… prof.dr.sc. Velimirom Srićom (05.05.’14.)

Svaka nova ideja je luda dok ne uspije!

Ponedjeljkom na kavi sa…
prof.dr.sc. Velimirom Srićom

http://www.profitiraj.hr/wp-content/uploads/Velimir_Srica_a.jpgPrije koji tjedan britanski časopis The Economist naše je gospodarstvo svrstao među 10 najgorih gospodarstava u svijetu! Lijepi epitet, nema što?! Možemo se usporediti sa nekom zemljom u Africi!? Poslije te “pljuske” javili su nam da nam je pao BDP i da smo se zadužili. Kakve veze ima prosudba The Economist-a, pada BDP-a i “Linićevog zaduživanja” sa rastom cijene jednog grincajga, jednog međimurskog piceka s placa, mladog krumpira i svega ostalo što vam treba za jedan dobar domaći nedjeljni ručak? To mi još uvijek nije jasno. Vjerujte mi na riječ. Možda u ovoj našoj zemlji ima i takvih kojima je to jasno kao što je jasno da su 2 plus 2 jednako 4! No….

http://lh5.ggpht.com/JNL4rNipmpTwwBK7aIyp_uG7EUYeFHigtJSa-JKuGpDSYjcdS8_pNd0Npz-xRT61cbj5bjUgMs7qNHg0Poadccqg=s600

Ako su vas upravo ovih dana pritisuli računi sa svih strana i čini vam se da nemate izlaza, udobno se smjestite u fotelju, zaklopite oči i pokušajte vidjeti svoj život ili život svoje djece za kojih 10 ili 20 godina na istom mjesto ili barem u lijepoj našoj. Da vam netko kaže kako ćete djecu za 10 godina slati na školovanje na Jadransku obalu u sveučilišne kampuse, a naše Brijune opsjedat će nobelovci svijuhttp://www.tportal.hr/ResourceManager/GetImage.aspx?imgId=267615&fmtId=131 vrsta u svrhu jačanja znanosti, a tek Varaždin ili Osijek ili koji manji grad u kojem će se napokon otvoriti ne samo Kineski dućan nego i Kineski restoran ili koja kineska ili japanska filijala poznate japanske ili korejske tvrtke u kojima će biti posla za sve i dobrih plaća za odrađeni posao, nakon ove beznadne svakidašnjice u prvi mah ne biste povjerovali u vaše snove.

No, snovi mogu katkada postati realnost. O tome govori i knjiga intrigantnog naslova “Hrvatska 2020.” redovnog prof. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u trajnom zvanju iz menadžmenta i informatike, Velimira Sriće, koji je krajem 1996. bio ministar za tehnologiju i informatiku, a koji je studij završio na Columbian University i koji je gostujući profesor na Columbia i Los Angeles University, jednom od najboljih svjetskih sveučilišta, predavač u Pekingu, suradnik koji dosta često radi u Sloveniji, Austriji, Mađarskoj i koji je objavio 51 knjigu, prevedene na kineski, slovenski i mađarski, te uz sve to radi kao konzultant u Sloveniji, za poznatu tvrtku Iskra. http://www.poslovni.hr/media/cache/2c/56/2c56f42ccb6d11a0424672e28c4afe67.jpgUpravo sa prof.dr.sc. Velimirom Srićom za portal ZMUSK, ponedjeljkom na kavi, razgovarali smo o uzrocima beznađa, malodušnosti i cinizma koje je zavladalo našim životima, ali i izlazu iz teških životnih okolnosti u kojima smo se našli kao i o budućnosti koju prema mišljenju našeg sugovornika Hrvatska “u svakom slučaju ima” I to ne bilo kakvu, kako nam je odmah u početku kazao bez lažne nade naš sugovornik “nego uvažavajući našu baštinu i promjenom dosadašnjeg sustava vrijednosti i načina života možemo stvoriti ljepšu i bolju budućnost za našu djecu”. Razgovarajući sa prof.dr.sc. Velimirom Srićom o njegovoj 51. knjizi u njegovom kratkom životu (negdje na polovici životnog vijeka) udahnuli smo dašak zdravog optimizma i vjere u naše snage kojima možemo zavrijediti bolju budućnost za svakog stanovnika lijepe nam naše.

