… Zvonkom Kusićem (29.12.’14.)

Više na cijeni spektakularni potezi i velike riječi, a manje samozatajan, tihi i uporan rad, odgovornost i stručnost!

Ponedjeljkom na kavi sa…
predsjednikom HAZU i akademikom,
prof.dr.sc. Zvonkom Kusićem

29.12.2014. - Zvonko KusićAkademija bi trebala biti ne samo autoritet u znanosti i umjetnosti već i moralni autoritet i jedan od autoriteta u svim značajnim i važnim pitanjima društva i države. Uloga Akademije je promicati najviše vrijednosti nacije i to nadilazi svaku dnevnu ideologiju i pristranost. Akademiji je stran svaki ekstremizam. Akademija je u nas, a i u većini malih zemalja, posebno važna u čuvanju identiteta i predstavljanju države i nacije

Povodom “Otvorenih vrata HAZU” od 25. studenog do 26. studenog ponedjeljkom na kavi za portal ZMUSK bili smo sa predsjednikom HAZU,redovitim profesorom Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz onkologije i nuklearne medicine i pročelnikom Katedre za opću kliničku onkologiju Medicinskog Fakulteta kao i predstojnikom Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu K.B. Sestre Milosrdnice, akademikom prof.dr.sc. Zvonkom Kusićem sa kojim smo prošli uz šalicu kave razgovor o danima i povijesno-političkim okolnostima kada su udareni temelji HAZU-a, ulozi HAZU-a u društvu i njezinih članova, položaju znanstvenika u našoj zemlji, financijskom izdvajanju za znanstvena istraživanja u nas i u svijetu, onkologiji i nuklearnoj medicini, stanju u medicinskoj struci i zdravstvu kod nas…

Koje godine je osnovana HAZU?
Osnivanje Akademije se smatra 29.4.1861. kada je Hrvatski sabor prihvatio prijedlog biskupa đakovačkog, srijemskog i bosanskog Josipa Juraja Strossmayera o osnivanju najviše znanstvene i umjetnička ustanove.

U kojim je povijesno-političko-društvenim okolnostima stvorena Akademija? Koji je bio njezin prvotni naziv i njezin prvi predsjednik?
Akademija je osnovana pod nazivom: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti kao izraz težnje južnih Slavena za vlastitim kulturnim i nacionalnim identitetom u Austrougarskoj monarhiji. Za pokrovitelja Akademije izabran je biskup Strossmayer koji je svojom zakladom započeo akciju osnivanja akademije a za prvoga predsjednika povjesničar, kanonik Franjo Rački. U ono se je doba zamišljalo da će Akademija biti zajednička Akademija svih naroda na slavenskom jugu. To se, međutim, nije ostvarilo jer su ubrzo nakon toga bile osnovane Srpska i Bugarska akademija. Bitni ograničavajući čimbenik u vrijeme osnivanja Akademije bila je tadašnja politička i gospodarska nesamostalnost Hrvatske u Habsburškoj monarhiji, te podijeljenost same Hrvatske u sklopu Monarhije. Svrha djelovanja Akademije bila je u trenutku osnivanja sredstvo hrvatske autoidentifikacije i sredstvo afirmacije pred drugim narodima. Zbog toga su bitni zahtjevi hrvatskih političkih programa tada i kasnije bili ujedinjenje hrvatskih zemalja i (različito interpretirana) samostalnost Hrvatske. Prvi članovi Akademije su bili književnici, povjesničari i filolozi koji su svojim radovima i djelovanjem gradili kulturni i nacionalni identitet Hrvatske.

Koliko predsjednika je do sada bilo na čelu HAZU-a, odnosno, koji ste vi po redu?
Do sada je ukupno bilo 16 predsjednika i ja sam sedamnaesti.

