… Milanom Sijerkovićem (02.12.’13.)

Intervju s mr. meteorologije, Milanom Sijerkovićem,
ovogodišnjim “laureatom” Interlibera

Hoće li Sibir postati žitnica, a nas dočekati ledeno doba?!

“Sveta Kata, snijeg na vrata. Ili, ako guska za Martinje po ledu plazi, na Božić po blatu gazi”, a “ako se o Barbari na oranicama vidi zimski mraz takav će biti cijeli zimski čas”, takvim su pučkim uzrečicama sve do 2000. godine na prvom programu HRT-a završavale vremenske prognoze mr.ing.meteorologije, Milana Sijerkovića. Nakon toga legendarni meteorolog Milan Sijerković otišao je u zasluženu mirovinu, a danas u svojim “zlatnim godinama” još uvijek “vedri i oblači” na TV Novoj, barem jednom tjedno. Poslije njega na HRT su došli “neki novi klinci” poput Zorana Vakule, učenika sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta mr. Sijerkovića. No i njega kao i sve ostale  Sijerkovićeve učenike, sve od reda “poznate face” rado ponovno gledamo na našim malim ekranima. Uz to što su se promijenila lica, stari bi rekli i “vremena su se promijenila”.

A upravo o mijenama vremena, ali onima klimatološke i meteorološke naravi vodili smo razgovor sa mr.ing. Milanom Sijerkovićem. Iako nas je i sam mr. ing. Sijerković u razgovoru za naš portal Zrnca mudrosti uz šalicu kave s vremena na vrijeme znao podsjetiti “kako bi on radije govorio o tome kako provodi umirovljeničke dane” nego li o globalnom zatopljenju, otapanju ledenjaka, uzrocima poplava, mogućim scenarijima ledenog doba ili potapljanju dalmatinskih gradova i sličnih “libreta” za koje smo i mi sami odgovorni, pa ne čudi što se onda i sami tu i tamo “kad nam voda dođe do grla” isprepadamo na smrt snatreći krajnje posljedice koje su neki za ovih ne tako davnih poplava dobro osjetili i na vlastitoj koži.

Unatoč svemu, mr.ing. Milan Sijerković odlično se nosi s godinama, srdačno i iskreno progovara o danima svojeg djetinjstva provedenima uz more u Boki Kotorskoj, o obitelji iz koje potječe, kao i o tome odakle je “pokupio” sklonost k pučkoj meteorologiji, ali i rado “savjetuje” svoje vršnjake kako da što smislenije i sadržajnije provode svoje umirovljeničke dane unatoč mizernim mirovinama, pa i socijalnoj isključivosti. Zahvaljujući životnim okolnostima mr.ing. Sijerković sve to je i u poznoj dobi uspio izbjeći, a oni koji ga gledaju jednom tjedno na vremenskoj prognozi TV Nove morat će priznati da ovog meteorologa nije “načeo zub vremena”. Jedino ga sijeda kosa izdaje. Sve ostalo kao da je stalo tamo negdje 1968. godine kada je uostalom i sve oko službene vremenske prognoze na malim ekranima u Hrvatskoj sa meteorologom Milanom Sijerkovićem i započelo. I da ne zaboravimo ono najbitnije, a sa čime smo najvjerojatnije trebali početi naš intervju sa mr. Sijerkovićem. Ovogodišnje lovorike na Interliberu je požnjeo niti manje niti više nego mr. Milan Sijerković, jer on nekako više samozatajno za sebe i za svoje unuke, pa potom i za svu djecu piše priče za djecu o oblacima ciriusima i onim drugima koji donose kišu, sunce, vjetrove i sad još, pa malo i …snijeg!

Rođeni ste u Boki Kotarskoj u Crnoj Gori, iz kakve obitelji potječete?
Moja obitelj je bila ribarska. Tako da sam ja od malena bio orijentiran prema moru. Naravno to vodi određenim posljedicama odvajkada. Volim more i sve što je povezano s njime.

Kakvo vas uspomene vežu uz djetinjstvo?
Ne mogu reći da sam  imao osobito sretno djetinjstvo. Ne iz obiteljskih razloga toliko, koliko su to ipak bile poratne godine kad se prilično oskudno živjelo, ali i kao svako djetinjstvo ostalo je puno lijepih uspomena, druženja s drugom djecom i slično. Uglavnom su uspomene vezane uz sve ono što djeca koja rastu uz more pamte.

