O, kako tužnih ljubavi ima…

O, kako tužnih ljubavi ima…
Ili, za neka dobra, dobra, stara vremena!

2010_04_20_india_zgradeNe znam je su li se Miroslavu oznojili dlanovi od uzbuđenja i je li mu srce od uzbuđenja bubnjalo i što mu se sve vrzmalo po glavi dok se tog vrućeg kolovoškog poslije podneva liftom uspinjao na 15. kat nebodera u jednom zagrebačkom kvartu. Znam samo da je sigurno duboko udahnuo kad je na vratima ugledao natpis Danica D., zastao je i pozvonio. Unutra, iza svoja četiri zida koja su joj ostavili pokojni roditelji, Danica kakvu sam poznavala “emancipirana na kvantnu potenciju” mačka sa svoje 63 godine koja je “izgledala ko avion” i puno mlađi muškarci su se na ulici za njom okretali, ponosna, uspravna i “štram” kak bi rekli stari Zagrepčanci u svojem držanju, hodu i stavovima, tog dana nije očekivala nikakve goste. Čak nije u tom trenutku pogledala niti kroz špijunku. Slobodna od straha kakav obično prati dugogodišnje samce širom je otvorila vrata i na hodnika ugledala NEPOZNATOG  muškarca. On je stajao. Miroslav je stajao kao ukopan i čekao. Danica je dugo posmatrala NEPOZNATOGA i od jednom uzviknula: Miro?! Prepoznala ga je na vratima. Njega, nakon tolikih godina, nakon što je toliko vode proteklo ispod mosta, prepoznala je na vratima i ponudila da uđe. U njezin stan, u njezin dom, u njezin svijet…

I od tada, od tog kolovoškog vrućeg poslije podneva godine Gospodnje 2013. sve je PONOVNO krenulo. Miro je ušao sav zbunjen nakon šoka što ju je ugledao samu. Poslije mi je Danica na kavi pričala kako joj je kazao: “Nisam sve te godine ništa znao o tebi. Je si li se udala, imaš li djecu, je su li ti roditelji živi?! Bojao sam se da će mi vrata otvoriti neki trbušast, proćelav tip u kratkim hlačama i potkošulji da ću ja jednostavno morati reći: Oprostite, pogriješio sam stan.”

060213-28A prošle su više od 22 godine od kada su prekinuli svoju “zabranjenu vezu”. Miro je odselio s početka ovog rata u Beograd, a Danica je ostala i nastavila živjeti sa roditeljima sve do njihove smrti životom službenice i njezine lijepe, ponekad manje lijepe, ali ipak samo njezine – svakodnevnice. Nije da se nije viđala sa drugim muškarcima za to vrijeme, ali najviše od svega voljela je i cijenila svoju slobodu. Miroslava je srela kad joj je bilo 37 godina na auto-servisu. Bio je, kako mi je, pričala, “veliki red za pregled i Miro je izašao iz automobila i pozvao je na kavu kako bi prikratili vrijeme”. Od tada se mi nismo odvajali, rekla mi je Danica. Bila je to što se kaže: “Prava kemija, da ne kažem: ljubav na prvi pogled.” Tako mi Danica pričala. Hodali su četiri godine. Putovali, živjeli, smijali se zajedno, maštali, sve dok Danica nije doznala da ima ženu i  dvoje djece. I opet su nakon toga nastavili po starome. Ali, jednog dana baš nekako prije nego što su se “tmurni oblaci nadvili nad ove naše prostore”, Danica je saznala od njegovog “diše” da Miro čeka trojke sa svojom suprugom. Za nju, kakvu sam je već prethodno opisala, bila je to “čaša koja je prelila kap”. Zauvijek je odlučila Miroslava izbrisala iz svojeg života. Ali, opet su nastavili gdje su stali sve dok Miro nije napustio svoju Danicu i sa suprugom i djecom odselio za Beograd.

Da bi…? Da bi Miroslav nakon 22 i kusur godina potegao iz Beograda potražiti Nju. Našli su se tako sami njih dvoje u njezinom stanu. Valjalo je sve te puste godine koje su prošle pretočiti u riječi. Valjalo je čuti, odakle on kod nje? Poslom, privatno, uz put kad je išao posjetiti svoju staru majku u Karlovac… Jok, ništa od svega toga. Prvo što je rekao: Razveo sam se. Sada sam slobodna čovjek i došao sam te potražiti. Sve ove godine nisam prestao misliti na tebe. Mi smo svi morali živjeti s tobom. Supruga je stalno u svađama sa mnom spominjala tvoje ime, djeca su znala ta ti postojiš. I dosita za mene samo ti postojiš.

