… Nikicom Gabrićem (16.12.’13)

Intervju sa prof. dr. sc.: Nikicom Gabrićem,
predsjednikom novoosnovane stranke

Razgovor sa donedavnim predsjednikom Nacionalnog foruma, a danas već predsjednikom novoosnovane političke stranke prof.dr.sc. Nikicom Gabrićem kojeg smo za vas pripremili ovog Ponedjeljka na kavi sa… vođen je početkom ove godine kada prof. Gabrić još nije niti slutio da će se pridružiti velikom broju političkih stranaka na šarolikoj, a ipak toliko prepoznatljivoj političkoj sceni Hrvatske. Hoće li ova nova stranka prof.dr.sc. Nikice Gabrića pridonijeti kvalitetnijem dijalogu između njegove stranke i tzv. lijeve ili desne političke opcije to će vrijeme pokazati. Isto kao što će i vrijeme prosuditi u kolikom je raskoraku stajao početkom godine u svojim stavovima prof.dr.sc. Gabrić sa stavovima koje je proklamirao prilikom osnivanja stranke. Je li ova nova stranka ovog poznatog oftalmologa još jedan doprinos političkoj kulturi ili će se ova utopiti u “svim niskim strastima političkih elita” vidjet ćemo, s vremenom?! Kako se u nas politika “voli bistriti uz pivo ili gemišt, rijetko kad na kavi i trezvenog i uravnoteženog razmišljanja” već previše ostrašćeno, imat ćemo prilike i uvjeriti se u to, kakve su doista namjere nove stranke prof.dr.sc. Nikice Gabrića, je su li populističke ili doista “idu na ruku tzv. običnom stanovniku Hrvatske, u najpozitivnijem smislu te riječi”, te koliki je raskorak između ideja na koje se pozivao prilikom osnivanja stranke i njihove realizacije u stvarnosti, tj. u političkoj areni u kojoj nema milosti i u kojoj se puno puta “igra prljavo”. Kako će tome odoljeti jedan “idealista” poput prof.dr.sc. Nikice Gabrića, bit ćemo sami svjedocima političkih poteza njegove stranke u interakciji sa  svim ostalim političkim partnerima ili političkim “neprijateljima” na ionako, inertnoj i predvidljivoj hrvatskoj političkoj pozornici!

Za sada je Nacionalni forum oko koje su se okupili najvrsniji intelektualci i društveno angažirani djelatnici iz cijele Hrvatske na čelu sa prof.dr.sc. Nikicom Gabrićem svojim angažmanom, svojim idejama i konkretnim prijedlozima za izlazak iz vrijednosne krize, a ne samo gospodarske koja potresa Hrvatsku, kod hrvatskih građana probudio nadu za tzv. “trećim putem” koji odstupa i od “lijevih i od desnih” na domaćoj bipolarnoj političkoj sceni. Pretvaranjem foruma u stranku ovih dana bio je, dakako, sasvim dovoljan razlog za razgovor sa specijalistom oftalmologom prof.dr.sc. Nikicom Gabrićem za portal Zrnca mudrosti uz šalicu kave sa kojim smo pretresli sva pitanja vezana uz politički i gospodarski život Lijepe naše, ali i važna pitanja vezana uz reformu zdravstva za koju je naš sugovornik zahvaljujući svojim profesionalnim i ljudskih referencama jedan od najkompetentnijih sugovornika kod nas. Prof. dr.sc. Nikica Gabrić član je Hrvatske Akademije medicinskih znanosti, profesor je na Medicinskom fakultetu u Rijeci, a od 2002. godine osnivač je i ravnatelj privatne oftalmološke klinike u Zagrebu “Svjetlost”. U svojoj profesionalnoj karijeri prof. dr.sc. Nikica Gabrić obavio je preko 30 tisuća očnih operacija, ali i objavio preko 200 znanstvenih radova. Za svoj znanstveni rad prof. dr. sc. Nikica Gabrić bio je u nekoliko navrata nagrađivan od strane struke i to u Bruxellesu 1992., 1995. u Milanu i svojim jednomjesečnim stručnim boravkom u Velikoj Britaniji 1996. godine. Prof.dr.sc. Nikica Gabrić bio je na stručnom usavršavanju u Velikoj Britaniji, Rusiji, Austriji, Italiji, Mađarskoj, Japanu i SAD-u. Za svoj znanstveni rad odlikovan je 2001. godine Redom Danice Hrvatske s pleterom, a 2006. i 2009. godine bio je proglašen najboljim privatnim poduzetnikom u domovini, te u međuvremenu dobiva i priznanje najboljeg menadžera godine. Prof.dr.sc. Nikica Gabrić član je mnogobrojnih stručno-medicinskih oftalmoloških uglednih europskih udruženja.

