… Ružom Pospiš Baldani (29.09.’14.)

Moja je Carmen, baš kao i Varaždinke imala jednu mješavinu francuskog parfema i španjolskog papra!

Ponedjeljkom na kavi sa…
umirovljenom primadonom,
Ružom Pospiš Baldani

Kod pjevača je tehnika najvažnija! Nije važno da li pjevate Wagnera ili Verdija. Ali, značajno je to da smo mi Varaždinke mješavina germanskog utjecaja i slavenske duše! I mislim da se tu kriju korijeni mojih uspješnih kreacija Wagnerovih uloga.

Za nju je te 1960.- te godine kad je debitirala kao mlada djevojka u Varaždinskom zboru u Stuttgartu jedan njemački glazbeni kritičar rekao: “ Kad bih ja bio direktor kazališta, ne bih pustio tu malu da se vrati kući. Odmah bih je angažirao”. I od tada se operna karijera “te male” vinula strmoglavom brzinom sve do newyorskog “Metropolitana”. Riječ je, dakako, o Varaždinki, primadoni Ruži Pospiš-Baldani koja je više od 30 godina plijenila pažnju operne publike svojom ulogom Carmen, a da se niti ne spominju uloge u Verdiju ili Wagneru i ostalim opernim rolama izvedenim diljem Europe i svijeta. Pjevala je Ruža Pospiš-Baldani pred zahtjevnom publikom milanske Scale, pred bečkom publikom Musikvereina, ali nigdje se nije “tresla kao šiba na vodi” kako je sama priznala, kao pred varaždinskom publikom s kojom se od svijeta opere i oprostila prije više od tri godine na Varaždinskim Baroknim večerima. Za Regionalni tjednik ova umirovljena primadona koja je uvijek sa sobom, bilo gdje da je gostovala u svijetu u “srcu je nosila svoj Varaždin” za portal ZMUSK jednog ponedjeljka na kavi se prisjetila se svoje uspješne operne karijere, govorila o niti vodilji kroz život, o umirovljeničkim danima koje provodi na relaciji Zagreb-Dubrovnik, o privatnom životu, kao i o svojem nikad dovoljno hvaljenom gradu – Varaždinu.

Kod Vas je sve, zapravo, započelo kod prof. Ankice Opolski u Varaždinu…
Sve je počelo kod prof. Zubera. Moja mama je pjevala kod njega u zboru, tako sam ja počela kod njega svirati klavir i pjevati u dječjem zboru, pa i igrati se sa njegovom djecom. A on je znao sa djecom! Jednostavno me primio za ruku i odveo kod prof. Ankice Opolski. U svakom slučaju: lijepe uspomene, jer su me odveli i upoznali na pravi način sa svijetom glazbe.

Kao što sam u uvodu kazala: 1960. godine kad ste nastupali sa Varaždinskim zborom u Stuttgartu njemački glazbeni kritičar je kazao za Vas: Kad bih ja bio direktor kazališta, ne bih pustio tu malu da se vrati kući…”Ostalo je sve povijest! Kako, danas, s ove distance gledate na te riječi pohvale?

Taj koncert je bio moj internacionalni debi. A što se tiče riječi tog glazbenog kritičara – imao je pravo, jer su svi moji interancionali nastupi bili u opernim kućama puno značajniji od Stutgartta.

I karijera je “toj maloj” krenula vrtoglavo, upravo neshvatljivom brzinom. Prisjetite se, stoga, svojeg prvog nastupa. Kako ste se onda osjećali?
Moj debi bio je 1961. godine u Zagrebu u operi “Rat i mir” gdje sam dobila rolu Napoleonovog ađutanta. Paralelo sa Muzičkom akademijom bila sam angažirana u HNK. Prve godine u Opernom studiju koji je vodio Milan Saks. Sa njime sam nastudirala Azucene (stare ciganke) u “Trubaduru” koju sam pjevala već 1963. godine. Danas kad se osvrnem na svojih 19 godina koliko sam tada imala, mislim da nisam bila svjesna što mi se tada događa! Možda su tada direktori i pedagozi vodili više računa o mladima.

