… prof. Slavicom Jakobović-Fribec (17.03.’14.)

Da je danas živa Zagorka bi pisala sapunice?

Ili, kako je jedna “patuljasta Amazonka i luda baba koja ima fiks ideju da je novinarka k tome još i pati od ženske histerije”, ipak “savladala” Matoša i Krležu!?”

http://metro-portal.hr/img/repository/2008/03/medium/slavica.jpg

Slika je preuzeta s metro-portal-hr

Ponedjeljkom na kavi sa… prof. Slavicom Jakobović-Fribec,
jednom od najboljih poznavateljica života i djela Marije Jurić Zagorke,
u povodu godišnjice rođenja Zagorke koji se obilježava 2. ožujka

 

http://modnizamorac.blog.hr/slike/xl/zagorka_1.jpg

Slika je preuzeta s modnizamorac.blog.hr

“To je jedna luda baba koja ima fiksnu ideju da je novinarka k tome još pati od ženske histerije” tako se govorilo, ali i pisalo na početku novinarske karijere za Mariju Jurić Zagorku. A taj negativan prizvuk pratio ju je poput sjene tijekom cijelog njezinog života. I doista, rijetko je koja žena u povijesti hrvatske književnosti ili novinarstva proživjela tako težak život kao što je to bila Marija Jurić Zagorka. Čak štoviše, slobodno se može reći: gotovo niti jedna. Književnica Dragojla Jarnević koja je kročila i utirala putove emancipacije bila je koliko toliko financijski neovisna i profesionalno samostalna kao i u ljubavnom, pa i seksualnom životu za svoje vrijeme prilično smjela i odvažna. Marija Jurić Zagorka – upravo suprotno od toga. Dame iz visokog hrvatskog društva jednako kao i muškarci prezirali su čednost Marije Jurić Zagorke i zamjerali joj nedostatak koketnosti ili ženstvenosti te manjkavost u njezinom putenom životu.

http://arhiva.pulsdemokratije.net/admin/files/images/photo_drustvo_knjiga_Zagrljaj_01_a_790515941.jpg

Slika je preuzeta s pulsdemokratije.net

Marija Jurić Zagorka bila je toliko posvećena “kultu ljubavi” da joj je sve ostalo osim iskrenosti i nježnosti, odanosti i poštovanja u ljubavi između muškarca i žene kao i u odnosima među ljudima bilo strano. Gotovo odbojno. I na tom njezinom dubokom uvjerenju i karakternoj osobini izrasle su fabule njezinih romana, njezine heroine poput Gričke vještice, njezine nježne i neoskvrnjene ljubavi između lijepe Nere i stasitog Siniše i sve one priče koje su čitale ne samo “piljarice i puk” već svi koji su čeznuli za drugačijom stvarnošću od one u kojoj su morali tavoriti iz dana u dan. A ta “mala, patuljasta Amazonka” koja je krčila putovima slobode duha i ženske emancipacije kako je za Mariju Jurić Zagorku kazala rano preminula etnologinja i feministica Lydia Sklevicky od malih nogu je nosila svoj teret života na nejakim plećima. Čak je i datum rođenja Marije Jurić Zagorke sporan.

 

http://www.dw.de/image/0,,15695840_303,00.jpg

Slika je preuzeta s dw.de

Prema službenim izvorima hrvatska književnica i prva hrvatska novinarka Marija Jurić Zagorka rođena je 2. ožujka 1873. u plemićkom dvoru Negovec nedaleko Vrbovca. Obitelj Ivana i Josipe (rođ. Domin) Jurić iako četveročlana bila je dobrostojeća, a imala je i dobre veze s mađarskim plemstvom. O tome govori i podatak da je grof Ivan Erdödy bio Marijin krsni kum, a Marijino krsno ime bilo je Mariana. Nakon Marijina rođenja obitelj se preselila na obiteljsko imanje Golubovec u okolici Krapine gdje je otac Ivan postao upravitelj imanja baruna Geze Raucha koji je pak bio kum hrvatsko-ugarskog bana Khuena Hédervárya. Prvu privatnu poduku ima na mađarskom jeziku s plemićkom djecom u Rauchovu dvorcu, a višu djevojačku školu završava kod Sestara milosrdnica u Zagrebu. Iako je bila natprosječno darovita roditelji joj nisu omogućili daljnje školovanje premda je Rauch predložio da je o svom trošku školuje u Švicarskoj.

