Ljeto ljubavi i čuda!

Ili, ljuta sam na sve te pesimiste koji “truju ljude” nečim što uopće ne stoji!!

Iako su godišnji odmori već pri kraju, oni koji nisu otišli u žiži sezone na more ili u planine, na jezera ili uz rijeku i na vikendicu, još uvijek mogu dobro razmisliti kako iskoristiti to vrijeme odmora najbolje što možemo. Evo, dakle, par savjeta naše prokušane kolumniste Glorie i modne stilistice i svjetski poznate “samo šnajderice”, kako rado sama sebe titulira, Žuži Jelinek iz njezine knjige “Živjeli muškarci”.

 

Pa kaže:

Treba i u nemogućim uvjetima pronalaziti – moguće. Treba napuniti baterije za dugu godinu koja je pred nama. Ne mislim da je to lako, ali nije i nemoguće. Naslušali smo se cijelu godinu priča o recesiji, nezaposlenosti, besperpektivnosti, pa čak i o besmislu ovakvog života. Ljutita sam na sve te pesimiste koji “truju ljude” nečim što uopće ne stoji! Tako se ne diže moral ni pojedincu ni naciji! Teško jest, čak bih rekla da se prije životari nego živi, ali iz svake situacije može se naći izlaz ako se traži, ali i ono najvažnije – i u siromaštvu se može voljeti! A nema većeg bogatstva ni sreće od ljubavi!

Ja znam jedno-vole se bogati, ali voli se i sirotinja. Čak bih rekla da ovi drugi vole na drugačiji način, da su jedno drugome podrška, pa i motivacija da uspiju, da prevladaju sve teškoće koje im se čine, barem dok su sami – nepremostivima. Ne jednom sam rekla da ljubav čini čuda. Pa neka ovo ljeto i bude – ljeto ljubavi! Ili, ako vam je draže, ljeto čuda. Daleko od toga da mislim kako je to lako, da se ljubav nalazi iza svakog ugla, da je treba samo “pokupiti” i to je sve. Ali svaki trud kad je ljubav u pitanju – isplati se. Jednom me neka žena, nepoznata, u najboljim godinama, nekako baš pred same godišnje odmore, presrela na ulici i rekla:

  • Čitam redovito vaše tekstove. Mnoge sam vaše savjete prihvatila jer su mi se činili – životnima, ali jedno sam vas htjela upitati – kako, kada i gdje naći ljubav? Kako vratiti vjeru u nju kad si razočaran, kad sve manje vjeruješ u ljude? I mogu li ja kao žena prva prići muškarcu i reći mu ili tek mu dati do znanja kako mi se sviđa da ne bih bila u najmanju ruku – ismijana. Ili pogrešno shvaćena. Grozim se i pomisli da me netko procijeni – lakom ženom. A i to je moguće.

Shvatila sam problem ove žene, jer nije bila jedina koja me tako nešto upitala. I učinila sam nešto što inače ne volim, pa i ne činim. Pozvala sam je da sjednemo, jer joj nisam mogla na pitanja odgovoriti jednom rečenicom, a i činila mi se jako zabrinutom. I čula sam priču, rekla bih i ne posebnu. Bila je udana, brak se raspao, jer ju je muž tek jednom prevario, a ona ga je brzopleto istjerala i iz kuće i iz svojega života. I ostala je – sama. Čini se, kako mi je rekla – zauvijek. Shvatila sam da je imala strahovito visoke kriterije kad su u pitanju muškarci. Prvenstveno su morali biti – netko i samo njezini. Glupost nad glupostima. A ti koji su joj se činili takvima nisu se baš lomili oko nje. A i nije ih bilo baš mnogo. A ona ni za živu glavu ne bi prva nikome pristupila. Princip je princip, neprestano je ponavljala. Budalaština nad budalaštinom! Opet.

