se činio ambiciozan, koji će tu priliku iskoristiti da se dokaže, koji je tu priliku dugo želio, nije tu šansu iskoristila! Što pokazuje da su bili nepripremljeni, često su odustajali i nisu pokazali snagu! Tako se država ne vodi! Treba se okupljati oko svakog problema, dogovarati se. A onda kada se odluka donese, onda se ona mora provesti! Čudno je to jer se radi se o timu relativno mladih ljudi od kojih biste očekivali polet, puno rada i želje za rezultatom. A dojam je mlakosti i predaje.

Slikala: Marta Fiolić

Kako Vi, dakle, vidite izlazak Hrvatske iz gospodarske pa i svojevrsne moralne krize?
Tako da se pokuša iznjedriti, ojačati, politička grupacija centra, političara koji su spremni graditi, a ne samo rušiti!. Ako se to ne uspije, ako ta “neka nova snaga” ne uspije proklijati, bojim se da život u Hrvatskoj koji zapravo ovisi o klatnu; HDZ ode, dođe SDP, SDP ode, dođe HDZ, klatna koji nam određuje život , nećemo naprijed. Pazite, imamo opoziciju koja kritizira Vladu, ali u tri godine nije podnijela zahtjev za izglasavanje nepovjerenja Vladi u Saboru! Vlada se, u demokratskoj državi,kritizira i ruši u Saboru, a ne na cesti!

Znači, kako ocjenjujete rad najjače oporbene stranke u Hrvatskoj – HDZ-a?
Kraj loše Vlade i kraj tako loše situacije u državi oni imaju oko 25 posto. Na parlamentarnim izborima 2011. taj postotak bio negdje oko 24 posto. O kakvom se tu uzletu radi? Njihov šef, saborski zastupnik, ne dolazi u Sabor, a tamo prima plaću.

Kako ste se, dakle, snašli u ulozi nezavisne saborske zastupnice?
To drugi moraju reći, kako sam se snašla i jesam li se snašla. Ja uvijek kažem: “Živa sam! Mislim da je to veličanstven uspjeh!”

 

(smijeh s obje strane)
Što nije? – J. K.
Da, jeste! – ja.
I zdrava. – ja.
Je. – J.K.

(ajde, drago mi je da sam vas uspjela nasmijati)
(zajednički smijeh)

 

No, je li teško biti žena u politici na ovim našim prostorima?
Je! Teško je. Pogotovo ženama koje su same. Dakle, unatoč svemu što sam radila u politici, a bila sam ministrica branitelja, (sad se vidi kako je to teško), potpredsjednica Vlade, zamjenica predsjednika stranke, pa predsjednica stranke, premijerka koja je deblokirala i završila pregovore i,ali ništa mi to nije pomoglo da neki moji bivši suradnici sačuvaju bar minimum mog osobnog dostojanstva i ništa od toga što sam radila i napravila nije ih sprječavalo da u unutar stranačkoj kampanji govore: “Nećemo valjda birati babu?!” Ona je razvedena, ona je samohrana majka, a zna se da takve ne znaju odgojiti djecu.

Slikala: Marta Fiolić

Idemo dalje: Kako ste, dakle, doživjeli ove posljednje prosvjede branitelja, a koji imaju tragičan epilog? Trebaju li, naime, ministar branitelja Fred Matić i njegov zamjenik Bojan Glavašević dati ostavke kako to zahtijevaju branitelji?
Treba voditi računa o pravnim činjenicama, prije svega. Ministri se ne biraju na ulici, pa se tamo ne mogu ni smjenjivati! Što se tiče konkretnog slučaja, žalosna sam i zabrinuta jer se radi o nesretnim ljudima koji smatraju da im je učinjena nepravda, koji se smrzavaju i misle da čine nešto dobro za državu. Njima nedostaje uvažavanje, pa je ministar nezadovoljstvo na početku morao ukloniti. Jer ministar je uvijek odgovoran. Vlada je uvijek odgovorna i ako je u pravu i ako nije u pravu. Svaki ministar i svaki pomoćnik ministra moraju računati na to da će se često puta njihove izjave krivo interpretirati i razumjeti u javnosti. Ali ako se to dogodi, onda, odmah treba uložiti trud, ispričati se. Ja mislim da ovo zaslužuje ispriku zato što uznemiruje branitelje koji su oboljeli od PTSP-a . S pravom su uznemireni. Trebalo se ispričati i trebalo je to popraviti na prvoj stepenici. I kad se vidjelo da to ne ide onda je odmah morao reagirati premijer, jer on je najodgovorniji za stabilnost države! Trebao je reagirati drugi dan i pozvati ih na razgovor u Vladu i razjasniti cijelu situaciju. Tamo tražiti ispriku, jamčiti ponovno pred ljudima da se prava neće umanjivati iako branitelji moraju dijeliti sudbinu države! Jer, druge strane imate one koji potpiruju strasti izjavama da je ova Vlada “jugofilska i jugonostalgičarska”. A ja ne mogu vjerovati da bi netko mogao misliti da je npr. g. Kotromanović “jugofil”ili, pak, Fred Matić, kakav god da jest. Često tvrdoglav, nesmotren, ali, on je branitelj Vukovara i logoraš srbijanskih logora. On jednako tako ima pravo na uvažavanje i poštovanje kao i svaki branitelj koji prosvjeduje.

