…seizmologom, Krešimirom Marićem (10.02.’14.)

“Građani Zagreba trebali bi biti svjesni da će se jednog dana u Zagrebu potres dogoditi! Razoran potres!”

Ponedjeljkom na kavi sa… seizmologom,
mr. Krešimirom Marićem iz Zagreba

Kako se sve češće čuju sa svih strana nimalo bezazlene “glasine” kako Zagrebu prijeti veliki potres, a one dolaze i od stručnjaka seizmologa, potresi koji svako malo uzdrmaju temelje oko Makarske, susjedne Bosne i Hercegovine ili nedalekog Splita,  a koji su promijenili živote mnogih Japanaca koji pak žive na osobito seizmički osjetljivom području kao i Talijana koje je pogodio prije nekoliko godina također potres neviđenih razmjera, sasvim je dovoljna povod za razgovor uz kavu, kao znakom “civilizacijskog dosega” kojeg ste lišeni u “svim zlima i neredima na svijetu” i do kojeg stoga valja u miru posebno držati i tu navadu njegovati, sa uvaženim seizmologom mr. Krešimirom Marićem iz Zagreba.

Koji su uzroci nastanka potresa? I zašto uopće dolazi do podrhtavanja tla i do tsunamija na područjima gdje su moguća njihova generiranja?
Danas je opće prihvaćena teorija tektonskih ploča. To je ono što se konkretno treba kazati prije nego što se uopće nešto kaže o potresu. Ta teorija tektonskih ploča dijeli Zemljinu površinu na deset glavnih ploča. Pored deset glavnih ploča tu su još i mikroploče kojih ima neizmjerno mnogo. Od tih deset ploča to su: euroazijska ploča, istočnopacifička ploča, sjevernoamerička ploča, južnoamerička ploča, naska ploča, australska ploča, indijska ploča, afrička ploča i Antarktik. Te ploče se međusobno dodiruju, one zadiru u unutrašnjost Zemljine kore i u gornji dio plašta Zemlje tako da su one negdje debljine između 50 i 150 kilometara. S obzirom da se te ploče pomiču relativno jedna od druge ili jedna do druge, naravno da u jednom trenutku dolazi do pucanja u određenim dijelovima u Zemljinoj unutrašnjosti. U trenutku pucanja, odnosno, loma dviju stijenskim masa, energija koja se akumulirala u vremenu dok su se međusobno gibale, ali nisu puknule, u jednom trenutku nakon što te deformacije pređu granicu čvrstoće dviju stijena u tom času se ta akumulirana energija oslobađa u vidu elestičkih valova, odnosno valova potresa koji onda putuju kroz unutrašnjost Zemlje i dolaze na površinu. I na površini se to onda manifestira kao trešnja tla koji nazivamo potres.

A što je uzrok nastanka potresa?
Tektonski pokreti. Gibanje ploča, da li makroploča ili mikroploča? Kod nas je primjer mikroploča Jadransko more koje se giba na način da se podvlači pod sustav Dinarida. Kad govorimo o tim potresima onda govorimo o tzv. tektonskim potresima.

Koje onda sve vrste potresa postoje?

Osim tektonskih potresa na koje otpada otprilike 90 potresa tu su još: vulkanski potresi i urušni potresi. Međutim, na vulkanske potrese otpada oko sedam posto potresa. Ti potresi su daleko slabiji od tektonskih potresa.

Koje vrste potresa je bio onaj potres u Japanu od prije nekoliko godina?
Definitivno: tektonski potres. Jer se radilo o podvlačenju pacifičke ploče pod sjevernoameričku. Mehanizam pokreta u žarištu potresa bio je takav da se pacifička ploča podmakla pod američku. Taj pomak je iznosio negdje oko četiri metra. Dakle, pomak tog cijelog tektonskog sklopa na dužini od 300 kilometara, dakle, govori se o rasjedu. Rasjedi su zapravo linije lomova kod nastanka potresa. Rasjed koji je aktiviran kod japanskog potresa bio je dužine oko 300 kilometara i širine oko 100 kilometara. Mi to zovemo tzv. zonom rukture. I na toj dužini od 300 kilometara koji se nalazi na istočnoj obali otoka Hon Šu pomaknuo se za otprilike četiri metra prema sjevernoameričkoj ploči. Dakle, pomak ove ploče je bio 3,9 metara. Naravno s time je pomaknut i Japan, odnosno, otok Hon Šu koji se u tom pomaku spustio za otprilike 60 cm. Sam otok Hon Šu je potonuo za nešto više od pola metra. Naime, radi se o tzv. zoni sopdukcije. O zoni podvlačenja, jer je došlo do podvlačenja pacifičke ploče pod južnoameričku i naravno da je ona podvukla i cijeli otok Japan u smjeru prema Sjevernoj Americi.