Koja je uloga Akademije u jednom društvu, u ovom slučaju HAZU-a u hrvatskom društvu?
Akademija bi trebala biti ne samo autoritet u znanosti i umjetnosti već i moralni autoritet i jedan od autoriteta u svim značajnim i važnim pitanjima društva i države. Uloga Akademije je promicati najviše vrijednosti nacije i to nadilazi svaku dnevnu ideologiju i pristranost. Akademiji je stran svaki ekstremizam. Akademija je u nas, a i u većini malih zemalja, posebno važna u čuvanju identiteta i predstavljanju države i nacije. Radi se o instituciji s mandatom da zastupa najviše kriterije kvalitete i slobode znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva, da stvara potrebne uvjete, potiče i promovira civilizacijski, intelektualni, znanstveni i kulturni napredak, prvenstveno se oslanjajući na priznati stvaralački i moralni autoritet svojih članova. Akademija je nacionalna institucija jer ona svoj rad legitimira pred hrvatskom javnošću. Posebno mjesto zauzima korpus tzv. nacionalnih disciplina (povijest, jezici, kulturologija, komunikologija i sl.), koje su sve više okrenute konstituiranju društvene svijesti. Akademija mora naciji osigurati jedan pouzdan pristup gotovo svim izazovima u društvu i kao takva mora biti prepoznata. Uloga Akademije je okupljanje, mobiliziranje, vođenje i predstavljanje znanstvene, stručne i umjetničke elite u svim područjima te provođenje analiza i procjena o svim važnim nacionalnim pitanjima u državi. Akademija ima cilj promicati znanost i umjetnost najviše kvalitete poticanjem razvoja i jačati društvenu ulogu znanosti i umjetnosti fokusirajući se na važna društvena pitanja. Uloga Akademije je također da stalnim pravilnim vrednovanjem društvenih pojava postupno i uporno vodi do usvajanja novih društvenih mjerila i vrijednosnih sustava te tako djeluje kao korektiv društvenih zbivanja. Akademija je jedina institucija koja nije direktno zainteresirana dok većina ostalih na direktan ili indirektan način jeste, što daje dodatni značaj njenim stavovima. Akademija djeluje podizanjem civilizacijske i kulturne razine društva promičući najviše standarde. Ona nastoji motivirati i ostale znanstvenike i stručnjake izvan Akademije. Akademija, nadalje, nastoji znanstveno raspraviti i obraditi najaktualnije društvene teme čime se nesumnjivo pridonosi stvaranju stajališta temeljenim na znanstvenim, stručnim i etičkim pristupima rješavanja pitanja i problema.

Koliko HAZU ima stalnih i koliko vanjskih članova?
Sada u Akademiji ima 135 redovitih članova i 135 dopisnih te 91 člana suradnika

