… prof.dr.sc. Slavkom Kulićem (28.07.’14.)

Kada bi morali kod kupnje stvari platiti i otpad, odlaganje ili rješavanje problema otpada i smeća vjerojatno bi sigurno trošili manje stvari, manje bi stvarali otpada i manje bi stvarali smeća kojeg i dan-danas prešućujemo kao civilizacijski problem! To nije više bilo što, to je civilizacijski problem i kulturni problem pojedinca, Hrvatske, Europe i svijeta!

 Ponedjeljkom na kavi sa
uglednim prof.dr.sc. Slavkom Kulićem

Umjesto uvoda:

Akcija “ajngemahtec” kako su mediji zlurado nazvali  “prosvjećivanja puka” o odlaganju otpada nije baš urodila plodom. Ja sam se sve naivno ponadala da ćemo se vratiti k prirodi i svaki od nas se tako baš kao i stanovnici susjedne Austrije svakodnevno podsjećati da svoje korijene bilo to prije 700 ili 70 godina vučemo sa sela, kada Austrijanci posebno u svojem domaćinstvu odlažu otpatke od povrća i voća, pa posebno plastične boce i td. Otpadci od voća i povrća odlažu se u posebne kante na kojima piše BIO-OTPAD, a sve ostalo prema sastavu odbačenog otpada.

Umjesto istinskog povrata svojim korijenima kojih se izgleda tako sramimo kod nas, mi smo postavili kante za tekstil, za papir i td, pa se oko kanti za tekstil okuplja gradska sirotinja ne bi li pokupila koji iznošeni pulover ili poderane i pokrpane hlače… A poznato je da su savjesni ljudi takvo što godinama odnosili u Caritas, Župu ili Crveni križ. I tako, od akcije “ajgenmahtec” uz svu najbolju volju, slaba “vajda”. Izgleda da mi jesmo u Europi, ali da je davno Europa izašla iz nas?! No, to nije bio razlog da o svemu ne porazgovaramo sa uglednim ekonomistom koji se skrbi i okoliš prof.dr.sc. Slavkom Kulićem, ponedjeljkom na kavi.

“Ljudskoj vrsti slijedi susret sa stvarnošću, s ekonomijom nasilja koja zloupotrebljava život, pretvarajući sve živo u neživo; život u svijet stvari. Scijentističko-tehnološka tehnička konstrukcija načina života-temelj današnjeg civilizacijskog ustroja sve grublje odvaja ljudsku vrstu od socijaliteta i prirode” zapisao je to u svojoj najnovijoj knjizi “Suvremene civilizacije i kulture u sukobu sa životom i prirodom” umirovljeni sveučilišni profesor sa Ekonomskog Instituta u Zagrebu i aktivan direktor Institute on World Problems u Zagrebu.

Dr.sc. Slavko Kulić javnosti je poznat po brojnim javnim nastupima i beskompromisnom i nadasve argumentiranom kritičnom, ali konstruktivnom stavu prema civilizaciji i životu koji je stvorio čovjek na planetu Zemlji u kojima su objedinjeni prije svega mudrost i srce, a potom akademsko znanje. Iako se dr.sc. Kulić obrazovao na Sveučilištima u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, a tijekom postdoktorskih studija boravio na Floridi na State University i u bivšem Sovjetskom Savezu, te na brojnim studijskim godinama u Kini, Francuskoj, Njemačkoj i Austriji, itd. Kulić plijeni pažnju svojom jednostavnošću u pristupu svakom čovjeku, ali i temperamentom koji osvaja. Prof.dr.sc. Kulić bez predaha, sa iskrenošću i nenametljivošću upozorava ljudski rod da svojim životom kojim se udaljio od sebe sama i od prirode ugrožava svoj opstanak na planeti Zemlji kao i opstanak svega ostalog živog svijeta.

