… Jasminkom Domaš (20.04.’15.)

Nadam se da za sve nas postoji i svijet budućnosti!

Ponedjeljkom na kavi sa…
umirovljenom novinarkom, predavačicom i spisateljicom
mr.sc. Jasminkom Domaš

“Moj um i moje srce ne žive u svađi nego u dobrodošloj suradnji!”, tako je nekako započela naše razgovore Ponedjeljkom na kavi sa… mr.sc. i novinarka u mirovini Jasminka Domaš. Dugo sam i kao “kruh naš nasušnji” čekala nekoga tko će iskreno izreći ovu rečenicu u ovako kaotičnom svijetu i ovakvom svijetu prepunom polemosa i vođenja stvarnog i retoričkog rata, mržnje i ostrašćenosti… Jednako sam tako dugo čekala takvu izjavu kao i tako “nježnu knjigu” kako je knjigu Dan po dan opisala jedna čitateljica.

Povod za razgovor uz kavu za portal ZMUSK sa, u svakom pogledu osebujnom predavačicom religijske kulture, novinarkom, pjesnikinjom i književnicom iza koje je poveći broj vrlo zanimljivih i vrijednih djela: od romana do poezije i duhovne literature mogli smo potražiti u nedavno svečano predstavljenoj knjizi Dan po dan u Hrvatsko-izraelskom društvu u Zagrebu. No, mi smo “išli korak dalje” i zajedno sa mr.sc. Jasminkom Domaš koja se usudi biti žena, spisateljica, Židovka, intelektualka, estetizirana, posebno u svojem stilu odijevanjem, jednom riječju “koja se ovdje u ovakvoj sredini usudi: “Biti svoja”, govorili smo o mnogim problemima koji ne tište samo (na žalost) malobrojnu zajednicu Židova u Hrvatskoj, nego i o problemima današnjeg, suvremenog svijeta i čovjeka, o njezinu spisateljskom radu i angažmanu, o “odrađivanju prošlosti na ovim prostorima”, o sadašnjosti i o tome “ima li uopće naš ljudski rod sa svim svojim pogreškama, razlikama, zajedničkim točkama” i “pravo na neku bolju budućnost”, a sve to u povodu dana sjećanja na proboj iz zloglasnog logora smrti Jasenovca koji se obilježava upravo ovih dana. I koji stoji kao mrlja na našoj prošlosti i kao opomena za buduća pokoljenja.

Ovih dana u Zagrebu je svečano predstavljena Vaša nova knjiga Dan po dan. O čemu ona govori?
Knjiga eseja iz židovske religije Dan po dan na nov način čitatelja upoznaje sa židovskom duhovnosti. Naime, sve što se odnosi na Petoknjižje, Talmud ili rabinsku literaturu inkorporirala sam u život čovjeka današnjice. Tako da je knjiga namijenjena ne samo pripadnicima jedne religije nego svima. Vrlo zanimljivu opasku poslala mi je jedna čitateljica koja je konstatirala da je „knjiga nježna“. To me je potaknulo na razmišljanje kako neprekidno živimo u katastrofičnom svijetu u kojem se događaju potresi, padaju avioni, ljudi umiru od gladi i u poplavama, priroda je sve zagađenija i uz sve to stalno se govori o mogućem Trećem svjetskom ratu i apokaliptičnom vremenu. Moramo se upitati, gdje je tu optimizam, spasenje, djelovanje, razum?

Da, moja knjiga Dan po dan ne prijeti ljudskom biću, ona mu pokazuje moguće razrješenje i tako biva nadom i utjehom, ali njome nastojim proširit i znanje o židovskom učenju koje je dio europske i svjetske civilizacije. Možda je to i vrlo konkretan doprinos i poticaj međureligijskom dijalogu u Hrvatskoj. Voljela bih da netko napiše sličnom metodologijom knjigu iz kršćanstva, budizma, vedantizma… Nadam se da hoće.