Moraju li članovi HAZU-a živjeti na “Parnasu” ili biti involvirani u društvene i životne probleme zajednice i u kojim se slučajevima obavezno angažiraju?
Važan izazov u narednom razdoblju je ispravljanje često pogrešne percepcije o Akademiji u jednom dijelu javnosti. Nerijetko se Akademija kritizira zbog nedovoljne aktivnosti i angažiranosti u aktualnim društvenim zbivanjima. U stvarnosti postoji golem rad Akademije, da samo spomenem neke: u prosjeku dva puta na tjedan se organizira znanstveni skup ili forum, održi predavanje ili otvori izložba i tri puta tjedno izda po jedna publikacija. Akademija se međutim rijetko percipira na taj način pa ćemo više inzistirati na predstavljanju svojih aktivnosti. To nije lak zadatak jer najviša znanstvena i umjetnička postignuća nisu često dovoljno atraktivna za dobivanje pozornosti u današnje vrijeme. Potrebno je uspostaviti takvu organizaciju da se javnost upozna sa sadašnjim ili prošlim postignućima svih članova. Širu javnost je potrebno upoznati sa značajnim oblicima rada Zavoda (U Zagrebu ali i diljem Hrvatske pa i u Varaždinu !), Kabineta, Muzeja i ostalih organizacijskih jedinica, kao i rada Znanstvenih vijeća. Akademija će se više otvoriti široj javnosti i upoznati je sa svojim aktivnostima. Raznim događanjima i aktivnostima (dani Akademije, simpoziji, predavanja, koncerti, izložbe i sl.) trebaju se poticati i stimulirati otvorene i zanimljive teme koje su od javnog interesa. Treba i nadalje osnivati radne skupine od najkompetentnijih znanstvenika i stručnjaka iz pojedinih područja iz i izvan Akademije koje pod vodstvom i okriljem Akademije kontinuirano rade i daju meritorne procjene, mišljenja i evaluacije značajnih pitanja u društvu. Često je pitanje da li Akademija treba reagirati na razna događanja u društvu? Važno je reći da unatoč utisku neuvažavanja Akademije, veliki broj ljudi očekuje i traži naš stav. Treba preuzeti odgovornost, zauzeti stav i oglasiti se o važnim značajnim pitanjima, ne dnevnopolitičkim. Djelovanje Akademije se ne treba prepoznavati i nije cilj niti je to moguće na osnovi učestale prezentacije u medijima. Treba težiti da taj utjecaj postane stabilna konstanta u svim značajnim strateškim pitanjima. Da bi to bili uvijek u stanju potrebno je stalno praćenje događanja i predviđanje situacija te mobiliziranje najboljih znanstvenika i stručnjaka iz pojedinih područja. Svi članovi Akademije u stanju su mnogo ponuditi društvu. Snagu Akademije čine djela trajne vrijednosti njenih članova, nacionalnog i međunarodnog značenja, koji su izabrani kao najistaknutiji zaslužni autoriteti u znanosti, umjetnosti i struci i s tim treba šire upoznati javnost. Spomenuti ću samo neke iz bliže i dalje prošlosti: : Franjo Rački, Tadija Smičiklas, Milivoj Dežman, Vladimir Mažuranić, Robert Frangeš Mihanović, Ivan pl. Zajc, Rudolf Valdec, don Frano Bulić, Mirko Bogović, Dragutin Domjanić, Andrija Štampar, Grga Novak, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog, Nikola Tesla, Ivan Meštrović, Dobriša Cesarić, Branko Gavella, Jure Kaštelan, Vjekoslav Klaić, Gustav Krklec, Mijo Mirković, Petar Šegedin, Andrija Mohorovičić, Dragutin Gorjanović Kramberger, Ante Šercer, Jakov Gotovac, Boris Papandopulo, Stjepan Šulek, Bruno Bjelinski, Josip Hatze,Vladimir Nazor, Ranko Marinković, Ljubo Babić, Miroslav Krleža, Vatroslav Jagić, Bela Csikos Sessia, Vladimir Becić, Vanja Radauš, Krsto Hegedušić, Antun Augustinčić, Marino Tartaglia, Fran Kršinić, Zlatko Prica, Vilim Svečnjak, Antun Motika, Vlaho Bukovac, Emanuel Vidović, Milivoj Uzelac, Dragutin Tadijanović, Ivan Supek i Edo Murtić. Akademija svojim djelovanjem utječe na društvene tokove i na konstituiranje društvene svijesti. Pogotovo danas u Hrvatskoj a i u svijetu osjećamo određenu dezorijentiranost u društvu. Mediji često nemaju dovoljno informacije ili dobivaju samo negativne. Akademija si, međutim, ne može dopustiti davanja paušalnih ocjena. Bilo bi to neozbiljno, ona mora kao dostojanstvena institucija držati svoju razinu i standard.

Ima li HAZU više članova s područja prirodnih ili humanističkih znanosti?
Četiri su razreda prirodni a pet je društveno humanističkih.