Sa kojim ste, dakle, ciljem osnovali Nacionalni forum?
Nacionalni forum je osnovan kao “think-think” grupa. Dakle, skupina intelektualaca koji su svjesni da se u Hrvatskoj nije razvilo civilno društvo. Između ’90-te i 2000. godine imali smo tzv. uvezeno civilno društvo gdje je Soros poticao razvoj civilnog društva da bi na neki način to civilno društvo bilo korektiv sustava kojeg je predvodio predsjednik Tuđman. Nakon što je predsjednik Tuđman umro, nakon što se Hrvatska demokratizirala, počelo je nastajati novo civilno društvo koje se prije svega bavi zaštitom manjina bilo nacionalnih bilo seksualnih manjina ili ekologije. Ali nije nastalo civilno intelektualno društvo kakvo imamo na Zapadu! A to civilno intelektualno društvo bi trebalo promišljati budućnost vlastite zemlje! Hrvatskoj nedostaju hrabri i slobodni mislioci koji bi predlagali, propitivali ideje i projekte, koje bi trebale Hrvatsku učiniti zemljom koja se integrira u EU, a ne da Hrvatska bude kolonizirana! Slobodna misao je na neki način zarobljena u političkim strankama, jer političke stranke nisu dovoljno demokratične da bi trpjele mišljenje ljudi koji su neovisni i koji propituju stvari možda na način na koji stranka ne želi uvijek propitivati. I ta slobodna misao je u strankama ugušena. To se vidi i po tome što unutar naših političkim stranaka nemamo ono što se na Zapadu može vidjeti, a to su frakcije! Ne trpi se različitost mišljenja. Ideja foruma je upravo da otvara takve teme koje nisu na neki način obrađene u hrvatskom društvu, a  mogu povezati sve slobodno misleće ljude da bi se u Hrvatskoj bolje živjelo. I da bi se na neki način Hrvatska osvještavala.

Kada ćete se vi, međutim, formirati kao politička stranka?
Naš primarni cilj nije bio da budemo politička stranka nego da potaknemo takvu jednu vrstu kulturnog dijaloga i da naučimo rješavati konflikte koji u društvu postoje! Ja osobno i moji prijatelji smatramo da u hrvatskom društvu imamo barem 70 posto zajedničkih stvari i zajedničkih tema u kojima se ne razlikuju uvjetno rečeno: “desni i lijevi”, a da 15-20 posto tih tema koje su svjetonazorske nisu takve da ne bi mogli mi njih raspraviti u nekoj mirnijoj atmosferi kada bi bili riješeni problemi koji nas muče.