A zašto i kako dolazi do tsunamija?

Ako govorimo o fenomenu tsunamija onda moramo kazati da potresi koji imaju epicentar u morima, postoji mogućnost tsunamija tzv. lučkog vala. Naime, po japanskoj terminologiji tsunami znači lučki val. A zašto lučki val? Jer su ga japanski ribari tako nazvali nakon jakih potresa. Oni nisu znali odakle ti valovi dolaze, a efekti tih valova uvijek dolaze do izražaja u zatvorenim zaljevima. Naravno, tamo gdje su ribari držali brodove. Da bi se tsunami kao val morao generirati za to su potrebni određeni uvjeti. Prvi uvjet je taj da se potres dogodi u moru. Drugi uvjet: da potres mora biti izuzetno jak, treći uvjet da li će se tsunami generirati ovisi o samoj konfiguraciji dna i četvrti uvjet je mehanizam pokreta u žarištu potresa.

Što to znači?
To znači: da bi u slučaju ako se radi o pomacima koji su vertikalni, znači ako je pomak jednog bloka u odnosu na drugi vertikalan. Ako se radi o tzv. lateralnim pomacima, odnosno, horizontalnim u tom slučaju ne dolazi do spuštanja odnosno podizanja jednog bloka nad drugim. Dakle, govorimo o vertikalnim pomacima ili tzv. subdukcijama gdje dolazi do izdizanja jednog dijela, a spuštanja drugog dijela u tim slučajevima dolazi do generiranja tsunamija. U tom času kad dođe do pomaka jedan dio se digne drugi dio se spusti u tom času dolazi do formiranja vala. I taj vala putuje. Val u tom momentu nema veliku visinu. Pokazalo se da je početni val imao najveću visinu do dva metra. Međutim brzina vala u času njegovog generiranja je izuzetno velika. Početna brzina vala može iznositi oko 700 do 800 kilometara na sat. Dakle, to je brzina putničkog aviona. Taj val na određenoj morskoj dubini krene se širiti na sve strane. A kad krene prema obali on dolazi na područje konfiguracije plićega dna. On dolazi određenom brzinom. Brzina vala kad dolazi prema obali se smanjuje. Međutim, kad on dođe u pliću zonu, dakle, u priobalni pojas njegova brzina je drastično smanjena. Međutim zbog zakona očuvanja energije s obzirom na smanjenu brzinu, a početni, inicijalni je bio izuzetno velike brzine, male visine, dolaskom u pličinu, taj val zbog male brzine inicira val ogromnih razmjera visine. I zato on kad dođe na obalu praktički postaje razoran. Zato se događa da tsunami mogu biti generirani uz obalni pojas do 35 metara što je bilo zabilježeno kod nekih svjetskih jakih potresa.

Gdje primjerice?

Našao sam podatak da je tsunami kod potresa 1933. godine u Japanu magnitude 8,6 inicirao tsunami visok 29 metara, potres iz 1986. godine u Japanu gdje mu je procijenjena magnituda na 7,6  inicirao je tsunami od 35 metara.

Koliki je bio visok tsunami sada od 11. ožujka?

Deset metara. Ali je magnituda potresa sad korigirana prema japanskoj meteorološkoj agenciji na devet prema Richteru. To je potres koji definitivno mijenja reljef tla što se i pokazalo da je potonuo otok, da je ploča pomaknuta četiri metra prema Americi. Dakle, govori se o potresu, neću reći: kataklizmičkih razmjera, ali tolikome da je došlo i do promjene reljefa tla! A to su potresi 12 stupnja. Japan ima svoju makroseizmičku ljestvicu do sedam stupnjeva. To imaju države određene svoje ljestvice. Mi koristimo do 12, Mercalijeva ili MCS,  po njoj dajemo podatke.

