… Smiljkom Bencet Jagarić (03.03.’14.)

U Fašničkoj republici, sve je moguće, pa i to da žena muža – Dudekom, zove…
Naša prva seoska emancipirana žena, Regica!

Ponedjeljkom na kavi sa…
dramskom umjetnicom Smiljkom Bencet-Jagarić

4a284bb820eeb0cc4fbaa92de246b3c5Dramsku umjetnicu u mirovini Smiljku Bencet-Jagarić, svima zasigurno poznatiju kao Regicu iz serije “Gruntovčani” pronašli smo na njezinoj kućnoj adresi građanskog stana u blizini središta Zagreba. Iako je uloga Regice obilježila njezinu glumačku karijeru, glumicu Smiljku Bencet-Jagarić stariji su naraštaji imali priliku gledati kako na malim ekranima tako i na “daskama koje život znače”. Marinkovićevu Gloriju igrala je premijerno 27. ožujka 1965. godine u Varaždinu, a poslije su se nizale kazališne uloge žena poput Cesarčeve Tonke, Krležine Eve, Budakove Rože ili Strozzijeve Eve Golubice.

Prema glasovanju čitatelja “Večernjeg lista” 1994. godine serija “Gruntovčani” odabrana je za seriju 20. stoljeća, a Smiljka Bencet-Jagarić uz Enu Begović za glumicu stoljeća! Prema vlastitu priznanju Smiljka Bencet je odigrala 131 ulogu u tri tisuće predstava! Osim kvantitete, ova iznimna dramska umjetnica na sceni kao i na filmskom platnu ostavila je neizbrisiv trag jer je ona “ uvijek na pozornici iskreno proživljavala ulogu.

Smiljka-Bencet“Njezin plač je nenametljiv, smijeh bezazlen, neozbiljnost simpatična, a strogost besprijekorna. I oduvijek oduševi gledatelje”, neki su to od zapisa mnogobrojnih kritika i kritičara kroz njezino dugogodišnje profesionalno umjetničko trajanje. I danas, nakon što je od prvog emitiranja serije “Gruntovčani” prošlo više od tri desetljeća, dok se sve oko vas stiša, a vi se pokušate vratiti u dane svojeg djetinjstva ili mladosti, pa se prisjetite kako ste u krilu obitelji rado provodili večeri prikovani uz male ekrane ne bi li pratili sudbinu likova iz omiljene serije “Gruntovčani”, ne možete a da ne osjetite kako vam u ušima još i sada odzvanja “reski, prepoznatljiv” glas Regice dok kori dobroćudnog Dudeka ili kako pogledima “strelja” sve oko sebe boreći se za pravicu, rukama podbočenih na kukove.

grunt6Zasigurno niti nakon što je “puno vode proteko ispod mosta” danas nema toga koji neće priznati da su mu Regica i Dudek likovi iz “Gruntovčana” ostavili traga u njegovom životu, na ovaj ili onaj način. Barem kao lijepu ili nostalgičnu uspomenu. Ova glumica koja je kao malo tko na našim prostorima i u privatnom životu i na filmskom platnom s uspjehom znala njegovati kajkavski dijalektalni izričaj već iz bog toga što je “ kajkavski sastavni dio mene i tako melodioznog dijlekta, usuđujem se reći jezika, malo gdje ima. Mekan je, “šmajhla” kako bi mi kajkavci rekli…” svojedobno je izjavila Smiljka Bencet – Jagarić. Za naš portal ZMUSK prigodom ovih dana “fašničkih ludorija” koji se nekako nadovezuju i na Dan žena, Smiljka se prisjeća svojeg djetinjstva, mladenaštva, početničkih glumačkih koraka, visina koje je dosegla svojim glumačkim umijećem, ali i s radošću progovara o Regici, ulozi koja ju je obilježila, kao i o privatnom životu: odnosima u braku, te vrijednostima koje su obilježile njezin život.

Trg-Slobode_Novi-SadVaša majka rođena je Varaždinka, a Vi ste rođeni…
Ja sam rođena Varaždinka u Novom Sadu. Moji roditelji su se vjenčali u Varaždinu i potom odselili u Novi Sad jer je tata tamo dobio posao kao radiotelegrafist na aerodromu. Tako sam ja svijet ugledala u Novom Sadu.

