… prof.dr.sc. Željkom Ivezićem (19.05.’14.)

Ponedjeljkom na kavi sa fizičarom,
prof.dr.sc. Željkom Ivezićem
sa University of Washingnton

Spoznaje o veličini i starosti Svemira pomažu shvatiti koliko smo mi mali i beznačajni!

Mora da je jako ostarjela i otežala ova “naša majka” planeta Zemlja, nakon što se nagledala svih užasa koje je čovjek čovjeku radio kroz povijest i što sve radi sebi, drugima i svojoj Zemlji još i dan-danas. I mi smo “već siti svega”. U takvim je situacijama najbolje pogled skrenuti prema zvijezdama. Za to nam ne treba teleskop, već samo dobra volja i bistro, vedro nebo, prepuno zvijezda. U mojem gradu se znalo reći, osobito je to znala govoriti moja baka, kada je vidjela da neka zvijezda “pada”: Netko je umro. Umiru li zvijezde zajedno sa ljudima? To ne znam. Je su li ljudi poput zvijezda? Svatko sja i zaseban je i poseban na svoj način?! Ne znam bi li se to moglo reći za “žalostan, napaćen, izmučen, izmrcvaren, a opet radišan, uspravan, vrijedan i dostojanstven – ljudski rod”?! Kad smo mi – ljudi u pitanju u tom slučaju sve je kontroverzno, kad su zvijezde posrijedi, sve je lako, lijepo, tajanstveno, lepršavo, sjajno i prekrasno. Samo astronomi za “zvijezde imaju pitanja”. A kako smo se mi za sada “zasitili ljudi” otišli smo potražiti jednog astronoma. I pronašli smo ga, pa je razgovor uz kavu tekao ovako:

Na blagdan Svetog Nikole 6. prosinca prije 2 godine objavljena je vijest kako su” NASI-ni znanstvenici otkrili novi planet na kojem je moguć život”.  Novootkriveni planet Kepler 22 b veličine je skoro kao i planet Zemlja od koje je udaljen oko 352 svjetlosne godine. Masa planeta Kepler 22 b 10 puta je veća od našeg planeta, a njegov polumjer je samo 1,6 puta veći od Zemlje.

Kako su Zemljani trenutno više zaokupljeni brigom kako će preživjeti ne više iz mjeseca u mjesec nego iz dana u dan, ova vijest ostala bi tek “mrtvo slovo na papiru” ili trijumf za mali broj članova iz uskog kruga znanstvenika, da u potrazi za nekim boljim i ljepšim svijetom od ovog našeg kakvog smo si stvorili sami na ovoj za sada jedinoj nam planeti za nas “humanoide” ili u potrazi nekom novom Atlantidom, nismo došli do znanstvenika svjetskog ugleda inače “naše gore lista” fizičara, prof.dr.sc. Željka Ivezića sa Universitiy of Washingotn  koji nam je odmah u početku našeg razgovora za portal ZMUSK raspršio sve iluzije vezane uz naše (ne) poznavanje Svemira. “ Vjerujem kako razmišljanja o životu na drugim planetima osim na našoj planeti Zemlji i istraživanja o mogućim drugim svjetovima mogu pomoći sa prioritizacijom svakodnevnice te identifikacijom istinski bitnih stvari, kao što su obitelj, ljubav i znatiželja”, kazao nam je to prof.dr.sc. Željko Ivezić koji trenutno radi na jednom od većih astronomskih projekata u svijetu u Washingtonu gdje i živi. Osim o novootkrivenom planetu Kepler 22 b sa prof.dr.sc. Željkom Iveziće razgovarali smo i o stanju u znanosti u Hrvatskoj u usporedbi sa SAD-om ili Europom kao i o kvaliteti obrazovnog sustava kod nas i u SAD-u. U svakom slučaju neke buduće generacije koje će krojiti život na Zemlji, a koje tek sad odrastaju ili ih čak još niti nema među nama – živima, prema istraživanjima astrofizičara neće se više moći služiti poštapalicom “Kao da si pao s Marsa”, jer će na taj isti Mars ili koji drugi planet moći letjeti turističkim rutama.

Bit će to neka druga vremena i svi problemi koji tište u ovom trenutku njihove pretke za njih će biti “mačji kašalj”. Možda je to i podstrek nama, sadašnjim stanovnicima Zemlje da se tu i tamo – ponekad, samo zagledamo u svoju zvijezdu na nebu, pa da uvidimo kako smo u usporedbi sa prostranstvom Svemira sićušni i kako nam u usporedbi sa Vječnošću svi naši problemi mogu biti teret koji ćemo lakše nositi na svojim “krhkim, zemaljskim plećima.”