Što vas je potaknulo na studij meteorologije i kad ste stigli u Zagreb?
Nije bio neki osobit razlog. Osim što je meteorologija znanost koja se bavi prirodnim procesima. Ja sam čini se upravo u svojem djetinjstvu prilikom ribarenje i njegove ovisnosti o vremenu želio saznati više nego što obični ljudi znaju. I susretao sam se tada sa osoba iz tog kraja koji su bili pravi mali mudraci svojeg kraja i znali su proricati vrijeme. I tako da se vjerojatno to složilo na taj način da sam poželio studirati meteorologiju. A kada sam bio u tadašnjoj vojsci, bio sam u ratnoj mornarici i sprijateljio sam se sa mladićem iz Zagreba s područja Bijenika koji mi je obećao da će mi naći stan u blizini kod svojih rođaka. I to naše prijateljstvo iz vojničkih dana bilo je razlogom što sam 1956. došao na studij u Zagreb.

Vaše prvo radno mjesto?
Ja sam prvo radio u Titogradu, jer sam bio stipendist Crne Gore. Tamo sam bio dvije godine i potom sam ugrabio priliku da dođem u Zagreb u Hidrometeorološki zavod.

A kako ste dospjeli na male ekrane?
To je vjerojatno bilo slučajno. Bilo je to razdoblje kad je televizija počela pokazivati veće zanimanje za meteorologiju. Bile su vjerojatno i neke ankete koje su pokazivale interes za vremenske prognoze. Tadašnje prognostičare je predvodio inžinjer, moj prijatelj koji više nije živ, Tomislav Vučetić, a bio je još i kolega Ivo Rupnik i ja.  I to su bili prvi televizijski meteorolozi. Bila je to 1968. godina.

Znači već 42 godine “vedrite i oblačite” na televiziji?!
Pa, ne bih baš tako rekao, ali najavljujem vedro i oblačno vrijeme.

Zašto ste i kada ste sa HTV otišli na TV Novu?
Ja sam na HTV-u bio sve do svojeg umirovljenja. Ja sam umirovljen oko 2000. godine. Još sam nakon toga nastupao samo još povremeno, doduše, u znanstvenim emisijama, ali sam se povukao jer sam smatrao da se moram povući zbog mlađih kolega. Tako sam se povukao na nekoliko godina dok me nije pozvala Iva Gačić sa TV Nove i ponudila mi nastup za tu televiziju. Dugo sam razmišljao, ali to je bila neka vrsta izazova i pristao sam pod uvjetom da nastupam jednom tjedno i to onako kako sam ja zamislio da to treba biti. Tako to traje već pet godina.

Odakle vaš interes za pučku meteorologiju?
Upravo je to dio priče u kojoj sam rekao da potječem iz ribarske obitelji. Događalo se često da smo se ribarskim brodićima uputili izvan zaljeva Boke Kotorske. Kako u to doba nije bilo meteoroloških izvještaja, ali je uvijek bio stariji čovjek koji se malo više razumio u vrijeme, pa smo se mi ravnali prema tome. Onda je počeo moj interes kako on to predviđa vrijeme. Što ne znači da se koji put nismo vraćali kući promočeni od oluje, ali Bože moj i ja sam kao službeni meteorolog i koji put” promočio” .

Je su li u tom kontekstu naši stari bili “meteoropati” i dobri vremenski prognostičari.? Znate, “probada me u križima bit će nevremena”…
Ja osobno nisam imao takvih sklonosti. I danas, iako sam u poodmaklim godinama nemam takvih tegoba u vezi s promjenama vremena. Nije mi to bio poticaj za istraživanje nekih alternativnih mogućnosti prognoziranja vremena. Meteoropatija je bila dugo vremena prešućivana, zanemarivana. Suvremena znanost ima humanu meteorologiju koja istražuje odnos vremena i zdravlja tako da je sada priznata mogućnost da ljudi mogu osjetiti promjenu vremena. Ali naravno osim za osobne potrebe to nije nikakav temelj za prognoziranje vremena.

Koju zimu vi pamtite kao najhladniju, a ljeto – najtoplije?
Sjećam se ratnih zima kad sam bio dječak, između 1942. i ’45. godine gdje je pao snijeg i u Boki Kotorskoj, a kako nisam imao cipele išao sam i po snijegu bos u školu. Naravno da nam je bilo mrzlo. Znam inače više iz literature da je na ljeto 1950. godine u Zagrebu  izmjerena temperatura veća od 40 Celzijusa.