Do danas su potpuno nepoznati neki podaci iz života Marije Jurić Zagorke počevši od toga: da je Zagorkin krsni kum bio 16. varaždinski župan, Ivan Nepomuk Erdody do nepoznatog romana “Ljudožderi” koji je o okupaciji Zagreba za vrijeme II svjetskog rata Zagorka brižno ispisivala, ali i tome kako se sprema na vidjelo dana izaći sa potpuno nepoznatim Zagorkinim romanom “Crveni ocean” napisanim pri kraju Oktobarske revolucije, a inspiriranim idejama jednakosti i pravde i likom Nikole Tesle. Roman bi trebao kao i 1918. godine ponovno izlaziti u Jutarnjem listu, a kasnije biti tiskan i kao knjiga – kazala nam je naša sugovornica izvrsna poznavateljica života i rada Marije Jurić Zagorke i Zagrepčanka za 2008. godinu, prof. Slavica Jakobović-Fribec. Uz to, na jesen prije tri godine je prema riječima prof. Jakobović-Fribec trebala krenuti klapa snimanja Zagorkine Gričke vještice. No, doznali smo i neke nove pojedinosti iz Zagorkina života i stvaralaštva na koje valja upozoriti, a ako netko ih slučajno već i zna, nije na odmet ih i ponoviti. Jer, sve prolazi, sve se menja, Zagorka pak -ne!

Institucije se nisu baš potrudile pronaći pravi datum rođenja. Ja sam bila angažirana napisati jedan leksikografski tekst za Budimpeštu, pa sam morala se potruditi pronaći. Uspjela sam pronaći njezin rodni list u kojem je evidentno da je rođena blizu Vrbovca, ali u Negovcu u kuriji, 2. ožujka 1873. godine. Još na Mirogoju na njezinoj nadgrobnoj ploči piše 1879. godina. Inače se nekako bio ustalio kao datum njezina rođenja 1. siječnja 1873. makar su različiti autori, kritičari davali godine od 1873. do 1879. Sa pokretanjem Dana M.J. Zagorke prihvaćen je njezin pravi datum rođenja. Kad sam ja 2008. dobila nagradu grada Zagreba kao Zagrepčanka godine nastojala sam kroz intervjue plasirati taj ispravan datum njezina rođenja. Otkrila sam da je i prije mene novinar Milan Blašković 1989. godine otkrio njezin rodni list i uz to otkrio njezin vjenčani list. Ja sam povezala kroz njegovu priču da je njezino krsno ime u francuskoj inačici Marianne. No, taj novinar je otkrio da je njezin krsni kum bio Ivan Nepomuk Erdody, 16. župan Varaždinski.

Ona je krenula sa plemićkom djecom u školu i zbio se incident kad je grof Hedervary postao hrvatski ban, a njegov krsni kum bio je barun Geza Rauch na čijem je imanju živio i radio Zagorkin otac. Tada je za Hedervarya na svojem imanju Rauch upriličio domjenak na kojem je Zagorka čitala počasni govor i izmijenila njegov sadržaj, što je bilo skandalozno za vlastelu. Poslije toga je prekinuto njezino školovanje sa plemićkom djecom i ona je 1884. godine upisana u školu Sestara milosrdnica u Zagrebu pod imenom Marija Jurić – govori nam prof. Jakobec-Fribec.

http://4.bp.blogspot.com/_IzdUfFAqbo8/TO-GF7eptLI/AAAAAAAAAB4/iS57XEx9VsU/s320/PB250010.JPG

Slika je preuzeta s blgospot.com

Nedugo nakon povratka iz škole Sestara milosrdnica roditelji su odlučili drukčije i udali je za mađarskog željezničarskog činovnika koji je Mariji bio potpuno nepoznat čovjek. Nakon sklapanja braka Marija Jurić sa suprugom odlazi u Mađarsku. Dogovoreni brak završio je tako što je Marija pretrpjela živčani slom i nakon tri godine pobjegla od muža prvo u Srijemsku Mitrovicu kod ujaka, a potom u Zagreb. U Zagrebu započinje novinarsku karijeru, što je tada bilo posve neuobičajeno za ženu. Svoj prvi članak pod naslovom Egy Percz (Jedan časak) objavljuje 1876. u listu Obzor. Mukotrpno napreduje od anonimne reporterke do afirmirane političke novinarke koja izvješćuje o svim važnijim političkim zbivanjima u regiji. Na preporuku biskupa Strossmayera postaje članicom redakcije Obzora na mjestu referenta za mađarsku-hrvatsku politiku. Dobiva vlastitu sobu, ali samo zato da je netko od ljudi izvan redakcije ne bi vidio jer tada je bilo gotovo nezamislivo da u novinama piše žena.