Drugim riječima, što to znači?
To znači da mediji i javnost nameću svjetonazorske teme kao glavne teme društva: od pozicije II. svjetskog rata, Bleiburga,  komunističke prošlosti,  Domovinskog rata,  zločina koji su se događali bilo za vrijeme II. svjetskog rata bilo o zločinima Domovinskog rata, o Jasenovcu, o spolnom odgoju, o prisluškivanju, o nizu stvari koje jesu bitne da bi čovjek imao puninu života, ali one nisu prioritetne! Kada biste sve te teme koje sam ja sada spomenuo riješili ovaj trenutak mi sutra ne bismo bolje živjeli! Nacionalni forum smatra da bismo prvo trebali rješavati one teme koje će ljudima osiguravati bolji život u Hrvatskoj. Prije svega, da imaju posao. Da bi ljudi mogli imati posao temeljno je pravo svakog čovjeka, jer čuva dostojanstvo čovjeka. Ako niste u stanju svojem djetetu kupiti sendvič ili tenisice onda se ne osjećate punovrijednim članom društva. Osjećate se jadno, bijedno ako ne možete sebi i svojoj obitelji osigurati osnovna sredstva za život. Znači, temeljno pitanje je: zapošljavanje! Stvaranje uvjeta da ljudi rade, a kad ljudi budu radili i imali dovoljno materijalnih sredstava da mogu voditi jedan normalan obiteljski ili građanski život onda ćemo se mi oko svjetonazorskih tema puno lakše dogovoriti nego kad vam je želudac prazan! I kad ste frustrirani, kad nemate posla, kad nemate uvjeta da preživite. I drugo: nama se događa da nam 15 tisuća mladih, obrazovanih ljudi odlazi u Kanadu, u Novi Zeland u Australiju ili europske zemlje “trbuhom za kruhom”. Na tu temu odmah dodajmo i problem demografije: da se rodi 10 tisuća djece manje nego što ljudi umre . Dakle , za 10 godina u Hrvatskoj će biti 250 tisuća ljudi manje! To je kao da je jedan Split izumro! Mi mislimo da su te teme prve teme koje trebamo rješavati. Naravno, treba se baviti i ovim drugim temama, ali ne treba sa njima razvijati i potpirivati niske strasti frustriranih ljudi koji se onda oko ničega u ovoj zemlji ne mogu dogovoriti!

Gdje vi onda vidite mogućnost izlaska iz ove situacije? Iz ove krize koja nije samo gospodarska nego i moralna, zar ne?
Ona je prije svega vrijednosna kriza! Mi smo jedan sustav vrijednosti koji je vrijedio u bivšem sustavu zamijenili sustavom vrijednosti u kojem nema vrijednosti! Mi se sada nalazimo u nekoj vrsti moralne samoposluge u kojoj svatko uzima ono što mu odgovara i isključivo se bavi samo sobom. Čim se čovjek samo bavi sobom, a ne vidi ljude oko sebe ili širu društvenu zajednicu , ja smatram da se radi o suženoj svijesti. Sužena svijest je bolesna svijest! Ne možete očekivati da društvo sa suženom svijesti kada imate zbroj pojedinaca sa takvom svijesti da imate i društveni napredak! Znači, mi moramo ljude osvještavati da se moraju organizirati, da se moraju povezivati, da moraju surađivati i ne očekivati samo od države, da će država sve stvari riješiti! Moramo stvarati civilnu klimu i na neki način vršiti pozitivan, ne nasilan pritisak na vlast , na opoziciju i na sve druge institucije društva. Da bi bili bolji, efikasniji, brži, organiziraniji. Jer sve što mi danas želimo u Hrvatskoj da se dogodi, već se negdje dogodilo! Problem je u tome da mi nemamo dovoljno ljudi koji su u stanju donijeti znanje i tehnologiju iz  razvijenog svijeta i primijeniti je u Hrvatskoj.