Bilo mi je jasno u čemu je problem. Trebao joj je poticaj za nešto što je željela, a nije imala snage da to i učini. Da prva nekome priđe ili da mu tek da naznaku kako bi on “mogao biti taj”. S tim se susreću mnoge žene. Čak i danas kad se na sva usta govori o emancipaciji. Margareta, tako joj je bilo ime, u razgovoru se sasvim otvorila. Mučilo ju je da li da uopće ide na godišnji odmor sama, jer bi to moglo biti još jedno razočaranje. Kako gledati sa strane sretne i zaljubljene, kako uživati u moru i suncu kad će ona osjećati tek nelagodu – samoće? Kad će joj “srce biti sprženo” ne od sunca, nego od tjeskobe pa i zlobe, jer će oko sebe gledati sretne. A tad će njezina nesreća biti još jača. Jasno da sam joj rekla da ide. Samo, neka ne očekuje mnogo. Godišnji znači i opuštanje, “labavljenje” kriterija, naprosto – uživanje. A uživati se može i mora u sitnicama.

Često se iz slučajnih susreta rađaju simpatije pa i ljubavi, a ako je igdje prilika za to, onda su to godišnji. Tada iskre frcaju, mogu se razviti “prave vatre”, ali nema one koja gori vječno. Ono što može i što čini muškarac, može i žena. Pametna i promišljena zna i kako. Jednom je neki psiholog odgovorio na upit žene koja je pitala nešto slično kao i Margareta. Kad muškarac u ženinom pogledu prepozna poziv, nema onoga koji se tome može oduprijeti. Ženine oči govore sve jezike svijeta, a njezin hod najčešće znači – poziv. Idealno vrijeme za nove veze su godišnji odmori. Samo, tu treba oprez. Oni koji od ljeta očekuju čuda, ona im se i događaju. I pozitivna i negativna. Kraćim morskim, ili kako ih još nazivaju ljetnim ljubavima, nitko ne predviđa dugovječnost. Ali zar je uopće potrebno imati neku čvrstu vremensku odrednicu? Preporučujem svima, i samima i onima u paru, ali i onima koji će to tek postati, da na odmoru budu ono što inače nisu, jer ih život pritišće sa svih strana – svoji. A to znači da budu prije svega opušteni.

Kažu da onaj tko ne očekuje mnogo, doživi mnogo. Rekla bih da je to bila moja deviza, da sam zato vjerojatno iz svake veze izlazila svjesna da sam u njoj realizirala ono što sam i očekivala i što me zadovoljilo. Dakako da ne očekujem da se i drugi tako ponašaju, ali morao bi svatko znati da je ljubav nepredvidiva. Čak i čudna. Znam jedan par koji je počeo vezu na godišnjem odmoru. I svaki novi godišnji bi je nastavljali. Oboje su bili inače u brakovima. Čak “građanski solidnima”. I to je fenomen. I jedno i drugo su znali da nemaju zajedničke budućnosti, ali radovali su se onoj sadašnjosti koju su imali. Ni psiholozi ne bi zasigurno znali do kraja protumačiti to što je njih dvoje proživljavalo. Ja sam to laički protumačila “oživljavanjem” onoga što je u braku polako nestajalo.

I sama sam doživljavala nešto slično. Nisam nikad propuštala da mi ljubav izmiče, da mi se strast gasi. Život je pun samo ako je ispunjen ljubavlju. Ili čak samo strašću. Možda je ovo i najbolja poruka svima koji imaju bilo kakve dvojbe oko toga što očekivati od ljeta i godišnjeg odmora. Samo još jedna napomena. Nema opravdanja neodlaska na godišnji odmor zbog pomanjkanja novca jer se on može provoditi svuda. Danas, nasreću, i za to ima mogućnosti. Malo koji grad, pa čak i naselje, nema mjesta gdje se može odmarati, roštiljati, pa i zapjevati. Ondje gdje se čuje pjesma tu je i ljubav.

I što na kraju savjetovati svima koji će na godišnji? Ponajprije neka ne očekuju čuda da se ne bi razočarali, ali ako se i ona dese, neka ih iskoriste do maksimuma. I sjećanja nam mnogo znače kad se vratimo u realan svijet. I zato samo još jednom da ponovim – ljeto je tu, ako je tu i ljubav, ljubujte do kraja, a ako je iščekujete, sve učinite da je pronađete. Ne treba se razočarati ako vam izmakne. Možda se i iz toga može nešto naučiti. Možda ćete je u realnom svijetu pronaći onda kad joj se najmanje – nadate!

Vaše: Povjerljivo, uz šalicu kave

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s