Također mogla je pisati što je htjela, ali to nije smjela potpisati svojim imenom. Takvo omalovažavanje žestilo je Zagorku i ona će se kroz cijeli život boriti protiv takvih predrasuda. Za vrijeme rada u Obzoru izvještavala je o političkim zbivanjima, a jedno je vrijeme bila i dopisnica iz Budimpešte i Beča te prva žena koja je izvješćivala iz Hrvatskog sabora. Sudjelovala je i u onodobnim političkim sukobljavanjima jasno se suprotstavljajući mađarizaciji i germanizaciji Hrvatske. Kada su dvojica čelnik ljudi Obzora završila u zatvoru (1896.) sama je uređivala novine pri tome pokazavši zadivljujuću inteligenciju i energiju. Iste godine (1896.) sindikalno organizira tipografske radnice u udrugu Kolo radnih žena. Šest godina kasnije (1903.) predvodi prve ženske prosvjede u Zagrebu istovremeno držeći predavanja o ženama u politici, solidarnosti, narodnoj borbi i pravu glasa za žene.

http://www.lektire.eu/wp-content/uploads/2011/09/AntunGustavMatos-e1331741747692.jpg

Slikaje preuzeta s lektire.eu

Pored politike u svojem novinarskom radu Zagorka je pisala polemičke tekstove u kojima se zalagala za ravnopravnost spolova (polemika s Matošem iz 1909.) i ženska prava (pravo glasa za žene, pravo na obrazovanje, pravo na profesiju i imovinu). Tekstove je objavljivala pod različitim, često i muškim pseudonimima (Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica), a najpoznatiji pseudonim ‘Zagorka’ izabrala je zbog ljubavi prema ljudima iz hrvatskog puka s čijim je teškoćama suosjećala. Iz ljubavi prema hrvatskom jeziku koji je početkom 20. stoljeća potisnut iz javnosti zbog službene uporabe mađarskog i njemačkog jezika, a na nagovor i pod pokroviteljstvom biskupa Strossmayera počinje oko 1910. pisati povijesne romane. Zbog toga prestaje s novinarskim radom te u zagrebačkim, bečkim i budimpeštanskim arhivima istražuje građu na temelju koje piše svoja djela. Ti romani u nastavcima oživjeli su već zaboravljenu hrvatsku prošlost 16., 17. i 18. stoljeća. Popularnost joj raste svakim novim objavljenim romanom, a narod joj daje nadimke ‘grička vila’ (nakon objave Gričke vještice) i ‘kraljica Hrvata’ (nakon objave Gordane). Unatoč golemom uspjehu kod čitatelja književna kritika nije joj bila sklona. Šandor Ksaver Đalski tako je, primjerice, njezina djela nazvao “šund literaturom za kravarice”. Istovremeno njezina su djela sustavno izostavljana u književnim osvrtima i pregledima.

http://www.antikvarijatzz.hr/media/catalog/products/12782/012794.JPG

Slika je preuzeta s antikvarijatzz.hr

Svoj prvi roman Roblje objavila je 1899. u listu Obzor kao podlistak, a prvi puta se u književnosti javlja 1886. crticom Pod sljemenom koji se u nastavcima objavljuje u listu Bršljan. Književnu će afirmaciju steći tek ciklusom od sedam romana Grička vještica objavljivanim u listu Male novine (1912.-1914.). U svojim će djelima obrađivati istovremeno ljubavne zaplete i nacionalne teme, a objavljivati će ih uglavnom kao podlistke u novinama.

