… prof. Milivojem Dretarom (23.06.’14.)

Mislim da su ljudi siti podjela na ustaše i partizane!

Ponedjeljkom na kavi sa prof. povijesti i geografije,
predsjednikom Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Varaždinske županije,
Milivojem Dretarom iz Ludbrega

Još nije tukla niti druga ura iza podneva kad su na vijestima Radio Sljemena objavili kako su “ukrali spomenik antifašističkih boraca” u Sisku, te da se ne zna kako će se sada proslavljati Dan antifašizma. “U ovoj zemlji sve kradu”, pomislila sam i mirno nastavila ručati s drugom mišlju: “Dobro je sve dok nam nisu ukrali i partizane”. A njih ima! I čvrsto i nepokolebljivo drže svoje pozicije. Ne daju se oni. Brane tekovine antifašizma i NOB-a. I treba tako sve dok ima i takvih koji bi slovo “U” nosili na nekakvim crnim i za “oko ružnim kapama”…

OLYMPUS DIGITAL CAMERANo, povodom Dana antifašizma u Hrvatskoj ponedjeljkom na kavi bili smo sa prof. povijesti i geografije, predsjednikom  Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista (ZUABA) Varaždinske županije, predsjednikom Komisije za spomeničku baštinu NOB-e Varaždinske županije, članom Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, članom UO Udruge za edukaciju i promicanje ljudskih prava, koordinatorom Udruge za Varaždinsku županiju Milivojem Dretarom iz Ludbrega. Prof. Dretar je do sada  objavio knjigu “Židovi u ludbreškom kraju”, 2 brošure: “Slobodna Podravina” i “Marija Winter”, nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih članaka i tiskovina te novinskih članaka.

Od kada ste na čelu (udruge) antifašističkih boraca vašeg kraja?
Dužnost predsjednika ZUABA preuzeo sam u travnju 2014., do tada sam bio potpredsjednik te tajnik ludbreške udruge.

Što za vas osobno znači “antifašizam”?
To je za mene politika suprotstavljanja ekstremizmu, nacionalizmu, iskrivljenim društvenim stavovima poput netrpeljivosti prema manjinama, obezvrjeđivanju ljudskih prava, iskrivljavanju povijesnih činjenica. Antifašizam je jedna pozitivna ljudska vrijednost koju trebamo i nadalje njegovati.

Što današnjim naraštajima u Hrvatskoj znači antifašizam?
Mislim da većina ljudi antifašizam danas povezuju s Narodnooslobodilačkim pokretom iz četrdesetih godina 20. stoljeća te da ne prepoznaju nastavak antifašističkih tekovina u svakodnevnim situacijama.

Da li se dovoljno zna o hrvatskom antifašizmu?
Vjerojatno ne, zato je ono kao pokret, ali i kao pojam na društvenim marginama

Je li moderna Hrvatska utemeljena na principima antifašizma?
U načelu da, u Ustavu se spominje da je RH utemeljena na antifašističkim načelima. No, u praksi to izgleda potpuno drukčije.

Koliko djeca u školi mogu kvalitetno naučiti o vrijednostima antifašizma?
U potpunosti se nikad ne može ništa naučiti jer je cijeli život jedna borba za znanjem. Koliko se o antifašizmu podučava u školama? Mislim da malo i pristrano. Sve ovisi o stručnosti i pripremljenosti, ali i dobroj volji učitelja. Naravno, tu je i društvena sredina u kojoj učenici žive, koja isto jako utječe na stvaranje osobnih stavova kod učenika. Općenito smatram da mlađe generacije malo znaju o pojmu i značenju riječi antifašizam.

Što je s tezom Hane Arendt (inače teoretičarkom židovskog porijekla) koja je kazala: kako se partizani nisu borili protiv fašista i nacista, nego da zauzmu vlast i provedu svoju ideologiju”?
Ne slažem se sa tom tezom. Svi su se partizani borili protiv nacifašističke ideologije, to im je bilo zajedničko, no povod koji ih je naveo da se pridruže NOP-u nije kod svih partizana bio isti.

