… Venčeslavom Špilakom (01.09.’14.)

Ponedjeljkom na kavi sa
potpredsjednikom i tajnikom Haiku društva Hrvatske,
“kraljem češnjaka”, Venčeslavom Špilakom

Uh, što volim miris češnjaka!

Nije da lipo vonja, ali je dobar ka lik, za zdravlje, tako bi za češnjak rekao moj kolega novinarhttps://www.pixsell.hr/scripts/get_image.php?image_id=1473324&var_suff=178x160&_key=a521f413e180a3a9f53c1ee199b926bd Novog lista i književnik Siniša Pavić u svojoj knjizi Kužini s ljubavlju. A mi smo o češnjaku, o prvoj torti od češnjaka koju je pravio u slastičarnici Vincek u Zagrebu, o haiku pjesništvu, glazbi, umjetnosti, Hitleru i Staljinu koju su prema riječima našeg sugovornika “imali odbojnost prema češnjaku” kao mali dio ljudske populacije i detalj koji puno govori o čovjeku, jednog lijepog, suncem okupanog ponedjeljka, uz šalicu kave razgovarali sa “kraljem češnjaka” potpredsjednikom i tajnikom Haiku društva u Hrvatskoj, Venčeslavom Špilakom i doznali štošta zanimljivog od ovog “intrigantnog pjesnika renesansnih preokupacija”.

Kako ste, dakle, dobili nadimak “kralj češnjaka”?
Od malena su se moji roditelji bavili uzgojem češnjaka, pa sam tako dobio i nadimak. Ali, kad sam bio na vrhuncu svoje profesionalne karijere vezane uz uzgoj češnjaka i njegovu promociju, a to znači kada sam radi prvu Miss češnjaka na svijetu 2 000. godine onda su svi svjetski mediji mene prozvali “kraljem češnjaka” i tako je stari nadimak samo zapečaćen i ostao do sada!

Čime se inače sve bavite?
To bi trebalo napisati monografiju s čime sam se sve bavio u životu. To ne može stati u jedan novinarski tekst. Od malena sam se bavio sviranjem. Imao sam seoski bend, a poslije sam otišao na školovanje u Ptuj i Maribor i cijelo vrijeme sam se bavio poezijom. Poslije toga sam došao u Zagreb, jer ima intenzivan kulturni život i odličnu biblioteku. Tu sam vodio književne tribine i 1990. godine sam osnovao prvu haiku školu na Sljemenu. 1992. godine sam osnovao i prvo hrvatsko haiku društvo u Europskom domu čiji sam još i dan danas tajnik i potpredsjednik i pokrenuo sam prvi dvojezični književni časopis pod nazivom Vrabac u kojem danas pišu najugledniji pjesnici diljem svijeta.

Odakle ste rodom?
Rodio sam se u malom pograničnom slovenskom mjestu koje se sada zove Zavrč. A susjedno mjesto gdje danas imam obiteljsko imanje i disco-klub samo me granica dijeli od njega u Hrvatskoj.

A nagrade za vaš književni rad?
2002. dobio sam Mary Everard časnu nagradu u Tokiu za najbolju pjesmu i moja nagrada je omogućila da je Hrvatska na prvom mjestu po kvaliteti stvaralaštva haiku poezije u svijetu. Uvršten sam u svjetsku antologiju i u deset hrvatskih antologija haiku književnosti. 1996. godine sam prvi puta snimio glazbeno-poetski recital (u ono doba su bile kazete). Po toj kazeti je ondašnji mladi redatelj Tomsilav Rukavaima snimio dokumentarni film pod imenom “Zagreb voli pjesnike” i taj film je dobio 1. nagradu u Rotterdamu na danima dokumentarnog filma, pa potom prvu nagradu za najbolji dokumentarni film na festivalu u Munchenu, a onda i na danima hrvatskog filma. Te iste godine, dakle, 1998. je u Puli prikazan kao predfilm. Iste godine sam radio umjetničke performanse koje su putem Roittersa prenosili svi mediji svijeta. I moja džepna knjiga “Poezija i češnjak” to je jedina knjiga koju sam ja osobno izdao prije 16 godina izašla je u preko milijun primjeraka, a svaka je najmanje 300 puta fotokopirana. I ja sam jedini čovjek iz Hrvatske u ovom dijelu Europe, pa i u svijetu kod kojeg dolaze ljudi doslovno iz cijelog svijeta po recepte na bazi češnjaka i po moj češnjak. Moje pjesme su uvrštene na UNESCO-vu list nematerijalnog blaga svijeta. Ja sam umjetnik koji od umjetnosti živim. Nekad loše nekad dobro, ali to uopće nije važno. Važno je stvarati. Moj veliki prijatelj je bio Ivica Percl, Josip Sever, Ružica Orešković, Darko Ćurdo, Ivica Vidović. Još je jedan živi glumac kojeg ja jako cijenim, a to je Špiro Guberina. On nikad nije bio medijski eksponiran, ali njega svaka dobra duša u Hrvatskoj jako, jako cijeni i voli.

Za što je sve onda češnjak ljekovit?
Češnjak je od 1989. godine u Njemačkoj na kemijskom-medicinskom i farmakološkom seminaru proglašen kao lijek. Međutim, zbog interesa farmaceutske industrije i neukih ljudi o tome se malo zna! Češnjak je jedino znanstveno i pučki dokazan kao lijek i to već 5 tisuća godina! Sve ostalo je dodatak hrani.