“Na sam blagdan Svetog Nikole 6. prosinca prije dvije godine objavljena je vijest da je otkriven prvi planet izvan Sunčevog sustava na kojem bi moglo biti života. Objasnite nam o čemu je doista riječ?”

Po prvi put je pronađen planet slične veličine kao Zemlja, a nalazi se na udaljenosti od svoje zvijezde (svoga sunca) na kojoj nije ni prehladno ni prevruće za postojanje života. Na primjer, u našem Sunčevom sustavu, na Veneri je prevruće, a na Marsu prehladno, dok je Zemlja na pogodnoj udaljenosti za razvoj bića koja ovise o tekućoj vodi. Naravno, to ne znači da zaista ima života na tome planetu, no uzbudljiva je i sama pomisao na takvu mogućnost.

Kako su prema vašim saznanjima tekla ova istraživanja? I kako biste općenito opisali istraživanja koja obavlja NASA u procesima ispitivanja Svemira?
Planet je otkriven u podacima koje je prikupio satelitski opservatorij Kepler tako što je izmjereno smanjenje sjaja zvijezde oko koje kruži (nije detektiran direktno, tj. nema “slike” toga planeta). Budući da je Kepler teleskop u orbiti iznad atmosfere, puno točnije mjeri sjaj zvijezda nego što je moguće sa teleskopima na Zemlji. Kada promatramo planet kako prolazi ispred svoje zvijezde, dođe to zatamnjenja sjaja zvijezde za otprilike 0.01% (slično kao kada Mjesec prolazi ispred Sunca tokom pomrčine, ali je promjena sjaja manja puno manja jer planet prekriva samo malo dio površine zvijezde). Tako malu promjenu sjaja je jako teško izmjeriti (recimo, ljudske oči mogu zamijetiti promjenu sjaja zvijezde od oko 10%, dakle, Kepler je 1000 puta točniji), tako da do sada nismo imali takvih mjerenja. NASA ima veliki broj programa za istraživanje Svemira, a većini je zajednička značajka da se obavljaju satelitima i letjelicama.

Kako biste vi opisali planet koji je dobio naziv Kepler 22 b? Zašto je upravo takav naziv dobio ovaj planet?
Dobio je ime po svojoj zvijezdi koja se (dosadno) zove Kepler 22. Zvijezda je vrlo slična našem Suncu, a planet je na sličnoj udaljenosti od zvijezde kao i Zemlja od Sunca. Kepler 22b je vjerojatno veći od Zemlje, ali detalji još nisu poznati.

Što, međutim, ovo otkriće znači za znanost, a što znači za čovjeka?
Kada bi zaista otkrili pouzdane znakove života na nekom drugom planetu, takvo otkriće bi imalo ogroman utjecaj, od znanosti pa do filozofije i religije. No, zasad još nema dokaza, premda je bitno naglasiti kako nema posebnih znanstvenih razloga zašto bi život postojao samo na nasem planetu.

No, je su li priče o turističkim letovima u Svemir samo “science fiction” ili je to naša realnost koja nas čeka u bližoj budućnosti?
Bilo je već nešto manje od deset “svemirskih” turista koji su letjeli sa ruskom raketom Soyuz. U načelu i vaši čitaoci bi mogli otići u Svemir ako imaju oko 30 milijuna USD koliko ruska agencija naplaćuje takve letove! Jednog od tih turista poznajem i pokazivao mi je slike i filmove sa svoja dva putovanja. Moram priznati da bih i ja išao, ali još zatvaram financijsku konstrukciju.

A što sa pričama da na novo otkrivenom planetu Kepler 22b ima vode i uvjeta za život? Hoće li čovjekova mašta kad – tad postati realnost? Da se, naime, preseli na drugi planet živjeti?
Za Kepler 22b je još prerano tvrditi da ima vode jer sa postojećim mjerenjima nismo još sigurni ni kolika mu je masa. No, budući da je istraživanje planeta oko drugih zvijezda danas jedno od najživahnijih područja astronomije, vjerojatno ćemo tokom idućih godina saznati puno više.