Što vas je potaknulo da napišete knjigu upravo ovako intrigantnog naslova “Hrvatska 2020. godine”?
Ja sam prije deset godina bio pozvan od predsjednika Mesića da vodim radnu skupinu za strategiju informatizacije. Mi smo napravili jedan projekt koji bi se metaforički mogao nazvati Hrvatska kao Kalifornija Europe, regionalni lider društva znanja. I pošto sam i prije radio, dakle u doba kad sam bio resorni ministar onda smo defakto učetverostručili izdvajanja za znanost i postavili Hrvatsku na kartu Europe kao ozbiljnu znanstvenu instituciju. http://www.manager.hr/adminmax/images/book_pictures/hrvatska_2020_frontpage_image.pngTada su dograđeni neki fakulteti, nabavljeni novi kompjutori. Na neki način sam cijeli život imao potrebu ne samo biti akademski prisutan nego kroz neke oblike političkog djelovanja promicati ideje. Dakle, pretvarati ideje u praksu. To se sve posložilo tako da sam nakon 20 godina i politički angažiran, nakon što sam bio nezavisan kandidat. Izabrao sam pokušati uložiti svoju energiju u jedan projekt u promjenu Hrvatske kroz HSLS, odnosno njeno mijenjanje i oživljavanje i vraćanje na iskonske vrijednosti. To je nekako sve tražilo i tu knjigu. Ja sam u predgovoru napisao da sam je napisao u tri mjeseca, na nagovor suradnika iz svijeta akademije ili politike, ali na njoj radim zadnjih 30 godina. Sve ono što sam radio u životu nekako je vodilo k toj knjizi koja bi probala opisati Hrvatsku kakva je do sada bila u ovih 20 godina svoje nezavisnosti i Hrvatsku kakvu bih ja volio da u njoj žive moje četvero djeca za 10 godina. Naravno, ne onakve kakve se mnogi boje, a to je Hrvatska slabo uspješna u Europi, nego Hrvatska koja je regionalni lider društva znanja u Europi, koja iskorištava na najbolji način svoje naslijeđene prirodne resurse, koja ima jasne strateške ciljeve, koja se bori za novi sustav vrijednosti, koja u toj Europi predstavlja jednu specifičnost, nudi svoj životni stil i svoje vrijednosti afirmira na najbolji mogući način, http://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2012/08/hrvatska.jpgbez obzira bilo to naših 1246 otoka i najljepši dio Mediterana ili bio to trbuh Hrvatske – Lika, Gorski kotar koji je mala Švicarska ili mala Toscana u nekim dijelovima ili mala Provanca ili to bila slavonska ravnica koja može hraniti trećinu Europe ili to bio naš geostrateški položaj ili naša znanost i tradicija. Na neki način ideja je sve ono što smo prirodno naslijedili oplemeniti jasnim strateškim ciljevima ulaganjem u ljude u znanje i određene prioritete i iz toga izvući potencijal za dugoročni razvoj zemlje kao jedne male, uspješne srednjoeuropske zemlje.

O čemu, zapravo, govori knjiga?
Knjiga je klasična knjiga o strategiji. Prvi dio se bavi time koji su akumulirani problemi Hrvatske. Dakle, što nas je dovelo tu gdje smo danas? Od ideja poput nemamo strategija niti smo imali, od: nemamo uspješnog političkog vodstva kroz 20 godina osim da ostvarimo samostalnost, ali dalje, što ćemo s tom državom to nismo znali napraviti. Drugo: društvo smo koje ima čitav niz akumuliranih problema: od onoga da nam se neda raditi, defakto smo stvorili jako puno socijalnih prava i privilegija. Jedan od pet umirovljenika otišao je u mirovinu sa punim radnim stažem. Imamo 64 tisuće penzionera sa visokim mirovinama koji imaju prosječnu starost 43 godine, imamo 1,2  zaposlenih na jednog umirovljenika. http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2013/10/studenti-300x158.jpgZemlja smo u kojoj se ljudima ne da baš previše niti učiti. Imamo 10 posto ljudi s fakultetima, imamo 40 posto ljudi koji nisu završili osnovnu školu ili su jedva to napravili, zemlja smo koja ima problema sa depopulacijom, stanovništvo stari, prirast je negativan. Problemi su i mentaliteta i kulture i politike i infrastrukture i stava. Ja sam se dosta u knjizi pozabavio tim hrvatskim mentalitetom koji je velikoj mjeri naš problem i naša kočnica.

U čemu nam je naš mentalitet kočnica?

S jedne strane, vidite, ja volim reći da je Hrvatska sad u situaciji kao ’91., ali onda smo se morali braniti od vanjskog neprijatelja, a sad se moramo braniti od naše vlastite gluposti koje smo napravili u razvojnom smislu zbog manjka vizije i pogrešne politike.