Zašto je, međutim, tome tako?
Zato što je hrvatsko društvo preko 20 godina živjelo u netransparentnim uvjetima u kojem su napredovali, dobivali posao, radili posao uvijek oni koji su bili poslušni i podobni, koji su bili blizu vlasti, koji su bili blizu političkih partija, a ne oni koji su bili najbolji! Društvo bez da ima stvarne vrijednosti i stvarnu selekciju neće uspjeti! U tome je uloga Nacionalnog foruma. Znači, jedan dio ljudi koji nama prilazi i koji s nama želi raditi na idejama i projektima misli da se te ideje i projekti ne mogu ostvariti bez da uzmete vlast, bez da ne učestvujete u izvršnoj vlasti. Mi u ovom trenutku ne mislimo da je potrebno da se politički angažiramo. Zato što želimo na neki način ostati distancirani i neopredijeljeni niti za “lijevo niti za desno”, nego da govorimo o kriterijima koji mogu društvo učiniti efikasnijim. A da li će dogodine ili za nekoliko godina iz te skupine ljudi nastati neka skupina ljudi koja će željeti sudjelovati u politici? To ja ne mogu ovog trenutka reći. Ali jezgra koja je sve to potaknula nije sebe vidjela u politici. Puno više priča o našem mogućem političkom angažmanu je proizašlo iz spekulacija novinara koji su u tome vidjeli neku novu nadu, neko novo svijetlo, jer se i Vlada i vlast urušavaju, a opozicija se ne diže. I potreban je netko tko bi ljudima mogao dati nadu. Podrška predsjednika RH Ive Josipovića takvoj jednoj ideji je učinila sada da smo “mi tako neka priča”, da smo mi njegov rezervni bazen za buduće izbore i td. Nama to godi da nas predsjednik kao jedna osoba koju mi iznimno cijenimo i koju podržava većina građana Hrvatske prepoznaje. Ali mi nismo još ovaj trenutak odlučili da imamo dovoljno snage, niti da imamo dovoljno volje da se bavimo izvršnom politikom!

Koje, međutim, poteze ministra zdravlja Rajka Ostojića odobravate, a koji su po vašem sudu njegovi loši potezi i kako uopće generalno gledate na situaciju u zdravstvenom sustavu Hrvatske?
Na žalost zdravstvo Hrvatske je jedno od posljednjih nereformiranih područja! I to nema sigurno puno veze sa g. Ostojićem koji je prije godinu i pol dana preuzeo vlast. Problem zdravstva u Hrvatskoj se ne može riješiti dok se opozicija i vlast ne dogovore da imaju zajedničku politiku! Jer pitanje zdravstva je nadstranačko pitanje! Reforme koje treba provesti u zdravstvu su vrlo bolne i bez podrške opozicije poziciji, bez sudjelovanja svih zainteresiranih skupina i liječnika i medicinskih sestara i pacijenata, ali i cijelog društva se ne može sprovesti reforma!

Zašto je, dakle, potreban navedeni cjelokupni angažman?
Zato što imamo jedan potpuno nakaradan teritorijalan ustroj. Primjerice, u vašem slučaju:  Varaždin-Čakovec, koliko znam nisu župani iste političke opcije. Dok se njih dvojica dogovore da se ujedini Varaždinska i Čakovečka bolnica proći će 10 godina. Proći će jedan ili dva ili čak tri ministra! Dakle, taj projekt mora biti nestranački projekt. Danas u ovako maloj zemlji kao što je Hrvatska nema potrebe da imate i u Varaždinskoj i u Čakovečkoj bolnici sve iste odjele. Treba vidjeti što od kojih odjela se može razvijati u Čakovcu, a što u Varaždinu? Nema nikakvih razloga da netko iz Čakovca ne bi mogao otići operirati oko u Varaždin ako je očni odjel bolji u Varaždinu. Ili, da ne bi mogao otići na Odjel uho, grlo i nos u Čakovec ako su liječnici za uho, grlo i nos bolji u Čakovcu.  Da li treba u obje bolnice CT i magneti itd? To su skupe opreme koja bi se, kad ne bi bilo pravilo da svaka županija mora imati svoju bolnicu, svoj županijski sud ili sl., mi bismo imali puno efikasnije društvo! A to što bi ljudi morali putovati kojih 10 ili 20 kilometara? To nije velika stvar. Njima bi se moglo sufinancirati njihovo putovanje kad bi se radilo racionalnije. Još drastičniji primjer od bolnica Varaždin i Čakovec su bolnice u Vinkovcu, Vukovaru, Osijeku i Našicama gdje u trokutu od 20 kilometara imate četiri bolnice. Puno bogatije zemlje nego što je Hrvatska ne mogu isfinancirati hladni pogon. I mi danas imamo situaciju da novac koji država i društvo izdvaja za pojedine bolnice jedva da je dostatno za pokriti plače  ljudima koji rade u bolnici. A bolnice nisu same sebi svrha da bi tamo radili liječnici i medicinske sestre nego imaju svrhu da bi liječile ljude! Prema tome da bi mi došli do reforme trebamo stvoriti konsenzus i dogovor koji će omogućiti da budu zadovoljni i građani i liječnici i medicinske sestre. I da ta služba funkcionira.