Radili ste dokumentarna svjedočenja sa Židovima koji su preživjeli razdoblje Holokausta?
Tri godine radila sam svakodnevno za američku zakladu Vizualna povijest – preživjeli svjedoci Holokausta, koju je utemeljio Steven Spielberg. U Hrvatskoj pa i cijelom svijetu sve je manje izravnih svjedoka pokušaja uništenja židovskog naroda i to na jedan strašan, sustavan način kakav je prije toga bio nepoznat. Smeta me kad se olako kaže za neka stradanja ljudi, premda duboko žalim svaku žrtvu, „to je Holokaust“ – jer nije, on je neusporediv po načinu provedbe i žrtvama. Mislim da u svojoj svijesti ni danas nitko ne može do kraja zamisliti, da je u Holokaustu ubijeno šest milijuna Židova, a to uključuje i smrt, ubojstvo milijun i pol židovske djece. Dakle, ako je samo o djeci riječ, to je jedan grad s više stanovnika nego što ih ima Zagreb danas.

Niz je tragičnih sudbina stradalnika, oni nisu broj, nego ljudi kao Vi i ja sa svojim sudbinama.
Pamtim riječi dr. Borisa Brauna koji je kao mladić iz Đurđevca bio doveden u Zagreb i zatvoren na Savskoj cesti u Zagrebu, jer je tu u blizini željeznička pruga kojom su zatočenici od strane ustaške vlasti trpani u vagone i transportirani u logore smrti. On je već čuo i znao za strahote u logoru Jasenovac i kad je ušao u vagon samo je u sebi molio: “Ne daj Bože da idem u Jasenovac. Ali vlak nije tamo stao u Jasenovcu nego u logoru Auschwitz.“

Kako se pripadnici židovskog naroda i njihovi potomci sedamdeset godina od završetka Drugog svjetskog rata nose s posljedicama Holokausta?
U temeljima židovske vjere je misao i učenje da nesreću treba dočekati na nogama ma koliko bilo teško. Holokaust je prisutan u obiteljskoj memoriji, jer teško se može naći židovska obitelj u kojoj netko u tom razdoblju uništenja nije bio ubijen, prognan, kome nisu oduzeta sva građanska i ljudska prava. Reći ću i ovo, najdragocjeniji savjet koji sam dobila u životu bio je od jednog čovjeka koji je preživio Holokaust i glasio je: “Misli unaprijed“. Dakle, misli svojom glavom, trudi se izabrati pravi put, put koji te vodi u život,a ne u smrt. Ne primaj olako parole, izjave političara, treba biti obrazovan da bi se znalo procijeniti. Jer ono što se danas nekome čini korisno već sutra može biti na štetu.

Kako Hrvatska odrađuje svoj dio ustaške prošlosti?
Ima tu još puno dvojbi, zakona koji su dobri,ali se sporo provode ili ne provode, govora mržnje i pokušaja revidiranja prošlosti. Cijela Hrvatska primjerice godinama trpi stigmu srama zbog jednog dijela navijača koji misle da su heroji domoljubi ako primjerice na stadionu viču:“Za dom spremni“. Drugi primjer, na sajmu antikviteta na Britancu čovjek koji prodaje nacističko znakovlje hvali se dobrom zaradom. Nedavno sam bila zaprepaštena kad mi je jedna odrasla osoba, što bi se reklo dobrog građanskog odgoja počela govoriti neke citate iz Cionskih mudraca,knjige koja se u Hrvatskoj prodaje bez predgovora i objašnjenja. Pa onda ljudi misle da je ono što piše u tom djelu istina o Židovima. Tako predrasude nastavljaju živjeti. Pogledajte samo blogove, portale, što se sve valja po internetu? Odmah vam postaje jasno da antisemitizam nije stvar prošlosti. Posebice kad se zarati u Gazi onda se vidi koliko je jak antisemitizam ne samo u Hrvatskoj nego u Europi i šire.