Kakve Vas uspomene vežu uz djetinjstvo?
Varazdin-RueAh čujte, lepe zapravo! Nismo imali ništ, ali imali smo sve! Nismo imali igračke, ali smo bili sretni ako smo dobili koju kutijicu iz apoteke. Bilo je tu puno mašte. Pokoja lutkica, ali mala, a ja sam kao djevojčica štrikala za svoje lutkice odjeću i svi su se divili. Sjećam se, prve rolšuhe dobila sam u NDH 1941. napravio mi ih je jedan moj rođak od “kuglagera”. Tada smo stanovali u Domjanićevoj ulici u centru Zagreba, a 1945. godine smo se vratili u majčinim rodni grad-Varaždin.

Iz kakve obitelji potječete?
Tata je bio činovnik. Bio je kao mladić najbolji đak varaždinske Gimnazije. Čak je i druge učenike podučavao za materijalnu naknadu. Kako nije imao mogućnosti nastaviti školovanje bavio se službeničkim poslom, ali je privatno pisao I po životnom nazoru bio je velik pacifista. A to sam I ja nasljedila od njega. Majka je iz varaždinske obrtničke obitelji u koj su svi bili umjetnički “navudreni”. Mama je pjevala u zboru “Vilko Jurec”, brat, koji je danas pokojni, bio je profesor glazbe, djed je svirao u zboru, a i ja sam se okušala na Kajkavskom festivalu u Krapini i snimila dvije ploče. Djed je po zanimanju bio soboslikar. Čovjek dobre, ali i nagle čudi. Sjećam se da sam uvijek kad smo bili za ručkom sjedila u njegovom krilu. Majka se poslije rata zaposlila u Varteksu kao radnica. Ali, sve u svemu bila je to vrlo zanimljiva obitelj. Šarmeri svi od reda, interesantnih životnih sudbina. Moglo bi se reći: po habitusu – građanska familija.

Kada ste u sebi otkrili dar za glumu? Što Vas je potaknulo da glumu odaberete za svoj životni poziv?
Još u “spiel schulu” sam otkrila taj dar za glumu. Tamo su me već učili recitirati, pjevati… Tako sam u tom smjeru I nastavila. Gimnaziju u Varaždinu nisam pohađala, jer mama nije imala materijalnih mogućnosti da me školuje, pa sam otišla u Zagreb i upisala Medicinsku školu. Nakon par mjeseci prakse, posebice one odrađene na pedijatriji, dok maloj djeci trebate dati injekciju (a ja malu djecu mogu ljubiti, grliti, mazit), ali ne im i dati injekciju, ja sam od Medicinske škole odustala na opšte zgražanje moje šire familije, jer sam oduvijek bila odlikašica. Nakon toga, vratila sam se u Varaždin kod mame koja mi je rekla da me nema od čega uzdržavati i ja sam se sa 15 godina zaposlila u Varteksu u kadrovskoj službi za isplatu osobnih dohodaka. Istovremeno kako sam radila u Varteksu bila sam i član KUD-a “Vilko Jurec” gdje sam igrala ulogu u znakovitom komadu pod nazivom “Pamet u glavu”. Sa tom ulogom i tim komadom otišla sam na audiciju u Glumačku školu i bila primljena. Kako nisam imala dovoljno godina za Glumačku školu, a pokazala sam talenat, stavili su me na svojevrsni probni rok u školi od pola godine i nakon toga dopustili mi da ostanem i završim.  Milka Podrug-Kokotović i ja polazile  smo Glumačku školu. Bile su tu još kolegice i kolege poput Sabrije Biser, Vere Pregarc, Anđele Baj, Nene Stazić, Miroslava Brenka, Mirka Šveca i Sande Hladić, a predavali su Branko Gavella, Drago Ivanišević, Božena Kraljeva, Ranko Marinković, Bratoljub Klajić, Tito Strozzi i niz drugih velikana naše kulture i umjetnosti.

Vašu glumačku karijeru bez sumnje je obilježila uloga Regice u seriji redatelja Kreše Golika “Gruntovčani”. Regica je, moglo bi se to i tako reći, bila “naša prva emancipirana seoska žena”. Koje su Vama njezine osobine bliske? Ili, gdje prestaje Regica, a počinje Smiljka?
58be2236-07fa-4ba6-bfea-755bc172ef90Prije Regice ja sam odigrala čitavu paletu ženskih likova u kazalištu i za njih dobila i Sterijinu nagradu i mnoge druge nagrade poput one Zasluge za narod za doprinos u kulturi od predsjednika Tita, a poslije i od predsjednika Tuđmana. Regica? Po nekim osobinama ona i ja se podudaramo! Ona je uvijek bila za pravicu kao i njezin Drašek. Bila je marljiva i poštena poput Drašeka i ona se zato i za njega udala, zbog njegovih osobina. Mogla si je pronaći bogatijeg, da manje radi itd., ali nije. Ona je sebi uzela u zadatak da brani Drašeka. Bez obzira što velik dio publike Regicu doživljava kao oštrokondžu ili grubu ženu, ona je bezbroj puta znala reći Drašeku u seriji, opominjući ga tako “ Drašek, pa naj se tak držati. Vidiš kaj od tebe delaju!” Ona je držala tri ugla u kući, ali važno je reći to da je uvijek Drašeku ostaljala da njegova bude zadnja.