Što je, međutim, sa listama čekanja? One su jako dugačke i u bolnicama, ali i kod rehabilitacija u toplicama i to unatoč e-zdravstvu?
One su velike zato što mi ne mjerimo rad! Ključna stvar je da se danas svaki rad može izmjeriti i mi imamo puno ljudi u sistemu koji zapravo ne obavljaju svoj rad! I ne postoji izmjeren rad. Ako zamislimo da je najidealniji oblik organizacije košnica, onda u svakoj košnici moraju postojati matica, radilice i trutovi. Problem hrvatskog zdravstva je da je broj matica, onaj najvažniji sloj ljudi – smanjen, da je broj radilica  jako mali, a  da je broj trutova koji zuje jako veliki! I naravno da u takvoj košnici nema efikasnosti, nema meda. Niti su pčele zadovoljne, niti je gazda zadovoljan! To se sve dadne napraviti ako postoji politička volja i ako postoje jasni ciljevi koje nije lako sprovesti u jednoj godini, dvije godine nego u više godina. Dakle, mi imamo potpuno kriva načela prema kojima radimo zdravstvenu reformu! Zdravstvena reforma ne može biti pitanje ministra nego pitanje predsjednika Vlade i cijele Vlade. Da kažu da je to prioritet društva! A ako je to ostavljeno samo ministru onda ministar nema tu političku moć niti snagu da bi mogao riješiti sve probleme koji su nagomilani vezani uz zdravstvo. Tako da ja ne vjerujem da će i ministar Ostojić uspjeti u reformi zdravstva u odnosu  na druge. Ne zato što je on loš čovjek ili nesposoban čovjek nego zato što je to krivi model kroz koji se reforma pokušava napraviti.

Vi ste predlagali i osnivanje zdravstvenih klastera kod nas…?!
Zdravstveni klasteri je nešto što EU potiče, a to znači da se različiti subjekti u zdravstvu udružuju kako bi postigli dodanu vrijednost. Pri čemu 1+1+1 nije tri nego to udruženje tri subjekta stvara dodanu vrijednost, pa to iznosi četiri! Da bi mogli dobiti novce iz EU za infrastrukturne promjene i za financiranje promjena u zdravstvu morati ćemo se udruživati u klastere! Jedna od prilika je i ta da se udruže te četiri bolnice u Slavoniji ili ako se pridoda Varaždinu ili Čakovcu bolnica u Bjelovaru onda se za te četiri bolnice može napraviti nešto što će biti na korist svih građana. Da imaju bolju opremu, da imaju bolju organizaciju i da pacijenti malo manje čekaju nego što je to danas.