Kako se HAZU odredila prema najvećim problemima društva poput korupcije, nepotizma, nezaposlenosti, devastacije moralnih vrijednosti…?
Akademija je održala niz foruma koji su obradili navedene društvene teme i poslala javnosti jasne poruke. U javnosti se nažalost o tome manje zna. U današnje vrijeme spektakla i opće estradizacije ozbiljne teme često nisu dovoljno atraktivne da se nametnu u medijima. Zato je obično potrebno uložiti više truda. U nas se općenito više cijene spektakularni potezi i velike riječi a manje samozatajan, tihi i uporan rad, pridržavanje propisa, odgovornost i stručnost koji u konačnici dovode do istinskih vrijednosti i pozitivnih rezultata. Za konačan uspjeh i napredak društva su osim talenata kojih u nas ne nedostaje ključni požrtvovan rad i organizacija. Akademija mora danas promovirati one vrijednosti koje su stečene u Domovinskom ratu i koje će nam omogućiti ravnopravan status u Europi. To znači pravni sustav, napredno i kompetitivno gospodarstvo, uređenu tolerantnu socijalnu državu te društvo znanja.

Vaša primarna struka onkologija i nuklearne medicina… Događaju li se, naime, “iza kulisa” u tišini laboratorija ili znanstvenih kabineta istraživanja koja bi mogla uroditi “revolucionarnim” otkrićima na području medicinskih stajališta glede uzroka pojave karcinoma…? Ili…?
Teško je govoriti o revolucionarnim otkrićima. Smatram da je na primjer otkriće cjepiva protiv zaraznih bolesti kao i otkriće antibiotika najveće dostignuće suvremene medicine. Teško je očekivati takve „revolucionarne“ pomake u onkologiji. Rekao bih da smo svjedoci svakodnevnih malih otkrića i pomaka koji polako ali sigurno vode do boljeg poznavanja nastanka i liječenja raka.

Što je zapravo karcinom? Kako biste vi definirali karcinom?
Karcinom je bolest kada se jedna skupina stanica u tijelu otme kontroli te se počne nekontrolirano dijeliti i zahvaćati okolna tkiva te u konačnici cijeli organizam.

Zašto je broj oboljelih od karcinoma u Europi, SAD-u, pa i kod nas u stalnom porastu? I je li porast zabrinjavajući?
Prije svega to se događa zbog starenja stanovništva i produljenja životnog vijeka do čega je došlo uspješnom borbom protiv zaraznih bolesti. Zatim, to možemo pripisati lošim navikama i nezdravom životnom stilu, kao što je sjedilački način života, alkohol i pušenje te nezdrava prehrana. Nadalje, rak se zahvaljujući boljoj dijagnostici više i dijagnosticira nego ranije. Na kraju postoji uloga i okolišnih čimbenika kao što je zagađenje.

Tko je ugroženija potencijalna skupina za oboljenja od karcinoma: muškarci ili žene?
Postoje maligne bolesti koje su češće kod žena i obrnuto te one koje pogađaju oba spola. Rekao bih da nije presudan spol nego dob, jer se učestalost i sijelo obolijevanja značajno mijenja s određenom životnom dobi. Oba spola su zapravo jednako ugrožena, gledajući u cjelini, no učestalost je ipak nešto veća u muškaraca.

Koja je vrsta karcinoma najučestalija kod naše populacije?
U muškaraca to su rak pluća, prostate, debelog i završnog crijeva te rak mokraćnog mjehura dok su kod žena rak dojke, debelog crijeva, tijela maternice te rak pluća.

Koja je regija u Hrvatskoj najrizičnija po pitanju karcinoma? Primjerice Slavonija po raku želuca ili debelog crijeva ili Dalmacija i sl.?
Prema službenim podacima, najviše novooboljelih žena ima u Zagrebačkoj županiji, dok muškaraca u Međimurskoj županiji. Slavonija je negdje u sredini gledajući učestalost raka, Dalmacija je možda više pri vrhu. Zbog proširenosti štetnih navika nijedna Hrvatska regija nije specifična po značajno većoj učestalosti pojedinog karcinoma.

Je li medicina na tragu lijeku protiv karcinoma?
Ja bih radije rekao da su svakodnevna otkrića u temeljnim znanostima, kao što su molekularna biologija, kemija i fizika, genetika, farmakologija dovela do toga da bolje poznamo biološku osnovu raka te možemo lakše terapijski intervenirati u te biološke procese maligne preobrazbe. Teško je govoriti o univerzalnom lijeku protiv raka kad je rak jedna izrazito heterogena bolest. Naime, ne postoje dva ista tumora, svaki je specifičan skup bioloških i genetskih obilježja čineći ga jedinstvenim te je nemoguće sve tumore na isti način (uspješno) liječiti.

