… Mariom Jembrihom (16.03.’15.)

Kajkavski i njegvi zvirni govorniki su specijalni jer govore jednim od najstarijih evropskih jezika, od kojeg se ni treba norca delati i metati ga v kontekst Dudeka, jer je kajkavski mehki govor kakšnim nišće drugi ne govori v Hrvatskoj niti vu Evropi!

Ponedjeljkom na kavi sa… magistrom društveno-ekonomskih znanosti
Mariom Jembrihom, o kome o čemu, a mi o kajkavskom narječju

Početkom 2015. je Kajkavski književni jezik dobio internacionalni jezični kod kjv, te postao internacionalno priznati i poznati(ji). Radi se o književnom jeziku koji je bio zajednički svim Kajkavcima na području Zagrebečke biskupije od 16. do sredine 19. stoljeća, a uključuje i moderna djela Kajkavske književnosti od pisaca poput Ivana Gorana Kovačiča, Krleže i Frana Galoviča i Domjaniča. Kajkavski jezik je naravno stariji, no početkom Kajkavsko književnog jezika se smatra godina izdanja prve knjige – Decretuma Ivanušu Pergošiča 1574. Radi se o zakoniku koji je vrijedio na području Kajkavske regije tako dugo koliko je i Kajkavski bio jezik književnosti i uprave – do sredine 19. stoljeća. Bio je to sasvim dovoljan povod da uz šalicu kave, na mješavini standardnog štokavskog književnog jezika i materinjeg nam kajkavskog porazgovaramo o “lepom našem kaju” sa predsjednikom Udruge Kajkavska renesansa, internacionalnim projekt menagerom, mr.sc. Mariom Jembrihom.

Kada je osnovana Kajkavska renesansa?
Krajem 2012.

Gdje joj je središte?
V Međimorju.

S kojim ciljem je osnovana?
S ciljem promicanja kulturne raznolikosti i održivog razvoja društva, s posebnim fokusom na razvoju tradicionalne kajkavske kulture. Mi vidimo kulturu kao jedan od temelja društva, koja ima vrijednost sama po sebi, ali ima i ekonomsku-društvenu vrijednost.

Koliko članova broji i po kojem principu funkcionira? Kako se financira, tko joj je predsjednik i sl?

Za sad imamo 5 članova koji svi imaju internacionalno iskustvo i to često iz vodećih svjetskih korporacija/organizacija, te su eksperti u svojem području. To nam omogućuje da djelujemo na internacionalnom nivou izvrsnosti, na eficijentni način kak djeluju i vodeće svjetske organizacije. Vjerojatno smo jedina non-profit udruga u Hrvatskoj koja tako djeluje jer se drugi ako uopće imaju iskustvo djelovanja na takvom nivou, u Hrvatskoj angažiraju u for-profit sektoru. Predsjednik udruge je Mario Jembrih.

Što se to dogodilo sa kajkavskim dijalektom prije koji tjedan? Je li doista postao standardnim jezikom?
Na koji kajkavski dijalekt mislite? Međimurski, Turopoljski, Moslavački, Goranski ili neki drugi? S njima se nije ništa dogodilo.

Početkom 2015. je Kajkavski književni jezik konačno dobio internacionalni jezični kodkjv, te postao internacionalno priznati i poznati(ji). Radi se o književnom jeziku koji je bio zajednički svim Kajkavcima na području Zagrebačke biskupije od 16. do sredine 19. stoljeća, a uključuje i moderna djela Kajkavske književnosti od pisaca poput Ivana Gorana Kovačiča, Krleže i Frana Galoviča i Domjaniča. Kajkavski jezik je naravno stariji, no početkom Kajkavsko književnog jezika se smatra godina izdanja prve knjige – Decretuma Ivanušu Pergošiča 1574. Radi se o zakoniku koji je vrijedio na području Kajkavske regije tako dugo koliko je i Kajkavski bio jezik književnosti i uprave – do sredine 19. stoljeća.

