Stop, nasilju nad ženama!

Ljubavni roman,Magdalena, Magdalena…

(Ili, što se sve može dogoditi iz ženske ljubavi?!)

U četvrtak 27. studenog u kafeu dvorane Vatroslava Lisinkog održano poetsko veče pod zaivom Stop nasilju nad ženama. Na večeri koju su vodili pjesnikinja Lidija Puđak i pjesnik Damir Pilko okupio sve velik broj pjesnikinja i pjesnika koji su svojim stihovima pokušali doprinjeti da se kaže “stop, nasilju nad ženama”. U kulternom programu sudjelovali su mnogobrojni izvođači, među kojima pjevački zbor Matija Gubec iz Zagreba, ženski ruski zbor Rjabinuška, Ibrica Jusić, glumac Zdenko Jelčić i mnoga druga zvučna i vrijedna imena hrvatskog glumišta i estrade. Sve okupljene pjesnikinje i pjesnici su sa bloga koji vodi pjesnikinja Lidija Puđak iz Zagreba pod nazovom Stop nasilju nad ženama i to već vrlo uspješno niz godina. Mi vam kao doprinos ovom blogu i kao doprinos poetskoj večer i Danu borbe protiv nasilja nad ženama poklanjamo jedan ljubavni roman. Ljubav nikad nikome nije naškodila, zar ne?

Za ovaj ljubavni roman prvi puta objavljen upravo na portalu ZMUSK, treba vam 2 sata mira i tišine, a u pozadini tihe, romantične glazbe, prigušeno svjetlo, udoban naslonjač ili fotelja, laptop, šalica dobre, crne kave, koji kolač ili grickalica.

Za sve ostalo, smo se mi pobrinuli. Ne brinite, već se uživite u svijet u kojem je nama trebala ONA, ON i ONA i Zagreb, malo mora, sunca, jesenjeg lišća, glazbe, glasovira i td…sve ostalo otkrijte sami ili same… (Malo odmaka od kaotične, sive i nimalo blage svakodnevnice, nikome neće škoditi) Inače, za ovaj je roman, koji se kod nas po prvi puta objavljuje, urednica ljubavnih romana u Gloriji, gđa. Ivanka Vranković kazala kako je: “Nadmašio sva njezina očekivanja. Ovdje nema “žena sirota” koje jedva čekaju “princa na bijelom konju”. Jednom riječu, ocijenila ga je kao “odličnog, ali preogromnog da ga tiska Glorija!” I zato ga mi stavljamo pred vas da se ove nedjelje odmaknete od svega i u miru se malo odpočinete…

Kako smo ono prekinule?

Magdalena je upravo navršila četrdesetu i prekinula svoju dugogodišnju ljubavnu vezu sa svojom cimericom još iz studentskih dana. One su se, doduše, poznavale iz njihovog malenog gradića još od najranijeg djetinjstva, ali sve dok se nisu srele kao dvije odrasle djevojke k tome još i studentice, sve do tada nisu zamjećivale da su jedna drugoj na neki njima zabranjeni način, nekako vrlo drage. I jedna i druga bile su lijepe. Svaka na svoj način. Melinda je bila šićušna brineta, bademastih smeđih očiju i visokih slavenskih jagodica, a Magda, “bjonda”, ovalna lica i mačkastih zelenih očiju, stasa poput božice Afrodite. Sve je to teklo između njih dvije uobičajenim životnim ritmom dok nije započeo Domovinski rat. Magda porijeklom Mađarica, a Melinda po majci Zagorka, a po ocu srpskog porijekla za vrijeme studija stanovale su na Rebru ispod stana u kojima je živjela mnogobrojna obitelj sumnjivog porijekla u kojoj je “pater familias” prigrlio dvoje tuđe djece, uspio napraviti jedno svoje i u tim danima kolektivnog ludila i strepnje uokolo kad bi nešto više potegnuo iz boce hvalisao se kako je njegova majka bila likovno obrazovana na berlinskom sveučilištu prije Drugog svjetskog rata, a otac visoki ustaški dužnosnik tijekom Nezavisne države Hrvatske, te da ga je majka na svijet donijela u vagonu vlaka kad je putovala 1945. godine iz Zagreba za Varaždin u posjet svojoj rodbini, a bježeći pred partizanima. Matildi je ta priča bila dobro poznata jer je «gospon» Vlado često navraćao tih dana kad su sirene tulile po Zagrebu u njihov stan popravljati im televizor ili montirati žarulje. I…? Dok su se ponajmanje nadale između dviju dugogodišnjih bliskih prijateljica jedne zimske duge noći planula je strast i tjelesna ljubav. Bilo je nježno, lijepo i nezaboravno. Slijedećeg jutra su se pravile kao da se ništa nije dogodilo. Tjelesna ljubav ih je, međutim, još više zbližila. Susjedi su sumnjali, jer su mogli čuti za vrijeme dugih noći tijekom uzbuna glasne uzdahe zadovoljstva koji su odjekivali između Magdina i Tildina četiri zida unajmljenog stana, a i iz razloga zbog kojeg ih nikad nisu posječivali muškarci, pa i zbog toga jer nikad zajedno sa ostalim stanarima zgrade nisu odlazile u podrum. Držale su se «hoh i nobl.» Kao: „Njima nitko ništa ne može” i ni zašto što se oko njih zbiva nije ih nimalo bilo briga. Rat je završio, obje su pozavršavale studije i zaposlile se , a veza je potrajala dvadesetak godina i možda bi trajala do kraja života, kako su se obje klele, da se u Tildinu životu nije pojavio naočit tridesetogodišnji liječnik koji je svojim toplim pogledom, krhkim tijelom i nježnim prstima odmah osvojio do tada okupirano Tildino srce. Preko noći je spakirala svoje stvari, odselila u njegov stan i samo nakon četiri mjeseca zajedničkog života ostala trudna, te sva opijena novom viješću nazvala Magdu da joj javi vijest. Nakon dvadeset godina provedenih u zajedničkom domaćinstvu Magda se nakon Tildina odlaska osjećala usamljeno i možda pomalo izigrano. Još se uvijek unatoč godinama i djeci kojoj je predavala satove glazbenog odgoja, a koja su je u školi iscrpljivala, dobro držala. Kosu nije morala bojati, jer nije sjedila za razliku od Tilde, a nekoliko kilograma viška uspješno je prekrivala odjećom uvijek pomno i brižljivo biranom po trgovinama Graza ili Linza i Beča kamo je odlazila u shopping. Svoje sklonosti prema lijepim ženama nikad nije sakrivala, ali se jednako tako nikada nije niti javno deklarirala kao jedna od njih, jer kao što je i sam sebe smatrala ona jednostavno nije bila dio tog svijeta. Njoj se ljubav jednostavno događala, a da ona spol nije mogla birati. I svako javno deklariranje za nju je bilo neukusno. Uostalom, baš kao što je i uvijek željela, živjela je mirnim, povučenim životom osobe s margine unatoč njezinu društvenu položaju, a to joj je ponajviše prijalo. Kad je tog jutra davala oglas u Plavi oglasnik da daje satove iz klavira u svojem stanu na vrata je pozvonila stara susjeda noseći u rukama veliki pladanj pun kolača. Bila je to naočita starija, sijeda gospođa koja nije krila svoju naklonost prema mladoj profesorici klavira i koja bi je uvijek rado iznenadila kolačima ili pozivom na kavu na koju se Magda rado odazivala, jer je na tim sjedeljkama kod susjede Pepice uvijek mogla čuti koju zgodu iz prijeratnog Zagreba ali i o tome kako se nekad hofiralo mladim damama. „Sve je to lepše izgledalo nego danas”, znala bi komentirati stara gospođa Pepica, namigujući pri tome značajno Matildi. Ova joj nije u međusobnom razgovoru povjerila da je dala oglas u Plavi oglasnik i da traži mlade studentice i studente klavira za poduku. Zadržala je i taj dio života samo za sebe. Tildi kad ju je ova nazvala da joj sva usplahirena kaže kako je već nekoliko mjeseci trudna, te da nosi dječaka kojem će dati ime Vilko nije ništa određeno odgovorila, iako se iskreno obradovala. Magda je voljela djecu, osobito onu mlađu koja nisu bila spremna na svakojake ludosti kakve obično spopadnu tinejđere kojima je i sama predavala glazbeni odgoj u osnovnoj školi i svakodnevno se susretala s njihovim mušicama, boljeticama i pubertetskim bubuljicama.