Kako vi komentirate ove obilate kiše i poplave koje su pogodile ove krajeve oko Jasenovca?
One su posljedice tekućih vremenskih prilika. Imali smo, naime, takvu situaciju da u dva kratka razdoblja zbog prisutnosti Sredozemne ciklone, a te ciklone su osobito kišonosne u našim krajevima, da su pale velike količine oborina i ciklone su upravo prolazile iznad Hrvatske, a i već prije toga je nekoliko dana bilo kiše tako da je tlo bilo natopljeno vodom i onda kad je palo iznimno velikih količina oborina tlo nije više moglo upijati u sebe, tako da je to jednostavno posljedica neuobičajenog vremena. To se događalo u rujnu koji nije osobito kišovit mjesec, čak štoviše on spada u jedan od suših mjeseci. Ali, Bože moj, kad mi govorimo o klimi nemojmo odmah ići na globalno zatopljenje i sve povezivati s time, jer kad bi gledali u natrag, našli bi puno slučajeva da je u rujnu bilo puno kiša, pa i poplava. To je opće, generalno gledajući, rezultat promjenjivosti klime. Tako da je i prije u prošlosti bilo slučajeva nekih mjeseci koji su odstupali od prosjeka. No, jedan od prognoza globalnog zatopljenja češće će se zamjećivati nekim iznimnim vremenskim događajem. Ili prekomjerne kiše ili suše ili prejake topline ili prejaka hladnoće. I stog gledišta ono je to kakva bi nam budućnost mogla izgledati! Tako da je to ono što nas može zabrinjavati!

Može li se u tom kontekstu reći da “čovjek žanje što je posijao?”. Odnosno, da priroda vraća čovjeku za sve što joj je on naudio?!
Slikovito rečeno – da. Ali, priroda nije osoba koja se može osvećivati, da vraća oko za oko ili zub za zub. Ali, naravno ako je čovjek poremetio neka prirodna zbivanja tako da se u tim novim okolnostima neki procesi jače ili češće pojavljuju nego prije onda može doći to da izgleda , zato što smo zagadili atmosferu, priroda nam se osvećuje tako što nam šalje češće kiše ili oluje ili suše.  Ako smo poremetili, a čovjek to čini uglavnom nesvjesno, neke prirodne procese, onda mogu i rezultati atmosferskih procesa biti drukčiji nego oni na koje smo mi navikli.

A staklenički plinovi?
Staklenički plinovi, to je jedan način onečišćavanja prirode. Jer je unošenja u atmosferu prije svega ugljičnog dioksida koji je najaktivniji staklenički plin, ali onda još i drugih plinova poput dušikovog monoksida, ozona, freona – posve umjetnih plinova. Jasno oni stvaraju učinke da jače upijaju Zemljino zračenje onda ga dijelom umjesto da ga propuštaju prema Svemiru kako se u normalnim okolnostima događa oni ga upijaju i onda ga dijelom ponovno vraćaju prema Zemljinoj površini i onda raste temperatura. Dakle, ti staklenički plinovi oni su jedan oblik onečišćavanja atmosfere. To je priličan problem, jer nije samo riječ koliko će nama biti toplije nego o mnogim drugim posljedicama počevši od otapanja Polarnog leda i slično

Što je, dakle, sa otapanjem ledenjaka?
To je apsolutno povezano s porastom temperature na Zemlji. Iako je takvih procesa bilo i prije. U Zemljinoj geološkoj povijesti bilo je razdoblja globalnog zatopljenja samo su oni bili uzrokovani nekim drugim razlozima nego što su sada. Sada je čovjekova nebriga faktor! Nekad su se u atmosferi događale takve okolnosti da je bilo razdoblja da je bilo povećane koncentracije stakleničkih plinova. A upravo kad je atmosfera posve normalna onda postoji staklenički učinak i zahvaljujući postojanju atmosfere i tih stakleničkih plinova, ali onih koji se po prirodi tamo nalaze, a ne koje je čovjek dostavio, ti staklenički plinovi čine da je temperatura na Zemljinoj površini oko 30-tak stupnjeva viša nego što bi bilo kad ne bi bilo atmosfere. Tako da umjesto prosječnih 15 stupnjeva koliko je sada srednja temperatura zraka pri Zemljinoj površini ako uzmete negdje 30 i nekoliko stupnjeva nižu temperaturu to je minus 15, bio bi svijet posve drukčiji da nema tog prirodnog stakleničkog učinka. Ali mi smo povećali taj učinak dodavanjem tih stakleničkih plinova  i onda je poremećena ravnoteža procesa na zemlji i sve nevolje koje slijede su posljedica toga.

