… Zlatkom Vitezom (27.04.’15.)

U predstavi sam još više radikalizirao svoj i Matošev stav o Saboru kao mjestu “kokodakanja”!

Ponedjeljkom na kavi sa…
dramskim umjetnikom
Zlatkom Vitezom

Iza nas su Gumbekovi dani, Dani kabarea, zabave, smijeha… No, ostao je i dalje dramski umjetnik Zlatko Vitez. Dramskog umjetnika Zlatka Viteza, nismo ovaj put morali tražiti po idiličnim zakutcima dalmatinske obale niti unatoč tome što je Dalmatinski zet sa vikend kućom na Šolti. I što su se svi pred Uskrs pogubili po moru i svojim vikendicama…

Njegova stalna adresa ako ne “tjera glumačke putešestvije” po cijeloj lijpoj našoj, svakog ljeta je na otvorenoj pozornici na Opatovini na Gornjem gradu u Zagrebu gdje već više od tri desteljeća njegova Histrionska družina uveseljava Zagrepčane svojom glumom i podaruje im kvalitetniji život tijekom ljetnih mjeseci kada grad obično opusti. Uvertira za histrionsko ljeto su svakako Gumbekovi dani na kojima je ove godine zaigrao i umirovljeni dramski glumac Zlatko Vitez. Umirovljen, ali ne i miran. Već vrlo aktivan.

Tijekom svoje dugogodišnje glumačke karijere ovaj se umjetnik nije libio niti prihvatiti se redateljske i producentske palice, a na neko vrijeme zasjeo je i u vruću ministarsku fotelju, te se prihvatio “uloge” savjetnika za kulturu predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Za portal ZMUSK ponedjeljkom na kavi Zlatko Vitez govori o svojim sjećanjima na djetinjstvo i mladenaštvo provedeno u Varaždinu, prvim glumačkim koracima, svojem poznanstvo sa Miroslavom Krležom, o dojmovima koje je na njega ostavila suradnja sa predsjednikom Tuđmanom, prijateljstvu sa Radom Šerbedžijom kao i o svojem Varaždinsko-Dalmatinskom braku, ali i o vrednotama koje njeguje u životu.

Rođeni ste u Varaždinu. Otac Vam je u slobodno vrijeme bio “muzikaš” i tako na tamburici uveseljavao srca mnogih Vararždinaca. U kakvom sjećanju nosite Varaždin, svoje djetinjstvo, svoju obitelj i odrastanje u rodnom gradu?

Djetinjstvo se uglavnom idealizira. No, moja sjećanja na djetinjstvo nisu nimalo romantična. Bili smo siromašni, eto I sami ste spomenuli da je tata u slobodno vrijeme bio “muzikaš” da bi se došlo do neke dodatne zarade. Majka je bila boležljiva I nije radila, a da, primala je neku bijednu invalidsku mirovinu. Tata je radi kao radnik u “Bobiću”. Bilo nas je troje djece I trebalo nas je prehraniti, a bili smo – kak bi Varaždinci rekli : “Jedan drugom do vuha.” Rođen sam u radničkoj koloniji Tvornice Florijan Bobić, u današnjoj Zagrebačkoj ulici na broju 27. Sjećam se kad bi majci, negdje oko polovice mjeseca ponestalo dinara, pomagale su joj teta Gržeta i teta Rožmarička, kod njih je uvijek bilo I ulja I šećera,a bogme, kad je nestalo I kruha… Najživlja sjećanja na Varaždin su mi kruh, mast I češnjak. Na tom sam odrastel. Zato sam tak talentiran. (Smijeh). A da, sjećam se još i utakmice kad je naš Varteks sprašil “Hajduka” sa 2:0 i igral u Finalu kupa u Beogradu. I danas se naježim kad se toga sjetim.

A gdje tražiti početke zanimanja za glumu?
Varaždinsko je kazalište bilo udaljeno samo stotinjak metara od stana u kojem smo živjeli, a i tatek mi se amaterski bavil glumom. Lijepo je recitirao Krležine “Balade”, a gospodin Milan Remar ( varaždinski amaterski kulturtreger) me još kao dječaka angažirao u svojim priredbama.

Kako je sve započelo sa i oko Vaše Histrionske družine? I kada?

Uz glumački dar imao sam i redateljskog, a i organizacijskog, pa je to očito bilo SPIRITUS MOVENS nastanka Histriona. 1975. godine okupio sam pisce, glumce i slikare i krenuo u avanturu koja traje, evo, do dana današnjega. U te 34 godine uspio sam izgraditi svoje kazalište-Histrionski dom, pokrenuti Zagrebačke histrionske igre na Opatovini koje traju već 24 godine i sačuvati “Ploveće kazalište” i gostovanje po mnogim mjestima Lijepe naše.

Što Vas je privuklo Krleži? Je li samo činjenica što je Krležina baka Goričanec bila rođena Varaždinka, a on kajkavac ili i njegova estetika i njegov životni svjetonazor?