Za sve je kriv onaj Plavi oglasnik

Dva dana poslije oglašivanja u Plavom oglasniku, u petak rano ujutro, prije odlaska u školu glasno je zazvonio telefon. Magda je bila u kupaoni, upravo je prala zube i spremala je umiti lice te upotrijebiti neku od svojih omiljenih Lorealovih krema new age protiv bora kad ju je zvonjava trgla. Polako, bez ikakve žurbe uputila se prema hodniku gdje je na malenom okruglom stoliću s početka 20. stoljeća stajao novi, novcati telefon bež boje. Još snena, tiho se javila i s druge strane začula nježan glasić. «Da li Vi dajete instrukcije iz klavira?» – začula je pitanje s druge strane telefonske žice. Magda se nasmješila, prepoznavši u glasu tinejđerku i blago odgovorila sa « Da». Glasić se predstavio. Djevojčica se zvala Danka, bila je stara 14 godina i k’o iz topa je ispalila da bi joj odgovaralo na instrukcije dolaziti svake srijede iza 18 sati. Magda se složila i srdačno je odpozdravljajući poklopila slušalicu. Potom je telefon ponovno zazvonio, ali Magda se nije javljajala. Ostavila je cijelo prijepodne samo za sebe, a telefon je zvonio kao pomahnitali baš kao da cijeli grad treba upravo satove poduke iz klavira. U 13 sati, pola sata prije nego što se počela pripremati za poslijepodnevnu nastavu zazvonio je telefon i Magda se odlučila javiti. S druge strane dočekao ju je zreo, mekoputan glas žene koja je tražila instrukcije iz klavira. Prema brzoj Magdinoj procjeni mazan glas s druge strane slušalice mogao bi pripadati u najmanju ruku nekoj 28-godišnjakinji, a zamalo da je i pogodila. Djevojka se zvala Alma i bila je na poslijediplomskom iz harfe u Grazu, ali je za privatne potrebe tražila satove poduke iz klavira. Odmah su dogovorile cijenu i dan kada će se sresti. Taj glas i trenutak u kojem kao da su se duše susrele Magda nije mogla samo tako zaboraviti. S nestrpljenjem je čekala idući četvrtak poslije podne kada je Alma obećala doći. Cijeli tjedan prošao je kao da je okom trepnula. Instrukcije sa malom i vedrom Dankom koja je voljela čavrljati i koja je svojim umiljatim glasićem ispunila cijeli dnevni boravak, potom su uslijedile obveze u školi, pa odlazak u kino i sjedeljka na kolačima i kavi kod susjede Pepice i četvrtak je već bio tu. Za Almu se dugo pripremala. Pomno se istuširala, tijelo namazala mlijekom upotrijebila čak i miris Coco Chanel 5 koji je koristila samo za posebne prilike i odjenula svoju smeđu suknju od twida, pamučnu majicu dugih rukava boje bijele kave – ta bila je jesen i navukla svilene smečkaste najlonke. Nije znala kako da sebi predstavi lik Alme. Pitale se, kome takav senzualan glas pripada, nekoj brineti, bjondi, crnki ili možda obojanoj crvenokosoj? Je li lijepa i ohola ili samo lijepa i skromna? Kakva li je? Pitala se Magda kad je iz razmišljanja trgnulo zvonce na vratima. Bilo je 17,30 sati, četvrtak i prvi mrak se već bio spustio nad Zagrebom. Magda se pribrala, onjušila samu sebe i zadovoljna sobom otvorila vrata. Kad tamo, na vratima se pojavila vitka, ali raskošna crnka bubi frizure, crnih očiju koje su gledale vragolasto, malenog ravnog nosa i madeža iznad gornje usne. Prava pupa, pomislila je Magda ne mogavši sakriti oduševljenje viđenim. Čak je i ustuknula pred tako lijepim crnim dubokim pogledom. Alma se isto tako trgla viđenim prizorom. Kao da je osjetila trenutačnu međusobnu privlačnost. «Izvolite uđite gospođice ili možda gospođo», uskoro se snašla Magda i rukom pokazala Almi da uđe u njezin dom. Lakim hodom mačke svjesne svoje zavodljivosti, a opet poput djevojčice Alma je stupila u Magdino carstvo. Glas je bio isti kao i preko telefona. Mekan, topao, senzualan i dječje nježan. « Jeste li možda za kavu prije nego što započnemo? – zapitala je prijazno Magda. «Pa znate da nemam ništa protiv»- odgovorila je Alma. U tren oka našle su se u malenoj kuhinjici francuskog štiha koji je Magda s puno mara uređivala godinama još dok živjela sa Tildom. S lakoćom je izvadila džezvu iz ormarića drvene viseće kuhinje i počela kemijati za štednjakom. Magda se raspoložila i cvrkutavim glasom upitala svoju novu poznanicu « hoće li možda s više ili manje šećera?» Na što se Alma nasmijala pokazujući pravilnu nisku nikad do tada viđenih tako lijepo poredanih i očuvanih zubiju i samo lakonski mahnula rukom dodajući « s puno!». « Život mi je gorak, pa da ga zasladim», šaljivo se nadovezala Alma na svoju prijašnju rečenicu. To je Magdu usupnulo. Pomislila je «tako, mlada i lijepa, a već joj je život gorak». Međutim, pravila se kao da je nije dobro čula ili da se radi o igri riječi. Popile su kavu šutke i krenule prema klaviru u dnevnom boravku. Za početak mogli bi izvesti Brahmsove mađarske plesove, smiješeći se vragolasto izjavila je Magda. Nagnula se nježno nad tom prekrasnom crnkom, udisala miris njezine šuškave crne kose poistovjetivši je sa filmskim divama 50-tih godina prošlog stoljeća nježno joj pri tom dodirnuvši desnu ruku. Alma je protrnula, ali se pravila kao da ništa ne osjeća. Lukavica Magda kakva je već bila, s obzirom na godine iskustva provedenih sa ženama u svojem naručju prešla je preko tog osjećaja nježnosti, pa i požude koji ih je preplavio. «Ili možda nešto jednostavnije?»-upitala je Magda podigavši desnu obrvu. «Chopin za početak?»-može li, reče Magda. Alma je s olakšanjem odgovorila kako je za takvo što već spremnija. Počele su lagano svirati i jedan sat poduke iz klavira prošao je kao u hipu. «Pa, Vama poduka kao da i nije potrebna», zadovoljno je kazala Magda ne skidajući oči s najnježnijih ruku koje je ikad vidjela. Bili su to fini, dugački, mekani prsti koje je u tren oka Magda mogla zamisliti kako nježno i pribrano prelaze preko žica harfe. «Možda»-tiho je odgovorila Alma. Jedna drugoj su se nasmijale i dogovorile za slijedeći četvrtak poslije podne.