Kako je uopće došlo do toga da upravo vi igrate lik Regice u “Gruntovčanima”?
gruntovcani-mejasi-kolkecija-serija-slika-8530839Sasvim slučajno. Niti Martin Sagner u “Mejašima” redatelja Ive Vrbanića gdje smo prvi puta zajedno i zaigrali Dudeka i Regicu nije trebao igrati Drašeka. A Regica je bila namijenjena Neli Eržišnik. Međutim, Nela se razboljela i Šermentovi iz serije, naši prijatelji, preporučili su redatelju “Međaša” mene. On do tada uopće nije čuo za mene. Jedne večeri zazvonio je telefon i mene su pitali bih li pristala igrati “taj i takav ženski lik?”Naravno da sam ostala zatečena i odgovorila “da moram 15 minuta razmisliti”. Nakon 15 minuta su nazvali i ja sam pristala. Slijedeće jutro već sam bila na snimanju pilot serije “Međaši”. Poslije je Nela Eržišnik bila fer i rekla mi je kako je “ dobro što sam ja baš igrala Regicu, jer da sam je odlično odigrala i da vjerojatno zbog mene serija ide dalje”. Tri godine kasnije Krešo Golik je krenuo snimati “Gruntovčane” i tako smo mi nastavili snimati seriju koja je bila i ostala omiljena na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Ta serija je bila doista dobro napravljena, a mi smo to radili zdušno! Ja sam danas jako ponosna što sam snimila “Gruntovčane” i koliko god me uloga Regice obilježila, ja sam unatoč tome dobivala cehovske nagrade za ostale ženske uloge u kazališnim komadima.

Igrali ste u seoskom ambijentu. Točnije, onom – Podravskom. Pejsažu “voda i vrba”. Kako ste doživjeli naše selo i tog “naivnog” podravskog seljaka koji vjeruje samo u svoje žuljevite ruke, “falačec zemlje” i svoj skromni dom?
seloJa sam ostala zatečena. Oni se uistinu muče za taj “falačec zemlje”. Teško rade i teško žive. I žive u strašnom siromaštvu. Tko se materijalnim dobrima izdigne iznad sredine gaji svojevrstan prezir prema siromaštvu i siromašnijima od sebe. Što se u seriji “Gruntovčani” može dobro i uočiti. Nadam se da se to tijekom ova tri desetljeća, pa i više, promijenilo na bolje. Zašto mi ne možemo biti poput Skandinavaca pa bogatiji pomoći siromašnijima da mogu zajednički ravnopravo ići kroz život?

Jeste li se i privatno družili sa glumcima iz serije “Gruntovčani”?
Na neki način jesam. Posebno sa Šermentovima. Sa Martinom Sagnerom, Drašekom iz serije, ne toliko. On je imao svoje društvo.

Sa kojim ste redateljem najviše voljeli raditi?
U svakom slučaju: Krešo Golik! Jer je on jedinstvena osoba. U kazališnom svijetu bih mogla navesti mnoga druga imena, ali uvijek ostaje – Krešo Golik. Naša prva suradnja bila je u filmu “Plavi 9” 1950. godine u kojem sam ja statirala. Inače, Golik mi je jednom prilikom rekao: “Smiljka! Nitko ne zna igrati seljanku poput tebe. Ti nemaš taj kompleks”. I tako sam ja u seriji “Dirigenti i muzikaši” ponovno krenula u taj seoski ambijent. Uloga Kate, Ivine mame koji je u seriji oženio Ivkicu (glumicu Natašu Dorčić) bio je moj posljednji uradak sa Krešom Golikom.

a-pljesak

A sa kojim ste glumcima najradije surađivali?
Ne mogu nikoga posebno apostrofirati. Naravno, da mi je najbliži Sagner, jer je bio duhovit, fleksibilan i uvijek ste se mogli nadati da će vas on nasmijati. Ne samo mene već cijelu ekipu.