Od kada datiraju prvi podaci koji navode na pojavu potresa?
Ako gledamo povijesno onda moramo istaknuti idući u vrijeme Talesa iz Mileta i Aristotela iz 7. i 4. st. pr. n.e. U njihovim nekim spisima očito stoje neki zapisi o potresima. Tales od Mileta je govorio da su se pojavljivale nekakave prirodne pojave šuma, zraka i prirode u zemlji. Pa nas to zapravo navodi da bi u 7. st. pr. n. e. bilo potresa. Kod Aristotelovih zapisa se govori o nekakvim eksplozijama koje razvrstava u kategorije. Dakle, to su prvi začeci uopće o tome da bi se moglo govoriti o potresima. Nadalje, ako krenemo prema našem vremenu možemo govoriti da je u Kini konstruiran prvi instrument koji je služio na neki način za mjerenje potresa. 132. godine napravljena je jedna fantastična posuda koja je imala osam kanala. Na vrhu kanala je bilo osam kuglica, a ispod je bilo osam žaba. Zašto osam? U času kad se dogodio neki potres kuglica je bila aktivirana i padala je u žablja usta. Oni su gledali u koju žabu je pala kuglica i mogli su na temelju toga zaključiti u kojem smjeru se dogodio potres. To je tzv. preteča seizmoskopa, prvog instrumenta. No, zapravo tek nakon katastrofalnog potresa u Lisabonu 1755. godine gdje je stradalo 70 tisuća ljudi od velikog požara gdje je također bio generiran veliki tsunami. Zapravo sa tim potresom na neki način počinje seizmologija svoje prve korake u smislu prikupljanja podataka o potresima. Dakle, to je negdje polovica 18. stoljeća. Međutim nije postajalo nikakvo sustavno prikupljanje podataka. Krajem 19. stoljeća počinje era tzv. instrumentalne seizmologije. Znači konstruiraju se prvi seizmografi. To su bili Agamemnonov i Vicinijev seizmograf. Tu defakto počinje prava seizmologija. Taj razvoj seizmografije strahovito je išao naprijed. Konstrukcijom seizmografa seizmologija je profilirana kao kvantitativna znanstvena disciplina. Dakle, puno reprezentativniji podaci se dobivaju putem seizmografa. Na svjetskoj razini nekoliko seizmoloških društva se oformilo. Prvo seizmološko društvo je osnovano je 1880. u Japanu. 1905. godine je osnovana Međunarodna zajednica za seizmologiju koja je 1951. prerasla u vodeću asocijaciju IASPEI. Nakon toga 1920. je osnovan ISC koji je u početku objedinio negdje oko 150 postaja seizmoloških. Da bi to preraslo u Centar koji obuhvaća preko tri tisuće seizmoloških opservatorija. Taj centar i dan- danas postoji. Stvoren je i centar za europsko mediteransku skupinu. Ta asocijacija je oformljena 1975. godine i sjedište je u Strassburu.

Kako je kod nas sve počelo?
Moramo se vratiti u povijest vezano uz osnutak Geofizičkog odsjeka i Prirodno-matematičkog fakulteta. Kad govorimo o prikupljanju seizmoloških podataka u Hrvatskoj moramo napomenuti da je 1861. godine osnovan Meteorološki opservatorij na Griču koji je 1921. prerastao u Geofizički zavod. U početku je opservatorij bio formiran za potrebe meteorologije. Pojavom zagrebačkog potresa 1880. godine inicirano je prikupljanje sistematsko na području Hrvatske. Tu se pojavljuje Andrija Mohorovičić kao naš vodeći hrvatski znanstvenik uz Ruđera Boškovića i najpriznatiji u svjetskim razmjerima koji je 1909. godine izučavajući pokupski potres došao do svjetski značajnog otkrića i uspio je uočiti da postoji u strukturi Zemljine unutrašnjosti  kora Zemlje određene dubine, ispod koje se nalazi plašt Zemlje po kojem je taj granični sloj nazvan kao Mohorovićev sloj. Defakto, od kraja 19. stoljeća počinje djelovati seizmološka služba u Hrvatskoj. No, seizmološka služba pod tim nazivom je oformljena u Hrvatskoj 1984. godine i kao takva djeluje danas.