Možete li nam objasniti razliku između privatnog poduzetništva u zdravstvu i zdravstvenog sustava u društvenom vlasništvu?
Ključna stvar je vlasništvo! Kod državnih bolnica se ne zna tko je vlasnik i tko predstavlja vlast. On je imaginaran. Svi mi znamo da je država vlasnik koja prelijeva to na Županiju. Županija je prenijela na župana, župan je prenio to na svojega pročelnika za zdravstvo, a državu predstavlja ministar.  I tu nema jasne riječi koja se zove ODGOVORNOST!
Primjerice, ja kada imam neki dug od 100 tisuća kuna, ja ne spavam i brinem se kako ću ga riješiti. Kad mi se pokvari neki aparat ja u roku od 24 sata nastojim riješiti problem, jer mi on donosi novac. Kad se to dogodi u bolnici svi ravnatelji potpuno mirno spavaju koji imaju 20, 30, 50 milijuna duga, kad se pokvari aparat, pa to može čekati dok se raspiše natječaj, pa dok dođu ponuđači dok se poništi natječaj i td. I onda vi imate problem koji ja nastojim riješiti najkraćim mogućim putem, a oni – ne. Meni nitko neće svaki mjesec poslati novce za plaču nego se moram svaki dan izboriti da imam dovoljno pacijenata na slobodnom tržištu. Ne radim sa fondom zdravstva, a ljudi koji rade u društvenom zdravstvenom sustavu oni jednaku plaču dobivaju rade li puno, rade li srednje ili rade li malo! Na žalost zbog toga što se ne mjeri rad, ne postiže se odgovornost ljudi u procesu rada! Drugo: nešto što se zove profesionalna i tehnološka disciplina – tu nema demokracije! Tu imate svoj profesionalni zadatak koji morate napraviti! Ne možete ga vi ne napraviti ! Morate ga napraviti, pa se onda poslije žaliti. Na žalost mi smo razvili oblik demokracije u kojem svatko ima sva prava , a obaveze nisu jasno definirane! Ja nisam protiv sindikata, oni su vrlo važni da štite ulogu radnika. Ali vi ne možete imati uspješno zdravstvo kada vam liječnik ima 35 dana godišnjeg odmora. U Americi liječnici imaju 14 dana godišnjeg odmora u Japanu sedam dana. Ja ne tvrdim da je to nešto što treba, ali više od jednog mjeseca ne raditi?! Ti ljudi moraju shvatiti da društvo naprosto nema dovoljno novaca da financira da netko može biti mjesec i nešto više dana na godišnjem odmoru! Prema tome, kad bih ja bio neka vlast ili imao mogućnosti utjecati na nešto, nitko u ovoj državi ne bi imao više od 30 dana godišnjeg odmora! Jer netko mora zaraditi taj dohodak da bi vi dobili plaču, a niste radili. A mi nemamo taj osjećaj kako novac dolazi, a imamo osjećaj da ga premalo dobijemo! Znači, moramo shvatiti da postoje neki ljudi koji rade vrijedno i marljivo i izdvajaju iz svojeg dohotka poreze, prireze i td. Naravno da rade i ljudi u nadgradnji. Postoje oni koji pune budžet i oni koji troše budžet. Dakle, mora postojati balans, ravnoteža između punitelja budžeta i onih koji troše budžet. I istu sudbinu trebaju dijeliti oni koji proizvode i pune budžet i oni koji ga troše! Naravno da i obrazovanje nije čista nadgradnja. I tu mi školujemo, obrazujemo učitelje, profesore, advokate, pravnike, građevinare, arhitekte, liječnike, ali i ti ljudi koji rade na sveučilištu ili u tim neproizvodnim zanimanjima moraju dijeliti sudbinu onih ljudi koji su pravi proizvođači! U nas se ta ravnoteža poremetila, a istovremeno smo stvorili ogromne socijalne skupine koje imaju prava i zagarantirane prihode bez obzira kako ide hrvatska  ekonomija! I naravno da ta neravnoteža dovodi do nestabilnosti društva i do frustracija pojedinih skupina unutar društva. Da ne vide tu pravednost o kojoj mi govorimo i transparentnost koja mora biti u današnjem sustavu demokracije!