Koliko se u nas izdvaja financijskih sredstava za znanstvena istraživanja uzroka i liječenja karcinoma? Je ste li zadovoljni izdašnošću ili se može puno više?
Izdvaja se malo, premalo, a i to malo je nedavno još smanjeno zbog teške financijske situacije u državi. Gledajući s pozicije vlasti, teško je financirati znanstvena istraživanja kad gotovo nema novaca za funkcioniranje državnog sustava. Nadamo se da će uskoro biti bolje. Moramo pronaći alternativne izvore sredstava kao što su neovisna tijela, udruge i zaklade te farmaceutska i biotehnološka industrija.

Koja zemlja u Europi, pa i u svijetu prednjači po najboljim uvjetima za znanstvena istraživanja općenito?
Zasigurno Sjedinjene Američke Države, koje su uspjele stvoriti kreativnu i poticajnu istraživačku sredinu koja privlači znanstvenike iz cijelog svijeta. Objedinili su teorijska istraživanja s njihovom praktičnom primjenom u liječenju bolesnika i taj se model pokazao uspješnim.

Koja zemlja u Europi, pa i svijetu ima najveći broj oboljelih od karcinoma?
Na prvom mjestu po učestalosti karcinoma u Europi, prema službenim podacima je Mađarska.

Je ste li zadovoljni stanjem u znanosti u Hrvatskoj? Ili se može i bolje?
Ne u potpunosti. Trebamo učiniti nužne iskorake u boljem financiranju znanstvenih istraživanja, bolje organizirati rad istraživačkih centara, definirati znanstvene prioritete, stvoriti nacionalne znanstvene projekte u svim znanstvenim granama koji bi bili konkurentni u svijetu, povezati se s međunarodnim tijelima. U Hrvatskoj postoji dobra osnova, još uvijek postoji entuzijazam, samo nam je potreban dobar sustav i organizacija.

A položajem znanstvenika? Je li njihovo napor dovoljno i na adekvatan način vrednovan u svakom pogledu?
Ne bih rekao da sam zadovoljan. Srećom, znanstvenici su entuzijasti i rade (i to dobro) iako je sredina oko njih nepoticajna. Ne znam do kada će to tako ići, jer je to na duge staze neodrživo. Položaj znanstvenika prije svega ovisi o stanju u državi a i u društvu općenito. Pošto znanstvenici uglavnom rade u državnim fakultetima i institutima, njihov položaj ne može biti bitno drugačiji od ostalih visokoobrazovanih djelatnika u državnom sustavu.

Zašto naši mladi znanstvenici odlaze u inozemstvo i ondje postižu zavidne rezultate, a kod nas ponekad nisu niti zamijećeni?
Mislim da je to iz razloga što u inozemstvu imaju bolje uvjete za znanstveno-istraživački rad. Zanimljivo da nisu primarno privučeni boljim prihodima. Ti bolji uvjeti proizlaze iz boljeg financiranja koje je u bogatim zemljama očigledno, ali i bolje organizacije te kreativne sredine koja djeluje kao magnet za mlade istraživače.

Je li fenomen “odljeva mozgova” samo hrvatski problem ili je on uobičajena pojava za tranzicijske zemlje, pa čak i pravilo znanstvene profesije?
Mislim da je to globalni fenomen, prisutan kako u tranzicijskim zemljama, tako i u Aziji, bivšem SSSR itd. Pošto se znanost globalizira, granice među državama su sve labavije, lakša je komunikacija među ljudima, tako da znanstvenici željni produktivnog rada, novih iskustava i daljnjeg napretka odlaze iz slabije razvijenih u bolje razvijene zemlje. Ali, oduvijek je u znanosti bilo migracija. Znanstvenici su kao nomadi, idu za boljim uvjetima i grupiraju se u centrima gdje bolje mogu razviti svoje ideje.