U svjetskim, europskim, pa i u našim-hrvatskim okvirima prof.dr.sc. Kulić djeluje poput A. Camusovog Sizifa, kad se zauzima za duboku korekciju civilizacijskog ustroja kod nas, Europi i u svijetu (traži moguće u nemogućim okolnostima). Za njega je kultura ključ korekcije civilizacijskog ustroja i urbanizacije ljudskog staništa života i rada u skladu s opstankom života u prirodi. Za portal ZMUSK, ponedjeljkom na kavi sa prof.dr.sc. Kulićem razgovor smo vodili o svim gorućim problemima koje tište suvremenu civilizaciju od problema nedostatka kulture u svakidašnjem životu na svim razinama i u svim dijelovima Hrvatske, Europe i svijeta do gorućeg problema koji tišti i grad Varaždin, a koji prema definiciji kulture također spada u njezinu domenu, a taj je odnos prema prirodi, ekosustavu, te odnos prema otpadu kojeg sami proizvodimo.

Dr.sc. Kulić bez zadrške progovara o političkim oligarhijama i njihovoj ravnodušnosti, o “ljudskoj gluposti” koja je već dugo na dnevnom redu, ali i o nadi koja nikad ne umire kada je posrijedi razlog da Čovjek bez obzira koliko duboko zabrazdio u svojoj ne-ljudskosti spram sebe, spram drugog čovjeka, prirode i svemira, ipak mora tražiti načina da sebe i svoj svijet očovječi i stvori humanijim mjestom za život. U tom kontekstu i tzv. lokalni problemi dobivaju “svjetske dimenzije” i ništa nije ne samo bezazleno, nego niti više tako samorazumljivo kako se to iz položaja “udobne fotelje urbanog čovjeka” na prvi pogled pri-činjava. Upravo na to nas Kulić sa nesvakidašnjom predanošću i iskrenošću upozorava. Vrijeme je da se I njegova najnovija knjiga koju smo vam pokušali predstaviti kroz razgovor shvati kao naš odraz u ogledalu. A to je ponekad teško prihvatiti. Zar, ne? Ali, za iskreni boljitak života na Zemlji doista je potrebno – u Hrvatskoj!

Zašto su suvremena civilizacija i kultura u sukobu sa životom i prirodom?
Suvremene civilizacije i kulture u sukobu sa životom i prirodom su samo zato što mi nismo razumjeli uvjete opstanka i razvoja života. Ljudsko mišljenje ili konstrukt ljudskog mišljenja, djelovanja i ponašanja je u sukobu i sa životom i sa prirodom, jer to njegovo mišljenje, djelovanje i ponašanje je nasilno i destruktivno. Pa se otvara pitanje: što je to što mi uopće znamo i zašto smo uopće u sukobu i sa životom i sa prirodom? Što znači da nismo ra-zumjeli uvjete opstanka života. Temeljni princip evolucije u ljudskom konstruktu koji je ljudskoj vrsti nametnut nije sukob već suradnja! Prema tome geobiopolitički tip ra-zumijevanja opstanka i razvoja života na sukobu po kriteriju jačeg vuče svijet, Europu i Hrvatsku u sve jači sukob i sa prirodom i sa životom. To vrijedi i za stanje u kretanju u Varaždinu.

Koliko to strašno nesuglasje između Čovjeka-Svemira-Prirode možemo “zahvaliti” antropocentričnom svjetonazoru koje prevladava unatrag nekoliko stoljeća?
Antropocentrizam je paradigma temeljem koje je Homo Sapiens Sapiens uzurpirao sebi pravo da ovlada nad prirodom i nad svime što jest u prirodi. Znači Homo Sapiens nije uopće u pravu kada sebi uzurpira tu poziciju , ono što bi naš narod rekao: poziciju Boga, da vlada i prirodom i svim drugim oblicima života. Nije u pravu. Znači: antropocentrički sustav vrijednosti ne može biti temelj ljudskog mišljenja! Već ekocentrični sustav. Znači da respektira ekosustav koji nam pruža uvjete opstanka i razvoja života: hranu, vodu, kisik itd. Međutim, čovjek je sa antropocentričnim sustavom vrijednosti (konstrukt dominacije), jer nije ra-zumio uvjete opstanka života stavio sebe u sukob i sa životom i sa prirodom. Sa time da rasprave na tu temu uopće nema, jer nam je “velika znanost” nametnula da je antropocentrizam temeljni vrijednosni sustav na temelju kojega Homo Sapiens prisvaja i osvaja ono što se dogodilo. Zaključno: ljudska vrsta je na planetu Zemlji prisutna samo 0, 15 posto vremena! Ljudska vrsta broji u odnosu na druge vrste u prehrambenom lancu života 0, 5 posto. Ovih 0, 5 posto s naslova antropocentričnog sustava vrijednosti za 0, 15 posto vremena dovela je u pitanje ekološki sustav, znači funkcioniranje eko sustava. Znači: opstanka života na Zemlji. Nije problem opstanak Homo Sapiensa nego je u pitanju opstanak života na planetu Zemlji. Znači: priroda bez Homo Sapiensa može, ali Homo Sapines bez prirode i prehrambenog lanca ne može!