I eto ti Alme u njezin život

Čuvši zvono na vratima Magdu su proželi slatki žmarci po cijelom tijelu. Slutila je iako nesvjesno da će ovaj susret za njih obje biti fatalan. Alma je ušla sva nježna i razdragana, čak ju je i van svakog plana poljubila u obraz onako nevino i nasmijala se iskrenim osmijehom punim sreće što je napokon, nakon tjedan dana vidi. Ponašale su se kao da imaju pred sobom čitavu vječnost, a ne punih sat vremena koliko treba trajati poduka iz klavira. Očito, nije se niti jednoj niti drugoj nigdje žurilo. “Pa, onda da krenemo”, pomalo suzdržano rekla je Magda i rukom pokazala prema dnevnom boravku. Hodom gazele, Alma je zakoračila prema klaviru, a pri tome je Magda nije ispuštala iz vida. Postalo joj je jasno da se u ovu iznimno neobičnu i privlačnu mladu ženu – zaljubila. I to nakon što je puno vode proteklo ispod mosta nakon što je prekinula sa svojoj dragom Matildom. Uhvatila je sebe u takvim razmišljanjima i kako sva u sumaglici i vrtoglavici, rastresena daje naputke i okreće partiture na glasoviru ne bi li započele barem, makar što muzicirati. Odsvirajte, ako umijete meni najdražu Oliveru pjesmu “Magdalena, Magdalena…” tiho, gotovo piskutavim glasom kazala je Magda. “A to ne bih, oprosti umijela”, odgovorila je Alma persirajući joj pri tom. To je prezahtjevno za mene- napomenula je Alma. “Daj meni, ja ću”, mazno je kazala Magda. Odjednom, po prostranom dnevnom boravku započeli su se razlijegati zvuci prekrasne Oliverove skladbe “Još te volim Magdalena”. Za to je vrijeme Alma zamišljeno sjedila u naslonjaču u kutu sobe ne htijući priznati da je ova žena tako silno privlači da se sva preznojava i vlaži u međunožju. Sama sebi se začudila takvoj reakciji, ali kad je Magdu još bolje promotrila nije mogla, a da ne zaključi kako se ovakvoj Afroditi, ovalna lica i zelenih prekrasnih očiju, svilenkasta, nježnog glasa jednostavno ne može odoljeti. Kad je Magda završila s muziciranjem ustala je od klavira i ustupila mjesto Almi. Namignuvši joj pri tom pozivajući je tako neka slobodno sjedne i odsvira nešto po njezinoj volji. Bila je to Glinkina skladba koju je Alma najradije izvodila na harfi i kad je započela svirati Magda se više od silne nježnosti koja ju je preplavila nije mogla suzdržati. Kao da nešto traži na glasoviru nagnula se svojim lijepim, zaštitnički raspoloženim poprsjem nad crnu šuškavu Alminu kosu. Alma je neopisivo fino mirisala po Magdinoj procjeni neidentificiranim mirisom, ali puderastim, kako je na brzinu zaključila. Bila je prelijepa u sjedećem položaju i svoja je prsa još jače pritisnula na Alminu glavu upinjući se na prste da dohvati olovku na glasoviru. Alma je sva zadrhtala. Osjetila ju je do malog nožnog prsta. Tijelo joj je podrhtavalo i mislila je kako joj neće moći odoljeti te da neće izvesti Glinkinu skladbu do kraja, a već će se naći u naručju ove žene koju poznaje tek tjedan dana, a koja je od prvog susreta neobično privlači. Nije bilo potrebno toliko naprezati nerve niti misli, jer Magdine ruke ispreplele su Almine i poljubac u kosu spontano je uslijedio. Alma se nije protivila. Popustila je pred tom neznankom neka je vodi na mjesta gdje je njezin mladić, 27-godišnji prekrasan smeđokosi ekonomista Marko nikad nije odveo. Magda je spretno i nježno rukama obujmila to prekrasno pupasto lice i počela joj ljubiti oči iz kojih su se suze slijevale poput kapljica kiše. Dvije žene osjećale su da pripadaju jedna drugoj i da će provedena zajednička noć biti neizbježna. Lagano, drhtavim rukama kao da drži nešto dragocjeno, lomljivo poput porculana Magda je Almu uhvatila za ruku i povela je prema spavaćoj sobi.