Vraćajući se u djetinjstvo Marije Jurić Zagorke koje ona tako potresno opisuje u romanu Kamen na cesti prof. Slavica Jakobović-Fribec govori kako je Mariju “majka ispisala iz škole zbog ljubomore, takav podatak prevladava u njezinoj biografiji”

No, meni se čini da je to bilo ipak zbog prevladavajućih predrasuda prema ženama. To je jedna njemačka krilatica: kinder, kirche, kuchen. Dakle: djeca, crkva, kuhinja. Znači, majka je bila u pravu, jer su postojale predrasude prema obrazovanim ženama nearistokratkinjama. Nearistokratkinje se nisu smjele obrazovati, jer se ne bi mogle udati i bile bi nesretne u svakom pogledu. Znači: majka je bila u pravu. To da je majka sumnjičila supruga tome je sama Zagorka poslije dala štofa. Ali to se niti do danas nije promijenilo, jer se podrazumijeva da muž ima neku veću seksualnu slobodu. Postojale su i sumnje da je Zagorkin otac bio nezakonito grofovsko dijete. Oni su bili imućni i naravno da su nastojali živjeti poput svojih nadređenih. Zagorka je imala dadilju i kad se afirmirala kao novinarka jedino dobre odnose je održala sa svojom dadiljom, jer ono što kao dijete nije imala doma dobila je kod običnog seoskog puka. Ona je upoznala naličje hrvatske stvarnosti: krv i muku zagorskog sela, ali i nekakvu ljepotu. Ti ljudi su živjeli u nekoj zajednici koje se djetetu koje nije imala doma pažnju dojmilo i otuda je Zagorka donijela ideje demokracije i solidarnosti! Ta ideja je nama danas vrlo bliska! – kazat će prof. Jakobec-Fribec.

http://www.vrbovec.hr/i/pod/marija_juric_zagorka.jpg

Slika je preuzeta s vrbovec.hr

Kako je mjesto pod suncem ostvario i taj nekakav feministički roman, tu ju neke znanstvenice uspoređuju sa književnom pomajkom Virginiom Woolf. Zagorka je kreirala slično kao Virginia Woolf jedan izmišljeni lik Shaakespeareove sestre koja baš zbog te socijalne norme se nije mogla afirmirati kao Shakespeare (jer bi ostala trudna), tako je Zagorka kreirala Evicu Gupčevu, zaručnicu Matije Gupca. Izvodila se u Splitu i u Dubrovniku sa velikim uspjehom, ali nikad nije izdata kao djelo. Zagoraka ju je napisala 1910. u zatvoru za 10 dana. Zagorku još uspoređuju sa Agathom Christie. Mi nemamo Sherlocka Holmesa, nego Šimeka.

Nekako u tom smislu idu istraživanja da ako ono što smo do sad imali najbolje to su očevi, pa je onda otac hrvatske književnosti, a Zagorku bi mogli proglasiti – majkom hrvatskog jezika! Ima jedna epizoda iz života, a ta se odnosi na jednog mojeg kolegu koji je u institucijama gradske vlasti koji je rekao da je on: “hrvatski jezik naučio preko Zagorke!” Zašto? Zato što je sa devet godina cijelom susjedstvu čitao Zagorku iz sveščića. U 19. stoljeću je bio plakat na Kačićevom spomeniku na kojem je pisalo da se pronađe jedna luđakinja koja ljude poteže za rukav da ne govore njemačkim nego hrvatskim jezikom, a to se odnosilo na Zagorku – govori nam prof. Fribec-Jakobec.

Inače, sam naziv Zagorka je pseudonim koji je postao njezino književno ime. Sa 17 godina kad ju je majka ispisala iz škole, jer joj je bilo neprihvatljivo da Zagorka nastavi školovanje koje je u Švicarskoj za Zagorku želio financirati barun Rauch, Zagorka je proboravila u svojem domu od 1889. na 90. bila je u Zagorju i pokrenula u Krapini školski list “Proljeće” u kojem je napisala članak kojeg je potpisala sa Jurić. M. Zagorski! Ona je napisala jedan provokativan tekst pod nazivom Duh Matije Gupca optužuje, a on joj je bio i inače uzor.

http://www.vecernji.hr/media/cache/0d/56/0d56e96dd8e4db4991178071d66e58f4.jpg

Slika je preuzeta s vecernji.hr

Ja i inače Mariju Jurić Zagorku doživljavam kao jednu izuzetno borbenu osobu, ustrajnu, sa neiscrpnom energijom. Međutim sad mi se čini kako se upoznajem sa njezinim novinarskim opusom i novelama, da je bila ipak – ranjiva! Koliko god se borila protiv predrasuda ipak nije bila daleko od svojeg vremena. Mišljenje da žena mora imati obitelj i djecu – to ju je ipak tištilo i zbog toga je patila – opisala je M. J. Zagorku prof. Jakobec-Fribec.