Treba li po vašem mišljenju uvesti sva tri dijalekta u škole kao zaseban premet ili je dovoljno kajkavski u ovom slučaju već zastupljen u predmetu hrvatske književnosti?
Svakako treba više vrednovati Kajkavski književni jezik kao važno nematerijalno kulturno nasljeđe Kajkavaca, Hrvatske te kao i evropsko nasljeđe, jer književnost na Kajkavskom književnom možete naći i Nacionalnim bibliotekama od Zagreba, Budimpešte, Beča, Ljubljane, Rima i Njemačke. U njima nećete naći previše Dubrovačke književnosti, al hoćete Kajkavske, znači to nas povezuje s Evropom od nekada.

Tko je prema Vašem sudu najbolji kajkavski pisac u našoj književnosti?
Jako mi se vide pjesme Ivana Gorana Kovačiča na njegovom materinjskom kajkavskom, on je možda i najjači kajkavski pjesnik. Krleža odskače svojim vizionarskim Baladama koje su uvijek aktualne.

Kako ocjenjujete jezik Balada Petrice Kerempuha, Miroslava Krleže?
Radi se o autentičnom Kajkavskom književnom jeziku, moderniziranom i s puno pjesničke slobode te s specifično Krležinoj snagi izražaja.

Ne gubi li, naime, kajkavski dijalekt ako je u pisanom obliku ili u pismenoj korespondenciji ili u eteru u medijima na svojoj autentičnosti, na svojoj prisnosti…? To je govor koji šmajhla, miluje i kojim se tepa, a ne govori na TV-u ili u javnosti?
Je Kajkavski je mehki govor, pa je to često predmet ruganja južnih Hrvata, koji govore agresivniji novoštokavski. Po toj svojoj mehkoči (ali i ne samo po njoj) kajkavski jezik ima veze s slovačkim, češkim pa i ruskim. Kao i ti jezici sačuvao je tradicionalne slavenske deminutive i hipokristike koji završavlju na -ek ili -ec na morfološkom nivou, a na pragmatičnoj razini se kroz te oblike izražava osječaj dragosti i privrženosti, to je nešto što novoštokavski, znači i standardni hrvatski nema.

Gubi li, naime, naša urbana zagrebačka ili varaždinska kajkavština?
Gubi se. Ljudi se večinom orijentiraju prema jeziku prestiža, a to je ono što nam se servira kroz javne tiskane i vizualne medije. Tamo Kajkavskoga jezika uopče nema, osim ponekad na radiju, ali HTV, i vodeče dnevne novine poput Jutarnjega, Večernjega nemaju Kajkavski, a nemaju ga ni regionalne kajkavske novine, izvan ponekad stereotipnih “Dudekovskih” okvira.

No, od kojih je jezika “načinjen” kajkavski? Ima, naime, puno germanizama, rusizama, mađarskih riječi i sl? Geneza kajkavskog?
Kajkavci su kak smo već rekli “mehki” v svojem pristupu, u duši kajkavskoga nije vika, pa se prigađavaju drugima. Ta prilagodba je i sčuvala i razvila Kajkavski jezik više od 1000 godina, te je on asimilirao jezike elita kroz ta vremena – latinski, germanski, mađarski. No svaki jezik nastaje u interakciji s jezicima s kojima je u kontaktu. Kajkavski ipak ima nešto više germanizama nego Slovenski. To znači da su kajkavci spremni iči s vremenom. U svojoj komunikaciji s vodečim svjetskim lingvistima saznamo sam da se govor koji će se kasnije razviti u kajkavski možemo odrediti od susjednih govora (Slovenski, Čakavski) do oko 900. godine. To znači da su najraniji korijeni Kajkavskog u 9. stoljeću, a to se pokriva i s onašnjom pra-kajkavskom državom kneza Ljudevita koja je pokrivala područje kasnije Zagrebečke biskupije. Znači tu imamo jedan kulturni kontinuitet.

Koji su planovi Kajkavske renesanse za ubuduće?
Daljnji rad na Kajkavskom kroz Nove Medije te daljnji visoko vidljivi projekte koji stvaraju pozitivnu razliku u društvu.

