Moje jato…

SRETAN VAM MAJČIN DAN!

Ili, čovjek nikada ne može tako posrnuti da bi
tiha i skrovita majčina ljubav bila dovedena u pitanje!?

 

Moje jato

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9e/House_Sparrow_%28M%29_I_IMG_7881.jpg/250px-House_Sparrow_%28M%29_I_IMG_7881.jpgJen mali ftič
Koji još ne zna nič,
Ni to da su ljudi ti
Koji su zli
Zviznul je z gnezda
Na oblok moje sobe
Bez imalo zlobe.
Iz sveg glasa mamu je dozival,
Pred mojom rukom se ni skrival.

http://www.njuz.net/wp-content/uploads/2012/08/vrapci-300x199.jpgHodili su ga gledat ftiči debeli
Pa nekakvi suhi
Koji kak da nemaju trbuhi,
Veliki i mali
Dozivati ga stali,
Ni jedni ga sa sobom nisu šteli zeti,
Ni jedni s njim odleteti.
Da se pital svet ftičji,
On ni bil ničiji.

Tak smo ftič i ja ostali smo sami:http://www.beauty-cro.com/sites/default/files/styles/large/public/gnijezdo_2.jpg
Kak svojoj mami
Rekel mi je da nije kriv
Kaj je gladan i živ.
Gda sam čula njegovu popevku,
Zanunala sam ga v srca svog kolevku.
Saki dan hranila, pojila – tak se je vrapček spasil
Z gnezda srca moga zrasel.

http://prozorudom.com/wp-content/plugins/image-shadow/cache/73339c11b91e956a8b155c6f35cd544f.jpgSi ti zvihrani kaj se po svetu motaju
Pa svoju decu i za nikaj špotaju,
Prav za prav ne znaju nič
Pa ni kolko vredi jen mali ptič,
Jedna čudnovata kak špigel dječja duša
Koja kak polje vse upija i posluša
Će vu njega posiješ pšenicu-raste pšenica,
Će pticu – raste ptica,
Iz trna – hudi trn,
A iz zločestoče plan crn.
Sam će se ljubav posije,
Jedino ž nje čovek isklije.

Gda ti se ptič vu srcu zagnezdi,http://www.sveosvemu.com/wp-content/uploads/tdomf/10479/zagorska%20hiza-300x225.jpg
Lefko otpršeš k sakoj zvezdi.
Pernata krila ti iz srca rastu,
Pomalem zviždučeš na sakom hrastu.
Pa letiš i letiš
Čak i gda spiš.

http://duka.blogograd.org/files/2012/09/jato-ptica-150x150.jpgJednog dana i to se je zbilo
Moj vrapček je zrasel i više ga ni bilo.
Ipak se navrnul i rekel mi zbogom:
Ja sem živ i ve se rastajem s tobom.
Gda-gda se još zmisli na me,
No više nigdar ne dojde mi na rame.
Ve ga je sram
Jer više ni sam.
Dojde još i njih tri
Da su gladni i žedni popevleju si.
Negdar još dojdu na oblok moje sobe
Navek kad tud projdu,
Pšenicu dobe.

I nigdar nisam sama nit strahu ZATO
Kaj gore sve s grane gleda MOJE JATO.

Napisala: Anamarija Križaj, 7. A
osnovna škola, Varaždin
Frana Kurelca 11/1
tel: 042 / 230-424
e-mail: peta@os-peta-vz.skole.hr

 

Što vam još kazati nakon ove pjesmice jedne djevojčice iz 7 a razreda. Osim poruku za Majčin dan koji je u Europi posvećen već godinama majka, svake druge nedjelje u svibnju, a u nas se slavi tek od nedavno. Pa, tako filozof i sveučilišni profesor Pavao Vuk Pavlović u svojoj knjizi Filozofija odgoja za majku kaže:

    “Nitko zaista ne vjeruje u dušu ljudsku, koliko mati, nitko prema njoj i nije toliko samozatajno pravičan, da bi joj bio tako dobrohotan i tako vjerno privržen ovom vjerom, koja je u suštini vjera u budućnost, vjera odgajatelja, nitko joj možda tako bezuvjetno u ovome pouzdanju i tako bezgranično ne priznaje njeno stalno i vječito pravo, da sudioništvu je na budućnosti. Ne može čedo čovječe toliko posrnuti, da bi uzdrmalo ovu usrdnu nepromijenjenu sveđ nadom protkanu naklonost, da bi uništilo, da bi ubilo ovu stanovnu životvornu vjeru, u kojoj skromno i skrovito počiva istinska veličina i tiha uzvišenost majke…”

http://www.pougarjeusrcu.com/images/Vijesti/Majcin_dan/2.jpg

P.S.

Samo da vas podsjetimo na arhetipske elemente naše kulture koji se izlijevaju i izvan granica novonastale samostalne države Hrvatske na susjedne države sa kojima smo bili u državnoj svezi i životnoj do prije kojih 20 godina. Dakle, pojava je to svima bila svojstvena: Da su nekad naše prabake kada su hranile svoju djecu, prvo sažvakale hranu, pa tu istu hranu davale svojoj dječici u usta! I mogli bi se danas na noge diči svi “medicinari ili svi napredni “ pa kazati kako to nije “hifgijenski ili slično”, ali majka je prije kojih više od 100-tinu godina mahom je to bilo na selu tako hranila svoje dijete; kao ptica kada stavlja u kljun hranu svojem mladom. Bila je to “arhetipska, neobjašnjiva i tajnovita, nikada raskidiva veza između majke i djeteta” nad kojom i dan-danas “glave razbijaju” psiholozi, psihijatri ili psihoanalitičari i “sve umne glave”.

http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/05/majka-dijete.jpgAli, nikada tu jednu od NAJVEĆIH TAJNI ŽIVOTA; ODNOS MAJKA I DIJETE , neće moći riječima artikulirati kako to odgovara ovoj pojavi, ovome fenomenu!? I da, u uglu moje blagovaonice, tik do preko puta otomana na kojem se poslije ručka tako lijepo nedjeljom odmara, stoji jedna torba za kupovinu, a na kojoj je motiv ptičica u gnijezdu koje su rastvorile svoje kljuniće, a iznad njih stoji ponosno njihova majčica, odrasla ptičica i bdije i hranu im donosi.

http://www.pougarjeusrcu.com/images/Vijesti/Majcin_dan/1.jpgUvijek gledam u tu sličicu na torbi i od sviju “umjetnički vrijednih” slika koje rese moje zidove, ovaj motiv najdraži je srcu i oku mome za gledati. Mogu satima ležati na otomanu i gledati u ovu sličicu na torbi. I sve mi je jasno. Jedino ne mogu, a niti ne želim objasniti, odnosno, objašnjavati…

Za ovaj puta, toliko.
Vaše, Povjerljivo, uz šalicu kave!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s