Pa, ipak se živi! – Istrgnute stranice dnevnika

U petak, 3. listopada u prije podnevnim satima srela sam u banci u središtu Zagreba gospođu Eriku. Imala je punđu, bila je ofarbana u plavo, krhka i nježna, vrlo profinjena izgleda, netipična Zagrepčanka. Po prvom dojmu odmah sam je smjestila u umirovljenike. Ja gđu. Eriku uopće ne poznajem. Dapače, nikad je do dana – današnjeg nisam vidjela. Upoznale smo se tek u dugom redu u banci. Ona je prva zapodjenula razgovor: “Penzija mala, 2 100 kn. Od toga moram platiti kredit. Kćer mi je dugo bila nezaposlena, pa sam je pomagala. A tko će, ako neću ja? Da nemam muža ne znam kako bih od ovako male penzije živjela”, tako je zapodjenula naš razgovor gđa. Erika. No, u tonu glasa se osjećalo da se gđa. Erika ne žali. Ona samo iznosi činjenice.

Ja sam negdje oko 30-tak godina mlađa od gđe. Erike, samo klimala poslušno glavom, a sve opet u znak odobravanja i tako ohrabrila gđu. Eriku da nastavi dalje: “Danas su se svi povukli. Nitko više nikoga ne zove na novogodišnja slavlja, ne zovu se čak ljudi niti na kavu. Siromaštvo je to od nas napravilo. A opet, nismo mi krivi. Država je kriva. Da povisi plače i mirovine novac bi cirkulirao, trošilo bi se, bolje bi se živjelo i ljudi bi bili zadovoljniji”, nastavila je govoriti bez imalo gorčine ili prijekora u glasu gđa. Erika. Kad je došao red da ode kod službenice platiti kredit, kako je prethodno kazala, stigla je samo reći: “Da, sad sam u dozvoljenom minusu. Prije je bilo do 4 tisuće kuna, a sada su dozvolili do 6 tisuća. To je dobro i nije dobro. Kako ću kupiti veš mašinu ako mi se pokvari, ako ne na kredit? Sve je to tako. Pa, ipak mi svi živimo. I ne damo se. Ja sam po godinama stara, ali se osjećam mlado!”, kazala je gđa. Erika, pružila mi ruku i predstavila se ljubazno. Nasmijala se iskrenim osmijehom i poručila da mi: “Želi sve dobro u životu”.

U srijedu 1. listopada bio je Međunarodni dan starijih osoba. Moj deda je slavio rođendan. 87. rođendan. Već dugo živi kod sina i snahe na otoku Krku, a ne u “svojem Varaždinu”. Dugo sam se spremala nazvati ga i čestitati mu (rođendan). Kad sam ga u poslijepodnevnim satima dobila na telefon počela sam u svečarskom tonu kao kad sam bila njegova mezimica i dijete: “Deda, dobar dan. Ja sam”. Ti si Darinka, odmah me pobrkao sa mojom majkom. (On isto kao i njegova pokojna supruga, a naša baka, “brka imena svoje djece sa imenima svih svojih unuka, pa potom sva imena svojih unuka, jer ih ne zove pravim imenima nego dok sve pobrka, kog’ se prvog sjeti…”) “Lijepe je godine dočekao. Zdrav je i bistar.”, bilo je prvo što sam pomislila i k’o iz topa ispalila: “Ja sam mali miš koji ne zna ništ samo zdravlje i veselje to su moga srca želje! Želim ti deda da doživiš 100-ti rođendan i da imaš lijepu starost i da te zdravlje služi!” Ostao je ganut i jedva je susprezao suze. Rekao je već staračkim glasom, kakav ja ne pamtim i ne poznajem dobro: “Imali smo odličan ručak, snaha je ispekla i tortu, a popili smo i vina”. “Drago mi je to čuti”, odgovorila sam i još malo počavraljala sa dedom, sve pozdravila i otišla svojim poslom. Bila sam sretna što moj deda još postoji na ovom svijetu. Starih ne se ne treba sramiti, već se sa našim starima valja ponositi. To su naši korijeni, naše zaleđe, naš hrast koji pravi veliku hladovinu kad je Sunce jako, a od “kojeg se i dobro vatra loži kad je zima. Što znači, da nas oni uvijek griju ako ih nosimo u srcu.” Malo patetično zvuči, ali tako nekako ga dođe u životu, zar ne?!

Isti taj dan Papa Franjo, taj izuzetak od izuzetaka od sviju papa koji su hodali Vatikanom kroz povijest, poručio je kako se “loše postupa prema starijima što govori o našoj civilizaciji. I da je naš odnos prema starijima ravan eutanaziji”. Nakon toga pali su mi na pamet stihovi Tina Ujevića: “Kako je teško biti star i biti sam…” Zašto, naime, naša civilizacija toliko veliča snagu, mladost, ljepotu kada je još prije više od dvije tisuće godina Marko Aurelije poručio: “Tamo gdje u starcu nisam sreo mladića, a u mladiću prepoznao starca, tamo nisam uopće sreo čovjeka”. Tako je bilo u vrijeme Marka Aurelija. Dok se primjerice starce kao u nekim našim krajevima bivše države odvodilo u zabačene krške krajeve i ostavljalo da sami umru od gladi ili studeni. Toliko o običajima, suosjećanju, međugeneracijskoj solidarnosti i ostalim velikim riječima.

No, da se nastavim na gđu. Eriku. Ni moj deda više ne živi tako raskošno kao u doba svoje mladosti i zrelih dana, ali…ipak živi se. I zadovoljan je i sretan. Okružen je obitelji, mladošću, životom i svim njegovim problemima. Savladao je internet u 87. godini života i još uči da bi, kako je kazao prema staroj mudrosti: “Čovek se uči celi život, a na zadnje vmerne kak bedak”

Što je bilo u četvrtak, 2. listopada? Ne znam. Stranica dnevnika ostala je prazna. Preostalo je samo sjećanje na “vizitu” kod susjede Đurđice stare 83 godine koja me prijekorno opomenula da: “Koga vraga pikam po tom plehu. Da sad ona ne mre ništ govoriti. Da mora biti tiho. Da sam tak kak i svi mladi koji samo pikaju po tom plehu (to je mobitel, a pikati, znači “pisati poruku”). Ja sam se nasmijala od srca, popila kavu, prestala “pikati po plehu” i nastavila razgovor ugodni. A to znači da je cijeli stan odzvanjao od našeg smijeha, sve dok me nije potjerala doma s riječima: “Dosta je. Ne buš se samo smijala”. Bilo mi je nekako toplo oko srca. A od mene je starija 40 godina. A kakve samo “spike” zna inače voditi sa mnom i sa svojim starim frendicama (tu riječ inače ne voli)?!

To vam se sve inače zove u jeziku političara i birokrata: međugeneracijska solidarnost. A ja bih ipak to nazvala: Pa, ipak se živi! Uostalom, mnogo mudrija glava od moje je jednom kazala: “Život je širi od svakog zakona, svakog pravila, svake krize, svakog politički organiziranog života i od godina koje idu i nezaustavljivo teku…”

Vaše: Povjerljivo, uz šalicu kave

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s