Jača li antisemitizam u Europi?
Antisemitizam se desetljećima vezivao uz radikalnu desnicu no danas je što se tog segmenta tiče,mnogo gore stanje unutar europske ljevice koja protuizraelizam pokušava zamotati u antisemitizam, no ljudi uglavnom razmišljaju, ako razmišljaju, u šablonama. I vjerovati da je antisemitizam nestao s europskog tla bilo bi suviše naivno. Korijeni antisemitizma su duboki i jaki. Treba se samo upitati i istražiti zašto Židovi u sve većem broju napuštaju Francusku ? Biti Židov podrazumijeva istodobno pripadnost židovskom narodu i vjeri. Na taj način olakšana je među ostalim, i integracija useljenika u Izrael.

Bliži se dan proboja zatočenika iz logora Jasenovac ? Je li to samo deklarativna manifestacija?
Među onima koji redovito dolaze na tu manifestaciju veliki je broj starijih osoba čiji su rođaci, najmiliji, tu ubijeni. Za njih je to tužna povorka sjećanja na nevine žrtve. Smatram da je važno doći na komemoraciju u Jasenovac, ubojice i zločince nazvati njihovim imenom, ali dati i nadu mlađem naraštaju da se mogu izboriti za bolji i pravedniji svijet. Možda se pitate po čemu je Židov Židov? Po tome što ima nade i onda kada je nema !

Je li točna tvrdnja Hanne Arendt kako je „antifašizam borba protiv nacizma, ali ne i komunistička vlast“?
Hanna je u mnogo čemu u pravu, no uzmimo Hrvatsku za primjer u kojoj mnogi antifašizam miješaju sa sustavom totalitarizma nakon 1945. Pa onda sasvim pogrešno u isti koš meću što treba i ne treba. Obrazovanje je silno važno, nažalost statistika pokazuje prilično porazne rezultate. Lijenost i glupost često idu ruku pod ruku pa onda zabrazde u glibu ludosti.

Jesu li pripadnici židovskog naroda spremni prihvatiti ispriku za zlodjela nad njima ?
Isprika? Ona je dobrodošla, ako je iskrena, ako u njoj ima pokajanja i odlučnosti da se ono što je bilo loše i nepravedno više ne ponovi. No u tom kontekstu oprost, moram istaknuti uvijek je bio i bit će, ne kolektivan nego individualan čin. Pripadnici židovskog naroda mogu naravno prihvatiti ispriku, ali to nije dovoljno. Treba pokazati i na druge načine da ustaška i nacistička prošlost nemaju mjesto u sadašnjosti.

Napisali ste vrlo mnogo knjiga. Što je za Vas pisanje, imali li u njemu ženskog pisma?
Pisanje je nerazdvojan dio mog života, način na koji izražavam svoju osobnost, način mog dijalogiziranja sa svijetom u kojem živim. I kao što netko provede u uredu ili tvornici dnevno priličan broj sati tako i ja gotovo dnevno provedem znatan broj sati u pisanju.

Žensko pismo?
Ne treba od toga bježati, još manje ga omalovažavati, jer svijet žene, to će vam reći i ultraortodoksni rabini, duhovniji je, suptilniji od svijeta muškarca. Ja nikada nisam bježala ni ne bježim od činjenice da sam žena. Ako se to odražava u mojem stilu pisanja, načinu opažanja, tim bolje. Budući da ne pišem samo romane ili poeziju nego i stručne knjige iz judaizma, onda mogu kazati da moj um i moje srce ne žive u svađi nego u dobrodošloj suradnji.

Pripremate li nešto novo ?
Voljela bih objaviti svoju novu zbirku duhovne poezije, jer pjesme pišem stalno bez obzira da li radim na nekom romanu, znanstvenom radu, istraživanju, jer poezija je za mene dodir s najdubljom razinom jastva.

Posljednjih desetak godina radila sam na monografiji Glasovi, sjećanja, život, prilog istraživanju povijesti židovskih obitelji. Ogroman posao, velik trud, na sakupljanju dokumentarne građe. Zahvaljujući mnogima koji su mi tu nesebično pomogli taj rad bliži se završetku. Kada mi je bilo najteže, uvijek sam mislila samo jedno: “Važno je sva ta sjećanja oteti zaboravu“. Uostalom, Židovi su narod knjige i ta monografija za mnoge će biti otkriće, suočavanje sa svijetom prošlosti,ali i sadašnjosti.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s