Što je Vama značila gluma? Posao ili nešto “više od toga”?
Svakako ne samo posao. Meni je to činilo veliko zadovoljstvo, igrati bezbroj likova i uvuči se pod kožu likovima koji žive tisuću života. Tako sam mogla kompenzirati i nedostatke vlastitog života. Od tada je i moj svijet postao ružičast. Da se ponovno rodim ponovno bih bila – glumica! Znate, svi smo mi glumci sujetni. I da toga nema ne bismo mogli niti igrati.

Možete li kao žena reći ne priželjkuje li makar i samo podsvjesno svaka od nas da pored sebe ima “ nekog svojeg Dudeka, dobroćudnog i prostodušnog Drašeka” prije nego li kakvog “macho muškarca”?
Ne bih rekla. Možda one žene koje pored sebe doista imaju grubijane koji ih tuku ili piju pa onda maštaju o jednom takvom nježnom Drašeku. Ali, uvijek je sve pitanje ravnoteže.

Tko je u Vašem braku nosio hlače? Je li vladao matrijarhat, patrijarhat ili partnerstvo?
Čisto partnerstvo. Ja sam samo tako djelovala na van, jer sam igrala rezolutnije žene, malo onako šarf. Kažu da najbolje igrate ono što vi uopće niste. A kad se šalim, kažem da sam ja u kući Dudek.

Dudek, Vaš partner iz serije, Martin Sagner je stigao i do Hrvatskog državnog Sabora! Je ste li i Vi imali neke takve političke afinitete?
Oni su iskoristili njegovu popularnost. A o svojim političkim nazorima ne bih željela govoriti.

Kako ste u privatnom životu postavili prioritete? Koje osobine osobito cijenite kod ljudi, a što vas najviše smeta?
Volim ljude kad su pošteni, srdačni, ne volim kad lažu, kad se prave važni i ne volim ljude koji previše istiću Hrvatstvo! Na neki način volim skromnost, ali i kad netko drži do sebe i to na pozitivan način pokazuje. Ja to nikad nisam znala. Ja sam više narodski čovjek.

smijeh-1012014-625shutter

Jeste još uvijek profesionalno aktivni? Ne viđamo vas baš na malim ekranima?
Ne ja sad ovaj novi sistem rada ne mogu pratiti. Nemam snage niti živaca da budem 12 sati na setu. Nemam više taj kapacitet. Ja radije odbije nego da si kvarim renome. Da, na radio-stanici stalno gostujem, a i radila bih još rado u kazalištu, ali ne glavne uloge. No, ne bih snimala, posebice ne serije. Film bih još mogla snimiti. Sve u svoje vrijeme! Sad bih ja neku ulogu primjerenu mojim godinama.

Kako ste birali uloge koje ste igrali? Je li vam scenarij morao dogovarati?
Ništa nisam birala. To je bilo vrijeme kad se nije moglo birati. To kaj si dobil to se i igralo! S obzirom da sam ja dobivala puno uloga nisam se mogla požaliti.

Koja vam je odigrana uloga najdraža?
hqdefaultTeško je to odlučiti. Sjećam se kad sam igrala Jelušu u “Registraturi” i pitali su Uglješu Kojadinovića, Žorža iz “Registrature”: Koju glumicu hoćeš da te pošteno izmlati?”, a on je na to odgovorio “To će jedino moći Smiljka”. I tada su mi dali jedan prut kojim sam ja trebala odigrati tu ulogu zagrebačke gostioničarke, lascivnih sklonosti koja muža drži pod komandom i kazala sam prije početka snimanja Uglješi: “Ako te ja doista počnem sa tim prutom tući, ti ćeš nastradati. Jer ja se neću moći zaustaviti”. I tako su mi dali lakšu – metlu za tu scenu. A druga scena, kad me Ivica Kičmanović alias Rade Šerbedžija ošamario, pamtim kako Rade ima tešku ruku. Jer, Rade mi je rekao “Smiljka, ja se ne znam obuzdati u ulozi. Ošamarit ću te da ćeš pamtiti”. Ja sam na to instinktivno prije nego što me on ošamario od straha zatvorila oči, pa se ta scena trebala ponoviti, jer ja sam trebala šamarom ostati zatečena. No, ipak mi se čini da je moja najdraža uloga – Regica.
Po Regici me ljudi još i danas na ulici preoznaju.