Koji je bio prvi zabilježen potres u Hrvatskoj?

Podatak koji mi imamo je potres iz 361. godine kada je Caska mjesto na otoku Pagu kompletno potonula u more.

Da li Japan doista leži na najnesigurnijem tlu?
Ja ne bih govorio da samo Japan leži na najnesigurnijem tlu. Postoje dva osnovna globalna pojasa tzv. Mediteransko-trans-azijski i cirkum-pacifički. Mediteransko-trans-azijski pojas kreće od Kanarskih otoka ide preko Sredozemnog mora, na Tursku, Malu Aziju sve do Pamira i Tibeta. A cirkum-pacifički pojas kreće od Novog Zelanda preko Istočne obale Australije, Gvineje, nastavlja se na obale Japana preko Kamčatke i Aljaske nastavlja se na zapadnu obalu Sjeverne Amerike i Južne Amerike. Dakle to su dva glavna pojasa gdje se događa najveći broj potresa. Oko 20 posto potresa pripada tzv. Mediteransko-trans-azijskom pojasu dok 80 posto pripada cirkum-pacifičkom pojasu u sklopu kojega je i Japan sa svojim otocima. Sam Japan u ukupnom zbroju potresa sudjeluje sa 20 posto! Onda znate o kojem nivou seizmičke aktivnosti kad je u pitanju Japan govorimo?!

Zašto je, međutim, Japan upravo toliko iritabilan?

Japan sa otocima na svu nesreću nalazi se u zoni subdukcije. Dakle, generalno se radi o pomaku pacifičke ploče pod sjeverno-američku ploču. I na svu nesreću  tektonika područja istočnog dijela japanske obale ima takav potencijal da se događaju potresi takve snage kakav je bio i ovaj potres od 11.03. To je potres koji se događa jednom u 100 godina!

Prilikom potresa u Japanu dogodio se pomak Zemljine osi u rotaciji…?
Izračunatu je na osnovi kompjutorskog modela koji je napravio američki geofizičar Richard Gross pri NASSI da je pomak Zemljine osi pri rotaciji bio za deset centimetra. Odnosno da je Zemlja usporila svoju rotaciju za 1,4 mikrosekundu. Moram samo naglasiti da postoji pojava mutacije: Zemljina nebeska os rotira i ona u 29 520 godina napravi jedan ophod po plaštu štosca. To su tzv. dugoperiodička lunisolarna gibanja koja nastaju zbog gravitacijskog djelovanja između Mjeseca, Sunca i Zemlje. Uz takvo gibanje postoji kratkoperiodično gibanje tzv. mutacija gdje uz to gibanje još postoji zbog promjene položaja Mjeseca, Zemlje i Sunca, nastaje tzv. mutacija gdje jedan put u 18 godina… S obzirom da je kod japanskog tako izrazito jakog potresa došlo do premještanja masa unutrašnjosti Zemlje, došlo je do ogromnog premještanja blokova i naravno do ogromnog disbalansa u Zemlji i zbog toga je došlo do pomaka Zemljine osi rotacije. Što je imalo za posljedicu skraćenje dana za 1,4 mikrosekunde. Taj pomak Zemljine osi rotacije bi iznosio 10 centimetara.

Kolike posljedice to ima za stvarni život?

Za očekivati je da netko kaže: pa moglo bi se to odraziti na klimatske pojave. Međutim, to vam mogu usporediti sa potresom u Čileu gdje je čak zabilježen veća magnituta ili potres 2004. na Sumatri. Tamo je čak zabilježeno da je usporena rotacija Zemlje za 6,8 mikrosekundi! Prema tome ništa se nije drastično dogodilo da bi se to reflektiralo na realni život.