Prvu Carmen pjevali ste 25. prosinca 1965. godine na pozornici Zagrebačke opere. Dulje od tri desetljeća pjevali ste Carmen. Svima ste jednostavno pokazali kako Varaždinke mogu biti “temperamentne, strastvene, od krvi i mesa, putene” poput ciganke Carmen, a ne samo “stvorene za Wagnera”. Slažete li se i Vi s ovom tvrdnjom?

Hvala na komplimentima Varaždinkama, ali osim navedenog mislim da Varaždinke kao i moja Carmen imaju jednu finoću, rafirman. Moja je Carmen, baš kao i Varaždinke imala jednu mješavinu francuskog parfema i španjolskog papra!

Do sad su Vas svi pitali, pa ćemo i mi: Kako ste uspijevali spojiti te dvije “dijametralno suprotne” uloge? Carmen i jednog Wagnera?
Kod pjevača je tehnika najvažnija! Nije važno da li pjevate Wagnera ili Verdija. Ali, značajno je to da smo mi Varaždinke mješavina germanskog utjecaja i slavenske duše! I mislim da se tu kriju korijeni mojih uspješnih kreacija Wagnerovih uloga.

*Kako je i kada započela suradnja sa newyorskim “Metropolitanom”?
Nakon mojeg nastupa na Dubrovačkim ljetni igrama sa maestrom Lovrom Matačićem bila sam pozvana na audiciju u Metropolitan i uspješno je položila. Interesantno je to da sam audiciju u Metropolitana položila još kao studentica Akademije. Kad mi je godinama kasnije trebala diploma iz solo pjevanja nisam je mogla nigdje naći. Ostala je zaboravljena na Akademiji što je dokaz da ako ste kompletan pjevač nitko vas ne pita za diplomu! U “Metropolitanu” sam debitirala 1966. godine u “Rigoletu” sa poznatim Alfredom Kraussom. Iza toga slijede role “Orfej”, “Urlika”, “Carmen” i “Frika” u Wagneru, te ostale predstave i uloge u njima.

Koje je godine Vaša operna karijera bila u najvećem zamahu?
To su bile 70.-te do 80.-tih godina, odnosno, čak do 90.-tih godina.

Koja je operna uloga Vama, osobno, najdraža?
Vrlo teško je izdvojiti najdražu rolu. Puno sam pjevala francuski i talijanski repertoar. Ali isto tako sam voljela pjevati Bacha. Ako sam primjerice jedne godine imala 20 predstava Carmen sasvim sigurno da sam morala preći na drugu rolu, da ne otupim.

Sa kojim ste opernim pjevačicama i pjevačima najradije nastupali?
Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer sam imala priliku raditi sa najboljim orkestrima i dirigentima kao i pjevačima. Sretna sam da je jedan od tih nastupa bio i u Varaždinu sa Bach orkestrom i zborom iz Munchena sa pokojnim Karlom Richterom koji je, sigurna sam, desetljećima bio autoritet za Bachovu glazbu. Za mene je bilo važno to, da kad me neka operna kuća ili menager zvao za angažman, ja bih prvo pitala: Tko dirigira, a ne tko pjeva?! Jer je dirigent onaj koji izvuče iz pjevača onaj nevidljivi, a prisutan fluid. A pjevala sam rado sa Montserrat Caballe, Mirellom Freni, sa “Tri tenora”, dakle, Lucianom Pavarottiem, Jose Carrerasom i Placidom Domingom. Znači: sa najvećim imenima svijeta. Osobno, u talijanskom repertoaru partner mi nije bio toliko bitan kao u francuskom repertoaru, a posebice u Carmen koja je tzv. spiel rola i tada je partner izuzetno bitan. Moj najdraži Don Jose bio je Placido Domingo!

Koja je operna publika najzahtjevnija?
Europska publika je najtraženija i najzahtjevnija! Od Beča do Scale ako hoćete i Španjolske, Munchena i naravno – Varaždin. Tu sam uvijek osjećala neku osobitu tremu. Tresla bih se kao šiba pred varaždinskom publikom. Ni danas ne znam zašto?

Koje ste prijatelje stekli u opernom svijetu?
Sa svima sa kojima sam pjevala sam se i družila. Sa Domingom sam se primjerice družila po rođendanima u Beču i slično.