Ima li koja anegdota (“štiklec”) vrijedan spomena sa snimanja serije “Gruntovčani”?
GRUNTOVCANI_369575S1Svakako da ima. Osim one scene kad se ja jako svađam u vinogradu zbog kokoši koje su pozobale od Presvetloga dvorište, pa sam trebala zamahnuti tom kokoši, a ja nisam mogla i to je obavio Bahun umjesto mene, tu je još čitav niz anegdota. Počevši od iste svađe u vinogradu kad sam ja trebala bacati gnoj na Teteca, a ja sam gadljiva pa nisam mogla posegnuti u pravu gnojštinu. Tada mi je Bahun napravi gulice od stajskog gnoja iz kojeg se još pušilo, jer je bila magla i ja umjesto da pogodim samo teteca ja sam pogodila i Dudeka na što se on samo nasmijao. To je i kamera zabilježila. Taj njegov izraz lica. A tek kad smo snimali scenu u kojoj mi Drašek donosi ulovljenu ribu kući, a ja pitam ljutito: “Samo si to donesel?!”, a na snimanju me Martin Sagner pogleda i pita “Hoćeš da ti ju očistim?”. Mi smi svi prasnuli u smijeh, jer naravno nije mislio na ribu. Znate na što je već mislio. To se riječima ne da tako dočarati. Jer, dodao je “Ja to mogu napraviti”, a ja sam prasnula u smijeh. Ili kad smo išli na sajam u Ludbreg odigrati scenu u kojoj sa tetecom prodajemo kravu Pisavu. Ja sam tako uvjerljivo prodavala tu kravu da mi je kolegica glumica (tetecova supruga) koja je prasnula u smijeh rekla: “Čuj, ti buš zbilja tu kravu prodala”. A ima i anegdota kad je babica (82 godišnja glumica koja nije bila kajkavka) trebala izreći tekst: Cifri se lanac oko noge omotal, a ona je kazala “Regici se lanac oko nogu omotal”. Eto, to su te zgode za pamćenje sa snimanja “Gruntovčana”.

Ako je “humor odmak od rutinizirane svakodnevnice i dašak slobode (vjetrića) u sivilu svakodnevnice”, a dobro znamo da je na “račun” Dudeka i Regice ispričano sijaset viceva… Kako vi osobno doživljavate svijet, ljude oko sebe, život? Je li vam čaša poluprazna ili polupuna?
Polupuna! Uprkos razočaranjima i nedaćama ja još uvijek vjerujem u ljude i još se uvijek nadam. Nadam se da ću još zaigrati koju ulogu u filmu.

U kakvom sjećanju nosite rodni grad vaše majke – Varaždin u kojem ste i započeli profesionalnu karijeru?
U jako lijepom sjećanju. Iako sam defakto u Varaždinu bila jako malo: od svoje 11 do svoje 15 godine, ali sam se 53./54. godinu vratila u svoj prvi kazališni angažman. I tu sam igrala sve sa jednakim žarom. Kao mlada djevojka igrala sam starice i sav repertoar.

Imate li koga još od svoje rodbine u Varaždinu?
Mama mi je sahranjena na Varaždinskom groblju. A od živih imam maminu sestričnu Gretu Jurgec udatu Brdarić i njezinog sina i snahu kod kojih u Preradovićevoj kući ljetujem kad dolazim u Varaždin. S njima i odražavam konatakte kao i sa ostalom rodbinom koja je porijeklom iz Varaždina, a živi u Zagrebu.

Kako provodite umirovljeničke dane?
Kao i većina umirovljenika. Lijepo mi je kad me ništa ne boli, kad na ulici sretnem nekoga tko je dobre volje i zajedno popijemo kavu, kad sretnem nekog od svojih kolega iako je to rijetko.

Žalite li za kojom moguće propuštenom ulogom?
Teško je to reći. Puno sam igrala. Užasno puno. Ne bih rekla da žalim.

VIC ZA KRAJ:

218521a_0_jd7CaDudek je izgubio svoju kravu, ali se i sam izgubio u velikoj kući, pa je zalutao u spavaću sobu i ondje stao razmišljati: gdje bi mogao ići potražiti svoju kravu? Kad tamo, u spavaću sobu ušao je jedan mladi, zaljubljeni par i legnuo na krevet. Dudek se na vrijem sakrio isod kreveta i primirio. Mladić je počeo ljubiti djevojku i šaptati joj na uho: oh, ludo te volim… u tebi vidim cijeli svijet! A Dudek će na to: A vidiš onda i moju kravu?! Vic je bio popularan kada se prvi puta prikazivala serija Gruntovčani.

pljesak

Vaši: ZMUSK-ovci

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s