Zašto nam je manjkalo vizije i političkih stranaka sa realnim vizionarstvom?
Prije svega: prva vizija koja je iznjedrila samostalnu, slobodnu Hrvatsku je to da želimo samostalnu Hrvatsku. Ta vizija se skupo, ali relativno lako ostvarila, zato jer su bile takve okolnosti. Sve zemlje u našem okruženju čak i Kosovo su u teškim uvjetima izborile svoju samostalnost, ali onaj drugi korak je bio presudan, a to je kakvu Hrvatsku mi želimo? Mislim da su tu stanovnici lijepe naše jako razočarani, jer nisu dobili ono što su očekivali. Ranih 90-tih ljudi su očekivali jedan uljuđeni model skandinavskog socijalizma. Dakle, izjednačenih prava, uspješnog razvoja. Mi smo dobili jednu tajkuniziranu zemlju, potrošenih resursa, rasprodanih strancima, bez puno perspektive, bez vizije, jer su bili takvi ljudi koji su nas vodili. I okolnosti su bile takve, velika moć politike i onda kad krivi ljudi dobe političku moć onda se to pretvori u korupciju, pretvori se u hrpu lokalnih šerifa, u ratove političkih plemena gdje stradaju stanovnici. Nas su udarile loše strane kapitalizma. Izgubili smo neka naslijeđena prava bivšeg sustava, a nisu nas pogodile dobre strane kapitalizma toliko.

http://www.ezadar.hr/repository/image_raw/112818/large/A to je?
Visoke stopa rasta, povećanje zaposlenosti, sigurnosti kroz posao i rezultata svojeg rada. Tako da slabo smo profitirali od svega onoga što smo mogli ostvariti u toj tranziciji, a posebno zato što nije bilo vizije. A kad nemaš vizije, ono što se kaže: kad ne znaš kamo ideš svaki put će te tamo dovesti! Da je bilo nekakve vizije u odnosu prema vlastitim resursima onda bi ljudi još prije 15-20 godina rekli što raditi sa našom obalom, što raditi sa našom industrijom, što raditi sa našom brodogradnjom, što sa poljoprivrednom zemljom u Slavoniji, što sa trbuhom Hrvatske, što sa prirodnim ljepotama, što sa turizmom?

Međutim…?
Na žalost stihija je prevladala. Sad smo tu gdje jesmo, sad treba pokrpati te rupe. Ali zato je kriza povod da se ta vizija redefinira. Ja volim vjerovati ono što je Henry Ford kazao: ako misliš da možeš i ako misliš da ne možeš – u pravu si.

I kad ste pitali koji je problem našeg mentaliteta?
Ja mislim da je baš tu: danas se ljudi više ne nadaju da možemo nešto veliko napraviti! Ta nada je presahnula! Ta nada se potrošila! ’91. smo bili spremni jurišati na zvijezde, napraviti nemoguće, obraniti zemlju u teškim uvjetima.

A danas…?
http://www.index.hr/images2/ManjeKozmetikePunoPara.jpgSu ljudi pomireni sa situacijom i više razmišljaju krležijanski: nigdar ni bilo da ni nekak bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu! Drugim riječima: vrag kojeg poznaš je bolji od vraga kojeg ne poznaš! Nismo spremni na promjene, a danas Hrvatskoj treba logika dramatičnih promjena, new deala, na neki način velikih zaokreta, promjena sustava vrijednosti. To je jedino što nas može izvući. Ali, na žalost ljudi koji imaju takve vizije je jako malo i jedan od razloga što sam ja napisao ovu knjigu je da pokušam vidjeti koliko ima nas koji mislimo da je moguće ostvariti neke velike iskorake i organizirati se.

Koji su to segmenti društva – snage koje su kliconoše neke bolje sutrašnjice?
Na dugi rok je to sigurno: obrazovni sustav, znanstveno-istraživački razvoj sve ono gdje se stvaraju bolji kadrovi i kvalitetnija dodatna vrijednost. Mi živimo u svijetu gdje je znanje glavni resurs. I ako to možeš prodati onda možeš i sve ostalo! Drugo: ja se zalažem u knjizi da Hrvatska izvrši rebrending. 80 posto zemaljske kugle nema pojma tko smo mi! I sad ulazimo u EU i svaki treći stanovnik EU-a nema pojma o nama, a jedan od tri nešto malo zna o nama. A ono što zna o nama to je: rat, to je Šuker, to je Tito još iz bivših vremena, to je lijepa priroda. Ne znaju zapravo ništa, zato što mi u europskim okvirima ne predstavljamo nešto što bismo mogli prodati nego samo zemlju lijepog sunca, mora i relativno jeftinog turizma za one što se ja volim zafrkavati: hokejaše, maturante i elektroničare.

A ti su?
Maturanti su oni što slave 50 godina mature, elektroničari imaju pesmajker, a hokejaši su oni što hodaju sa štapovima (ne želim nikoga vrijeđati, ali to je šala koja dobro opisuje naš turizam barem izvan sezone). Umjesto toga sve ono što radimo usnopiti da iskoristimo naše strateške prednosti. Zamislite Hrvatsku koja ima bioinformatički turizam kao žarište. Evo recimo:http://quietvacationitaly.com/wp-content/uploads/2013/08/toscanalandscapes02.jpg Europa stari. Ljudi koji imaju platežnu moć su sve stariji, ali oni žele zdravstvene usluge, žele zdravi život, žele prostor gdje će imati razne doživljaje, gdje će jesti prirodnu hranu, gdje će možda obaviti kozmetičku operaciju ili promijeniti zube ili nešto drugo. Uz put, doživjeti najljepše nacionalne parkove u ovom dijelu Europe – 47 posto čistih šuma, piti našu vodu koja je najkvalitetnija u Europi, pa se naviknuti na to, jesti našu zdravu hranu, pa to onda poslije uvoziti kad ju mi negdje proizvodimo, kupiti nešto od našeg stila života. Ja mislim da sam baš to tako nazvao: lifestyle turizam.