Mjesto Marije Jurić Zagorke u hrvatskoj književnosti dosta je složeno. Lasićevom knjigom njezino mjesto je došlo na svoje.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/db/MarijaJuri%C4%87Zagorka.jpg/220px-MarijaJuri%C4%87Zagorka.jpg

Slika je preuzeta s wikimedia.org

To nije više šund literatura. To se sada proučava kako popularna kultura. Lasić joj je vratio mjesto romana detekcije. A razne teorije ju smještaju u gotičke romane. U svakom slučaju promijenila se znanstvena paradigma. To nije samo zagrebački skup. Odazovu se i znanstvenici iz Europe. Interesantna je jedna Mađarska znanstvenica koja je govorila o “Ac pazch” ili Jedan časak, prvi članak koji je Zagorka potpisala kad je već počela pisati u Obzoru. Kad smo krenuli sa Šetnjom ispred stana na Dolcu 8 (a živjela je u Berislavićevoj i u Preradovičevoj ulici u Zagrebu) Dubravka Vidović koja glumački vrlo dobro utjelovljuje Zagorku pozdravljala se sa Zagrepčanima i rekla: “dragi moji, vi ste jedina moja obitelj koja me uvijek podržavala i voljela, a ne institucije”. Tada su ljudima počele ići suze na oči. U tom trenutku sam vidjela da su ljudi bili potreseni i da stvarno duh Zagorke živi u Zagrebu!- govori nam prof. Jakobec-Fribec.

Najvjerni čitatelji Zagorke bili su najširi slojevi koje su prezirali kritičari. Tzv. obična čitateljica. U svakom slučaju: građanski, obrazovani sloj, a pogotovo žene.

http://www.azramag.ba/wp-content/uploads/2013/12/ripper_2750609b.jpg

Slika je preuzeta s azramag.ba

Mora se imati u vidu omasovljenje kulture, populariziranje kulture kroz medij. Zagorka nije izdala niti jedno svoje djelo. Sve je tiskano kroz novine. To je vrijeme kapitalizma, nemojmo zaboraviti. Zagorka je obrađivala teme koje se u tzv. visokoj književnosti nisu mogle obrađivati. Zagorak je počela pisati prije nego što su je prisilno udali. Mislili su da će je na taj način disciplinirati i da će je odgovoriti od tog posla koji je bio sramotan za žene pogotovo što je bio vezan uz političke sfere. Međutim, ona je potajice u Mađarskoj počela pisati. No, ona je počela anonimno pisati za opozicijske novine, a te tekstove je pretiskivao Obzor. Kad je njezin muž otkrio čime se ona bavi htio je unovčiti njezin talent i uvesti je u

http://www.zagrebonline.hr/wp-content/uploads/2011/01/zagorka_280111_in.jpg

Slika je preuzeta s zagrebonline.hr

Vladine novinarske vode pod uvjetom da se ona odrekne hrvatskih rodoljubnih osjećaja. Na što ona nije pristala! I kad se dogodilo spaljivanje mađarske zastave 1895. godine, ona je pobjegla od muža i godinu dana nakon toga pojavila se kao suradnica Obzora. Imala je 22 godine kad je ušla u Obzor bez ikakvog zaleđa. To svima izgleda čudno. I Lasiću su te okolnosti čudne. Meni to ne izgleda čudno, jer je ona prethodno ispekla zanat. A ona se naprosto afirmirala tako da u ono vrijeme nije bilo važno tko potpisuje tekst, nego poanta teksta! I kad je ona otkrila svoj identitet Strossmayer koji je bio većinski dioničar Obzora pod argumentom: ako je Bog dao ženi dao takvu pamet, onda što to ljudi imaju protiv, Zagorku je zaposlio u Obzoru.  Tu nitko nije mogao imati ništa protiv iako su svi od reda odbili sjediti s njom u istoj sobi u redakciji! Toliko je u to vrijeme taj posao za žene bio sramotan- kazat će nam prof. Jakobec-Fribec.

http://www.cromoda.com/images/stories/moda/2011/001/regent-esplanade.jpg

Slika je preuzeta s cromoda.com

Zagorka je i u pisanju svojim romana imala svoje male rituale koji su relativno slabo poznati javnosti. U jutro je popila kavu i šetala oko Esplanade i bojala se da je netko ne presretne da joj misao ne pobjegne. To su bili njezini kreativni trenuci. Vratila bi se na ručak. Onda se vraćala u sobu, legla na sofu, povila glavu i oči crvenim rupcem i u svojem mraku diktirala roman. Kad je bila gotova, skinula je maramu, sama je redigirala tekst. Onda je do duboko u noć radila. Imala je i cijelu mapu kostima na kojima je radila kad je pisala o odijevanju svojih junaka i junakinja i o dvorskoj etiketi.