U svojoj najnovijoj knjizi govorite i o “zarobljenosti ljudskog uma u dogme sa autističnim prosuđivanjem, te isključenjem žene iz ljudskog uma…”. Da smo drugačije “konstruirali” ljudski um, dakle, na ženskim principima milosrđa, suradnje, nježnosti, bi li današnji svijet drugačije izgledao?
Kad je Homo Sapiens Sapiens u svom ra-zumijevanju opstanka i razvoja života, znači u psihologiji lovca sakupljača u suvremenoj lubanji,  ni majku rođenu nije uvažio,. Znači, lovac sakupljač je Homo Sapiens koji je stariji od 18 godina čija je zadaća da osvaja i prisvaja. On je rođenu majku izbacio iz konstrukta tog mišljenja-dominacije. Znači mišljenje dominacije počiva u lubanji lovca sakupljača. Ako je isključio ženu iz konstrukta ljudskog mišljenja on je izbacio ženu iz filozofije roda, a rod je kulturni pojam. Što znači da Homo Sapiens takav kakav jeste – nasilan stječe osnovna temeljna znanja za brže osvajanje i brže prisvajanje, ali ništa nije učinio za svoju ljudskost i za svoju čovječnost!

U knjizi također govorite i o tome da se “suvremene civilizacije i kulture javljaju  kao suvremeni oblik robovlasnika moćnih nasuprot slabijih i spram prirode, kao i o profitu i pohlepi koji pokreću svijet”
Taj civilizacijski ustroj koji se temelji na pravu jačeg, znači na destruktivnom mišljenju, na mišljenju tog Homo Sapiensa Sapiensa, mišljenju pojedinca kao dominatora, s naslova mišljenja pojedinca do Ujedinjenih nacija uspostavljena je hijerarhijska struktura moći, civilizacijski ustroj na principu prava jačeg. Ako kažem da je civilizacijski ustroj utemeljen na konstruktu prava jačeg što znači da uža grupa moćnih ljudi ili institucija u pojedinom društvu u Europi ili u svijetu s tog naslova upravlja sviješću. Znači s naslova : pozicije moći,  sa naslova atrakcijskih sila koje vrše represiju manjine spram većine u smislu profita. Profit nikad nije bio ekonomska paradigma već politička! To je naknada za rizika provođenje nasilje manjine nad većinom!

Apostrofirali ste u knjizi i “vladajuću političku oligarhiju svijeta i Europe kojoj nije stalo do osvješćivanja naroda…”
Točno je. S obzirom da svi sustavi socijalnog obrazovanja su u funkciji nametanja ograničenog mišljenja, znači ograničene svijesti i to za ocjenu. Tu zapravo otvaramo po prvi puta problem destruktivne antroplogije. Homo Sapiens nije destruktivan slučajno! Ta njegova destrukcija u njegovom umu sa ograničenom sviješću je uvjetovana za ocjenu. Znači najtragičniji dio ljudskog postojanja jeste to da su svi sustavi socijalnog obrazovanja utemeljeni na destruktivnoj antropologiji dakle, uvjetuju nasilje kao oblik razvoja. A znamo da nasilje ne može biti razvoj. Znači: mi nismo slučajno ljudi sa ograničenom sviješću u svemu, pa i onome što mislimo, onome što djelujemo i kako se ponašamo.