Što je sa predviđanjima da bi zbog porasta razine Jadranskog mora neki naši priobalni gradovi mogli biti potopljeni?
To je hipoteza. Nisu pučka naklapanja. Činjenica da zbog porasta temperature povećava se volumen mora. Svako tijelo koje je toplije se širi. To je jedan razlog. Drugi je razlog što je otapanjem polarnog leda opet zbog povišene temperature, a temperatura  u ovom razdoblju globalnog zatopljenja najviše zatopljava upravo na polovima, a tamo su smješteni ledenjaci. Osim otapanja ledenjaka ne samo u vantropskim širinama, u planinama je to evidentno to se prati već stoljećima od malog ledenog doba njihovo postupno smanjivanje leda, ledene kore na polovima ili pokretnog leda na Sjevernom polu dočim još za sada nije opaženo neko pogoršanje stanje na Antarktiku. Onda dio te vode dospijeva u mora, to je jedan razlog dizanja razine mora, a drugi je razlog zbog porasta temperature širenje volumena mora tako da ako se tako nastavi postoje određene projekcije prema nekim modelima promjene klime – to su fizikalni modeli koji se onda matematički obrađuju koji pokazuje da bi došlo u 21. stoljeću do porasta razine mora više od pola metra. Prema nekim hipotezama, naravno ako bi došlo do nekih izvanrednih promjena pa bi došlo i do otapanja dijela Antarktičkog dijela onda i znatno više, ali kažem sve te hipoteze nisu dovoljno vjerojatne, pa ne bi trebalo na taj način govoriti koja će mjesta na našoj obali i u kojoj mjeri biti potopljena. Za sada izračuni pokazuju da bi porast razine mora bio manji od jednog metra.

Što je sa klimom na Zemlji općenito? Prijeti li nama ledeno doba ili kako se to u narodu govori da će Sibir postati žitnica, a topliji krajevi da će dobiti polarnu klimu?!
Promjene klime se prate iz dana u dan. Svjetske meteorološke organizacije su povezane. Ima sustav monitoringa vremena. Svakodnevno se samo na području Hrvatske za protekli dan izračunava kolika je bila temperatura koliko je bilo oborina i ti se podaci dostavljaju u odgovarajuća svjetska središta.  Promjena klime je bila odvajkada (ja bih upozorio one koje to zanima ja sam objavio u časopisu Meridijani o promjenama klime, a upravo sada u listopadskom broju je izašao članak o globalnom zatopljenju). Uglavnom ovo zatopljenje, zato se zove globalno što obuhvaća cijeli svijet, ono će imati vrlo nepovoljno djelovanje! Možda će negdje žitarice uspijevati gdje do sada nisu, možda će se negdje pojaviti obilje ribe koje do sad nije bilo ako te ribe vole hladnija mora, ali općenito gledajući bit će puno više nepovoljnih posljedica nego povoljnih, jer je naša infrastruktura u cijelom svijetu izrađena prema trenutačnoj klimi, počevši od jednog trivijalnog primjera: naše cijevi kanalizacije su izrađene tako da primaju ove sadašnje kiše, ali ako kiše budu obilnije naravno da će se kiše izlijevati. Ali i mnogi drugi sustavi počevši od toga da su neke tvornice izgrađene u blizini mora, ako se more podigne samo za pola metra trebat će ih preseljavati.
Dakle, bit će znatno više lošijih posljedica. Svijet ima tehničkih mogućnosti da neke od tih stvari riješi, ali ne i sve. Treba vremena da se neko bilje prilagodi drugim vremenskim uvjetima. Što ako naše zatopljenje ovdje nama donese tropsku malariju ili najezdu skakavaca ili komaraca? Što se može dogoditi! Sve su to neke stvari na koje određene društvene zajednice nisu spremne. Pitanje je da li će imati dovoljno vremena da budu spremne da takve nepovoljne vremenske posljedice dočekaju kako treba? Da ih otklone? Kod nas predviđanja idu u smjeru globalnog zatopljenja. No, prema nekim teorijama slijedeće ledeno doba bi moglo biti za slijedećih desetak tisuća godina, prema nekim astronomskim teorijama. Ili, ako se pređe neka određena granica mogući su neki procesi koji su nesagledivi! U svakom slučaju : dovoljno je razloga da čovjek malo više posveti pozornost na koji način se vlada prema prirodi! I da učini što se može. Može se učiniti, da bi se htjelo! Ali – neće se! Nažalost upravo oni koji su najmoćniji oni bi trebali biti primjer, ali oni koče, jer su se navikli na određeni standard što dovodi povećanoj potrošnji energije pa onda i povećanom zagađenju, pa onda i drugi moraju trpjeti. Ali, ja sam optimist. Ja nekako vjerujem da će prije ili poslije nešto poduzeti. Neki sićušni koraci se već primjećuju. Meni je recimo dobra primjer: prije deset godina je bila povika na uništenje ozonskog sloja i tada je svijet ipak učinio jedan veliki korak naprijed. Doduše, to je bio puno lakši zalogaj nego globalno zatopljenje, ali je uglavnom zabranjena proizvodnja plinova freona koji su bili glavni onečišćivači ozonskog sloja iako još taj napredak nije zoran emisija tih plinova je zaustavljena, ali treba nekoliko desetaka godina dok se atmosfera oporavi od šoka koji je doživjela. Ali recimo: vidi se da se može ako se poduzme odgovarajuća akcija. I tu su velike svjetske sile koje sada koče,  to nije bio tako veliki financijski problem da se pronađu neki drugi plinovi u rashladnim uređajima ili sprejevima.