To danas ništa nije sačuvano. Ili je sačuvano, pa čeka da cijena naraste. Zagorka je imala puno slika i sama je slikala i družila se sa slikaricama i glumicama o čemu se malo zna – govori nam prof. Jakobec-Fribec.

Dvije godine prije izbijanja rata na prostoru Kraljevine Jugoslavije Zagorka je pokrenula časopis Hrvatica koji je bio Zakonom o tisku u NDH 1941. godine zaplijenjen pod optužbom da još nije “nekakav” porez platila u Austro-Ugarskoj.

http://tacno.net/wp-content/uploads/2013/07/krleza2.jpg

Slika je preuzeta s tacno.net

Nakon toga Zagorka se otrovala i završila u bolnici kod dr. Vranešića gdje je bio i Krleža. Međutim, odbila je surađivati sa novim režimom iako je pronađen neki njezin stari rukopis koji je bio za ondašnji ukus protugermanski, pa je obustavljen. Za to vrijeme je napravljen jedan intervju sa njom koji je napravila jedna mlada djevojka za Novu Hrvatsku u kojem je Zagorka priznala da piše jedan novi roman koji se u tom trenutku zvao Bijeli fratar, a to je bila Jadranka. Bora Đorđević piše da mu je Zagorka pokazala skicu romana “Ljudožderi” koji je pisala za vrijeme NDH o okupaciji grada Zagreba. 1943. joj je u Malom kazalištu, današnjem Gavelli, postavljeni su Januševčani koji su garantirali prepunu dvoranu i igrali sve do 8. svibnja i ulaska partizana u grad.

http://www.arhiva.kgz.hr/zagorka/images/naslovna.gif

Slika je preuzeta s arhiva.kgz.hr

Zagorku je pratila stigma hrvatskog identiteta, jer je i časopis Zagorec 1932.godine Zagorku proglasio najboljom Hrvatskom spisateljicom. Ona je 30-tih godina bila strašno popularna i oslanjajući se upravo na sud publike ona je opstala, jer bi je sud kritičara koji su moralizirali slomio. Ona ne bi opstala! – kazala nam je prof. Jakobec-Fribec.

Neposredno nakon trovanja kad je završila kod dr. Vranešića kako je Zagorka izjavila Bori Đorđeviću u velikom interwievu pred svoju smrt, ona je željela otići u partizane. No, nije bilo lako išetati iz grada. Uz to, neki ljevičari poput  Dragutina Tadijanovića ili Grge Gamulina nisu bili za to da Zagorka dođe u partizane. Oni su 30.tih godina izviždali roman Gordana. Nju je uz to pratila stigma hrvatskog identiteta. Ali ona je napisala roman Crveni ocean 1918. godine koji je bio inspiriran Oktobarskom revolucijom. Kao viziju oceana koji preplavljuje svijet, a cijela se priča odvija na Azurnoj obali u mondenoj sredini u glavi glavnog lika koji je prototip znanstvenika inspiriran Nikolom Teslom. Poslije II. svjetskog rata Zagorka je bila u svojem “becirku” članica AFŽ-a. Tada je i pisala kao i ranije jednočinke. No, nakon što se vratila sa operacije žuči, nju su jednostavno isključili iz javnog života.

http://nsk.hr/blog/wp-content/uploads/2012/10/2_zagorka_strip.jpg

Slika je preuzeta s nsk.hr

Zašto? Zagorki su uvijek bila puna usta demokracije! AFŽ je također bio prijetnja Partiji i on je ukinut – kazat će nam prof. Jakobec-Fribec, te dodati kako je prva feministička vrednovanja Zagorke učinila je 80-tih godina etnologinja i feministica Lydia Slevicky koja je o njoj napisala kao o “maloj, patuljastoj Amazonki kojoj nenapisana povijest feminizma još nije vratila dug”.