Ali ste i kritički i to s pravom progovorili o “obrazovanju kao idiotizaciji ljudi”. Nije li tako?!
Taj proces sustava socijalnog obrazovanja to je jedno zaglupljivanje ili stvaranje ljudi s ograničenom sviješću u smislu pitanja: tko sam ja da se uči iz moje skripte? A cijeli sustav obrazovanja počiva “na mojoj skripti”. Znači na uvjetovanju ograničene svijesti tog tzv. nastavnika koji misli da je u pravu. Ali s obzirom da znamo da niti vjerski niti politički niti tzv. znanstveni determinizam nisu valjana ljudska mišljenja već važeća, pa se otvara pitanje: kako smo mi pristali da budemo u funkciji tih ograničenih mišljenja koja počivaju na dogmi ili mitu? Na afirmaciji tog pogrešnog mišljenja i vjerskog i političkog i tzv. znanstvenog. Kao da to jest, a ono što se tumači da jest, ono – nije! Prema tome: mi smo prešutno prihvatili taj proces idiotizacije ili zaglupljivanja ili da budemo ljudi sa ograničenom sviješću i da budemo u funkciji nasilja kao oblika razvoja.

Uz “pohlepu i profit kao pokretače svijeta” govorite i o nezaobilaznom konzumerizmu. Kako je došlo do toga da i kod nas unatrag nekoliko desetljeća ljudi radije sa svojom djece provode slobodno vrijem u velikim shopping centrima nego li na šetnji uz Dravu na Ivančici ili na Sljemenu ili u Maksimiru i sl.?
Znači nije problem samo ostvarivanja tzv. egzistencijalnih-materijalnih potreba, bioloških itd. i potreba nadgradnje nego je taj konzumerizam Zapada koji je prihvatio svijet stvari i odbacio svijet života  nametnuo svijet stvari, stvari kao oblik kompenzacije života za novac. Znači : konzumerizam je nametnut od strane moćnih bespomoćnima, posebno zemljama dužničkog industrijalizma da troše unaprijed na kartice na kredite i td. Znači, oni su prihvatili u polju svoje neobazrivosti da troše tuđe stvari za novac koji nije rezultat rada već posuđeni. Što znači da je konzumerizam jedan oblik filozofije koji je svijet uvukao u potrošnju bez znanja i rada i to na dug. Ako kažem da je konzumerizam nametnut svijetu , većini svijeta, od strane moćnih onda se otvara jedno od temeljnih pitanja: na čemu počiva taj konzumerizama? On počiva na tržišnom fundamentalizmu i na monetarizmu. Znači, na uzurpaciji novca koji je otuđen od stvarnosti, od realiteta i do njega se ne može nikako osim uz nižu cijenu rada ili višu cijenu novca.

Neprekidno svojim životom, djelovanjem i ponašanjem kao i kroz ovu najnoviju knjigu govorite o “kulturi”. Kad se prosječnom čovjeku spomene riječ kultura odmah mu pred očima iskrsnu knjige, predstave, glazba, filmovi…No, pojam kulture je ipak puno širi!? Što je, zapravo, kultura?
Kultura nisu izvedbeno-zabavni projekti! Niti kupoprodaja kojekako stečenih slika i umjetnina. Kultura je proces oblikovanja ponašanja pojedinca i naroda spram života i spram prirode! Što znači da je izlaz opstanka života na Zemlji u tzv. supridanosti bitka u skladu mišljenja, djelovanja i ponašanja, u skladu sa uvjetima opstanka i razvoja života. Mi to nismo razumjeli. Znači, kultura je ključ opstanka i razvoja života u cjelini, pa i u ovom segmentu filolozofije materijalizma u kojoj je svijet stvari nametnut umjesto svijeta života! Bez znanosti i obrazovanja nema ni kulture. Kulture nikad dosta.

U tom kontekstu, ide li “ruku pod ruku” suvremeni urbanitet sa kulturom. Ili se iza “sofisticiranog” urbanog čovjeka krije animalnost?
Točno je. Sve što je sagrađeno danas na svijetu u smislu ljudskih staništa i poslovnih objekata jest pogrešno, jer je sagrađeno bez kulturne dimenzije. Urbanizam je nasilje. Urbanizam je cinizam! Urbanizam je nešto u čemu bi morali sasvim drugačije razumjeti uvjet opstanka drugog pored nas. To posebno kad govorim o civilizaciji kao organizaciji ljudske vrste u tzv. gradovima, selima i td. Što znači da je civilizacija ili urbanizacija jedan oblik nasilja nad životom, jer vidimo problem jedan u drugom umjesto da smo razumjeli jedan drugog i da zajedničke probleme rješavamo zajednički, a ne da ih prikrivamo i to čak s predumišljajem.