I žene se vole, zar ne?!

Sva obamrla i klonula od nježnosti koju je osjetila prema ovoj ženi Alma je nježno prislonila svoju glavu na Magdina prsa, a ova je odmah istom nježnošću započela gladiti svojim prstima Alminu kosu. Zadnjim snagama Magda se suzpregnula da ne spusti suzu od neopisive i neobjašnjive topline i nježnosti koja ju je preplavila u naručju ove mlade prekrasne crnke. Počele su se u tišini pomalo stidljivo skidati. Najprije je Magda polagano otkopčala svu dugmad na Alminoj bluzi, a potom je ova otkopčavala polagano, jedan po jedan gumbić na Magdinoj crnoj haljini. Ruke su se ispreplitale i susretale na mjestima gdje se otkopčavaju grudnjaci, a skidanju sukanja i najlonka posvetile su posebnu pažnju. Nabijene željom, elektricitet je frcao po najlonkama i tkaninama, a one su se obje razdragano tome nasmijale. Polako, da se polakše ne može Alma je utisnula poljubac na prekrasne pupaste Magdine usne i osjetila miris kave… Stvarnost je izmaknula ispod njihovih nogu i dvije mlade žene našle su se zaokupljene ljubavlju, nježnošću, željom i vođene rukom strasti u Magdinu prostranu i udobnu krevetu… Mazne i snene, zagrljene i pripijene jedna uz drugu poput dviju sestrica dočekale su zoru. “Dobro jutro”, mazno je pozdravila još snenu Almu, Magda i prošla joj dlanom preko obraza milujući joj nos, usta, oči i obraze. “Jutro”, pomalo sramežljivo odvratila je Alma. “No, no, tja, tja, nnn”, zafrkantski je na to odgovorila Magda kao da joj poručuje ” računaj na to kao da se ništa nije dogodilo. Osim – ljubavi, a to je ipak velika stvar i to ne zaboravi. Željela joj je poručiti Magda. Nije bilo potrebno. Poput malog djeteta Alma se stala smijati, grleno kao da prosipa orahe, kako je znala govoriti Magdina baka, koja je isto tako prije braka voljela jednu Doris i zbog nje, a to valja ipak zaboraviti, upropastila svoj vlastiti brak, pa i svoj vlastiti život. Obje su u isto vrijeme iskočile iz postelje i krenule u kupaonicu. “Dame imaju prednost”, nasmijala se Alma i pokazala da je Magdaleni put prema kupaonici otvoren. Magda se pažljivo istuširala brižno trljajući tijelo frotirnatim, mekim ručnikom pazeći pri tome da ne izbriše Almine poljupce i dodire koji su joj proteklu noć burkali krv i čula, a razgalili srce. Kad je završila jutarnju toaletu, kupaonicu je prepustila svojoj novoj prijateljici koja joj je bila i više od toga i krenula se odijevati u svoju sobu. Dok je Alma u kupaonici spirala sa sebe tekućim sapunom od orhideje Magdalenine dodire, dotle je Magda pomno birala svoju odjeću za odlazak na posao. Crna pamučna majica, crna suknja, crne najlonke i sva će danas, pomislila je, u školi osvanuti poput legendarne Juliet Greco – sva u crnom. I crne šimi cipele na visoku petu i na vezanje. One su osobito seksi, pomislila je Magda koja se upravo tako osjećala, ali još i nježnije nakon probdjevene zajedničke noći sa lijepom Almom. Alma je, međutim, na sebe odjenula odjeću od jučer. I osjećala se zadovoljno. Glavom su joj išle misli kako joj je to prvo iskustvo sa ženom i kako ga nikad neće moći zaboraviti, ali da o tome Marku neće reći niti riječ.

Uh, ta ljubav, baš boli. Ali slatko.

Nakon doručka su oprale zube, Magda je uvijek čuvala novu, neupotrebljenu četkicu za zube u toaletnom ormariću, onako – zlu ne trebalo. Laganim poljupcem nakon što su obraze pomilovale dlanovima i to istovremeno oprostile su se ispred ulaznih vratiju Magdina stana. “Do sutra navečer”, šapnula je Magda, a Alma je samo kimnula glavom. Školski sat samo što nije započeo. Sva zajapurena i mislima u nočašnjem događaju Magda se s imenikom pod ruku uputila u razred. Valjalo je odraditi zadanu satnicu dok joj Alma, njezin miris, njezino tijelo, napokon – duše koje su se pronašle i prožele nisu davali mira. ” I to je napokon prošlo”, pomislila je Magda kada je zazvonilo zvono za kraj šestog sata. Sva iscrpljena uputila se u svoj stan dok je na mobitelu iščitavala poruku “mislim na tebe”. Bila je to Alma i srce joj je jače zaigralo, a naporan dan kao da se sam od sebe izbrisao iz sjećanja. Kod kuće ju je čekala topla ružmarinova kupka za opuštanje sa malo mirisne soli i tiha Mozartova glazba sa CD-a. Susjeda vjerojatno nije imala nikakvu namjeru zvoniti na vratima, jer je trajala svima omiljena sapunica na TV-u. Samo je Magda od svih sudionika sapunice u ovoj zemlji izgleda bila nekako daleko odsutna. Nježno je masirala stopala misleći na događaj koji se zbio prošle noći sa Almom. Svu su je proželi žmarci i topli ugođaj preljevao joj se tijelom. Nakon što se “isfrotirala” i opustila u kupci, odvažila se nazvati Almu samo na kratko tek toliko da je pita “kako je?”. S druge strane začuo se baršunasti muški glas. Magda se smela, ali nije dozvolila da se to primjeti i zatražila je Almu. Ova je upravo brisala vlažne ruke od pranja salate o pregaču i zacvrkutala na telefon svojim umilnim glasićem: “Ovdje Alma”. Namjerno ju je svojom formalnošću izazivala, jer je već unaprijed znala da Magda neće odoljeti nazvati, a i sama je s nestrpljenjem iščekivala taj trenutak sva zajapurena u licu. Marko je mislio da je to od kuhinjske pare, a ne od ljubavnog uzbuđenja. Još, siromah nije niti slutio. Malo su pročavrljale baš kao najbolje prijateljice što su uostalom i postale i obje se bacile na svoje poslove u svojim stanovima u zajedničkim mislima jedna na drugu. “Tko je to bio?” – upitao je radoznalo Marko. “Ah, moja instrukturica iz glasovira”, hineći nehajnost odgovorila je Alma. Večera je za tren oka bila na stolu: piletina, salša od pomidora , tjestenina i zelena salata. Almi je prijalo, a niti Marko se nije bunio. Prljavo suđe Marko je stavio u stroj za pranje suđa dok je Alma skidala pregaču sa sebe i brisala stol stavljajući pri tome svježi stručak cvijeća u vazu. “Evo sad je sve gotovo”- zadovoljno je zaključio Marko i obujmio Almu oko struka. Ova je sva protrnula prisjećajući se prethodne noći sa Magdom, ali nije se branila. Godilo joj je, a nije se niti usudila odbiti Marka koji nikad nije bio nasrtljiv. Jednostavno, tražio je svoje. Glavu je uronio u Almin vrat mirišući joj kožu i kosu koji su mirisali po parfemu i mirisu kuhinje ali zato ova kombinacija nije Marku bila ništa manje privlačna. Privio ju je nježno k sebi osjećajući pri tom da je nekako drugačija, krhkija, lomljivija i možda podatnija. Započelo je sve u kuhinji, a završilo u Alminoj prostranoj spavaćoj sobi. ” Znaš, ovaj put je bilo nekako drugačije. Ljepše, mekša si bila, maznija. Tvoje ruke su me tako nježno milovale da to ne mogu niti opisati”- tiho je šaputao Marko dok je Alma zadovoljno prela pored njega razmišljajući pri tome hoće li za ovu izdaju reći Magdi ili će prešutjeti. Trebale su se vidjeti za dva dana.