Što pod tim podrazumijevate?
Evo, reći ću vam za primjer: ja zadnji put kad sam odlazio iz Kalifornije razgovarao sam sa svojim dekanom koji mi je rekao: Zašto se vraćaš u Hrvatsku, vrata su ti otvorena za uvijek. Ja sam odgovorio: Kvaliteta života. On je pao sa stolca i rekao: Ti iz Kalifornije ideš u Hrvatsku radi kvalitete života!? Ja sam rekao: Možda ne kakva je sad nego kakva bi mogla postati! Drugim riječima: Ja vjerujem da mi možemo svijetu pokazati jedan novi oblik. Evo, recimo: što turist hoće kad dođe u neku zemlju? Zašto idete u Tunis, Grčku ili Španjolsku? Očito je neki doživljaj lokalne kulture, lokalne specijalitete, lokalne avanture na plaži ili bilo što drugo.

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/wp-content/uploads/crnogorski-udar-hrvatski-turizam-dan-moru-9-eura-slika-1365091-300x163.jpg

Što mi u tom smislu možemo ponuditi u budućoj perspektivi, a oslanjajući se na baštinu?
Mi možemo napraviti jedan prekrasan splet svega onoga što nudimo i usplesti u sve ovo. Evo, uzet ću kao primjer brodogradnju koja je rak rana našeg gospodarstva. Ja sam radio kao konzultant u Uljaniku još prije 15 godina kad su oni bili treće brodogradilište u Hrvatskoj, pa smo ih osposobili i oni su se sami osposobili da postanu broj jedan u Hrvatskoj. Primjerice, sad je hrvatska brodogradnja milijardu eura godišnje zarade i milijardu sto milijuna eura troška. I državna subvencija pokriva trošak. Što znači da mi defakto 10 posto skuplje brodove proizvodimo nego što nam tržište plača i onda subvencioniramo strane brodare koji kupuju naše brodove. To je za dugoročni razvoj Hrvatske potpuna glupost! Vi defakto plaćate stranca da kupuje naše brodove. Vi kupujete socijalni mir. Ne mijenjate ništa!

Što vi, međutim, po tom pitanju predlažete?
Sad zamislite da naša brodogradnja sto milijuna dolara ili eura dobije godišnje zato da radi nešto što će pomoći našem turizmu. http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00203/brod_brodogradnja_203869S1.jpgPrimjerice: godišnje napravi dva broda parkirališta koji imaju po 750 automobila koji imaju gore jednu malu polikliniku i kazalište i to se parkira u Splitu, Dubrovniku, Rijeci ili Krku i kad turisti dođu imaju gdje parkirati auto, dobiti usluge, shopping centar ili gledati predstave… I takav brod je prije svega originalan proizvod hrvatske pameti. On pridonosi našem turizmu i on na neki način stvar image u svijetu. Odmah bi ljudi zapamtili takve brodove i rekli: aha, idemo mi kupovati takve brodove. Izvan sezone možemo nekome iznajmljivati.

A što sa ostalim segmentima društva?
Uzmite drugi primjer kako možete negativno pretvoriti u pozitivno: imate 888 kvadratnih kilometara pod minama. I to kad očistite to može biti najčišći teren u Europi za uzgoj organske hrane. (20 godina bez pesticida i herbicida). I to dodate turističkoj ponudi.

Što je zapravo sa tim našim djelom ruralnog života? Sramimo li se mi “motike”?
Mi se sramimo kulta rada. Jer se stvorio kult privilegija, kult uspjeha preko noći, u Big brotheru i sl… Mi smo razorili sustav vrijednosti. Mnogi danas govore o potrebi duhovne obnove. Ja mislim da je potrebno razviti sustav vrijednosti koji je primjeren Hrvatskoj 21. stoljeća. Jer treba afirmirati kult sposobnosti, kult rada, kult znanja i naravno ponosa na naše stečevine, ali i iskorištavanja toga. Hrvatska ima najviše u Europi kulturnih dobara pod zaštitom UNESCO-a koje mi sami sebi ne znamo prezentirati, a kamoli svijetu. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fc/Brijuni_(hr).svg/702px-Brijuni_(hr).svg.pngHrvatska ima najljepše nacionalne parkove u ovom dijelu svijeta… Zamislite Hrvatsku u kojoj se razvija pet-šest otoka znanja sa različitim prioritetima. Već se 20 godina razmišlja što sa Brijunima? Recimo: Brijuni da budu centar nekoliko instituta koji okupljaju nobelovce i razvijaju vrhunsku znanost. Svaki nobelovac bi htio tamo raditi, a ne negdje drugdje, samo da ima uvjete. Ili recimo: Prvić kod Šibenika na kojem ja ljetujem da bude gdje je Faust Vrančić nekad živio i imao svoj ljetnikovac, da umjesto dva mjeseca turizma godišnje imate još deset mjeseci koncentracije pameti koja ne zagađuje ništa. Svi hoće sunčani pojas. Otok znanja Koločep ili Mljet. Poklonimo otok Billu Gatesu, rekli smo metaforički. Zašto? Da dovedemo pamet tamo i ta pamet će biti katalizator razvoja.