Zašto dr. Ivica Đikić i dr. Miroslav Radman nisu članovi HAZU-a?
Prije svega, Akademija ima vrlo malen broj mjesta, mnogo manji nego što ima kandidata ili onih koji bi željeli biti kandidati. Tako da to što neki nisu izabrani ne znači da su oni lošiji od onih koji su izabrani. Izbori su tajni, što je najbolji način biranja, i u takvom postupku postoje dvije razine. Najprije razredi biraju kandidata, a zatim njihovi prijedlozi idu na Skupštinu, gdje se odabiru članovi. Stvar je kompleksna i donekle paradoksalna jer obično oni znanstvenici koji su društveno poznatiji i aktivniji imaju u društvu i na Skupštini više pristalica, nego u vlastitom razredu. Članovi razreda bolje poznaju kandidata i kritičniji su prema njemu. Ali opasnost biranja u razredu – zbog toga što su razredi maleni – jest u tome da se članovi razreda prilikom biranja mogu voditi rivalitetom ili sklonošću prema onom kojeg se bira. Mnogi poznati znanstvenici ili umjetnici nisu izabrani u Akademiju, ali to nije kod nas nikakav presedan jer je ista situacija i u svijetu. U nas se, recimo, javno ne zna da mnogi sadašnji akademici nisu ušli iz prvog pokušaja nego tek nakon nekoliko njih. No najvažnije je da oni koji su izabrani budu izvrsni. Uvijek će biti onih koji će biti nezadovoljni jer naprosto ne možete zadovoljiti sve.

Ali slično je i u svim akademijama svijeta pa i sa Nobelovom nagradom za književnost koju nisu dobili mnogi koji su je zaslužili (Tolstoj, Kafka, Joyce, Virginia Woolf). Ni naša Akademija ne može biti imuna od toga.

Koje uvjete treba ispunjavati da bi ste postali član HAZU-a? Tko je najmlađi član HAZU-a?
Kandidati za članove su najčešće ostvarili iznadprosječne rezultate u znanosti ili su prepoznati i priznati umjetnici. Najmlađa članica je trenutno akademkinja Milena Žic Fuks.

Jeste li zadovoljni stanjem u medicinskoj struci?
Naši mediji ne daju pravu sliku o stanju hrvatske medicine. Stanje u hrvatskoj medicini nije tako loše, ali naravno da može biti bolje. Ovdje bi naglasio da je suvremena medicina skupa, a naša zemlja nema uvjete financirati zdravstvenu zaštitu u obimu koji bi mi to htjeli. Problem je to i bogatijih zemalja. Dolazi do procjepa između naših želja, potreba s jedne strane i mogućnosti s druge. Tu je složeno pitanje zdravstvenog budžeta, osiguranja, itd. Moram naglasiti da smo u nekim stvarima napravili značajne iskorake, a to se u javnosti ne govori, vladaju samo afere. Npr. u transplantacijskom programu smo među prvima u Europi, a prije deset godina smo bili na začelju. To je primjer kako jedan dobro zamišljeni projekt može uspjeti. Također moram istaknuti požrtvovnost i entuzijazam mnogih naših liječnika koji se daju do kraja u teškim uvjetima rada, iako za to nisu dovoljno vrednovani. Možda je naš najveći problem u obiteljskoj medicini koja bi trebala rješavati većinu zdravstvenih problema populacije.