I opet sve iznova. A da nikome nije dosadno.

Magda je sva podrhtavala od uzbuđenja. Znala je da Alma ovog puta ne dolazi na instrukcije iz glasovira. Dok ju je čekala sva se vlažila u međunožju ne mogavši sakriti uzbuđenje. Alma je jednako tako dok je jurila u zagrljaj svojoj voljenoj lučila sve hormonone ćijih se imena nije mogla niti sjetiti, a o kojima je tako rado čitala u ženskim časopisima. Konačno, zvonce je zazvonilo. Magda je tiho otvorila, brzo zaokrenula ključem dva puta i pala joj u zagrljaj. Tako zagrljene stajale su nekoliko minuta u predsoblju stana. ” Je li Marku bilo nešto sumnjivo?” – pitala je Magda. “Nee!”, vrteći glavom odgovorila je Alma i pri tom skidala svoj baloner. ” Dođi”, mazno je prošaputala Magda i povela je u kuhinju na kolačiće sa marmeladom od marelica. ” Zapravo, ne znam odakle da počnem”, kolebljivo je zapodjenula razgovor Magda. Alma se nasmiješila i s lakoćom odgovorila”Pa, od početka”. “Ko bi znao gdje je početak, gdje je i kada je sve započelo”. “Jedino što znam da su me žene oduvijek više fascinirale nego muškarci. Kad sam bila mala stajala bih uz rub kade i gledala mamu kako se pere, kako se tušira dok je krvavi uložak stajao odbačen na mašini za rublje”, sa sjetom se tihim glasom prisjećala Magda. Alma je počela sa radoznalošču slušati. Magda je nastavila: “Bilo mi je šest godina i pitala sam mamu što ti je to mama?, odgovorila je jednostavno: “pipica, zlato. Ti si odatle došla na svijet” “Ja sam sva u čuđenju odgovorila: tako velika?!”. ” Ma neee”, mala ko krafnek”, u smijehu je odgovorila mama. Poslije sam kroz smijeh je govorila Magda, baki objašnjavala da sam se rodila mala ko krafna, a ova je meni rekla : ko pivska flašica taman za inkubator. Na granici”. Ništa dakako nisam razumjela, ali sam znala da me posebno uzbuđuje zvuk kada je mama odijevala najlon čarape, pa je sve pucketalo ili svileni konbine. Pa, onda atmosfera kod frizerke. Ta ženska čavrljanja, te fine, uvijene lascivnosti, te životne priče kakve se pričaju samo među ženama kod frizera… “Ne trebaš brinuti”, nekako superiorno je odgovrila Alma, te dodala učeno: “Znaš Simone de Bovear je za ljubav među ženam kazala kako je ona svojstvena svim ženama, samo što se nekima dogodi, a nekima – ne”. “Sad mi je lakše” , kazala je Magda. “Znaš već sam počela lagano vjerovati u one vulgarne teorije o genetičkoj predispoziciji za homoseksualnost. A u biti kad se pogleda i ti i ja smo heteroseksualne i to nas čini posebnima. Različitima. “Držim da se time ne trebaš previše zamarati”, kazala je Alma. “Ljubav uvijek stiže tiha, nezvana sama…”, znaš kako pjeva Đorđe Balašević, namigne Alma, doda kako “su joj kolačići od marelica odlični” i poljubi je slatkim usnama u usta. Magda je odvratila i čvrsto je, puna ljubavi zagrlila. Cijelo popodne izvan svakog očekivanja i plana, njih dvije su čavrljale o svemu i svačemu. Kao da se poznaju stotinu godina. Ma što stotinu godina, kao da se znaju iz nekih prijašnjih života. Alma joj je opisivala kako vodi ljubav sa Markom, kakav je Marko ljubavnik, ali i kakav je čovjek. Potom su bez krzmanja razgovarale o svim seksualnim pikanterijama da bi s lakoćom prešle na modu i tu jednako tako pronašle zajednički jezik. Prijateljstvo i ljubav tog je poslijepodneva bilo zapečačeno. Obje su zaboravile glasovir i prepustile se milovanju i očijukanju kroz razgovor. Ako je razgovor seks između dviju duša kao što je zapisala čileanska spisateljica Isabel Allende onda se upravo tako razgovor između Alme i Magde koji su tog dana dok je vani fijukao vjetar, a nebo se naoblačilo – mogao mirne duše krstiti. “Vrijeme je da krenem kući”, rekla je Alma. ” A i kiša je prestala”, kazala je Alma. Zagrlile su se, nježno i lagano pomilovale po licu i oprostile do idućeg četvrtka, odnosno, do sutra kada će je Magda navečer poslije nastave nazvati telefonom.