Ljubav prema pisanju i prema glazbi?
S punim poštovanjem takvih pitanja sam se naslušao i kod nas i u svijetu. Polukvalificirani umjetnici svašta pričaju. To pitanje ne stoji! Umjetnik ili jesi ili nisi! Možete završiti tri akademije,a li ako nemate talenta nikad nećete primjerice biti dobar pijanist! I tako u bilo kojoj grani umjetnosti. Svi ti polupismeni amateri koji izdaju knjige po babi i stričevima prodaju čiste laži. Umjetnik ili se rodiš ili to nisi. Ili si državni umjetnik. Što znači državni umjetnik? Da pišeš pjesmice prema vjetru političkom kako puše. Umjetnik preživljava bez obzira na režim, a sve ostalo su puste priče. Kad završi formalno obrazovanje onda svaki umjetnik to treba staviti u neku “ladicu” i pronaći svoj vlastiti put! Inače, to nije – to!

Koliko ste nosača zvuka i knjiga do sada izdali?
Izdao sam jednu knjigu, jedan CD duhovne poezije. I sada sam sa prijateljem, zagrebačkim uličnim sviračem Giovannijem Furlanom snima jedan CD koji će biti svjetski hit! Ja sve radim što je svjetski hit. Stvorio sam da je Hrvatska prva na svijetu po haiku poeziji tj. moja pjesma. Stvorio sam kazetu po kojoj je snimljen dokumentarni film koji je osvojio nagrade na svim festivalima i sada radim CD sa prijateljem Giovannijem sa kojim ću pokoriti ne samo Hrvatsku i ovaj dio Europe nego cijeli svijet. Dakle, moj CD će imati uz moje hitove i najveće svjetske hitove i on već sad ima pregleda. Za 20-30 godina on će biti neuništivi trag poezije i mene. Bit će to ljepota u glazbenim vodama. Ta glazba koju ja izvodim je rep, ali na hrvatski način. Strogo poštujem i cijenim rep kakav su crnci napravili, ali naprosto ja sad sa svojim kolegom Furlanom želim napraviti “hrvatski rep” koji će prezentirati sliku Hrvatske i okružja u kojem ja živim. Ja mogu učiti što drugi rade, a drugi po svijetu moraju učiti što ja radim ovdje u Hrvatskoj, odnosno, u Zagrebu.

Čula sam da bi vam pjesma Miris parfema mogao biti veliki hit…
Rekao sam već da suradnju ostvarujem sa uličnim sviračem Giovanni Furlanom. On je čovjek pun glazbe! Mi smo sjeli razgovarali i ja sam mu objasnio točno što bih ja htio. On me gledao i rekao: Ja točno znam što bi ti htio. Kad je on napisao i došao sa materijalom i kad sam ja pogledao “točno me pročitao”. To je napisao što sam ja htio. Jednostavno smo se našli. Ali to je čovjek koji je po vokaciji glazbenik. To nije “mamin sin” kojeg su putem veza stavili negdje…

Profesionalni planovi za budućnost?
Ja sam cijeli život profesionalac. To su državni režimi profesionalni ili neprofesionalni ili amaterski. Ja sve što dotaknem ja iz toga napravim novac! I do toga cijeli život živim. Ja nikad tijekom cijelog života nisam bio na burzi, a nisam niti jedan režim molio da mi nešto dadne! Sve stvaram sam! Svojim znanjem i svojim radom. Umjetnost se može održavati sama. Lako je biti umjetnik ako ti raspolažeš državnim novcem! Umjetnost mora moći živjeti sama i od umjetnosti čovjek mora moći živjeti! A sve ostalo je prevara! Pogledajte kod nas: svi su na nekakvim jaslama.

Ako je češnjak lijek za tijelo, je li onda glazba lijek za dušu?
Glazba je jedina ljubavnica u koju su svi zaljubljeni ili tajno ili javno. Jedina ljubavnica na svijetu! U koju su zaljubljeni i vjerski i politički vođe, i mali klinci u vrtiću! Svaka glazba koja je iz duše ima umjetničku vrijednost, a ne po narudžbi!

Mi uvozimo više češnjaka iz svijeta nego što u Hrvatskoj proizvodimo…
Do sad se u Hrvatskoj uvozilo 190 tisuća tona češnjaka! Prije četiri godine pokrenuo sam Zdravstveni kutak na televiziji Jabuka u Zagrebu i promovirao sam češnjak i kako imam najveće znanje o češnjaku na svijetu. I sad se u Hrvatskoj ne samo sadi češnjak nego se i osnivaju udruge i uskoro bi uvoznici kod nas mogli razmišljati je li im se isplati uvoziti? Mi moramo češnjak iz Hrvatske izvoziti, a ne uvoziti! Ako netko uvozi dječje igračke koje su otrovane ili tekstil ili prehrambene proizvode sa “kemijom” onda truje građane “Lijepe naše” i on je po meni – zločinac! Onima koji zarađuju novac na raznim uvoznim stvarima njima smeta istina i mene bi mogli u likvidirati! Mene mogu ubiti, ali da se rodi “Hitler” meni moju knjigu ne može spaliti, jer bi morao proći sve špajze po cijelom svijetu i td. Osim toga, kad “uguglate” riječ češnjak, odmah se izbaci moje ime. I tako će biti i za idućih 100 godina. Dakle, o Presleyu nitko neće morati znati ništa, ali “kralj češnjaka” je sebi osigurao “mjesto pod suncem”. Bez lažne skromnosti vam to kažem.

Je li točno da češnjak ima i antikancerogeno djelovanje?
Na više instituta u SAD-u imate u mojoj knjizi Poezija i češnjak internet adresu na kojoj možete provjeriti medicinski dokaza da je češnjak jedina biljka na svijetu koja ubija klice karcinoma! I k meni već ljudi dolaze već 30 godina po moj recept koji sam ja pronašao i žive već 30 godina!

ZMUSK-ov pozdrav: Poznajem te po češnjaku! ( rima – štima?!)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s