Što još?
Jadran ima hrpu vojnih napuštenih objekata to je negdje 3-4 milijarde eura vrijedno zemljište koje je na najboljim lokacijama na Jadranu. http://www.blic.rs/data/images/2012-07-26/262425_tietgenkollegiet-01_ff.jpg?ver=1343292682Evo, projekt koji bih ja volio pokrenuti je da nađemo partnera za to zemljište i da kažemo vi imate znanje mi imamo zemlju i idemo napraviti europski kampus na tom dijelu naše obale. I onda imamo četiri-pet vrhunskih sveučilišta uz obalu i oni počinju mijenjati turistički priliv, stil života, utječu na naše ljude, na obrazovanje, širenje znanja itd. Samo zato što ste svoj prirodni resurs pretvorili u katalizator vašeg razvoja.

Što je, međutim, sa novim ekonomskim divovima koji su na pomolu poput Kine ili Koreje?
Ili, recimo ja sam bio gostujući predavač u Pekingu i svjestan sam činjenice da je Kina od pete zemlje po BDP postala zemlja broj dva u svijetu. Za deset godina možda postane zemlja broj jedan! Jedino Amerika ima veći BDP po glavi stanovnika. Ali Kina ima strašan suficit. Ove godine će dobiti 450 milijardi dolara. Znači, oni izvoze robe za 450 milijardi dolara veće vrijednosti nego što uvoze i taj novac negdje investiraju.

Znači, Kina kao hrvatski ekonomski partner?
Sad zamislite da postanete strateški partner Kine i da recimo luku Ploče koriste za svoje proizvode koje će distribuirati po Europi. Ili, da pošaljete tisuću ljudi koji će se školovati na kineskom jeziku, http://metro-portal.hr/img/repository/2013/03/medium/kineski_stapici.jpgda osnivate kineske kompanije koje će biti europske filijale, da oni investiraju samo deset-dvadeset milijardi dolara. To je za njih – samo, a za nas – puno! Hrvatska je samo 25 milijardi stranih investicija imala od kad je stvorena, a toliko bi Kinezi “malim prstom” mogli investirati. Samo da se mi osposobimo, da im mi možemo biti dovoljno primamljiv partner. I da shvatimo da je perspektiva svijeta ta da će recimo: Kina, Koreja i Japan biti sve jači, a da će Europa, Sjeverna Amerika i Australija biti sve manja i sve beznačajnija!

Koliko je, međutim, impuls zdravog razuma i entuzijazma živo prisutan, a da se nazire svjetlo na kraju tunela u ovoj sveopćoj obezglavljenosti i beznađu u kojem životarimo?
Moj osnovni životni posao je da radim kao konzultant. Trenutno slovenske Krke i Iskre, a prije toga Gorenja. Ovo razmišljanje je poduzetničko razmišljanje: kako Hrvatsku gledati kao jedno poduzeće koje ima strašne resurse i ljudske potencijale, a koje nije ništa napravilo da ih kvalitetno iskoristi. Dakle, ova knjiga je pokušaj ove analogije: gledajmo Hrvatsku kao poduzeće koje je sad u krizi, a koje može biti užasno uspješno i koje ima strašne potencijale i što bi sve trebalo napraviti. Kad ste vi dobri i kad vas svi znaju onda lako prodajete svoje proizvode i usluge. Zamislite da mi promijenimo image Hrvatske. Naša vina odmah vrijede više, naše maslinovo ulje koje je ionako odlično – vrijedi više, svaki naš turistički krevet vrijedi više, jer Hrvatska ide uz priču. Tu priču o nama većina ljudi sad nema, jer Hrvatska ima drugu priču: to je rat, korupcija, premijer u zatvoru… Eventualno sport. Imamo Ivicu i Janicu, Ivaniševića, Blanku, ali na žalost nemamo svijest o sebi da možemo nešto veliko napraviti. Ako naši sportaši u zemlji od četiri i pol milijuna stanovnika mogu biti super, zašto naša poduzeća ne bi mogla biti super? Ja sam do te ideje došao razgovarajući sa  menadžerom 20 stoljeća. On je tvrdio da su Amerikanci globalno uspješni jer imaju mentalitet pobjednika. A ja sam tvrdio: eto vidite mi smo sa vašim dream teamom igrali u finalu Olimpijade u košarci, pa smo bili Olimpijski pobjednici u vaterpolu, evo Blanka je najbolja sportašica Europe. Međutim u businessu nemamo prvih sto!