Alma je Magi zamijenila Markom. Pripremite se da i to vidite.

U stanu je Almu čekao svježe istuširani Marko sa prostrtim stolom i večerom. Rižoto sa morskim plodovima, mješana salata od najranije rajčice i krastavaca, na koju će se zbog njezine preuranjenosti Alma moguće i žaliti i kukuruzni baget, te crno vino. Alma je prema stanu išla s noge na nogu. Da ne zaboravi razgovor sa Magi i da ne zaboravi njihovo prijateljstvo i silnu žudnju potkrijepljenu ljubavlju koja se dogodila kao grom iz vedra neba. Stigla je u stan u 21,15 sati, polako odložila baloner u predsoblju i osjetila miris morskih plodova. Godila joj je unatoč svemu Markova blizina, a i večera koju je pripremio. ” Stigla sam ljubavi!”, uskliknula je Alma i tako najavila svoj dolazak. Marko je izašao sa pregačom na sebi iz blagavaonice lagano je obujmio oko struka, poljubio je i odveo u kupaonicu. “Prvo operi ruke, a poslije ćeš oblizati prste”. Tako je i bilo. Večera je protekla u vedrom ozračju punom priče do kasno u noć i Alma se u sebi pitala kako se može tako brzo prilagođavati potrebama osoba koje voli.Do malo prije sjedila je sa Magi u njezinoj kuhinji i jela kolačiće od marmelade, čavrljala o ženskoj ljubavi i koječemu drugom, a sad je već sa svojim dragim i pouzdanim Markom, mislila je u sebi Alma. Nakon večere Alma se pošla istuširati i spremiti za spavanje. U svilenoj spavačici koja je podsjećala na starinske kombineje i lijepom bademantlu ušetala je u spavaču sobu gdje ju je unatoč sitnim satima čekao dobro raspoloženi Marko. Svukla je bademantl i legla pored njega ne očekujući da će noćas voditi ljubav. Marko ju je nježno uhvatio za ruke i obujmio dlanove. Ubrzo je drugi dlan svoje nježne i meke ruke stavio pod lijevi obraz svoje voljene i započeo sa pričom. ” Znaš, Almice sad kad smo tvojom gotovinom i mojim kreditom otkupili ovaj prekrasan stan, a ti dovršavaš postiplomski, a i nude ti stalno zaposlenje u filharmoniji mogli bi krenuti sa stvaranjem naših malih potomaka”, nježno se i nekako sramežljivo nasmiješio Marko kada je predložio takvo što Almi. Ova je ostala bez daha, ali je sakrila zbunjenost. Djecu je voljela i željela više od svega, ali još uvijek nije bila spremna. A i tu je bila Magi koja je nenametljivo i nježno ušetala u njezin život i napravila u njemu, unatoč, njezinoj diskretnosti pravu oluju. ” Znaš da svojoj djeci želim pružiti sve najbolje. Apsolutnu zaštitu ako je to moguće. Znaš da ih ne namjeravam voditi po kaotičnim trgovačkim centrima i ludnicama koje vladaju u bankama i poštama. Ne želim da moja djeca odrastaju u kaosu, da udišu znoj tuđih ljudi i da se od malih nogu navikavaju na to da budu samo dobri poslušnici i dobri potrošači u velikim trgovačkim lancima. Želim im pružiti sigurnost, maštu. Baš kao što su to moji roditelji omogućili meni”, odgovorila je Alma, te nastavila “bojim se donositi djecu u ovako nesiguran i grub svijet. A bojim se da i ja kao majka ne podbacim”. “Ma, što pričaš?”, gotovo ljutito je rekao Marko. “Ti – loša majka?, što je je tebi?”, svašta ću još od tebe čuti. “Zato sam ja tu. Da zajedno štitimo i odgajamo naše male klince. Našu sreću. Nemaš se čega bojati. Ja imam siguran posao, a i ti ćeš uskoro imati posao. To je siguran znak da možemo nešto ozbiljno poduzeti po pitanju naše djece”, zaključio je raspravu Marko i pri tom Almu poljubio u usta, obraze, čelo, oči i kosu i držeći je za ruku zaželio joj laku noć. Iscrpljena od razgovora i sa Magi i sa Markom, Alma je uskoro usnula. Sunčeva zraka koja se uporno probijala kroz napola, gotovo nemarno spuštene rolete svojim sjenama po zidu i obrazima te draškanjem očiju probudila ih je u osvit zore. Marko je pogledao na sat, bilo je 6,20 sati. ” Bože moj, spavali smo tek četiri sata”, promumljao je u sebi i nježno po leđima pogladio Almu. “Ljubavi probudi se, doručak je uskoro na stolu”, šaptao je Almi na uho. Prepečenac, putar, marmelada od marelica i svježa kava ćiji se miris širio sve do spavaće sobe i rasprostirao po cijelom stanu te draškao Almine nosnice i pozivao je na ustajanje bio je dovoljan mamac da Alma sva snena navuče bademantl, obuje plišane papuče i odleluja u blagavaonu. Marko je bio u kupaonici i na sav glas je pjevao “Djevojke u ljetnim haljina volim”, Alma se nasmijala i otišla po svoju šalicu za kavu koju je Marko, za divno čudo ovo jutro zaboravi postaviti na stol. Oboje su doručkovali, Marko sav mirisav, okupan i obrijan, a Alma snena i mirisava po toplim kušinima i lancunima. U žurbi je Marko dohvatio svoju torbu i laptop i na brzinu rekao ” Razmisli o onom o čemu smo razgovarali noćas”, pri tom ju je poljubi za rastanak. Alma je samo kimnula glavom kao potvrdan znak da – hoće. Odlučila je otuširati se kako bi se razbistrila i nazvati Magi prije nego ova pođe u školu. ” Ovdje Alma”, prošaputala je na telefon. Magi je srce zaigralo od radosti. ” Što se dogodilo da zoveš, srce moje, tako rano?”, upitala je Magi. ” Čuj, moramo se danas prije nego što se Marko vrati s posla vidjeti”, kazala je Alma dok je Magi na to samo odgovorila sa: “Može, u 17 sati kod mene”. Obje su istovremeno kao po dogovoru prasnule u smijeh i rekle: “Može”. Cijelo prijepodne Alma je provela studirajući literaturu za poslijediplomski studij i kuhajući ručak za Marka i sebe. Običan čušpajz od kelja bit će danas sasvim dovoljan, mislila je u sebi dok je ukuhavala razmučeno brašno u varivo. Poslije jučerašnje večere prijat će nam nešto jušno, a i ne vrijedi se razbacivati, razmišljala je u sebi. Poslije podne je dočekala sva napeta i otišla se još jednom otuširati i spremiti za sastanak sa Magi. Nije mogla dočekati 17 sati baš kao i Magi koja je istog trena kad je i Alma pomislila na nju vrtjela nestrpljivo prstima u zbornici iščekujući završetak sastanka i odlazak kući.