U knjizi govorite i o tome da su “ranije civilizacije i kulture, a koje su propale iza sebe ostavile pisane artefakte na temelju čega smo mi nešto doznali o njima, a da će naša civilizacija iza sebe ostaviti hrpu otpada”. Što to o nama govori?
Zasigurno! S obzirom da filozofija materijalizma stvara i orijentirana je profita radi na svijet stvari život na planetu Zemlji ima opasnost da se uruši u taj svijet stvari zbog toga što ga što ekonomija nasilja proizvodi stvari kao oblik naše kompenzacije sa sve kraćim vijekom trajanja , pa ih brzo izbacujemo iz uporabe, a da nismo mislili pri tom što ćemo sa njima u smislu otpada ili smeća? Mi nismo razumjeli te uvjete, zapravo, svojega ponašanja sa svijetom stvari. I kada bi morali kod kupnje stvari platiti i otpad, odlaganje ili rješavanje problema otpada i smeća vjerojatno bi sigurno trošili manje stvari, manje bi stvarali otpada i manje bi stvarali smeća kojeg i dan-danas prešućujemo kao civilizacijski problem! To nije više bilo što, to je civilizacijski problem i kulturni problem pojedinca, Hrvatske, Europe i svijeta!

Apostrofirali ste u knjizi i tzv. primitivne narode” iza kojih nije bilo niti sukoba, niti konflikata, ali niti otpada” Što nam to govori?
Točno je. Ti su ljudi poštivali zakone prirode. Oni su se odnosili prema ekološkom sustavu i prirodi tako , jer su znali da je to njihova kolijevka, da je to njihovo određenje. I da oni prema svojem bližem ili daljnjem okruženju ne mogu biti protivni u smislu razaranja, već su očuvali uvjete i poštivali zakone prirode radi svojeg života i sebe radi, a ne samo prirode radi. Znači, te primitivne civilizacije su poštivale zakone života u prirodi , jer su znali da prirodne okolnosti određuju kvalitetu njihovog života (ekosustav).

Shodno vašem habitusu, vi u ovoj knjizi ne nudite nikakva rješenja izlaska iz “ponora u koji je čovjek zaglibio”. Čak štoviše, kritički progovarate o svim iluzijama deklarativnog istupanja u borbi za primjerice prava zelenih ili sličnim akcijama. Koliko, zapravo, takva deklarativna istupanja idu “na ruku neoliberalnom kapitalizmu i proizvod su začaranog kruga u kakvom živimo”?
U pravu ste. Sve je zarobljeno u tom ograničenom mišljenju, ograničenoj svijesti filozofije materijalizma gdje svijet stvari vlada životom. Ja sam tek nedavno u odgovoru na vaše pitanje imao jedan vrlo težak razgovor sa predsjednikom Vlade Indije koji je obavljen ovdje u ovom hotelu Westin prije par mjeseci na temu opstanka ne ljudske vrste nego opstanka života, a u kontekstu toga i ljudske vrste. I ja sam predložio predsjedniku Vlade Indije, Singu filozofiju dematerijalizacije civilizacije da smanjimo opredmećivanje života i trošenje života za stvari. Da sačuvamo život u smislu kvalitetnijeg življenja, a da ne opredmećujemo život i ne predajemo život svijetu stvari. Znači kad bi smanjili svijet stvari ili proizvodnju svijeta stvari kao vrijednosnu orijentaciju, kao vrijednosnu koncepciju svijeta mi bi smanjili svijet stvari, smanjili bi sukob sa prirodom i sukob sa životom (stope rasta govore o sukobu s prirodom – rast BDP). Međutim, na tu temu ljudskoj vrsti tek predstoje razgovori i u pravu ste kad pitate tako nešto. Ovo su rijetka pitanja koja su nepitana , ali pitanja čije odgovore ne smijemo više izostaviti. Jer se oni tiču i života u Hrvatskoj u Europi i u svijetu.