Udaljuje li želja za profitom i otvaranje privatne prakse sve više liječnike od temelja Hipokratove zakletve?
Problem je složen. Suvremena medicina je skupa. Obrazovanje liječnika je dugotrajno, zapravo doživotno i vrlo skupo. Plaće liječnika su relativno male. U drugim profesijama, gdje recimo uopće nema takve odgovornosti, prihodi su nerazmjerno veći. Razumljivo je da i liječnici hoće zaraditi svojim poštenim radom. Ne znam zašto je to problem. Ako u državnoj bolnici nisu zadovoljni, razumljivo je da će ići kod „privatnika“ kojeg motivira profit. Ne bih rekao da time što jedan liječnik radi kao privatnik automatski se udaljuje od Hipokratove prisege. On može i dalje jednako časno raditi u službi bolesnika. Mora biti odgovornosti kod ljudi koji trebaju preuzeti na sebe dio troškova zdravstvene zaštite, a i brinuti o svom zdravlju. Ali, odgovornost je države da najbolje liječnike zadrži u sustavu državnog zdravstva, te definira socijalni paket zdravstvenih usluga i osnovnu zdravstvenu skrb osigura svima.

Kakva je općenito situacija u našem zdravstvu? Je ste li zadovoljni reformama i u kojem smjeru one idu? Opće humanizacije ili raslojavanja stanovništva po pitanju dobivanja kvalitete zdravstvene usluge?
Situacija u zdravstvu, ponavljam, nije tako loša kako prikazuju mediji. Reforma je išla s ciljem podizanja kvalitete zdravstvene zaštite i bolje organizacije i smatram da je u određenom segmentu i uspjela, npr. u informatizaciji primarne zdravstvene zaštite i djelomično u načinu plaćanja zdravstvenih usluga. Treba bolje definirati javno-privatne odnose u segmentu zdravstvenih usluga. Do značajnog raslojavanja nije došlo.

Jesu li po vašem sudu doista mladi osnovni potencijal znanstvenog napretka u našoj zemlji i u kojem smislu?
Naravno. Oni su naše najveće blago i budućnost. Ljudski kapital i znanje koje nose nove generacije su temelj napretka.

Kako komentirate naše mlade studente prava koji su na Svjetskom takmičenju u poznavanju prava odnijeli dva prva mjesta prije nekoliko godina?
To je još jedan dokaz da imamo izvanredan potencijal u mladim ljudima. Nije to usamljen primjer. Naši mladi informatičari su u više navrata bili najbolji na svjetskim takmičenjima. Naš narod posjeduje nevjerojatan talent i duh, koji ga je održao u svim teškim vremenima. To dokazuju i naši velebni sportski uspjesi, nepojmljivo za jednu tako malu zemlju.

Je li današnja znanost dovoljno interdisciplinarna?
Znanost je sve više interdisciplinarna i zato dolazi do suvremenih otkrića, npr. u onkologiji, gdje su se okupile sve relevantne discipline u zajedničkom cilju. Inter i multidisciplinarnost je mjera uspjeha. Medicina i napreduje zahvaljujući multidisciplinarnosti i napretku srodnih znanosti. U EU se jednodisciplinarni projekti više i ne financiraju, jer je dokazano da ne pridonose uvećanju znanstvenih spoznaja u mjeri koliko interdisciplinarni.

Vratimo se vašoj struci: nuklearnoj disciplini. Kako biste definirali nuklearnu medicinu i njezinu svakodnevnu primjenu?
Nuklearna medicina je medicinska disciplina koja se bavi upotrebom radioaktivnih tvari s ciljem dijagnoze, praćenja i liječenja bolesti. Navedene radioaktivne tvari (radiofarmaci) se daju (ubrizgavaju) bolesnicima što prikazuje zdrave i bolesne metaboličke procese u tijelu te opisuje funkcionalno stanje pojedinih organa, a i tijela u cjelini.

Kako usklađujete obaveze predsjednika HAZU-a sa svakodnevnim obavezama u svojoj medicinskoj struci?
Godinama sam navikao raditi cijeli dan od ranoga jutra kada odlazim u Kliniku pa mi to ne pada teško. Jedno sam vrijeme bio istovremeno i dekan Medicinskoga fakulteta i ravnatelj velike Vinogradske bolnice pa sam imam iskustva raditi više poslova istovremeno. Ipak sam se sada odrekao dijela slobodnoga vremena preko vikenda kada moram posvršavati neobavljene poslove.

Pozdrav od ZMUSK-a:
“Se prolazi, se se menja – HAZU, ostaje!”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s