Moram ti nešto ispričati…

Dotjerana i sva mirisna Alma sa najnovijim vijestima, nočašnjim razgovorom između nje i Marka dolepršala je do Magičina stana. Magi ju je s jednakim nestrpljenjem očekivala. Pitala se što ju je to osim neopisive ljepote ove mlade crnke privuklo k njoj tako snažno da joj tlo izmiče pod nogama i da na svoju žalost ne zna gdje će ih sve to odvesti i kako će to sve završiti. Zvonce na vratima najavilo je Almin dolazak. Magi je oprezno da susjeda Pepica ne čuje otvorila vrata i kao i svih prethodnih dana kada su se susretale pale su jedna drugoj u zagrljaj. “Moram ti nešto ispričati”, sva zapuhana rekla je Alma. Magi koja je od nje bila starija punih dvanaest godina i prošla u životu puno toga nije se puno iznenadila takvoj uzbuđenosti. Samo je znatiželjno podigla desnu obrvu i time dala znak Almi da počne s pričom. ” Sinoć mi je Marko predložio da imamo djecu. Znaš da napravimo male klince”, ne moram ti valjda crtati, sva uzbuđena kazala je Alma. Magi se od srca nasmijala i upitala je: “Što u tome ima loše?”. “A ti i ja?”, začuđeno je upitala Alma. Nimalo smeteno Magi je odgovorila: “Naša ljubavna veza može odoljeti svim iskušenjima, a kako ne bi mogla tako lijepom kao što su tvoja djeca, zar ne?!”. ” Vidiš ja o tome nisam razmišljala na taj način”, odgovorila je Alma i dodala kako je Marku kazala da svojoj djeci želi pružiti sigurnost, zaštičenost od svijeta, mir, luksuz, čaroliju, ljepotu i maštu. “Ne želim da mi djeca ogrube u ovom okrutnom svijetu”, rekla je Alma. Magi ju je rukama obujmila oko glave i poljubila u njezinu mirisavu, šuštavu crnu kosu. ” I neće, ne moraš se bojati. Imat ćeš dobrog, pouzdanog Marka, a i ja ću uvijek biti uz tebe i njih. I ja najviše na svijetu volim djecu. Što misliš kako bih inače mogla izdržati ovaj posao koji radim?”, upitala je Magda, uhvatila je za ruku i povela prema sobi. Nježno su se skidale i dlanovima potom prelazile preko baršunastog sjaja njihovih tijela i meke puti sve dok nisu bile zrele da primaju i daju sve od sebe do sladostrašča koje je završavalo u suzama i u uzdasima koji su graničili sa vriskom. Kako je Magdina spavača soba bila pokraj dnevnog boravka dobroćudne stare susjede Pepice tako je ova mogla čuti sve što se odvijalo u Magičinoj spavaćoj sobi. Stara Pepica samo se dobroćudno nasmijala i za sebe rekla: “Ma, puce se vole, a ne kak mi koje smo ludovale furt za tim muškima. Pa kaj smo dobile? Ništ! Slomljeno srce”, promrmljala je stara gospođa Pepica za sebe odlučivši da će Magičinu tajnu čuvati strogo za sebe, ali i da će je sutra ujutro pozvati na kavu čisto da provjeri koliko se ta njezina lijepa susjeda proljepšala od kada je u vezi sa tom prekrasnom crnkom koju je uspjela vidjeti samo kroz špijunku. U 21, 30 sat Alma i Magi su se nevoljko oprostile i Alma je baš kao i svakog četvrtka krenula svojoj kući i vjernom Marku koji je već, bila je uvjerena, nestrpljivo čekao kod kuće.

Ali, Alma, pa ne može to tako!