Čak govorite i o tome da “zbog zagušenja otpadom civilizaciji i kulturi prijeti uništenje poput onih gdje bi vulkanske lave progutale sve…”?!
Ali tada nas više biti neće. Prema tome: nemojmo čekati erupciju vulkana koja će zapravo promiješati Zemljinu koru i td. nego moramo pristupiti procesu osvješćivanja da smanjimo svijet stvari, da život stavimo na prvo mjesto, a stvari na drugo. Na taj način ćemo spriječiti manju proizvodnju svijeta stvari, manji otpad i manje smeće. U suprotnom, prijeti nam opasnost da sa načinom na koji to mislimo da rješavamo, a mi ništa ne rješavamo sa odlaganjem u biosferu ili izgaranjem – spalionicama u atmosferu , jer je i biosfera i atmosfera jedno te isto, uvjetuje život. Prema tome :mi sa predumišljajem, prešutno izbjegavamo susret svijesti sa mogućom nepožaljenom stvarnošću. Znači: nije točno da život nije moguć. Međutim, ljudsko mišljenje se mora bitno promijeniti iz filozofije materijalizma u filozofiju dematerijalizma civilizacije kako bi, zapravo, razumjeli uvjete opstanka života i preferirali život u odnosu na svijet stvari. Slučajno, život ljudske vrste i život na Zemlji će se urušiti u svijet stvari. Nemojmo čekati provalu vulkana, jer tada nas više biti neće! Varaždin ne mora čekati da se uguši u smeću koje se balira i odlaže u vodonosnik. Isti slučaj je i u Zagrebu – problem Jakuševca.

No, što je sa socijalnim kataklizmama?
Što se tiče socijalnih kataklizmi one su kao i prirodne – neizbježne, jer geobiopolitički tip razumijevanja – političko mišljenje ne može biti temelj međuljudskih odnosa, jer on zakonito vodi u sukob profita radi, po kriteriju prava jačeg. Politika pogoduje profitu, politika uvjetuje profit. Prema tome: svijet ide sve jače i jače u sukob i sa prirodom  i sa životom zbog borbe i prevlasti nad preraspodjelom s naslova neoliberalne doktrine onoga što je preostalo za ovaj tip načina života u kojem svijet stvari ide ispred života s odlaganjem smeća u bližu okolinu (biosferu), slučaj Varaždin…

Što je, međutim u tom kontekstu sa jednom “malom “ Hrvatskom? Ne mogu je zaobići “svjetski vjetrovi”, zar ne?
Točno. Ovo o čemu govorimo su civilizacijski problemi. I kultura i civilizacija su problem svijeta , Europe, Hrvatske, pa i Varaždina. Što znači da mi još nismo niti u Hrvatskoj niti u Europi niti u svijetu razumjeli uvjete opstanka života , pa hrvatski problemi i njihovo rješavanje imitira ono što čini svijet i Europa. Međutim, niti Europa niti svijet nisu riješili pitanje otpada filozofije materijalizma, a još manje smeća. Tamo gdje svi sudjeluju u stvaranju otpada i smeća svijeta stvari, jer se svi koriste svijetom stvari ne misleći što će sa njime po njihovoj amortizaciji ili izbacivanju iz uporabe, pa čak ne misle na ono što se zove smeće. Nego svi prešutno s predumišljajem prikrivamo civilizacijski i kulturni problem i mislimo da će to netko za nas drugi rješavati za neke sitne ili krupne novce. Za sada, civilizacije i kulture još se nisu srele s tim civilizacijskim problemom niti razini svijeta niti na razini Europe, pa još manje u Hrvatskoj. Mi misaono kasnimo za rastom problema. Problemi rastu, a mi umišljeno mislimo da je to ispravno ljudsko kretanje! To je pogrešno ljudsko kretanje!