Danica je ostala bez zraka. Nikako ga nije mogla utrpati u svoju svakodnevnicu. Banuo joj je na vrata nakon 22 godine. Što je znao o tome što je sve proživjela nakon rastanka sa njime? U kakvom ju je stanju ostavio. Taj dan priča je između njih dvoje ipak potekla i trajala dugo u noć dok se s Daničinog balkona oslikavao cijeli Zagreb…

I tako je sve ponovno počelo. Miro se vratio “sav u sedmom nebu” u Beograd okupio svu svoju djecu ispričao im kako je našao svoju Danicu. Neka od djece sada već odraslih ljudi su prihvatili novo-staru situaciju sa suzama u očima. Poslije razgovora sa majkom, djeca su “preko noći okrenula ploču”. Što je bilo za očekivati. Sin mu je poslao poruku “Oženio ti tu ženu ili ne, ti si za mene izbrisan iz života”. Miroslav je izbrisao sve sinovljeve brojeve i izbrisao ga je sa Skypea. Ne znam, je li i iz života?!

 Kad je ponovno navratio u Zagreb vidjeti Danicu za koju je njegova bivša supruga oduvijek znala da će se “jednom njoj vratiti”, na jednom od rastanaka ju je gotovo nehajno pitao: “Danice, da nisi ostala trudna sa mnom”? Danica je zastala kao ukopana. Progutala knedlu i mahnula niječno glavom. Nakon mjesec dana u ponovnom susretu priznala mu je teškom mukom da je nosila njegovo dijete i da je pobacila… Danici su roditelji ostavili stan, ima dobar posao, uskoro će u mirovinu, možda “piči na more” u svoj apartman, a opet “stare bi žene” kazale: Nit kućeta nit mačeta. Prohujale godine kao s vihorom ili “Godine koje su pojeli skakvci” kako je to lijepo napisao jednom davno prije ovog rata, jedan beogradski pisac.

Uglavnom, svaki se dan Miro i Danica čuju preko Skyapea i preko SMS poruka. Za  Novu godinu Miro je Danicu pozvao kod sebe u Beograd. I otišla je. Bez ikakvih očekivanja, ali ipak s radošću. Teško joj kako Danica kaže: pada ova ljubav. Kao da nije naučena na obaveze, da se stalno nekom javlja, da netko brine za nju…Godine samoće ostavile su traga na Danici. A Miroslav piše SMS poruke poput ovih:

  • “Nikada ne traži nešto savršeno da to zavoliš, biti ćeš u opasnosti da umreš bez ljubavi. Zavoli nešto što nije savršeno i učini ga savršenim svojom ljubavlju.”
  • “Kada čovjek izgubi ponos nije izgubio ništa, kada izgubi zdravlje izgubio je pola, a kada izgubi voljenu osobu izgubio je sve.”
  • “Dok srce ne zaboli neće ni suza iz oka da kane.”
  • “Teško je nekoga voljeti više od života i na kraju ga polako izgubiti kao ja tebe. Osjećam to u dubini duše.”
  • “I Bog bi se uplašio kada bi vidjeo koliko te volim.”
  • “Kako ti nije jasno da zbog tebe moj život sada više vrijedi.”
  • “Nitko nije na mom srcu ostavio takvu ranu kao ti.”

Danica samo na sve odgovara sa: Ne znam. A stara majka od Miroslava Ka. koja živi u Karlovcu samo je u poznatom narodskom stilu sina upozorila: “Sine, Danica tebe ne voli kao ti nju”.

Ne znam, kazala je Danica i teško, ali ne i ravnodušno (to nikako) slijegnula ramenima.

valentinovo2Ali zato je Danica još uvijek spremna duhovito se našaliti na vlastiti račun: “Rekle su mi susjede: Gdje da nađemo frajere?. “Ne treba ih tražiti, doći će oni sami”, sa pomalo humora odgovorila im je Danica. I ispričala svoju priču. A ja sam svojoj prijateljici samo kazala: Znaš, nakon devet mjeseci vidjela sam Danicu, sva je procvjetala. Proljepšala se, živnula. Mora da ima frajera?!” Upravo dok Danica i ja razgovaramo uz šalicu kave, Miroslav šalje SMS. “Vani sam” odgovara Danica kratko i jasno. I to je sve. Pozdravljam se sa Danicom dok u Importaneu na Iblerovom trgu u Zagrebu lagano struje zrakom poznati stihovi: “ O kako tužnih ljubavi ima, ovaj svet je ispunjen njima. Ponekad se pitam, da’l netko I sretno voli još?”

Prepoznajem za “kraj balade” glas Đorđeta Balaševića. Poznati stihovi pjesme “prof. Lukić sa 4. sprata je bio prilično star, a njegova žena Lukić Milena…” Gdje su ta stara, vremena? pomislila sam. Zapravo, trebalo bi pustiti Nove fosile i pjesmu “Za neka dobra, dobra, stara vremena”, zar ne?! i opet to pomislim u sebi. Dok se Danica gubila u sumaglici zagrebačkog zimskog predvečerja,  a Miroslavu tek u silueti nazirao lik tamo daleko u – Beogradu…

Vaše, Povjerljivo…uz šalicu kave

Oglasi

2 odgovora na O, kako tužnih ljubavi ima…

  1. VRLO DIRLJIVA LJUBAVNA PRICA, SA VERUJEM VRLO, VRLO TUZNIM KRAJEM.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s