No, je li moguće “sjenu” iz prošlosti preskočiti?
Prva faza je: moraš priznati koje ti probleme imaš. Ako ja hoćem prestati pušiti, ja moram sebi priznati problem i onda ga moram rješavati. Jedan od važnih elemenata te naše psihoterapije je priznati sebi da imamo problem. Nakon toga ćemo ga početi rješavati. A imamo cijeli niz problema. I što je najsmješnije ja mislim da je svaki stanovnik Hrvatske svjestan koji su naši problemi.

Koji su naši najveći problemi?
I mentalitet i političke strukture i kadriranje i manjak strategije. Mi nažalost i aktualna vlast to pokazuje, mi nemamo volje ući u promjene zato jer se gleda na slijedeći ishod izbora, a ne gleda se na interes države. Vrlo jednostavno se u politici razlikuju državnici od političara. Političari su oni koji misle na slijedeće izbore, a državnici su oni koji misle na dugoročni interes neke države i onda su spremni raditi neke nepopularne stvari.

Koje nepopularne stvari po hitnom postupku treba mijenjati kod nas?
U Hrvatskoj sad treba napraviti puno nepopularnih stvari! Treba propitati prava koja su nekritički dodijeljena, treba propitati posljedice privatizacije i pretvorbe i sankcionirati ono što je evidentni kriminal. Imamo sad i zakonski okvir da pretvorba ne zastarijeva ako je zločin počinjen. http://static.mondo.rs/Picture/296838/jpeg/novac.jpgTrebamo promijeniti način na koji gledamo teritorijalni ustroj. Recimo: imamo 126 grada i 424 općine. Hrvatska je ’91. ušla u izbore sa 102 općine. Sad imamo 552 šerifa svuda! Koji su mali šefovi! To treba odmah ukinuti. Hrvatska bi trebala imati pet regija. Kod nas je četiri od pet teritorijalnih jedinica ekonomski neodrživo. Tržišna Hrvatska živi u teškim problemima, jer ju proračunska Hrvatska posiše. I to se ne investira racionalno nego u kupovanje glasova ili socijalnog mira, stvaranja privilegija. Dakle, u takvom okruženju živimo. Prvo trebamo priznati koji su naši problemi, a nakon toga treba okupiti ljude sa znanjem, sposobnošću i vizijom da se ti problemi riješe!

Da li postoje neke naznake da se mi pomičemo sa mrtve točke?
Kriza je na neki način šansa. Ja sam tempirao ovu knjigu baš u doba najdublje krize, jer mislim da mi privatno, ako vas kriza ne udari nećete promijeniti životne navike. http://www.novosadska.tv/uploads/image/news/news1259/prazan-novcanik.jpgAha, prestat ću pušiti, piti, promijenit prehranu, počet ću vježbati, ako vam liječnik ne kaže: gotov si za šest mjeseci! Dakle, defakto, naša kriza je takva situacija kad ne možeš više po starome i svi toga postaju svjesni i moraš se mijenjati. Ljudi se mijenjaju tek kad se moraju! I pojedinačno i kao država i kao poduzeća. Mislim da je većini stanovnika Hrvatske jasno da smo mi pet do 12 i ako nije ta ponoć već prošla! Kad se treba mijenjati? Prema mojem sudu nikad nije kasno. Sutra počinje novi dan. To sve što si loše do danas radio zaboravi, ali od sutra možeš krenuti u suprotnom smjeru.

Većina ljudi ne razmišlja tako…
S jedne strane dobar dio stanovnika Hrvatske, bojim se, izgubio je svaku nadu da se da išta napraviti, zato ne izlazi niti na izbore, pa se i osjeća bespomoćno. Zapravo samo se stvorio jedan ciničan, negativna odnos o svemu. Gubitak nade rezultira tome: zašto bi ja bilo što radio? Ionako će sve propasti. Ili, s druge strane stvara jednu agresiju: idem ja zgrabiti svoj dio kolača ionako svi kradu. Dakle, to je taj destruktivni element atmosfere. Ali, ja vjerujem, tu sam možda nepopravljiv optimista, da Hrvatska ima i ljudi i znanja i sposobnosti, samo da nisu dobro posloženi. To je jedan moj američki prijatelj koji nas dobro poznaje i koji nas godinama već prati, jednom rekao. I odjednom mi je bilo jasno kako nas stranci bolje vide od nas samih. Rekao je: ja ovdje srećem fantastične ljude koji su jako sposobni, ali koji nisu na vrhu piramide. Vaš sustav nije prirodno prohodan!