Koju glazbu, privatno, najviše volite slušati?
Klasičnu glazbu i evergreene.

Vi ste i supruga i majka. Kako ste uspijevali uskladiti privatne i poslovne obaveze?
Teško, ali čini mi se – uspješno. To najviše dokazuju moja tri unuka – moje najveće veselje!

Što je Vama značilo baviti se opernim pjevanjem? Posao? Ili nešto više od toga?
Više zadovoljstvo nego posao. Sasvim sigurno! I da se ponovno rodim mislim da bih ponovno izabrala isto!

Koja Vam je nit vodilja kroz život?
Nit vodilja? Čestitost, korektnost i to je to.

A koje osobine cijenite kod ljudi?
Isto tako: čestitost i marljivost.

Od svoje 18. godine života Vi ste u Zagrebu, ali i raštrkani diljem svijeta. Osjećate li se više Zagrepčankom ili Varaždinkom?
Više se osjećam Varaždinkom. Iako se i osjećam čak više od Zagrepčanke – Dubrovčankom. Možda je to zato jer sam cijeli život putovala i u Zagreb sam samo navraćala.

Što Vam danas iz Varaždina najviše nedostaje u Zagrebu?
Mama mi u Zagrebu najviše nedostaje. Moja pokojna mama koja je sahranjena na varaždinskom groblju. Prijateljice uvijek nađete, ali mama? Mama mi jako fali. Kad je izgubite tek tada vidite koliko vam je značila.

Kako provodite umirovljeničke dane?
Igram se sa unucima: slušamo glazbu i gledamo DVD-e, Carmen, primjerice, brinem se o svojim psima koji su mi veliko zadovoljstvo i brinem se o kućanstvu.

Nedostaju li Vam svjetla pozornice?
Ja sam svima stalno govorila kako mi je dosta pjevanja. No, nitko mi nije vjerovao. Ja sam se da bih dobro odigrala rolu morala saživjeti sa ulogom, a to vas jako puno iscrpi. Iako mislim da je to ono – pravo. Ako vi vjerujete u ulogu koju pjevate onda vam i boja glasa i tekst poprimaju sasvim drugu dimenziju nego kao kad vi ne vjerujete u ono što igrate. Mi kao slavenske duše, izgaramo na sceni. Ja nisam mogla pjevati neprekidno, jer sam se trošila, s time da sam uvijek ljeta ostavljala za svoju obitelj (osim Karajana u Salzburgu). Inače, meni uopće ne fali sve to. Sad se mogu i prehladiti iako kao mlada djevojka nisam bila uopće osjetljiva na grlo za razliku od mlađih kolega koji su danas osjetljivi na svaku alergiju.

Koja je tajna uspješne karijere i skladnog bračnog odnosa?
Mislim da je to strpljivost i to sto posto! Poznavanje vlastitih mogućnosti, da ne srljate u role koje nisu za vas i neprekidno usavršavanje. A što se braka tiče: tolerancija, strpljivost i razgovor. Danas mladi nisu strpljivi i to ih košta.

Koja Vam je anegdota ostala posebno u sjećanju sa Vaših nastupa?
Kad sam u Beču pjevala Bacha u Musikvereinu pitala sam maestra Richtera: Maestro, kako se pjeva Bach? Richter mi je odgovorio: “Ja to ne znam”. I to je to. To se ne da naučiti.

Zapisano je “Dirigenti su i jedno od najvećih uporišta u karijeri Ruže Pospiš-Baldani…” S kojim ste dirigentom voljeli najviše raditi?
Izdvojila bih Lovra Matačića koji me uveo u svijet Wagnera. Richtera koji mi je otrkiro dubinu Bachove fraze i genija Karajana koji je iz pjevača uspio izvući ono najbolje.

Kad se danas osvrnete na svoj profesionalan, ali i privatan život, možete li reći da ste zadovoljni postignutim?
Bez lažne skromnosti: mislim da sam puno postigla. Možda mi je žao što nisam bila više sa svojom djecom dok su bili mali. No, u životu se ne može sve imati.

ZMUSK-ov pozdrav: Adio, bella!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s