No, kako se taj potrebiti i očekivani “klik svijesti” taj obrat može dogoditi? I može li se on uopće dogoditi? Je li to moguće?
U pravu ste. Ako se , zapravo, smatra da bitna promjena u biologiji Homo Sapiensa Sapiensa kad se uspravio na dvije noge , ta radikalna promjena sa četiri noge uspraviti se na dvije noge, to je bila najveća promjena u biologiji. Nama se mora dogoditi radikalna promjena u neurologiji, znači obrat u svijesti, jer mi prakticiramo pogrešnu svijest, pogrešna znanja sa pogrešnim sustavom vrijednosti. Prema tome, da bi došlo do obrata u mišljenju, djelovanju i ponašanju, znači, nama se mora dogoditi radikalna promjena u neurologiji. A to se može dogoditi samo s procesom osvješćivanja (evolucijom svijesti, kulturom) umjesto procesa zaglupljivanja! Nema procesa osvješćivanja, jer je proces zaglupljivanja na dnevnom redu i on se preferira. Znači, koliko ste u stanju prihvatiti to ograničeno mišljenje toliko dobijete veću ocjenu! Znači: ljudska vrsta iz oklopljene svijesti ne može tako lako izaći, pa se pita kako iz tog trokuta animalizma , kako u polje ljudskosti i u polje čovječnosti? Odgovor je na to pitanje: samo radikalnom promjenom u ljudskoj svijesti, kolektivnoj svijesti! Mi smo već na tragu toga, te promjene koja je nužna da bi život na Zemlji opstao, a ne Homo Sapiens!

Govorili ste o tome da “lokalnu zajednicu čekaju svjetski problemi.” U tom kontekstu ste i definirali otpad i smeće kao “ rezultat unutrašnjeg pritiska u nama u pohlepi za stvarima, koja nas sve jače pritišče iznutra (pohlepa) i izvana (konzumerizam)…Moramo imati i htjeti drugačiji svijet” Osim toga, vi ste kazali kako i odnos prema otpadu i smeću spada u kulturu!?
Govorio sam o civilizacijskom ustroju i kulturi ponašanja pojedinca i naroda. S obzirom da se nalazimo na vrlo niskoj razini kulture na svim razinama od lokalne , pa do makro, do svijeta do Europe, pa i Hrvatske. Mi još nismo razumjeli problem , jer da smo ga razumjeli mi bismo ga počeli rješavati. Još uvijek taj problem mi prešućujemo I mi ga odlažemo u prirodu , u biosferu misleći kako smo mi to riješili. Odlaganje ili sustavno odlaganje otpada ili smeća u biosferu nije sustavno rješavanje nego je to sustavno odlaganje problema i nametanje budućim generacijama problem koji neće moći riješiti, a onda će se oni sjetiti tko su im bili pradjedovi, djedovi, očevi, učitelji i državni voditelji koji nisu razumjeli život! A nisu niti njima dali da razumiju, jer su i od njih tražili kroz odgoj i obrazovanje ograničeno mišljenje! Znači, mi proizvodimo ili stvaramo ljude sa ograničenom sviješću koji nisu u stanju proturječiti problemima koje sami stvaramo. Jer mi otpad i smeće  s predumišljajem svako jutro od kreveta kad idemo na WC na dalje stvaramo i o tome šutimo. Sa predumišljajem! Mislimo kako će to morati netko drugi riješiti. Taj problem, civilizacija, svijet, Europa i Hrvatska nisu riješile!

A Varaždin u tom kontekstu?
Tamo gdje se pokušalo to djelomično riješiti na lokalnoj razini primjera radi na razini grada Zagreb,a ovo što pokušavate vi u gradu Varaždinu napraviti, Istra i td. otvara temeljno pitanje: da li se hrvatsko društvo na makro ili mikro razini susrelo uopće sa suštinom ovoga problema o kojem mi govorimo , a ne da umišljeno mislimo kako mi rješavamo kroz sustavno odlaganje . Zapišite i poručite javnosti i Varaždina i Hrvatske i Europe: sustavno odlaganje smeća ili otpada nije sustavno rješavanje problema! Otpad ne mora biti sav smeće (reciklaža).