Nego, kakav je naš sustav?
Naš sustav nije takav da najsposobniji dođu na vrh nego se tu upletu raznorazne klike, klanovi, političke stranke, mafije, lokalne ovakve – onakve i onda ljudi koji imaju loše ciljeve se organiziraju da bi ih postigli, a ljudi koji su sposobni i pametni misle će sami po sebi uspjeti, jer su takvi i onda se razočaraju, jer naš sustav nije takav. Naš sustav je pun takvih elemenata negativne kadrovske selekcije, jer se politika uplela na krivi način i raznorazni drugi mehanizmi. Tamo gdje vi dopustite ono što se zove meritokracija i izborite princip da najzaslužniji su oni koji su najsposobniji da oni napreduju da se oni penju, onda će sustav od toga imati velike koristi!

Je li to moguće? Mi imamo već 20 godina na djelu rođačke i zavičajne i slične veze i vezice u svim porama života!
To pitanje je dobro. I svatko od nas ima svoj odgovor na njega. Evo, ja vam nudim odgovor Henrya Forda: ako misliš da možeš – možeš, ako misliš da ne možeš – ne možeš! Ja sad na ovom projektu političkom kojim sam se počeo baviti imam dva tipa suradnika: jedne koji kažu to ti je nemoguće. Onda velim odi u drugu stranku. Svi koji misle da je nemoguće, ne želim da budu sa mnom na istom brodu. Jer, neće ništa poduzeti da to bude moguće. Ja želim okupiti one koji žele da to bude moguće. I nadam se da ih bude dovoljno.

A kako dišu vaši studenti i to kao paradigma mladosti u Hrvatskoj? Je su li oni vinovnici promjena ili se samo pobune kad im ručak poskupi za pet kuna?
To je na žalost činjenica o kojoj ja polemiziram sa svojim studentima. Evo, ja im volim reći: nekad su studentski nemiri rušili države, a danas je jedina buna kad te udari po džepu. Dakle, materijalizam je pobijedio idealizam! Umjesto da je obrnuto. http://www.soundset.hr/datastore/imagestore/620_400/620_400_1350411225Sretni_penzioneri.jpgMladi su ti koji imaju veliku vremensku perspektivu, recimo 50-60 godina. A vidite tko kod nas najviše utječe tko će biti izabran na nekim izborima? Penzioneri! Oni najdiscipliranije glasuju. A njihov vremenski horizont je možda deset godina, a studenti čiji je vremenski horizont 60 godina ne izlaze na izbore i onda se čude kakav je svijet oko njih. Ako želiš utjecati na njega prvo se angažiraj. Moj poziv studentima je: angažirajte se! Nemojte proklinjati mrak ako možete jednu svijeću zapaliti! Međutim, većina njih je odgajana tako da gleda samo svoje interese. To su već cijele generacije. Oni žele svoj posao, oni žele svoj auto, svoje uvjete, a malo teže razmišljaju što treba davati. Ja mislim da je sad u Hrvatskoj trenutak gdje treba ljudima uputiti poruku koju je Kennedy uputio Amerikancima 60-tih godina kad je rekao: (parafraziram) Nemoj se pitati što Hrvatska može napraviti za tebe nego što ti možeš napraviti za Hrvatsku?! http://www.mojportal.ba/slike/novosti/AAA%20KOLUMNA/mladi-ljudi.jpgJer sad je vrijeme kad treba zemlju obraniti od hrpe unutarnjih gluposti! Koje smo svjesni i zašto ih ne bi išli rješavati?! Naravno, da sam ja kao i vi svjestan ogromnog tereta tog nasljeđa, loših navika, sustava vrijednosti. I to je sve točno. Promjene su užasno teške, užasno spore, užasno mukotrpne, ali ako ne krenemo onda nikud nećemo doći! Tako da je želja jedan od glavnih ambicija ove knjige i zato me veseli da je to u predgovoru i predsjednik Josipović prepoznao. On je meni jedan od tih deset svijetlih primjera koje sam ja izabrao za nevjerne Tome. Prvi: Hrvatska ima sjajne perspektive jer je na zadnjim izborima izabrala kandidata koji je imao sasvim drugi sustav vrijednosti, izabrala je po mojem sudu idealno rješenje za 21. stoljeće.