A što je sa korupcijom u zdravstvenom sustavu? Kako se “uvukla” među liječničke krugove?
Ono što ljudi smatraju korupcijom u zdravstvu, a to je davanje novaca liječniku ili medicinskim sestrama je najmanji oblik korupcije koji se događa u zdravstvu! Ali on bode oči ljudima zbog toga što ljudi misle da ako to ne naprave neće dobiti uslugu i vjerojatno se to i događa! Međutim, puno ozbiljnija korupcija koja se događa u zdravstvu su javne nabave!  Dakle, zašto bolnice plaćaju veće cijene nabave opreme ili potrošnih materijala nego što ih ja plaćam kao privatnik?! Ja mogu u svojoj struci reći da ja imam 30 posto niže cijene nego što ih ima država. Zašto kada se isprojektira gradnja neke bolnice ili nešto drugo to uvijek više košta nego kada bi to neki privatnik radio?! Zašto nam se događa da ti dugovi koji u bolnici nastaju 180 dana, 200 dana, 300 dana, nekima se plati za 90 dana, a nekima se ne plati niti za godinu dana! Očito je tada netko dao novce da prekoročno bude plaćen. Dakle, tu su puno veći elementi korupcije koji se događaju u zdravstvu. Tu su puno veća mjesta za korupciju nego kada vi platite da bi prije došli na pregled ili na operaciju. Ali ovo potonje puno više bode oči!

Stoji li, međutim, još uvijek vaša kategorična tvrdnja “kako u politiku ne bi smio nitko ući tko nije učio svirati klavir”?! To je, dakako, bila svojevrsna metafora za građanski odgoj ili građansko porijeklo, zar ne?
Da to i jeste metafora koju sam ja izjavio još 1988. godine kada sam bio predsjednik omladine želeći reći da u politiku bi trebali dolaziti ljudi koji su materijalno i društveno neovisni! I da je politika mjesto u kojem čovjek služi svojem narodu i svojoj zajednici, a ne da se služi zajednicom i narodom da bi njemu bilo bolje! Ne mora značiti da ljudi koji su siromašni da su nepošteni, ali ljudi koji nisu vidjeli svijet,  ljudi koji nisu bili u stanju zaraditi za sebe i svoju obitelj onda se smatraju da su dovoljno sposobni da bi mogli predstavljati, voditi druge ljude?! Ako vi niste nešto radili u realnom životu kako ćete vi onda voditi veliko poduzeće koje se zove grad, županija, država?! Ako ste cijeli život bili samo u neproizvodnim zanimanjima kada ste ovisili o budžetu , kad niste mogli nešto stvoriti. Ja mislim da društvo danas moraju voditi najbolji pojedinci koji su obrazovani, pošteni, etični, koji imaju visoka znanja teorijska i praktična i koji su se dokazali u praksi, kojima nije problem donositi znanje i tehnologije iz svijeta u svoju zemlju. A mi na žalost biramo ljude koji su često puta nedovoljno obrazovani, koji su pošteni koji imaju dobre namjere, ali nisu nikad živjeli u realnom životu i vodili druge ljude i dajemo im da upravljaju najvažnijim i najvećim resursom , a to je država ili dio države kada govorimo o državnom ustrojstvu!

Kako će, međutim kod nas izgledati zdravstveni sustav kada Hrvatska uđe u EU?
Zdravstveni sustav se neće reformirati dok ne dobije konkurenciju. Ljudi koji vode zdravstveni sustav danas, dakle, zdravstveni establisment nije zainteresiran za promjene toga zdravstvenog sustava , jer je njima dobro ! Promjena se mora dogoditi iz vana. Ako usporedite kako su izgledale benzinske crpke INE iz ’90-tih godina. Bile su nečiste, nije bilo niti toaleta itd… Kada su Petrol, OMV, Tifon ili neke druge vanjske kompanije napravile moderne crpke na kojima imate trgovine, restorane, praonice automobila, toalete onda je i INA napravila iste takve benzinske crpke ako ne i bolje. Zdravstveni sustav neće se promijeniti ako dio usluga ne bude obavljao privatni vlasnik koji će biti zainteresiran da radi po istoj cijeni, a kojem država neće graditi niti zgrade niti kupovati opremu. I onda će se natjerati ljude u državnom zdravstvenom sustavu da više rade, da bolje rade, da budu ljubazniji, da imaju noviju opremu, jer će postojati opasnost da neće imati posla, jer će ga im uzeti privatnici. Ja snažno vjerujem da privatno vlasništvo može potaknuti ozbiljnu konkurenciju da se reformira državni zdravstveni sustav!