Kako gledate na poslijeratne pojave poput Bleiburga ili odmah 50-tih godina na uspostavljanje Golog otoka?
Ne znam da li se za Bleiburg baš može reći da je poslijeratna pojava jer je povezan s zadnjim danima rata na području bivše Jugoslavije. Rat je u Europi završio njemačkom kapitulacijom 8. svibnja, dok su se borbe u Jugoslaviji vodile još najmanje tjedan dana (a i kasnije). Događaji na Bleiburgu, i kasnije Križnom putu, direktan su nastavak ratnih operacija. Danas se ti događaji gledaju isključivo sa stajalište žrtve, a to je u ovom slučaju poražena kvislinška vojska i njeni suradnici i stoga će uvijek biti simpatija na toj strani. No gledajući svjetski, Bleiburga je bilo posvuda u svijetu, samo što su ljudi to prihvatili na drukčiji način.

Tema Goli otok nema veze sa antifašizmom i WW2 pa smatram da ju ne treba trpati u ovaj kontekst, već joj posvetiti neku drugu prigodu. U svakom slučaju, ne podržavam komunističke zločine.

Je li, naime, točno da je na Bleiburgu pobijena ustaška vojska sastavljena od mladića koji su 1945. godini bili prisilno mobilizirani od ustaša? A što je sa djecom koja su stradala na Bleiburgu?
Koliko je ustvari ljudi pobijeno na Bleiburškom polju? Točan broj se ne zna, no barata se brojkama manjima od 10. Daleko više je ljudi stradalo nakon odvođenja s B. polja, iza jugoslavenske granice. Ustaška vojska u svibnju 1945. ustvari više ne postoji, to je bila vojska NDH u koju su bili uključeni i ustaše i domobrani (dakle i ročnici mlađe dobi). Prisilna mobilizacija je sigurno bila negdje i prisutna, no pretežito se radilo o vojsci NDH koja se povlačila prema Njemačkoj s ciljem da se preda zapadnim saveznicima, a istovremeno se odbijala predati jugoslavenskoj vojsci te je s njom do zadnjeg trena vodila teške borbe. Naravno, bilo je tu i civila svih dobi, pristaša fašističkog režima, članova obitelji tih vojnika, ljudi koji su se borili ili protivili partizanima. Osim vojske NDH, bilo je tu i nekoliko stotina (ili tisuća) četnika, srpskih ljotićev aca i nedićevaca, slovenskih belogardejaca i ostalih, nešto folksdojčera.

Zašto se Bleiburgom manipulira u dnevno-političke svrhe? (sa desničarske strane pretežno) Odnosno, kako ocjenjujete tvrdnju saborskog zastupnika i potpredsjednika Hrvatskog sabora iz redova SDP-a da: sve dok će se crne kape sa slovom “U” nositi na Bleiburgu oni neće poduprijeti takvo nešto?
Mislim da je pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburgom trebalo već puno prije biti ukinuto. Koja još država Europe (ili svijeta) obilježava predaju svoje kvislinške vojske (od države koja je bila dio Sila osovine)? Toga nema ni u Mađarskoj, ni Slovačkoj, ni Norveškoj, ni Francuskoj, ni Estoniji – nigdje. Svatko ima pravo dolaziti na mjesto stradanja člana svoje obitelji ili prijatelja, no da se to pretvori u cirkusiranje s fašističkim znakovljem – to ne priliči jednoj instituciji poput Sabora da podržava takvi skup. Dnevnopolitička prepucavanja na liniji crno-crvenih najčešće nisu vrijedna spomena jer o nekim povijesnim činjenicama vole govoriti ljudi koji ih ne uopće razumiju.

Predsjednik RH Ivo Josipović je rekao da je ekonomska kriza “majka svih fašizama”? Jeli to doista tako? I može li se ponoviti zločini nad nacionalnim manjinama? Odnosno, koliko je ustaštvo u Hrvatskoj živo?
Fašizam je započeo s Velikom gospodarskom krizom i neravnopravnim Versajskim poretkom. Zločini nad manjima se događaju stalno i posvuda. Prije su to bili Židovi i Romi, Srbi, a danas su na meti seksualne manjine, ponegdje i vjerske. U Hrvatskoj da i ne govorimo o netrpeljivosti nad Romima – može li to uopće tko prikriti? Koliko je samo šala na temu cigana, čifuta, trofaznih, pedera, čak i vegetarijanaca…. Vjerovalo se da se masovni zločini nikad više ne mogu ponoviti pa vidite što se dogodilo devedesetih. Smatram da male ekstremističke grupice koje usput njeguju i ustaštvo i dalje postoje. Ustaštvo kao da je IN, to je ipak bila zabranjena tema 45 godina pa sad dobro dođe za skretanje pozornosti na sebe.