Ako znamo da je u socijalizmu i feminizam bio jedna odiozna tema, sve ono što je u bilo u arhivima arhivirano poslije 50-tih godina bila je neprijateljska građa. Tih godina nisu niti poznavali svoju građansku povijest jer je to u skladu sa socijalističkom ideologijom trebalo potisnuti – govori nam prof. Jakobec-Fribec, te nastavlja kako “Danas, po oštrini nastupa, a kasnije i književnog rada sa Marijom Jurić Zagorkom mogli bi jedino usporediti Slavenku Drakulić koja je 70- tih godina napisala knjigu Smrtni grijesi feminizma. Ona se afirmirala tzv. ženskim pismom s time da je odabirala rubne teme s kojim se suvremeni pisci nisu znali nositi.”

Da je živa, Marija Jurić Zagorka danas bi sigurno pisala sapunice! Ali možda bi pisala i ozbiljnije serije, jer je imala sklonost k tim arhivima i ne improvizirati. Međutim, bila bi definitivno blogerica! Jer to se ne zna: od 1914. do 1919. pisala je jednu kolumnu pod pseudonimom Iglica gdje se na rubu groteske i na humorističan način bavila muško-ženskim odnosima – kazat će nam prof. Jakobec-Fribec, te dodati kako je “u više navrata postojala inicijativa da bi se ekraniziralo koje Zagorkino djelo. Međutim, najnovija saznanja su da je nasljednik dozvolio ekranizaciju Gričke vještice, što ne bi bila sapunica nego TV novela. Snimanje je trebalo krenuti prošle godine na jesen, prema mojim saznanjima. Scenarij je gotov. To nije lako sažeti, tih osam knjiga u TV novelu.”

http://zagreb.arhiv.hr/hr/novosti/pregled/izlozbe/galerija/slike/galerija/velike/fotografije/098.jpg

Slika je preuzeta s zagreb.arhiv.hr

Godinu dana prije svoje smrti Zagorka se žalila da nema mirovinu. Iako je Zagorka 1910. osnovala Hrvatsko novinarsko društvo, ali je iz njega često istupala, pa mu se vraćala isto to Društvo nije našlo za shodno da Zagorki vrati dug u zasluženoj gesti poput mirovine. Kako je Belu Krležu, suprugu Miroslava Krleže, Zagorka poznavala još iz vremena kad je ova bila glumica i s njom je prijateljevala i išla često na kavu, a s Krležom je ona i razgovarala zamolila je Belu da joj ishodi mirovinu. Kad je Krleža postao “netko i nešto” ipak je Bela ishodila da joj Krleža sredi penziju. Jer 1947/8 Zagorka je svoja autorska prava ustupila Slobodnoj Dalmaciji, a poslije toga već ima penziju. O posljednjim danima Marije Jurić Zagorke malo se zna. Zagorka je namjeravala sve ostaviti HND-u i MGZ-a, ali kad je na radio emisiji Veselo veče čula da je njezini kolege izruguju, onda je od toga odustala.

Oko posljednjih dana postoje kontradiktorna svjedočanstva koja ide od toga da se ona idealno slagala sa tom dvojicom mladića, njezinih podstanara, do toga da su oni bili UDBAŠI ili homoseksualci, pa da su je čak i tukli ili trošili njezinu imovinu. Dakle, postoji cijela jedna lepeza koja je otvorena do današnjih dana – govori prof. Jakobec-Fribec.

29. studenog na Dan Republike 1957. Zagorka je preminula kod kuće od prehlade. Uz to je povezana jedna priča.

http://www.6yka.com/img/s/656x350/upload/images/predavanje_dr_svetlane_slapsak_mb_resize.jpg

Slika je preuzeta s 6yka.com

Sunčana Škrinjarić koja je kao mlada novinarka tada radila za Borbu vidjela je mrtvu Zagorku u njezinom stanu u svečanoj odori, vrlo malu, ali sa raskošnom kosom i punđom koja je opet mene asocirala na Matoševu “Utjehu kose”, Matoša s kojim se Zagorka “svadila neprestano”. Ipak, možda u Beogradu postoje neki fotomaterijal sa sahrane koja je bila 4. prosinca na Ilirskim arkadama na Mirogoju – kazala je prof. Jakobec-Fribec

Ipak je bila sahranjena na mjestu gdje je bila sahranjena elita. A, ono… nikome mrtva više nije mogla smetati, pa je se onda moglo i priznati!