Bojan Glavašević kod mene pak, ima beskrajno velik kredit, jer je sin Siniše Glavaševića, mojeg kolege, novinara, branitelja koji je masakriran na Ovčari. Bojan je došao u Zagreb kao malo dijete. Odrastao je bez oca, odrastao je kao prognanik. On zaslužuje kredit, zaslužuje da mu se oprosti. Kao što nije zaslužio prošle godine da ga se gurne u “nehrvatsku Hrvatsku”, tamo u Vukovaru. Ali nema dijaloga, nema povjerenja, a politikanti sve to koriste.

I još nešto. Kad ministar Matić kaže: ništa lijepo nisam doživio u svom ministarskom mandatu, podsjećam da je ministarska uloga isključivo dužnost služenja. Ministar ne treba očekivati lijepe trenutke ni zahvalu. Zahvala možda stigne jednom, kad prestane ministarska dužnost. A možda nikada, koliko god ste uvjereni da dobro radite. To govorim iz iskustva.

Kakav je Vaš stav prema zahtjevima nekih stranaka, ali i raspisivanjem referenduma o preferencijalnom glasovanju?
Jedan dio političara nije spreman za preferencijalno glasanje. Zato bih voljela kad bi uspjela Udruga U ime obitelji. Mislim da su svi njihovi zahtjevi za referendum opravdani i da bi bili primjereni sadašnjoj hrvatskoj političkoj situaciji.

Bliži se Dan sjećanja na Vukovar. Još uvijek je goruće pitanje postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru. Dakle, “ćirilica” da ili ne u Vukovaru? I hoće li i ove godine biti dvije kolone?
Nije pitanje ćirilice: da ili ne? Nego pitanje Ustavnog zakona o pravima manjina i njihove provedbe ili ne provedbe u Vukovaru. Bojim se da će i ove godine u Vukovaru biti mučno jer će se kolona sjećanja formirati u ozračju predsjedničkih izbora. Budući da sam bila u svakoj koloni od 1998., mislima da bi bilo dobro da ne dolaze oni koji tamo nikada nisu bili. I koji bi došli samo zbog kampanje. Jer, u Vukovaru se moramo zaista pokloniti, a nikako skupljati bodove.

Kako ste vi zamišljali Hrvatsku kad ste ulazili u politiku, a kakva je ona danas? Jeste li razočarani?
Nisam. Zato što mislim da se puno toga ipak promijenilo na bolje. Neke stvari su nepovratne i u borbi protiv korupcije i u borbi protiv kriminala i u zaštiti ljudskih prava. Najveća stvar je što smo članica EU tako da bez obzira tko dođe na vlast u Hrvatskoj, teško da će moći rušiti te standarde. Ako sam išta dobro radila u političkom životu to je što sam se “trsila” svakim svojim atomom da odblokiram te pregovore i da ih završim.

Slikala: Marta FiolićHrvatska i EU? Vaše premijersko najveće postignuće, rekla bih. No, jesu li naši građani uopće svjesni da smo dio EU? I jesmo li na odgovarajući način iskoristili financijska sredstva iz EU fondova?
Nismo svjesni. Nisu svjesni niti građani, a ni neki političari. Moramo više raditi, tu je sva tajna.

Predsjednički izbori kucaju na vrata. Kako ocjenjujete rad predsjednika Republike Hrvatske Ive Jospipovića, a kako ocjenjujete javne nastupe u predkmapanji kandidatkinje za predsjednika RH iz redova HDZ-a Kolinde Grabar Kitarović? I za koga ćete se Vi kao političarka opredijeliti?
Neću se ni za koga opredijeliti. Predsjednik Republike, bez obzira kako se zvao, i Vlada i župani, načelnici i gradonačelnici koji su izabrani rade do posljednje minute svojega mandata. Tako i predsjednik Josipović, on je predsjednik i to će biti do zadnje minute mandata. Oni koji ga napadaju, njegovi protukandidati, moraju jasno i precizno artikulirati odgovore na sva važna i teška pitanja za Hrvatsku. Samo propitivanje domoljublja i hrvatstva, neće biti dovoljno jer je danas paradigma domoljublja pošteno i časno raditi. Ne lagati i ne varati.

Vidite li sebe u skorijoj budućnosti u EU Parlamentu?
To nikad nije bila moja ambicija. Ja sam vam “domaća puca!” Mene zanima hrvatska, domaća politika.