Što je sa glasinama, pa i letcima koji su se dijelili po Zagrebu, a u kojima se govori kako bi i “Zagreb mogao biti pogođen potresom”!?
Ja bih rekao da smo mi u suradnji sa Gradskim uredom za krizna stanja i intervencije na čijem je čelu g. Kalinić izradili jedan letak koji po mišljenju nas seizmologa je dobra stvar u smislu da na popularan način ipak upozna građane Zagreba. U letku su navedeni podaci kako se ponašati za vrijeme potresa. Potres je prirodna pojava i fenomen , jedna kaotična pojava, gdje vi ne možete reagirati, jer se on događa trenutačno. Prema tome mislim da nije loše da se stanovnici Zagreba upoznaju sa time koji je mogući scenarij da se dogodi novi potres. A potres se dogodio 1880. godine i svi znamo koje je efekte polučio: da je porušio katedralu u Remetama, da je oštećena Zagrebačka katedrala, da je znatno oštećena  katedrala na Katarininom trgu, da je oštećena katedrala u Kašini, da je strahovito oštećeno preko 1 700 kuća u Zagrebu i da je zaista potres koji se dogodio 1880. godine procijenjen na 8 stupnjeva prema Merkalijevoj ljestvici. Prema tome: kad govorim o letcima, držim da oni imaju svoje opravdanje kaka bi građani Zagreba bili svjesni da će se jednog dana u Zagrebu potres dogoditi! Razoran potres! I da će velik broj starih kuća doživjeti znatna oštećenja, možda čak i rušenja! Inače, najrizičnija je podsljemenska zona u Zagrebu.

Koliko je inače Hrvatska sigurna od potresa?

Kad govorimo o seizmičnosti tla Hrvatske onda dominiraju izrazito dva područja izrazite seizmičke aktivnosti. Jedno područje je praktički cijelo priobalno područje od Rijeke , pa sve južno do Dubrovnika. Naravno, gdje je najnaglašenije epicentralno dubrovačko područje i u najširem dijelu područje Stona. Sjeverozapadni dio Hrvatske dominantan je zagrebački epicentralno područje. Moguće je da se u Zagrebu dogodi potres 6,3 do 6, 5 magnitude. Za dubrovačko epicentralno područje to iznosi do 7,5 s obzirom da se već u crnogorskom primorju 1979. dogodio potres magnitude sedam . Istočni dio Hrvatske je seizmički znatno manje aktivan. Područje oko Dilj Gore moguće je potres intenziteta od 8 stupnjeva po Merkalijevoj ljestvici. Ako govorimo o sigurnosti: vidimo da je Hrvatska poprilično ugrožena! Naravno, neusporedivo sa ovime što se dogodilo u Japanu. Energija potresa oslobođenog u Japanu je oko 30 tisuća puta veća nego u mogućem potresu u Zagrebu! Inače, Makarska je izuzetno seizmički aktivna, Biokovo, Imotski, Ston, Sinj i td. To su izuzetno rizične zone. Varaždinsko područje nije toliko ugroženo sa potencijalnom pojavom potresa. Interesantno da je Istarska ploča aseizmička. Da potresa tamo nema! Baranja nešto sa Kneževim vinogradima pokazuje seizmičku aktivnost.

Što je sa susjednim zemljama? Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Mađarskom, Austrijom, Srbijom, Makedonijom ili Italijom?
Ako govorimo o susjednim zemljama onda se može generalno reći da  u usporedbi za aktivnošću Hrvatske seizmička aktivnost se poglavito veže uz Italiju. Praktički cijeli Apeninski poluotok je potencijalno opasan. Kad govorimo o seizmičkoj aktivnosti u Srbiji tamo je seizmički najaktivnije područje Kopaonika. U BiH dominira banjalučko područje gdje se 1969. godine dogodio potres magnituide 5,8. U Makedoniji znamo, potres 1961. godine u Skopju. Dakle, Makedonija, njezin dio prema Bugarskoj i Grčkoj to su izrazito seizmološki aktivna područja. U Sloveniji je seizmološki aktivno područje oko Brežica koje je blizu Zagrebu i tu je NE Krško, a i tu je Idrija i talijanska Furlanija. Austrija seizmički nije toliko aktivna. Ističe se zona nešto južnije oko Beča. Mađarska, oko Nagyanize. U globalu, Mađarska ima daleko najniži nivo seizmičke aktivnosti od svih spomenutih država. Italiju sam već spomenuo. Praktički cijela Italija je seizmički potencijalno aktivna!