Već rekoh da me tata kao dijete upoznao sa “Baladama”. U Gimnaziji mi je Hrvatski jezik predavala profesorica Perić koja je voljela velikog pisca i tu je ljubav uspjela prenijeti i na mene. Nakon završetka Gimnazije, gotovo sve Krležine “Balade” znao sam napamet. A, što se tiče svjetonazora, još kao mladić za svoj sam životni moto uzeo njegovu misao koja glasi “Rodio sam s eu ovom zagorskom blatu, davim se tu i krepavam i tu će me jednog dana i pokopati i ako je ta zemlja-zemlja, ja sam gruda te zemlje i ne mogu se otkinuti od nje, a postoje u tom kretanju i neki drugi zakoni…”

Vi ste i osobno poznavali Krležu! Kakav je dojam ovaj u svakom pogledu vanserijski pisac na ovim našim prostorima, a i šire, ostavio na Vas?

Da poznavao sam osobno Krležu. 1977. godine u DK Gavella, Joško Juvančić je režirao “Vučjak” i meni je povjerio naslovnu ulogu Horvata. Krleža me htio vidjeti, jer u “Vučjaku” ima dosta autobiografskih elemenata iz života mladog Krleže, i tako je upriličen taj susret. Gledao je i našu predstavu, a na moju je sugestiju nadopisao još jedan dio, konkretno, kraj predigre “Vučjaka”, kada Horvat najavljuje svoj odlazak “ na selo i plave horizonte”. Eto, veliki je Krleža poslušao savjet jednog glumačkog početnika. Sreli smo se još nekoliko puta i uvijek me fascinirao. Ponosan sam što sam dobitnik “Krležine nagrade” za promicanje i popularizaciju dramskog djela velikog pisca.

Krleža je o ljubavi zabilježio slijedeće: “ Ljubav nije vještina. To je pitanje dara kao i poezija. Ljubav ljudi loču, nažalost, a ljubav nije pivo. Ljubav je nadahnuće.” Kako Vi doživljavate ovu Krležinu misao?
Slažem se sa Krležom. No, kao vjerniku draga mi je i misao Franje Kuharića koji je često na svojim propovijedima isticao: “Bog je ljubav”.

Jednako tako Krleža je o sebi zapisao i ovo: “Srbi su me optuživali da sam ustaša, Hrvati da sam Srbofil i Jugoslaven, komunisti da sam salonski komunist…” Kako Vi doživljavate Krležinu životnu, potom i političku orijentaciju?

Sve te niske kvalifikacije, doživio sam i sam. Jedino nikad nisam bio komunist. Nije mi trebala partijska podobnost za umjetničko djelovanje. Krleža je vjerovao u svoju ideju, baš kao što sam ja, jedan od osnivača HDZ-a, vjerovao u samostalnost Hrvatske.

Što Vama znači glumački poziv? Što je za Vas gluma?
Možda bi točnije bilo: “Što mi znači kazalište?”, jer gluma je samo jedan segment mog djelovanja u kazalištu. Iza mene je 30-tak režija, 20-tak dramskih adaptacija, 60-tak producentskih uspješnica, organizacijski poslovi, dizajnerski… Često se sjetim misli Gaston Batya: “Život u kazalištu, često zna biti pakao, ali živjeti izvan kazališta, znači li to uopće – živjeti?!”

I kada to nije bilo nimalo popularno Vi ste isticali svoje prijateljstvo sa svojim kolegom glumcem Radom Šerbedžijom! Održavate li i danas kontakte sa njime?
Da, prije nekog vremena bio sam na svadbi njegovog sina Danila. Napopevali smo se itekak. Ja sam “forsirao” zagorske, on – ličke.

Sa kojim ste glumcima i glumicama najradije igrali?
Sa Radom Šerbedžijom i Žarkom Potočnjakom. Što se tiče glumica, hm, preteško je to pitanje…

Marija Jurić-Zagorka – Miroslav Krleža?! Dva “zakleta književna protivnika”. A Vi ste kazališno adaptirali djela i Krleže i Marije Jurić-Zagorke. Kako doživljavate našu prvu novinarku i spisateljicu, te njezin književni rad?

Sve sam o njoj rekao postavljajući i adaptirajući čak četiri njezina romana, a konačno na moju inicijativu i sredstvima koje sam sam sakupio, postavio sam joj spomenik u Tkalčićevoj ulici. Istu sam stvar napravio i za Krležu, samo što je spomenik platilo Gradsko poglavarstvo. Eto ga lijepo “osvijetljenog” kako “šeće” po Dubravkinom putu. A, što se tiče “protivnika”, ma hajte! Krleža je bio ljubomoran, jer je Zagorka bila čitanija i više je novaca zarađivala od njega. A i jedno i drugo su živjeli isključivo od pisanja. Što se tiče literature, to vam je kao da uspoređujete dobru dramu sa dobrom komedijom. I jedno i drugo može biti – odlično.