Koja Vam je najdraža pjesma na kajkavskom?
Ima ih puno. Povezani sam s Međimorjem pa tak imam rada međimorske pjesme, koje izvode Gusti Dragsar, Teta Liza ali i novije izvedbe od Cinkuša i Branimira Štulića. Volim i pjesme bednjanskih Kavalira. Postoji CD Lado Elektro na kojem su elektronske izvedbe Međimurskih pjesama. To je nešto fantastično, jer međimurske pjesme su često u arhaičnoj pentatonskoj ljestvici, ali su očito bezvremenske jer se daju izvesti u bilo kojem obliku a da ne izgube svoju dušu.

Kak Vi doma pripovedate? Urbani ili “ruralni” kajkavski?
Kajkavski. Kajkavski književni jezik se zadržal i v denešnjem govornem Kajkavskom, makar se puno rieči zgubilo, rečemo z humanističkih znanosti. Pa se trudim navčiti se te rieči z Riečnika Kajkavskoga književnoga jezika, šteroga izdaje Institut za Hrvtski jezik i jezikoslovlje. Govorim i svakodnevno se služim s 4 stranjska jezika pa mi je nornalno da se vučim i svoj materinjski.

Kaj nije kajkavski malo “hoh i nobel” jezik, po Vama?
Kajkavski i njegvi zvirni govorniki su specijalni jer govore jednim od najstarijih evropskih jezika, i to bi se trebalo honorirati, umjesto da ih se uči pozabiti ga, kao što to rade hrvatske institucije.

Zakaj drugi narodi koji pri nama živiju tak lako počnu pripovedati po kajkavski? Kaj Vi o tome mislite?
Kajkavski je simpatični, slatki jezik. No v zadnje vrieme -zadnjih 50 let – se Kajkavski več gubi neg kaj drugi počnu govoriti na njem.

Ispričajte nam za kraj neku svoju posljednju dogodovštinu iz života na kajkavskom i napišite prevedene kajkavske riječi (mali rječnik sa strane. Prvo riječ na kajkavskom, pa prijevod)

Kak se služim kajkavskim i u Zagrebu u štacunima (trgovinama) ili u taksiju ako nije baš zagrebački taksist, znaju me pitati da li sam iz Slovenije. Nekad me to ljuti jer je to nekakav “neutralni” Kajkavski, dosta razumljiv i nekajkavskom štokavskom govorniku, a u Zagrebu Kajkavski isto ima tradiciju i može se čuti barem na placu ili još od ponekog originalnog Purgera. Svejedno to je taj društveni pritisak kojim se pokušava Kajkavski maknuti iz javne upotrebe, te pokazuje koliko su Kajkavci vidljivi u društvu. Znači znaju za Slovence, ali ne znaju za Kajkavce koji žive u Hrvatskoj!? To je vrhunac igorancije, ali i posljedica kulturne politike hrvatskih ministarstva te javnog komunikacijskog sisteme poput HTV-a.

Na drugu stranu štokavci sami se ne drže standardnog štokavskog ni u javnoj medijskoj komunikaciji, gdje bi se trebalo držati, barem autori članaka, nego govore i pišu na jednom od štokavskih dijalekata, pa se čovjek pita čemu nam onda treba štokavski standard ak se nitko njega ne drži?
Možda bi bilo bolje da Hrvatska opet prejde na Kajkavski jezik, barem bi imala jedan originalni jezik, što s današnjim novoštokavskim standardom nije slučaj – novoštokavski se govori i u Bosni, i Crnoj Gori i u Srbiji, dakako u drugačijim varijantama, no razlike su često manje od razlika među pojedinim kajkavskim dijalektima!

štacun – trgovina

vre – već

več – više

vendar – ipak

den – dan

denes – danas

včera – jučer

zutra – sutra

dečec – dječak

oblok – prozor

jezero – tisuću

očale – naočale

biciklin – bicikl

gda – kada

kam – kamo

naluknuti se – proviriti

navrnuti – svratiti

vučiti se – učiti

genuti – krenuti

dešč – kiša

megla – magla

iti – ići

pojti – krenuti

bežati – trčati

šterčati – od/skakati

morti (morebiti) – možda

ja bum išel – ja ću ići

Što je, međutim, sa “specifičnim bednjanskim dijalektom”? Malo nam nešto napišite po “bednjanski”.
Šterči šterči moulo – kajkavski književni šterči šterči mala. Evo ipak nije tak strašno barem za Kajkavce koji nisu Bednjanci. Šterčati znači od/skakati.