Kako onda promatrate model gospodarenja otpadom MBO koji u Varaždinu pokušava uvesti tvrtka T7?
Na tu temu imamo na razini Europe neke tehnologije (MBO, MTO, itd.) za mehaničkobiološku ili termišku obradu, pa i za reciklažu. Ovo što vi pokušavate napraviti u Varaždinu, vi ste među prvima u Hrvatskoj i u Europi, da makar dio komunalnog otpada ili otpada iz smeća izdvajate. Znači ne rješavate sve vrste otpada,  opasni otpad i industrijski otpad, ali komunalni otpad velikim dijelom? Niste bolje rješenje mogli naći od ovog kojeg imate zasada! I vi ste za sada jedini u Hrvatskoj koji imate  postrojenje za reciklažu otpada ali na razini komunalnog otpada, a ne industrijskog i ne svih vrsta otpada. Znači: vi ste na tragu da se Varaždin potvrđuje kao subjekt kulture koji je preko tisuću godina star, da pokušavate prvi doći do tog kulturnog stupnja, da osvijestite problem i da ga sami rješavate. Način na koji politika uvjetuje da taj problem riješite, primite na znanje: da sa naslova politike nemojte očekivati nikakva rješenja osim destrukcije ili „pogodovanja“-! Jer je to pitanje kulture, a ne politike! Ako kažem da je to zadaća kulture, a ne politike onda pogodovanje poduzetnicima  ili destrukcija poduzetnika da rješavaju te probleme ne mora zaslužiti nikakvu nagradu niti hvalospjev jer se radi o nužnosti, ali neka makar, kultura u Varaždinu učini to da politika poduzetnicima ne stvara probleme i ne radi ono što je napravljeno u smislu destrukcije i disfunkcije onoga što bi svaki grad u Europi, pa i u Hrvatskoj poželio da ima! A nema! U suprotnom, T7, ni T77 nemaju smisla ni značenja za vas, još manje za političku moć iznad moći smeća, kao civilizacijskog problema.

S obzirom na aktualne probleme grada Varaždina koji pokušavaju grad pretvoriti, bez stvarnih i neutemeljenih razloga u “grad slučaj” što biste na kraju poručili stanovnicima” baroknog i cvjetnog grada”?
S obzirom da su varaždinski problemi grada Varaždina i kulturni i civilizacijski aktualizirali ovaj problem to važi za Hrvatsku: budite ustrajni, posebno mladi i ja vam predlažem jednu javnu tribinu u gradu Varaždinu da osvijestite problem u smislu onoga o čemu smo govorili: kako bitno promijeniti svijest? Samo dramatičnom interpretacijom naše stvarne situacije! Da ne budu mladi ljudi manipulirani u Varaždinu i za 20-30 godina rješavali probleme koje je netko umišljeno riješio. Učinite to sebe radi i mislim da ćete doći do potrebnog stupnja svijesti da upravljate svojom stvarnošću, jer s njom neće nitko drugi niti ne treba upravljati osim vas u Varaždinu. Varaždin ima te kulturne pretpostavke i učinite to za sebe i suprotstavite se svakom obliku nasilja posebno političkog nasilja za koje se zna da ne može biti temelj međuljudskih odnosa, već kultura! Ja sam svjestan da smeće, pa i otpad ima snažnu i prijeteću moć životu. Ako politička moć (politologija, politika i ponerologija vlada i nad tim tipom moći, tada izgradnja objekata za novi civilizacijski ustroj Varaždina, županije pa i regije nema smisla ni značenja iako se radi o vrlo relevantnim, nužnim i aktualnim objektima za pomak u novom civilizacijskom i kulturnom životu grada Varaždina, u smislu ljudskosti i očovječavanja života. Infrastrukturni objekti, izgradnja ljudskih staništa pa i izgradnja postrojenja za reciklažu komunalnog otpada usprkos svim propustima u odnosima između politike i poduzetništva, opravdanim i proceduralno nesmotrenim u kaosu prava, 25.000 pravnih normi sa stalnim procesuiranjem promjena i privremenosti važenja normi, pravnih i političkih naputaka, odluka i rješenja koje ne može pratiti ni institut za pravne znanosti, a kamoli poduzetnik kojem je sve uvjetovano u smislu „pogodovanja“ ili zabrane. To Varaždin mora nepodmitljivo razumjeti da bi pridonio nešto Hrvatskoj, s naslova novog civilizacijskog ustroja. To traži odnose suradnje, a ne odnose sukoba između politike i poduzetništva. Kultura je temelj suradnje i suglasnosti u svemu što nam je zajedničko u budućnosti (opstanak i razvoj u kulturi).

Pozdrav od ZMUSK-a:
Lijepa naša Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska
i obala Jadranska, Jadranska.
Manje smeća, više cvijeća!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s