http://dalje.com/slike/slike_3/r1/g2010/m07/x265238956110048895_0.jpg

Slika je preuzeta s dalje.com

Da nije naših, suvremenih, modernih “vještica” 21. stoljeća ostavština Marije Jurić Zagorke ostala bi zanemarena i nepravedno vrednovana. Sa Marijom Jurić Zagorkom postupalo bi se baš kao što je sebe prispodobila sa “kamenom na cesti” u svojem istoimenom romanu. No, raznoliko društvo hrvatskih feministica njezin je dom na Dolcu sa čijeg je balkona Zagorka nebrojeno mnogo puta za lijepih sunčanih dana promatrala i osluškivala život koji teče “trbuhom Zagreba” – svoje kumice, njihovu graju i svoj puk kojem je ostala do zadnjeg trena vjerna, pretvorilo je u Muzej, a ostavštini kako onoj pisanoj tako i materijalnoj dalo obol kakav zaslužuje jedna “mala, patuljasta Amazonka” kakva je i bila smjela i krhka, ljupka i do bola ranjiva, uvijek marginalizirana, ali jedna i jedinstvena – neponovljiva kako u stilu pisanja tako i u svojem hodu, motu i cjelokupnoj figuri: stasitoj i lomljivoj : Marija Jurić Zagorka.

Povodom Zagorkinog rođendana koji se obilježava 2. ožujka na Mariju Jurić Zagorku sjetilo se lutkarskom prdstavom u njezinu domu na Dolcu Srpsko kulturno društvo Danilo Kiš iz Ljubljane!

02. ožujka 2014. godine u nedjelju u 11 sati na dan rođenja naše prve žene novinarke i popularne i omiljene književnice Marije Jurić Zagorke u njezinom domu, Muzeju na Dolcu premijerno je izvedena predstava “Zagorkin san”, skoro monodrama u šest scena ljubljanskog kazališta “Gledališče senc”. Gledališče senc osnovana je 2012. godine u okviru Srpskog kulturnog centra Danilo Kiš u Ljubljani. Tom priliko, autorica lutkarske predstave za portal ZMUSK, rubriku Ponedjeljkom na kavi sa… izjavila je kako je “U Zagreb stigla na poziv Centra za ženske studije Zagreb, te da je prezadovoljna odazivom publike na njezinu premijernu predstavu.”

http://www.lgl.si/si/imagelib/show_main_16_9/default/festival-zlata-palicica-2013/morrison-in-stirje-letni-casi/morrison-in-stirje-letni-casi-1.jpg

Slika je preuzeta s lgl.si

Stari feministički interes za žensko pismo potaknuo me da se posvetim Zagorkinu životu i djelu – izjavila je to autorica “skoro, pa monodrame” Svetlana Slapšak iz Gledališča senc iz Ljubljane, te dodala kako je “sebi postavila pitanje kakvi su mogli biti  Zagorkini ljubavni diskursi i pronašla tri mogućnosti”.

Inače, Gledališče senc iz Ljubljane je oblik kazališnog izričaja raširen u kulturama od Azije do Balkana, svaki put u drukčijem, kulturnom prilagođenom obliku. U svim kontekstima je kazalište sjena bilo i danas je, izraz nižih, društveno neprihvatljivih ili siromašnih slojeva. Tradicionalne teme kazališta sjena su siromaštvo, glad, isključenost.

Glavni junak predstave je Karađoz, siromah, koji humorom trikovima i prevarama pobjeđuje, rješava probleme i ismijava sve što je represivno. On je simbol borbe protiv okrutne vlasti, nasilne moći, nepravde, autoriteta, pohlepe i gluposti.

Do 30-tih godina 20. stoljeća Karađoz je izvođen u današnjoj Makedoniji, BiH, Srbiji, a i danas živi u Grčkoj i Turskoj. Lutkari Srpskog kulturnog centra Danilo Kiš iz Ljubljane žele oživjeti ovu tradicionalnu tehniku u novoj sredini, kako bi postala medij i portal kulture ranjivih grupa.

 

Oglasi

Jedan odgovor na … prof. Slavicom Jakobović-Fribec (17.03.’14.)

  1. rock fm napisao:

    Good post. I learn something totally new
    and challenging on sites I stumbleupon everyday. It will always be useful to read content from other writers and practice something from their websites.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s