Nismo Vas puno viđali na malim ekranima niti filmskim platnima. Kako to?
Sve što sam snimio ima određenu vrijednost i kvalitetu. Nisam se nikada “prodavao” i nikada neću snimati ove gluposti koje gledamo posljednjih godina.

Koja Vam je uloga na filmskom platnu ili kazalištu, a koju ste igrali – najdraža?
Uloga velikog hrvatskog pisca Augusta Šenoe u TV seriji.

1996. godine bili ste savjetnik za kulturu predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Kako ste ga Vi osobno, doživjeli i kao čovjeka i kao predsjednika novoosnovane države?

Sa predsjednikom Tuđmanom znao sam se još od 70-tih godina. Volio je moje predstave, a bili smo i gorljivi “dinamovci” te dijelili san o hrvatskoj državi. Kad je došlo “SAD IL’ NIKAD” stavio sam mu se na raspolaganje. I njemu, ali i domovini. Da, obnašao sam mnoge visoke dužnosti (ministar i savjetnik predsjednika i saborski zastupnik), no njegovim fizičkim odlaskom, otišao sam i ja iz političkog života. Što se tiče samog pokojnog predsjednika, smatram ga najvećim čovjekom u povijesti hrvatskog naroda. Što god tko mislio o Tuđmanovom vremenu, Hrvatska je u njemu znala, tko je, što je i čija je. Ona to danas ne zna.

Što Vam danas, nakon što ste “isprobali i vruću ministarsku fotelju” najviše smeta u hrvatskoj kulturi? Nedostaje li nam što u filmskoj, kazališnoj, pa i književnoj, likovnoj i glazbenoj produkciji?
Svega ima pa ‘ko voli – nek izvoli. Ili kak bi rekli naši Zagorci:”Ne bi se štel mešati”.

Jeste li i danas “heretičkog” mišljenja kakvog ste bili kao saborski zastupnik, a koje je “sablaznilo” javnost da je:”Hrvatski sabor nalik kokošinjcu”?!
Na tu temu napravio sam i kabare, a Varaždinci su ga mogli vidjeti na Špancirfestu Županijskoj palači. Vidjelo se kako sam u predstavi još više radikalizirao svoj i Matošev stav o Saboru kao mjestu “kokodakanja”,

Biste li se i danas upustile u političke vode, nakon svojeg višegodišnjeg političkog iskustva?
Never more.

Ima li kakvih dodirnih točaka između politike i glume? Ili, je li teže biti: glumac ili političar?!

Pa ima nekih elemenata i dodirnih točaka glume u politici, naravno ne otkrivam time toplu vodu. Ono što me je začudilo, kad sam se ja bavio politikom, a ne politika sa mnom, da su političari puno taštiji od glumaca. A što se tiče pitanja: Što je teže? Pa, rekao bih, političar djeluje u granicama mogućeg, a glumac u granicama nemogućeg. Teže je, naravno, ovo – drugo.

U braku ste sa Dalmatinskom. Kako funkcionira ova Varaždinsko-Dalmatinska veza?

Prije svega, ja se osjećam Zagrepčancem, iako sam rođen u Varaždinu. U Zagrebu živim od 1968. godine, dakle, preko 40 ljeta. Moj omiljeni Matoš veli: “Nije dobar Zagrepčanin koji nije dobar Hrvat i nije dobar Hrvat koji nije dobar Zagrepčanin”. I supruga i ja nastojimo biti i jedno i drugo. Nikad nismo bili regionalisti. Eto, ovih dana supruga Zorica, za svoj znanstveni rad dobila je Nagradu Grada Zagreba. Ponosan sam na činjenicu da smo jedini bračni par u našoj metropoli koji za svoj radni doprinos, i jedan i drugi, ima tu prestižnu nagradu. Ja ju “šišam” jer sam dobitnik i Medalje Grada Zagreba. Od Varaždinaca nikad niš nisam dobil. Uh, umalo da zaboravim, dobio sam poziv u vojsku u Vranje – Južna Srbija. No, u svakom zlu ima neko dobro: tamo sam se definitivno “razdružio” sa Titovom Jugoslavijom. Bilo je to još 1977. godine.

Imate li koga živog od svoje rodbine u Varaždinu? I, posjećujete li rodni grad?
Uglavnom, idem još samo na groblje.

Koje osobine kod ljudi cijenite i do kojih prioriteta u životu držite?
Hrabrost. Iskrenost. Briga i ljubav prema obitelji i domovini. Izuzetno poštujem žrtvu blaženog Alojzija Stepinca i često se sjetim njegovih riječi: “U ljubavi spram hrvatskog naroda ne dam se od nikog zakriliti!”

Što bi Krležin Petrica Kerempuh (taj vječni Potepuh) svojom narodskom mudrošću imao za poručiti kao utjehu puku u doba prijeteće recesije?

Zasigurno da: “Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu…” ili “ Ni med cvetjem ni pravice, rekel to je fijolice smrdljivi trputec, jalnuš, tvrdogutec…” Obje te pjesme izvodim u svojem kabareu.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s