Koje su to, dakle, osobine koje moraju krasiti jednog vrsnog liječnika?
Prije svega mora ga krasiti osobina da je dobar čovjek! Da ima osjećaj za druge ljude, da je pošten, da je savjestan, da je fokusiran na svoj posao, da voli svoj posao, da ima empatiju i suosjećanje za svoje pacijente, da se stalno usavršava, da donosi nova znanja. To su osobine koje bi trebali svi ljudi imati u današnjem društvu ako želimo ići naprijed! Ako smo samo skoncentrirani na sebe i ako samo zbrajamo i oduzimamo onda društvo ne može ići dalje! Najvažnija životna operacija je dijeljenje, jer je dijeljenje znak investiranja, znak sigurnosti da imate dovoljno, znak da možete opraštati, znak da možete slušati druge ljude, da možete surađivati sa drugim ljudima, da vas ne smetaju oni koji su različiti od vas! Jednostavno moramo tu svijest dignut da uspjeh društva ovisi o dobrobiti pojedinca koji ne može biti samo usredotočen na samog sebe nego mora shvatiti da njegov uspjeh ovisi o interakciji, odnosno međuovisnosti sa drugim ljudima i sklapati partnerstva. Partnerstvo je najviši oblik djelovanja među ljudima.

Zidove vašeg ureda krase fotografije našeg varaždinskog fotografa, svjetski poznatog Stefana Lupina. Odakle, ova povezanost sa Varaždinom?
Stefana Lupina sam operirao prije koji sedam-osam godina. On je moj prijatelj, napravio sam mu besplatne operacije i on me jako puno promovirao. Kada napravi neku jako dobru i novu stvar pozove me na svoje izložbe i pokloni mi neku svoju umjetničku fotografiju. Imamo jedan lijepi prijateljski odnos.

Koja ste, međutim, zvučna imena okupili u Nacionalnom forumu?
U Nacionalnom forumu su ljudi koji su do sada javno nastupali. Ima ih još možda puno koji nisu vidljivi, ali ja ne bih o njihovim imenima dok se oni sami ne predstave. Ali u svakom slučaju tu su: g. Ljubo Jurčić, Dragan Primorac, Stipe Orešković, Božo Skoko, Darijo Lovrić i još 30-tak ljudi koji žive od svojega posla, koji se nemaju čega sramiti, a imaju u sebi izgrađeni društveni stav i odgovornost da naprosto u jednoj fazi života morate nešto društvu vratiti koje vas je stvorilo. Jer mi se nismo stvorili sami od sebe. Nisu samo naši roditelji u nas uložili vrijeme, energiju, emocije, novac da bi postali uspješni. Dakle, to je proizvod i društva u kojem smo mi živjeli. I kad dođete u godine kada su vam djeca dovoljno velika da mogu sama ići kroz život i da mogu sama napredovati onda se osjeti potreba da morate nešto vratiti tom društvu koje je sve nas stvorilo!

U kakvoj bi vi onda zemlji najviše voljeli živjeti?
Ja bih volio živjeti u sustava u kojem bi naša zemlja bila uređena na jednom modelu koji bih ja nazvao eko-socijo-tržišni model. A najbliži model je tome danas Švedska, Norveška, Finska, Danska, dakle, Sjeverne zemlje koje nemaju sreću takvu kao Hrvatska da ima prelijepu klimu, prelijepu zemlju, ali društveni sustav koji je nastao u Skandinavskim zemljama je pravedan, on potiče one koji su bolji i sposobni, ali isto tako ima i dovoljno milosti i suosjećanja za one koji nisu sposobni za natjecanje!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s