NIŠTA MI NEĆE OVI DAN POKVARIT!

TESTAMENT PROF. RADOVANA IVANČEVIĆA

Ili, ništa mi neće ovi dan pokvarit…

 

Prije puno godina, dok je još dragi Bog po svijetu hodao, na Zemlji je živio sveučilišni profesor, povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević. Bilo je to u doba zenita socijalizma, kad je sve već obećavalo na kulminaciju i na rasplet koji se odigrao u “balkanskoj drami” na već poznat, ali nikada do kraja ne i spoznat način. Prof. Ivančević nosio je leptir mašnu, bio je lijepih, gospodskih nenametljivih manira, ugodne boje glasa, prekrasnog ponašanja… “prava bečka škola”, bez pretenzije da “bude gospodin”. Jednostavno, kao da se rodio s “leptir mašnom oko vrata”.

Profesor Ivančević, šarmantan, ugodan i nenametljiv, kakav je već bio, posebno je bio omiljen među ženama, a i rado viđen gost na malim ekranima ili na okruglim stolovima o temama iz povijesti umjetnosti i kulturi općenito, na koje se i vrlo rado odazivao. S pravom i pokrićem. No, da je prof. Ivančević koji je inače predavao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, samo govorio o Leonardu da Vinciju ili Michelangelu i ostalim “velikanima dljeta ili kista” ostao bi moguće u sjećanju mnogih kao pojava koja je plijenila pažnju i kao vrstan poznavatelj i interpreta umjetnosti. Ali, prije smrti prof. Ivančević je izrekao jednu rečenicu koja je ostala njegov svojevrstan testament. Svjestan svijeta u kojem živi i ljudi čiju sudbinu dijeli, prof. Ivančević je kazao kako “bi svijet bio puno ljepše mjesto da u njemu nema političara!”. Na tome je sve ostalo.

Ove godine bilježi se 10 godina od kako je prof. Ivančević otišao mirno i tiho, “gospodski” s ovog svijeta, a da je kojim čudom živ, bio bi star točno 101 godinu! Doista, politika je odavno prestala biti ono što u svojoj definiciji nosi. “Stavi svoje poslove i interese iza interesa naroda”, glasi stara politička pouka, po kojoj se vladalo u Dubrovačkoj republici, nekada.

Ne znam koliko bi se naši ljudi koji žive u još neokoštaloj demokraciji koja je tek u povojima i koji ne pamte “kulturu demokracije” već su iz tradicije demokracije “pokupili” samo najgore “finte” poput one koju je izrekao jedan hrvatski pisac, mađarskih korijena kako je “demokracija brbljaonica glupih”, snašli u svijetu u kojem nema političara?! Posebno se zamislim nad tom rečenicom kad na nekoj od radio postaja slušam kratke emisije u kojima ljudi komentiraju pojedina politička zbivanja ili političke poteze. To čine, naime, sa toliko žući, gorčine i strasti kao da im cijeli njihov “promašeni, mali život” izlazi kroz usta zahvaljujući uvijek zahvalnoj temi – politici i političarima!

Ipak, u svemu tome što nas okružuje, jedino me tješi činjenica i daje podstrek da nastavim živjeti i broditi kroz sve “bure i oluje “ života, da pored nas postoji jedan maleni, bilo mladi, bilo stariji svijet koji svojim ne-maranjem za političare, za medijske spinove i izmišljene, a ne stvarne političko-životne probleme, utiru putove za jedan “novi i ljepši svijet” u kojem doista političari nisu – potrebni! Kako bi, naime, onda izgledao taj svijet? I bolje, nego što si uopće možete zamisliti! A svakome od vas prepuštamo na volju da “zaklopi oči i izmašta takav svijet”!

 

Za sada toliko, od rubrike Povjerljivo, uz šalicu kave

NIŠTA MI NEĆE OVI DAN POKVARIT!

 

Ništa mi neće ovi dan pokvarit
Nikakvi crnjaci i ružne stvari
ni lupeži, barbari, ni glupi političari… 

grupa TBF iz Splita

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s