Održavate li kontakte sa predsjednikom Slovenije g. Borutom Pahorom?
Da! Mi smo prijatelji.

On je Vama prilikom potpisivanja pristupanja RH u EU “namignuo”. I to je bila jedna nesvakidašnja, ali vrlo šarmantna gesta u inače “strogom i ozbiljnom politikom svijetu”…
Nije samo to. Zagrlio me čvrsto. I to je bio lijep, emotivan trenutak. Posebno je emotivno bilo kad je gđa. Merkel došla i zagrlila me, držala me s obje ruke i rekla: Nikad nemoj zaboraviti to je tvoja priča! Tad sam se skoro rasplakala.

Imate li kakve kontakte sa gđom. Merkel?
Sada ne. Ali sam sigurna da će opet doći vrijeme kad ćemo piti kavu!

Recite nam: Pečete li doista tako fine gibanice, kako to Vaš sin kaže?
Da. Od njegove treće godine svake subote i malo je bilo subota da smo to preskočili. To je postao sinonim doma.

Do kojih vrijednosti ste osobito držali u životu, a prenijeli ste ih na svojeg sina?
O kojima sam već govorila: hrabrost, nepokolebljivost, ustrajnost, radišnost. Upornost. To može biti i nagrada i teret ako gurate gore od Sizifa.

Jeste li doista tako u privatnom životu duhoviti kako se priča? Pa, vi ste kazali kao komentar na Karamarkove Facebook prijatelje: “Tko ne lajka, jadna mu majka!”…
Kažu da jesam. Ali ja to ne mogu tvrditi sama o sebi.

Žalite za nečim u profesionalnom životu? I kako se nosite sa činjenicom da ste nas uveli, odnosno, vratili u Europu, a nakon toga ste bili izbačeni iz HDZ-a?
Slikala: Marta FiolićRekla sam već ono što je za mene bilo poražavajuće u tom kafkijanskom procesu jest da mi ništa od onoga što sam napravila nije bila olakotna okolnost da bilo tko od mojih bivših kolega i prijatelja kaže jednu dobru, javnu riječ za mene! Kao da nikada nisam postojala, oni su me izbrisali i zaboravili. Ja sam uglavnom, gotovo svima oprostila i zatvorila tu knjigu. Što znači da sam i njih zatvorila u tu knjigu.

Biste li što mijenjali u svojem bivšem premijerskom mandatu? Ili ništa ne biste mijenjali?
Samo jednu stvar. Kad sam pristala, nakon odlaska Sanadera, samo sam trebala jednu stvar drugačije napraviti: Predložiti baš svoju Vladu. Nove ljude.

Tko, dakle, Vama nije dao da završite svoju “krumpirovu salatu” na političkoj sceni?
Ja sam se tada slikovito izrazila jer su mi iz oporbe dobacivali: Dobila si vrući krumpir i sad nećeš znati što ćeš s njim?! A ja sam na to odgovorila slikovito: Da, dobila sam vrući krumpir, pa ću ga oguliti i napraviti krumpir salatu.

Uz put, kako pravite krumpir salatu?
Skuham krumpir u ljusci za razliku od moje mame, koja krumpir oguli i onda napravi vodenu krumpir salatu. Znači, skuham krumpir u ljusci. Ne smije se prekuhati,pa ga ogulim. Volim kad ima mladog luka stavim i sitno izrezana zelena pera, dobro posolim, jer volim pune okuse. Ne volim kad je malo slano, malo kiselo. Stavim jabučnoga octa, stavim maslinovog ulja, rado stavim i bučinog ulja. Krumpir mora biti topao da upije. Ocat malo razrijedim vodom. A ocat, vodu i ulje sa strane posebno pomiješam.

 

Evo, prošli ste i taj test . Tako su radile “stare gazdarice”! – moj komentar.
Je, je. Tu moja mama tumači da je tako moja baka pripremala. – J.K.
Je, je. Vi tak slažete kako je slagala moja varaždinska baka. Idemo generacijskim redoslijedom. – moj komentar.
A znate, koliko ljudi zapravo ne zna složiti krumpir salatu? To je nevjerojatno. – J.K.

.

Žalite li čime u životu? Ili je Vaš moto u životu: “Sutra je novi dan!”
Tako je. Što bi rekla Scarlet O’hara! Sutra je novi dan, da. Ja sam umjereni optimist i umjereni pesimist.

Hoćemo li Vas moguće vidjeti u nekoj novoj stranci kao članicu? Ili…?
Ovo – “ILI!” Ali ćemo vidjeti što će biti?!

Tko (OVO) ne lajka, jadna mu majka!

 

Intervjuirala: urednica portala ZMUSK,
novinarka Gordana Igrec

Fotografirala: Marta Fiolić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s