Je li, pak, moguća “pomirba” između potomaka partizana i ustaša u Hrvatskoj ili “ispremješanje kostiju” kako je to govorio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman?
Pomirba je napravljena već odavno, još prije osamostaljenja Hrvatske. Mnogo se djece bivših ustaša školovalo u bivšem režimu te su mogli stjecati dobre položaje. Pita li vas uopće danas tko da li vam je djed nosio petokraku ili U na kapi? To su gluposti kojima se zabavljaju ljudi koji nemaju pametnog posla.

Koliko danas članova broji Udruga antifašističkih boraca u Hrvatskoj?
Aktivnih članova je nekoliko tisuća, ali tu je i velik broj simpatizera udruga antifašista koji djeluju kao i članovi.

Što je značio ustanak u okolici Siska za “slobodarski svijet”? Je li to doista bio prvi legalan ustanak protiv nacističke vojske u Europi?
Što ustvari znači pojam legalni ustanak? Netko im je od strane NDH dao dozvolu za okupljanje i diverzije?? stvaranje prvog antifašističkog odreda u šumi Brezovica kod Siska bio je uistinu događaj koji je pokrenuo lavinu događaja na našim prostorima. Tu je zametak Narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.

Koja je regija u Hrvatskoj dala najveći broj žrtava od strane partizana u II. svjetskom ratu, odnosno, NOB-u?
Nema regije koja nije bila pogođena fašističkim terorom. Stradala je i Dalmacija i Banovina, i Podravina i Slavonija i Lika. Iz samog Zagreba nestalo je oko 10.000 ljudi. Neka su lička, bosanska, dalmatinska, slavonska sela potpuno opustjela zauvijek.

Kako pak, komentirate, pogled mladih ljudi na sve to danas u Hrvatskoj sažeto u stihovima pjesme splitske popularne grupe TBF ” A u Saboru danas isti debilizam, čiji je stari bio ustaša, čiji partizan?”
Mislim da su ljudi siti podjela na ustaše i partizane. kao što je rekao dubrovački biskup na Bleiburgu – prestanimo već jednom s time.

Je li opasna ovakva indiferentnost i relativizacija dvaju pokreta?
Indiferentnost je uvijek opasna, ako ne reagiramo na nepravdu jednog dana bi mogli stradati od te iste nepravde. Gledajući s povijesne strane, mislim da svaka normalna osoba ne može relativizirati ova dva pokreta ili ih čak strpati u isti koš.

I za kraj: Hrvatska se ponovo “zacrvenjela”! Da li od srama ili od socijalne osjetljivosti. Iz redova prosvjetara došli su zahtjevi protiv outsourcinga (ili izdvajanja) odnosno nepovoljnijeg položaja “teta čistačica, stričeka domara, teta kuharica i sveg osoblja” u školama koje nam uljepšavaju naše živote, ostavile su trag u našim djetinjstvima i preko čijih “nejakih leđa” neki žele za sebe iskamčiti velike dobitke pretvarajući ih u “jeftinu , tegleću radnu snagu” s kojom će raspolagati kako žele… Kako vi kao prosvjetar to komentirate. Hoćete li dati svoj glas za – referendum o ovom pitanju “I što mislite hoće li se hrvatski građanin izboriti za ovu najosjetljiviju radnu populaciju kod nas?”

Naravno da ću podržati referendum. Još mi uvijek nitko nije uspio pojasniti kako će mi to toliko uštedjeti outsourcinsgom. Kao da te osobe koje god rade u školama ili bolnicama više ne trebamo? ili ih možda više ne treba plaćati za njihov rad? Umjesto da se uštedi na skupocjenim automobilima, mobitelima, reprezentacijama i takvim stvarima, nekome ćete dati otkaz jer je čistačici najlakše dati? Pa zar nitko ne treba kuhati bolesnicima – neće valjda oni sami naručivati pizzu ili ćevape izvana. Ili tko će očistiti sportsku dvoranu u školi? Možda ravnatelj, učitelji? Ili sami učenici? Tko će ujutro paliti grijanje za škole? Može li svatko prčkati po kotlovnici? Smanjenje državnog aparata treba, možemo i s manje zastupnika, s manje gradonačelnika i župana, s manje njihovih tajnica i šofera. Podržavam onaj prijedlog da se političari stave u outsourcing – kada ih trebamo, platimo ih, kada nisu zaslužili plaću – ne trebamo ih!

Pozdrav od ZMUSK-a
“Smrt fašizmu, sloboda narodu”

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s