Ipak, što je sa drugim civilizacijama i drugim živim vrstama humanoidnim koje nastanjuju druge planete, poput “malih, zelenih” kako ih kolokvijalno zovemo i Danekenovih predviđanja? Ima li uopće života na drugim planetima poput ovog našeg?
Za sada nemamo dokaza za postanje života ni na jednom nebeskom tijelu osim Zemlje. No, moguće je, premda ne i sigurno, da ćemo uskoro indirektno otkriti tragove života na drugim planetima. Premda za sada možemo samo maštati o letovima izvan našeg Sunčevog sustava, pomoću detaljne analiza sjaja zvijezde i planeta, može se izmjeriti kemijski sastav atmosfere planeta i pronaći molekule koje ukazuju na postojanje života (točnije, procesa fotosinteze). Što se tiče “malih zelenih”, to su uglavnom fantazije iz Holywooda, te iz glava poput Danikena.

Što ipak po tome pitanju čovjek na Zemlji može očekivati u budućnosti?
Tehnologija se tako brzo razvija da je teško pouzdano predvidjeti detalje. Naprimjer, prije 20 godina nije bilo ni jednog poznatog planeta izvan Sunčevog sustava, a danas ih ima preko 100. Novi ogromni teleskopi iz Europe i SADa, koji bi trebali biti gotovi za 10-15 godina, omogućiti će kvalitativno nove metode mjerenja.

No, kada su doista počela prva znanstvena istraživanja Svemira?
Zavisi o definiciji. Ukoliko ne računamo crtanje po spiljama, Grci i kasnije Arapi su postavili temelje, a prvi je koristio teleskop za promatranje neba Galileo Galilej.

Tko, međutim, financira ovakva istraživanja i koliko ona otprilike koštaju?
Uglavnom vlade financiraju istraživanja Svemira premda je bilo slučajeva gdje su privatni donori značajno pridonijeli izgradnji nekih teleskopa (naprimjer, Keck teleskopi na Havajima). U SAD-u, glavni izvori financiranja su NASA i Nacionalna Zaklada za Znanost. Naprimjer, znanstveni dio NASA-inog budžeta je oko 5 milijardi USD godišnje (oko 25% od ukupnog budžeta), a na Kepler je ukupno potrošeno nešto manje od milijardu USD.

Koji sve uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi se moglo reći da je” planet spreman za život kakvog ga vodimo na Zemlji”?
Najbitniji uvjeti su slična temperatura i voda, pretpostavljajući slični kemijski sastav i masu planeta.

Koliko, međutim, ovakva istraživanja pomažu u kvaliteti života čovjeka na planetu Zemlja? Mijenja li se, naime, ovim novim spoznajama naša percepcija o svrsi i smislu i načinu na koji mi živimo kao ljudski rod? I na koji način? Postajemo li bolji ljudi, primjerice?
Osobno mi spoznaje o veličini i starosti Svemira pomažu shvatiti koliko smo mi mali, efemeralni i beznačajni. Vjerujem kako razmišljanja i istraživanja o mogućim drugim svjetovima mogu pomoći sa prioritizacijom svakodnevnice te identifikacijom istinski bitnih stvari, kao sto su porodica, ljubav i znatiželja. Naravno, znanost pomaže razvoju tehnologije tako da ulaganja u istraživanja donose direktnu i indirektnu korist zajednici.

Kako Hrvatska stoji sa istraživanjima u astronomiji?
Zavisi o tome koji se pokazatelj promatra. Broj astronoma/astrofizičara po glavi stanovnika, te istraživački budžet po astronomu, bi trebali biti oko dva puta veći da budemo slični prosjeku EU. Kada se uzme u obzir ta manjkavost, onda možemo biti zadovoljni sa naših oko dvadesetak profesionalnih astronoma.

No, zašto ste vi otišli iz Hrvatske?
Još kao klinac sam se zaljubio u astronomiju i kada mi se ukazala prilika da odem na postdiplomski studij u SAD i postanem profesionalni astronom ništa više nije bilo važnije.

U Zagrebu ste na Tribini Grada imali predavanje na temu “Znanost u Hrvatskoj”. Pa, kako stvari stoje oko znanosti u Hrvatskoj?To je jako složeno pitanje, presloženo za jedan novinski članak i za jedno mišljenje. Nadam se da neću pogriješiti ako kažem kako su znanost i znanstvenici integralni dio društva, te da se sve prednosti i mane društva zrcale i u znanosti. Imamo odličnih znanstvenika, a imamo i onih drugih. Na nivou države, bitno je koliko se ulaže u znanost te koliko je efikasan sustav. Nadam se da će ministar Jovanović podržati dobre značajke sustava, te prepoznati i poboljšati loše detalje.

Ipak, što nam to nedostaje, a što imamo već “pred nosom” samo što ne prepoznajemo u usporedbi sa Europom i svijetom?
Pretpostavljam da mislite na znanost. Od dobrih značajki izdvojio bih snalažljivost, fleksibilnost i motiviranost, od loših: nedostatak iskustva sa prodajom svojih ideja i rezultata.