Koja je u tom smislu “kopenhaška poruka” sa velikog kongresa meteorologa?
Nije bio posve uspješan kongres iako nisam posebno pratio.

Da li je posao meteorologa posebno odgovoran ima li se u vidu svojevrsna sprega politike, političara i meteorologije? Kome ljudi kad su klimatske promjene u pitanju mogu više vjerovati: političarima ili meteorolozima?
Znanost je napredovala u smislu razumijevanja i predviđanja klime. Prognoza vremena je utkana u našu svakodnevnicu. U zadnje vrijeme je posao klimatologa dobio na važnosti. Što se tiče političara: Ma, mislim ne bih o njima uopće govorio. Ima i zanimljivijih tema.

Kakav nas Božić ove godine očekuje? Bijeli ili zeleni?
To nisu prognoze gdje se može za jedan određeni dan dati prognoza. Činjenica jest da smo imali uzastopce zeleni Božić. Oni bijeli Božići iz holywoodskih filmova to je priča. Nije nikada tako bilo ili vjerojatno u 15.16.17.18. stoljeću. No, to je prije stvar naše želje da tako veliki blagdan bude bijeli. To je više izuzetak nego pravilo da u našem podneblju Božić bude bijeli

Kako provodite umirovljeničke dane?
Ja sigurno nisam uobičajeni umirovljenik, jer još uvijek radim. Radim na TV Novoj, ali oni koji znaju taj posao znaju da meteorolog ostaje meteorolog do kraja života. Ja sam predavao praktičnu prognozu vremena na PMF-u. Ja kad pripremam izvještaj za TV Novu  pripremam se danima unaprijed. Jer u suprotnom ne možete dati dušu svojem izvještaju. Trudim se da moji izvještaji budu zanimljivi. A pučka meteorologija je jedno kulturno naslijeđe našeg naroda. Dakle, to je jedno odstupanje od klasičnog umirovljeničkog gledanja televizije, čitanja novina i šetnje. Ja zbog tog jednog nastupa na TV Novoj ja se cijeli tjedan pripremam za to. Osim toga, ja pišem knjige. Ja sam napisao 15 knjiga. Napisao sam i tri dječje knjige-slikovnice. Pogotovo sam počeo intenzivno pisati kad sam došao u mirovinu. Primjerice pisao sam o buri – “Bura goropadnica”, pa o povijesti meteorologije – pučko vremenoslovlje “Kad laste nisko lete”, trenutno pišem knjigu o vremenu Pazina tako da idem uskoro i u Pazin. Uz to redoviti sam suradnik nekoliko časopisa poput Meridijana pa za HEP-ov Vjesnik, nekad sam puno više pisao za dnevni tisak. I to je jedno moje zanimanje koje odudara od uobičajenog. To što čuvam unuka to već spada u “staž svakog djeda”.

