Bila je to doista jedna posebna misa!

Ili, reći ću te tati! Nemoj, mama, please, please!

Bilo je to jedno sasvim obično nedjeljno srpanjsko predvečerje, kad sam odlučila otići na misu “večernicu” u susjednu crkvu Sv. Petar u Zagrebu. Dugo već nisam bila na misi i uželjela sam se “duhovnosti, metafizike, drugačijeg ambijenta i duhovnog prostora” koji me u Crkvi dijeli od jednolične i predvidljive svakodnevnice. I krenula sam. Unaprijed sam znala da će misu u 18,30 sati držati “naš velečasni” i gotovo sam mogla i unaprijed sve znati što će reći. I tako, misa je počela.

Pokajali smo se svi za svoje grijehe, izgovorili vjerovanje u “jednoga Boga i svetu Crkvu katoličku”, pa je onda na red došlo čitanje Evanđelja po Marku, a onda sam… Onda mi je pogled skrenuo i nehotice na prve redove u kojima je bio mladi bračni par sa malenim dječakom starim po vlastitoj prosudbi oko 2 godine. Oni su bili mladi i lijepi. Svježe okupani i lijepo su mirisali (to sam naknadno otkrila kad sam pored njih prolazila u dugoj povorci za “Tijelo Kristovo”). Dječak je bio prelijep. Kosica mu je od svježine i mekoće sva lepršala od blagog povjetarca koji je ulazio u Crkvu kroz ulazna vrata. Odmah sam zamijetila da dječaka čuva naočit, mladi otac. Majka je pobožno izgovarala molitvu i često znala ljubiti vlastitog sinčića dok je dječačić neprestano “vukao za uši, štipao za obraze i nos” svojeg tatu i naslanjao glavicu na njegov vrat kako bi se odmorio.

Mladi otac je s neopisivom strpljivošću sve ovo podnosio. Što podnosio? Čak je i sudjelovao u ovoj igri. Pa, je ljubio svojeg sina, pa ga je mazio. I tako je prošao i Oče naš i svi Psalmi i pokora i Tijelo Kristovo, a otac i sin  nisu se odvajali. A niti ja nisam odvajala pogleda od ovog nesvakidašnjeg prizora prepunog ljubavi. Kad je misa završila, otac je sav crven u licu, crvenih ušiju i nosa u zagrljaju odnosio dječačića iz Crkve, a za njima je išla i ponosita majka. Što sam mogla zaključiti, nego da je to bila “misa prepuna ljubavi”!

Nakon svega što sam doživjela promatrajući ovaj prizor, sjetila sam se vlastitog odrastanja i svijeta u kojem su “očevi ili pili gemište kod Žnidarića i putovali za Abeseniju” I sličnih vremena odrastanja poslije toga; što znači da su očevi ili puno radili ili puno ljenčarili. Sve u svemu, bili su – odsutni. Sjetila sam se kako mi je mama znala prijetiti kad sam nešto “lošeg” napravila kako će me “tužiti tati”. A ja sam preklinjala: Nemoj mama, please, please. Ne moj, mama, molim te” I nije me tužila tati. To su bila vremena kada su tate bile poput “Ilije gromovnika” samo “grmjeli!”.

Vremena su se izgleda promijenila. Na ulici susrećem sve više ponositih mladih očeva koji guraju kolica, nose u naručju svoje curice ili dječake. To su, ne samo neki novi klinci, nego i neki “novi tate”. I to mi je drago. Postoje znanstvene-medicinske studije koje odgovorno tvrde kako se dijete odmah smiri kod plača na dlakavim muškim prsima. Tako da već i u biologiji, tata ima jednake startne mogućnosti za “ljubav” baš kao i mama. Kako živimo u vremenima gdje u svijetu djeca imaju i “dva tate i dvije mame” moglo bi se samo kazati: kako to i nije važno.

Važno je da im svi od reda pružaju puno dodira, nježnosti, poljubaca, milovanja, ljubavi, sreće, autića, igračkica, siguran i sretan dom i sretno odrastanje. A kako sam upravo ovih dana “nabasala” na hit knjigu prodanu u milijun primjeraka diljem svijeta “Odgoj dječaka” od Stevea Biddulpha za kraj svim dobrim tatama i onima koji to žele postati mogu samo preporučiti nekoliko naputaka za očeve iz ove knjige:

  • Nađite vremena i budite dobar otac. U današnjem društvu muškarci se često svode na puke strojeve za rad. Morate se boriti za pravo da budete pravi otac svojoj djeci
  • Budite aktivni sa svojom djecom-razgovarajte, igrajte se, radite zajedno, idite na izlete. Iskoristite sve prilike koje vam se pružaju.
  • Hiperaktivni poremećaj s deficitom pažnje često se može pripisati nedostatku očinske pažnje.
  • Ne prepuštajte brigu o disciplini samo svojoj partnerici. Sin će često prije poslušati vas-ne zbog straha nego iz poštovanja i želje da vas zadovolji. Nemojte udarati ni zastrašivati dječaka jer će ga to samo poticati da se loše ponaša prema drugima.
  • Sinovi oponašaju očeve. Imitiraju njihovo ponašanje prema partnerici. Sinovi preuzimaju stajalište očeva ( bez obzira na to jeste li rasist, vječna žrtva, optimist, osoba kojoj je stalo do pravde i td.) Isto tako, vaš će sin pokazati svoje osjećaje samo ako vi budete pokazivali svoje.
  • Većina dječaka uživa u divljim igrama. Igrajte takve igre sa svojim sinom radi užitka i da ga naučite samokontroli. Prekinite igru i donesite pravila kad god igra postane pregruba.
  • Naučite svojeg sina da poštuje žene, ali i da poštuje samog sebe.

I ZA KRAJ:

Držeći se za ruku

Ooooo….
Pa ja sam idem po svijetu?!
Držim se za ruku,
za tu svoju mamu
I držim se za ruku tog svojeg tatača.
A oni uopće
ne znaju kamo idu.
Čini se da
samo hodaju.

(stihovi iz zbirke pjesama:
U susret njima; oni, ti i ja)

 

Vaše: Povjerljivo, uz šalicu kave

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s