No, pridaje li naša država dovoljno pozornosti znanosti i položaju znanstvenika?
Nije mi očigledno da je tako, ali prije paušalnih ocjena potrebno je znati koje se pokazatelje razmatra i sa kojim se državama uspoređujemo. Statističke usporedbe sa EU koje sam gore spomenuo u kontekstu astronomije, ali vjerujem da su slične za sve prirodne znanosti, pokazuju da po nekim značajkama bitno zaostajemo za zemljama EU.  U odnosu na susjedne zemlje iz bivše Jugoslavije, relativni odnos se nije mnogo promijenio u usporedbi sa stanjem od prije 20 godina. Ako želimo povećati standard, kratkoročno moramo povećati efikasnost privrede, a dugoročno značajno više ulagati u znanost i obrazovanje.

Kako biste vi usporedili znanstveni sustav, pa i obrazovni u Hrvatskoj sa onime u Americi?
Obrazovni sustav je slične kvalitete za osnovno obrazovanje, nešto bolji u SAD za srednje obrazovanje, a značajne razlike nastaju na visokom i postdiplomskom studiju. Naravno, to je točno samo u prosjeku jer postoje odlične škole i fakulteti u Hrvatskoj, te jako loše u SAD-u. Naše obrazovanje još uvijek muči previše učenja činjenica napamet, te premalo praktičnog i kreativnog rada. Djelomično je tako zbog premalo materijalnih sredstava, a djelomično zbog naslijeđa iz prošlosti te inercije u glavama odgovornih.

Kako će se vaši kolege astrofizičari u Hrvatskoj nositi sa konkurencijom u Europi?
Za astrofizičare neće biti puno problema jer su još u doba Jugoslavije sudjelovali u međunarodnim programima te su navikli na metode rada u EU i SAD. Vjerojatno ce doći do pozitivnih pomaka jer će naši znanstvenici moći aplicirati za fondove do kojih do sada nisu imali pristupa.

Je li za znanstvenika najveća motivacija financijska dobit ili dobrobit zajednice i čovječanstva za koje radi?
Možda ću previše generalizirati, no moje je iskustvo da kada znanstvenici pređu minimum primanja koji omogućava efikasan život, većina više nema veliku motivaciju za značajno povećanje primanja. Naprimjer, mnogo SAD znanstvenika u akademiji bi moglo imati nekoliko puta veće plaće u industriji, no većinu to ne zanima. Mislim da je glavna motivacija znanstvenika znatiželja.

Ipak, kako vi gledate na fenomen “odljeva mozgova” iz Hrvatske?
Hrvatska je otprilike tisućinka svijeta po mnogim pokazateljima (broj ljudi, BDP, itd) te ne možemo imati baš sve što se može naći negdje drugdje.  Dakle, odljeva mozgova će uvijek biti i ne samo iz Hrvatske. Naprimjer, imam puno kolega astronoma u SAD koji su Britanci i Nijemci. Međutim, očekujem kako će se vremenom taj problem smanjiti. Donedavno je standard u Hrvatskoj bio znatno manji, u jedno vrijeme i desetak puta, nego u EU i SAD. Danas su razlike puno manje, možda oko dva puta u prosjeku, a također je i protok robe i ideja puno veći. Razlozi za stalni odlazak danas su puno slabiji nego što su nekada bili. Kada napravimo uvjete tako da imamo “doljev mozgova” stranaca u Hrvatsku, tada će i “odljev naših mozgova” biti puno manji.

Što je vas osobno potaknulo da se bavite astronomijom?

Znatiželja, no ništa od te znatiželje možda ne bi bilo da nismo imali astronomsku grupu u osnovnoj školi (Kušlanova, Zagreb) te odličnu profesoricu Anu Kovačićek. Nakon što sam uz njezinu pomoć krenuo na susrete pokreta “Znanost mladima”, ostao sam zauvijek zaljubljen u istraživanje i znanost. Ovdje surađujem na sličnim obrazovnim projektima, većina je organizirana u suradnji sa NASA-om, i malo ih je tako kvalitetnih kao program kroz sam ja prošao u Hrvatskoj.

Hoćete li vratiti u Hrvatsku?
Kada odem u mirovinu sigurno, a da li prije ne znam. Ako bih našao projekt u Hrvatskoj koji bi me više zanimao nego moj sadašnji projekt (www.lsst.org), vjerojatno bih se vratio.

Pozdrav sa Keplera 22 b od ZMUSK-a. Već smo do tamo stigli! Naime!?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s