A odakle taj interes za dječju književnost?
Pa, ne znam ni sam. To je slučajno jedna urednica Školske knjige koja me potaknula, pa sam napisao jednu knjigu za djecu od 5. razreda do 8. razreda o oblacima, a poslije za manji uzrast Mala meteorološka početnica, čak i za djecu u dječjim vrtićima. I treću knjigu za djecu “ Čarolija snježne pahulje”. To su mi drage knjige. Moja djeca su bila doduše već tada poodrasla, ali ja sam se bavio vrlo mnogo svojom djecom, razgovarao i tako mi je ta materija bila vrlo bliska.

Da li radite dok ste u mirovini zato jer vam to predstavlja zadovoljstvo ili tako “štukate” mirovinu?
Ne, prije svega to je zadovoljstvo. Nisam takav tip koji bi sjedio i gledao televiziju ili čitao novine. Ja se vrlo aktivno bavim gljivarenjem, član sam gljivarskog društva Kamilo Blagajić, član sam planinarskog društva INA-OKI doduše to su sve malo veterani, tako da se naše planinarenje svodi na najveći napor u silasku ili penjanju u autobus. Radim i uobičajene kućanske poslove, radim mali vrt pored zgrade.

Do kojih ste životnih vrijednosti osobito držali u životu?
Do obitelji prije svega, najviše! A onda do opće ljudskih vrijednosti: karakter, tolerancija prema drugima, nije sad popularno govoriti o poštenju tako da čovjek ne zna je li dobro mlađe učiti o poštenju kad vidimo da “nepoštenje bolje prođe u životu”. Ali ja volim reći da ima nekakve pravde, pa makar se čovjek i zavaravao. Lijepo je misliti da pošten i iskren odnos među ljudima i prema prirodi da se uvijek isplati, ako se ne isplati, a ono barem čovjeku pričinja zadovoljstvo.

Je li u vašem životu bilo više “plima ili oseka”?
Zapravo ja nisam imao nikakva osobito buran život. Ja sam uvijek normalno živio, a naravno da su se lošija razdoblja izmjenjivala sa dobrima i da ih je uvijek bilo i da će ih uvijek biti. Razina onog što sam ja proživljavao u životu uvijek je bila malo bliža nekoj maloj plimi nego oseki. Ili barem sam ja tako želio misliti.

Jeste li vi osobno zadovoljni tretmanom umirovljenika u društvu?
Naravno da nisam! Svi ljudi zaboravljaju da su umirovljenici, barem, oni pošteni (ja sam odradio punih 40 godina radnog staža)… ja ne volim ove koji su mirovinu dobili na nekim drugim kriterijima nego na temeljima svojeg rada. Ne bi se smjelo dogoditi da nakon radom ispunjenog života da ljudi moraju biti prisiljeni hraniti se iz kontejnera ili kao što imam priliku vidjeti neke žene rano u jutro da vade boce iz kontejnera kako bi se prehranile. Ja na sreću “nisam spao na te grane” dijelom što sam imao povoljne životne okolnosti da sam mogao raditi i da se taj rad znao cijeniti.

Što biste vi poručili svojim vršnjacima – umirovljenicima?
Teško mi je reći. U svakom slučaju: ne da se povuku u svoja četiri zida! Druženje sa svojim vršnjacima, jer sa mladeži nemate dodirne teme iako postoje neke opće ljudske teme, ali sa vršnjacima se mnogo lakše družiti. Imate sličan život, slične uspomene prošli ste i različite političke sustave. Apsolutno: izolirati se, ni u kom slučaju ne dolazi u obzir! Ja imam divlji vrt, pa koji put zaštiham, počupam travu i užitak mi je svoj peršin ili celer staviti na stol, a ne onaj kineski.

Što biste poručili svojim nasljednicima meteorolozima, mahom vašim učenicima, poput Zorana Vakule koji “vedri i oblači na Prisavlju”?
Neka svatko slijedi svoj put! Ja nemam neku svoju mudrost koju sam ja izmislio. Nema tu nekakve velike mudrosti. Ja vjerujem da su svi ako ih tako mogu nazvati “moji nasljednici”, jer je i Vakula bio moj učenik, da su trezveni i da znaju kako treba što činiti.

Oglasi

Jedan odgovor na … Milanom Sijerkovićem (02.12.’13.)

  1. Povratni ping: KOLEGE METEOROLOZI OPRAŠTAJU SE OD PREMINULOG MILANA SIJERKOVIĆA: ‘Zbogom, učitelju, Tvoje će nasljeđe nastaviti živjeti…’ – Net.hr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s