U čemu leži odgovornost seizmologa i kako seizmolozi mogu pomoći?
Potres se na žalost ne može vremenski prognozirati. Može se prognozirati budući najjači potres i mjesto nastanka potresa. Međutim, vremenska prognoza nije moguća! Ali ono što seizmolozi mogu dati to je da se sva njihova istraživanja i dostignuća usmjere u prevenciji potresa. Ono što se dalje može aplicirati u građevinarstvu na protupotresnu gradnju. Uvjetovanje ulaska u EU je prilagodba naše regulative protupotresne regulative na europskom standardu seizmičkih propisa tzv. euro kod 8. Svaka država dužna je napraviti kartu seizmičkog hazarda. Ove godine bi trebala izaći karta hazarda. Poslužit će za prostorno planiranje. Mi se od potresa možemo obraniti ukoliko se građevinska struka i izvođači radova pridržavaju zakona i propisa o projektiranju objekata. Na žalost ne poštivaju svi te propise. Mi imamo masu projekata gdje se ne provode seizmološke studije. Mi smo recimo za zagrebačku Arenu radili seizmošku studiju. Rađene su studije za shooping centre City centar , West Gate. Rađene su rukometne dvorane u Splitu, u Osijeku, u Varaždinu bez seizmološke studije. Stadioni, bolnice, kino dvorane, svi objekti od društvenog interesa bi morali imati seizmičke studije.

Da li se potres koji se prije par godina dogodio u Japanu mogao predvidjeti?

Ako pogledamo najjači potres magnitude od 8,6 iz 1933. godine naravno da su se japanski seizmolozi i te kako potrudili, jer su sa stručnog i znanstvenog aspekta među najjačima u svijetu. Izuzetno puno daju na seizmologiju upravo zbog toga, jer je cijeli Japan izuzetno seizmički opasan i događaju se razorni potresi. Dakle, dva potresa 8,6 navode na to da je bilo moguće prognozirati. Nego su oni u svojim istraživanjima došli do toga da će se dogoditi potres magnitude devet do čega je došlo prije nekoliko dana. Naravno ako su se dogodili potresi 8,6 da je bilo očekivati da će se jednog dana dogoditi potres magnitude devet! Na žalost – dogodio se!

Imate li kakve podatke da li su oni tada pravovremeno informirali ljude?
Japan je tehnološki najnaprednija država na svijetu. Japan izuzetno mnogo sredstava izdvaja za istraživanje i prevenciju potresa. Njihova protupotresna gradnja, zakoni su izrazito strogi. Teško je razlučiti u ovom času, jer sve ovo što se događa u Japanu nije posljedica potresa nego generiranja tsunamija . Da nije bilo tsunamija vidjelo bi se koliko bi potres magnitude 9 imao efekte na otok. S obzirom da Japan ulaže strahovita sredstva u protupotresnu gradnju. Bilo bi šteta, ali gotovo neznatnih. Na Haitiju je poginulo više od 200 tisuća ljudi, jer je to izrazito siromašna zemlja i razlika je u gradnji kuća. Japan se pridržava, ulaže u prevenciju. Ljudi u Japanu žive sa potresom, oni se znaju ponašati za vrijeme i nakon potresa. Oni jedanput godišnje imaju vježbe. Djeca u vrtićima, školama, fakultetima, oni znaju naputke. Potres u Tokyju: neboderi su se njihali. I oni to smatraju normalnim. Čujte, u Japanu se dva puta na tjedan osjete potresi. Međutim, ljudi više na to ne reagiraju. Na žalost ovdje je došlo do pojave tsunamija koji je imao efekte rušenja da ne kažem nuklearnog incidenta. Ovdje je definitivno tsunami odigrao svoju ulogu!

A do sada pet najjačih potresa ikad zabilježenih na Zemlji?
Do sad su pet najjačih potresa u svijetu bili u Čileu 1960. godine od 9,5 magnitude, na Aljaski 1964. magnitude 9, 2, na Sumatri 2004. godine magnitude 9.,1 na Kamčatki 1952. magnitude 9,0 i Honshu 11.03. ove godine magnitude 9,0.

Portal: ZMUSK

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s