Zašto se Međimurci i Zagorci u javnosti ne trpe?
Morti jer se dobil dojem da su Međimurci nekak več sami za se. To ima i dobre stvari jer su sam tak uspeli sčuvati prastaru, več neg jezeroletnu tradiciju – pentatonske pesme, arhaične drvene maske “Štrki i Čaplje”, raspela na križanjima se još zovu “križna drieva”, što nam pookazuje na slavensku tradiciju štovanja drva uz križanja(poznatu iz etnoloških istraživanja), imaju najvekše Vincekovo..To sve nije bilo lehko zadržati. No nije istina da Međimorci i Zagorci ne kooperiraju. Jen od najvažneših riečniki Kajkavskoga književnoga jezika, Kajkavsko-Latinski riečnik su napravili Zagorec Jambrešič i Međimorec Sušnik. Štrigovčanin Berke je pak bil plebanuš v Mariji Bistrici i napisal je delo “Kinč osebujni”, štero se prošlo ljeto izvađalo v Zagorju. A Zagorski i Međimurski dijalekt spadaju u istu govornu skupinu prema Stjepanu Ivšiču koji je dokazao jedinstvo svih Kajkavskih dijalekata u svom epohalnom djelu “Jezik Hrvata kajkavaca” 1936.

Hoće li kajkavski izumrijeti? Ili barem na žalost bednajnski? Ili će živjeti iz generacije u generaciju?
Kajkavski neće izumrijeti, ima prejaku tradiciju, on se gubio zadnjih godina, no danas se djeca više zanimaju za svoje korijene, otkrivaju da je važno biti autentičan, te se zanimaju i za Kajkavski jezik i kulturu. Kajkavski ima preveliko značenje za Kajkavce i Hrvatsku da bi nestao. Lokalni govori slabe jer se ne uči Kajkavski književni jezik, ili barem temelji kajkavskoga zajednički svim kajkavskim govorima, nego se u društvu stvara privid o mnogim nepovazanim “zavičajnim jezicima”. No nijedan kajkavski dijalekt nije nastao sam za sebe, nego je nastao unutar Kajkavskog jezika, koji se kroz dijalekte diferencirao.

Tko je sve od kajkavaca bio se proslavio kroz povijest i u kojim područjima života? Dakle, slavni kajkavci i njihove zasluge?
Knez Ljudevit, Knez Braslav, Stjepan Radič, Josip Broz Tito, Franjo Tuđman, Vatroslav Jagić, Miroslav Krleža, istraživač Ferdinand Konščak, svjetski poznati Kajkavski slikari naive 20. stoljeća, koji su izrasli iz kajkavske spiritualne tradicije zadružnoga društva i odnosa prema svijetu.

Je to istina da se samo kajkavci znaju gospodski ophoditi i ponašati?Primjerice: Ljubim ruke, milostiva, lepo prosim, hvaljen budi Gospon Bog i sl?!
Je al za to su im se Štokavci rugali, kojima je takav način ophođenja bio stran, pa je dosta toga danas nestalo no nešto još postoji, npr još danas možete u kajkavskom kraju čuti u krčmi pozdrav “Bog dej” dok se v štokavskim krčamama više čuje “Di si **bo te”. To je ta kulturalna i tradicijska razlika, koja se oslikava i u književnosti – književnost na kajkavskom književnom jeziku je često duhovne i religijske prirode, a štokavska je pak više svjetovna i odmaknuta od spiritualnosti.

Od kajkavskog pozdrava “Bog dej” je nastala skraćena varijanta “bog/bok” u Sjevernoj Hrvatskoj.

Fala lepa sima kaj su ovo razmeli, a oni kaj nisu, nek si kajkavskoga rečnika zemeju i lepo se preporučamo da se taj naš materinji jezik, tak mili, topli i domaći i oni malo nafčiju, a ne samo od njega norca i Dudeka delaju! Mi kajkavci smo dobri kak kruh, ali bogme “Dudeki nismo”! Vaš, ZMUSK!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s