Koje ste ostale osobe uzeli za primjer?
Drugi primjer je: Todorić i njegova velika ambicija da bude regionalni igrač i da Hrvatsku postavi na europsku i svjetsku mapu uspješnih firmi koje brzo rastu (na stranu ono sve što mu se može prigovoriti). S druge strane je Emil Tedescci kao primjer porodičnog businessa koji raste na šarmu, znanju i sposobnosti. On je bankovnim kreditom kupio slovensku Drogu Kolinsku – carstvo koje je veće od njegovog businessa. Ali to je jedna velika ambicija, sposobnost i spremnost da se pokuša razmišljati globalno. Jedan primjer je moj nekadašnji student, a sada prijatelj Vedran Pavlek i Svjetski kup na Sljemenu. Zamislite da je netko prije 20 godina rekao da ćemo imati najbolji Svjetski kup na Sljemenu svi bi ga zatvorili u ludnicu ili u najbolju ruku rekli: to je nemoguće. http://croatia.hr/Images/t900x600-3374/sljeme_003.jpgZašto mi ne bi mogli napraviti najbolje?! Moj stav je da Hrvatska ima 20 ciljanih projekata u kojima želiš biti najbolji to je sasvim druga zemlja od ove u kojoj živimo. Tu je i Rudolf Filipi koji je menadžer Coca-Cole u Kini. Obitelj Kostelić kao sindrom Zagreba. Ja sam rođeni Zagrepčanin i uvijek me smetalo to što je Zagreb ogroman grad koji može iznjedriti vrhunska sportska ili znanstvena postignuća, ali uvijek je nekako samozatajan i onda ljudi koji dođu iz malih sredina su uvijek nekako uspješniji nego Zagrepčani. Ja sam to pripisivao nekoj vrsti malograđanskog sindroma, austro-ugarskog sluganstva ili ne znam čega… Ali Kostelići su sjajan primjer za to da možeš sa puno samoodricanja i ulaganja i sa jednim sustavom vrijednosti biti vrhunski sportaši i kvalitetan čovjek. Onda sam uzeo Luku Rajića kao jedan pozitivan primjer.

Koja je još važna ideja vaše nove knjige?
http://s2.pticica.com/foto/0001072626_m_0_twbiqr.jpgJedna od važnih ideja te knjige je naša oslonjenost na dijasporu. Mi smo 90-tih, na početku iscijedili dijasporu da pomažu u ratu, ali smo tu izgubili njezino povjerenje, jer su pomagali bogaćenju pojedinaca. Njezin novac i pomoć su zlorabljeni. Osim toga iz dijaspore su se iskrcali neki čudni ekstremisti u našu vlast koji su željeli zarađivati na Hrvatskoj! Sad je situacija da imamo jako moćnu dijasporu. Recimo: u Americi je po svojoj snazi naša dijaspora treća, odmah iza Židovske i talijanske. Međutim mi ne koristimo ni njihovo znanje niti njihove sposobnosti.

Kakvu Hrvatsku vi sanjate za svoju djecu i za ostale “klince” koji su sad u vrtiću?
Mislim da je svakome jasno da je nama skandinavski tip za četiri i pol milijuna stanovnika ove lijepe zemljice, ali na žalost nama se dogodio latino-američki i sad ga je teško popravljat! Međutim, da – taj proces dugoročno ima smisla. Ja vidim Hrvatsku za deset pogotovo za 20 godina kao jednu vrlo uspješnu zemlju prepoznatu po svojoj novoj pravednosti kako bi to naš predsjednik rekao. Jedan od mojih prioriteta je: graditi državu superiornih vrijednosti! Odgajati djecu, mlade obrazovati za to. http://woohoo.hr/images/profili/4c83a6cf169a209511f1d81411605580_w450_h338.jpgJedna zemlja koja zna prodati svoje prirodne ljepote oplemenit ih lifestylom, oplemeniti kult rada, naravno ne mukotrpnog nego pameti također, naravno zemlja u koju će stranci rado doći zbog kulinarskog doživljaja, jedna zemlja na koju ćeš biti ponosan i zbog svoje kulture između ostalog, jer se u to sustavno investira, koja je tijesno povezana sa svojom dijasporom. Hrvatska bi bila zemlja kulturnog karaktera, isto tako zemlja u kojoj bi Istočnjaci bili prisutni, filijale kineskih, korejskih firmi, zemlja koja promovira novi sustav vrijednosti. U svakom slučaju: to je jedan san koji je za mnoge čista utopija. Volim onaj citat Marka Twaina koji govori: svaka nova ideja je luda dok ne uspije! I nositelj svake nove ideje je luđak dok ne uspije. I ja se nadam da dok mi netko prigovori na ovo da je previše šašavo: kad bi se zajedno upregli ostvariti dio toga onda više ne bi bilo šašavo nego realno!

Bogme i mi kažemo: Nositelj svake nove ideje je luđak dok ne uspije! Vaši: ZMUSK-ovci

http://www.pentaxforums.com/gallery/images/1453/large/2_IMGP0120.jpgP.S.
Joj, zaboravili smo pitati hoće li poskupjeti grincajg nakon što se “Linić zadužio” Ili… sve ostaje po starom. Do 2020. godine?! Samo da znate, da nam je to pred vratima! Pa, što se još čeka? Da nam je samo znati?!

http://1.bp.blogspot.com/-2Nze9Qx_fDs/Tc2EriUPmbI/AAAAAAAAAO8/ro6dnqgr4tA/s200/adam-eve5.jpg

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s