” Dobro, gdje si ti do sad? Niti poruku da si mi napisala. Pretpostavljao sam da si otišla kod Magde iako danas nemaš instrukcije, ali nemam njezin broj telefona, pa nisam mogao nazvati”, brzo je odrecitirao Marko svoju zabrinutost za nju. “Oprosti, drugi put ću ti ostaviti poruku”, s lakoćom je odgovorila Alma spremajući se u kupaonu. Marko je stajao na vratima kupaonice i na sav glas zapitkivao Almu koja se pažljivo tuširala, da ne izbriše tragove ljubavi : “Je li razmišljala o njegovu prijedlogu?” Iako je u mislima bila sa Magi mogla je Alma uspješno odgovarati i na Markova pitanja. ” Pa nisu djeca lutke da ih samo tako proizvodimo. Kud ti se žuri?”, odgovorila mu je postavljaući mu pitanje pri tome. Marko je odustao od pitanja i otišao u dnevni boravak gdje je sjeo pred televizor. Sva mirisna i zamamna Alma je izašla iz kupaonice i pridružila mu se u dnevnom boravku pred televizorom. Polegnula je svoju glavu u njegovo krilo i sva se šćučurila pored njega. Sretna što ima takav zaklon i što je njezin Marko bez ikakvih suvišnih pitanja, osim onih o djeci previše ne opterećuje. Spremala se gledati nekakav igrani film na TV-u, ali ju je san preduhitrio. Čula je jedino samu sebe kako mumlja u pol glasa da ” njezinu djecu neće odgajati korporativne kompanije, trgovački centri, a bome niti država”. Dok će biti dovoljno novca, podigla je glas imat ćemo djecu” – izgovorila je na glas, automatski zaklopila oči i zadrijemala dok se Marko samo na njezine rezolutne riječi nasmiješio i pomilovao je po crnoj, gustoj, mekoj kosi i utisnuo joj poljubac u mirisavu kosu. Dan je za Almu završio. Mogla je spokojno zaspati u Markovu naručju, na plišanom trosjedu u dnevnom boravku, varajući ga u snu sa Megi. Probudili su se isprepletenih udova i ruku na trosjedu u dnevnom boravku. Televizor nitko nije ugasio i radio je cijelu noć. Kad su to vidjeli oboje su se nasmijali i poput djece stali se utrkivati koji će prvi do kupaonice. Marko je bio brži. Dok se tuširao i pjevušio ispod tuša, Alma je kuhala kavu i spremala doručak u kuhinji. Iznijela je doručak u blagavaonicu u pletenoj košarici: kuhana jaja, prepečenac, putar i marmelada od marelica sa dvije šalice kave. Mmm, mrmljao je Marko dok je ručnikom sušio kosu pitajući na glas, praveći se nevješt da ne raspoznaje mirise: ” Što to tako lijepo miriše u blagavaonici?”. Znala je Alma za tu njegovu igru, pogledala na sat i bila uvjerena kako će ovo jutro iskoristiti za jednu ljubavnu igru na brzinu, te da će se Marko još jednom morati otuširati. Sav mirisan po muškom gelu za tuširanje Marko je zagrizao u prepečenac namazan maslacem i marmeladom od marelica, obujmio Almu oko struka, približio joj se do stolca na kojem je sjedila i poljubio je sav sladak i musav. Nije odoljela. Kroz glavu joj je jedino protutnjala misao kako je ovo drugačije nego sa Magi i dokle će moći ” šibati na dva kolosjeka”? Nije dugo razbijala glavu, jer je Marko već nježno klizio svojim slatkim u svakom smislu usnama po njezinim bradavicama, nježnim prstima širio noge i polako pripremao teren da svoju jedninu voljenu dovede do vrhunca. Obavili su to u kuhinji na kuhinjskom stolu. Nije bilo tako “životinjski” kao u filmu “Poštar uvijek zvoni dva puta”. Bilo je nježno, strastveno, vlažno, ludo, kao da su upravo posrknuli slatko od marelica sa svojih prstiju i usana. Alma je cvjetala, bila je sretna i zadovoljna, Marko je gorio od ushita i zadovoljstva. “Nešto najljepše što smo do sada izveli”, rekao je Marko. Alma je nježno stavila kažiprst na njegove prelijepe usne dajući mu znak da šuti i utisnula mu lagani poljubac u usta. Bio je to i znak potvrđivanja, ali i znak zahvale za “majstora” koji joj je pružao vrhunski užitak u samo pola sata i to na tako jednom mjesto, kako je mislila ” određenom za sjeckanje povrća i mesa i kuhanje i pečenje kolača”. Uostalom, tko je ikada rekao da kuhanje nema nikakve veze sa umijećem vođenja ljubavi?, pomislila je Alma u sebi. Marko je već drugi puta završio u kupaoni, ali ovaj put nije želio sa sebe isprati dodire niti poljupce, a morao je posakrivati sve tragove jutarnjeg događaja u kuhinji, jer žurio je na posao, a ondje mu nije bilo niti na kraj pameti da ikome otkriva svoju intimu ili da je netko nečime nasluti.

Deseto poglavlje

Upalio je parkirani Volvo ispred zgrade, srebrne boje – metalik i odjurio na posao. Pri tome mu je nedostatak Alme stvaro bol u želucu, pa potom u cijelom tijelu. SMS porukom samo joj je poslao poznate riječi ljubavnika: Nedostaješ mi, već”. Alma se tuširala i spremala u školu na dogovor o poslu, a nije željela niti da joj dan prođe, a da ne obiđe Magdu. “Kako bi Marko reagirao na to da zna da pripada drugoj ženi?” Da ga ne vara sa muškarcem nego sa ženom?”. Sva je protrnula od te pomisli. Stresla se. Okupala se, skinula tragove ljubavi u kuhinji i pohitala na tramvaj. U školi ju je ravnateljica dočekala srdačno. Bila je navikla na takvu susretljivost kod svih, jer kao da ljudi nisu mogli odoljeti njezinoj ljepoti, pa su se trudili ugađati joj na svaki način. Ona to, međutim nikad nije koristila. Osim, možda, kad je bila mala ili djevojka pa je trebala od mame izmoliti izlazak. Znala je kako je mama upravo zbog njezine ljepote slaba na nju, ali zato i puno stroža. Posao u školi gdje bi trebala podučavati povijest glazbe brzo su dogovorile. Uz kavu i kolačiće razgovor je tekao ugodno, a vremešna ravnateljica profinjenih crta lica nije se trudila sakriti zadovoljstvo što će u svojem kolektivu imati takvu ljepoticu kakva je Alma. Oko 11,30 sati razgovor je bio gotov i Alma je znala da Magi ima prijepodne nastavu te ju je čekala razgledajući izloge i sjedeći na kavi i kolačima u poznatoj zagrebačkoj slastičarni u Ilici, odvojak prije Svetog Duha. Gotovo da je lupkala prstima od nestrpljenja po stolu u slastičarnici čekajući Magdu. Kroz prozor izloga ju je ugledala, a i ova nju, baš kao po dogovoru. Magda sva mirisava i dotjerana kao da nije odradila jutarnju nastavu ušla je u slastičarnu. Pomilovala je rukom po leđima, tiho je i nježno pozdravila i naručila komad torte od sira i kavu. Pijuckale su zajedno kavu, čavrljale o svemu i svačemu sve dok Alma nije rekla da je dobila posao, te da će dovesti sutra poslije podne kod Magde svojega Marka da zajednički proslave dobiveni posao. Magda se drage volje složila. Pozdravile su se bez prepričavanja detalja koji su se dogodili rano ujutro u kuhinji. Nije bilo niti mjesto niti vrijeme za to, mislila je Alma. A i nije znala kako bi Magda reagirala. Makar, slutila je da je Magda širokogrudna i da joj nikad takvu ljubav ne bi uzela za zlo. Nije bila posesivna, pomislila je Alma. Uostalom, nikad me nije pitala što radim sve sa Markom kada sam sa njime sama u stanu, zaključila je Alma. Poslijepodne čekajući Marka da se vrati kući Alma je iskoristila za kuhanje ručka. “Mora ispasti fino i ukusno”, da proslavimo moj dobiveni posao, pomisli Alma skidajući pregaču kada je sve bilo postavljeno. Prostrt stol čekao je Marka koji je s nestrpljenjem jurio kući. Ta čekala ga je vijest o dobivenom ili ne dobivenom Alminu poslu. Kratak, ali strastven poljubac dobrodošlice, nekoliko bezvezvenih pitanja, pranje ruku i uskoro su oboje bile za stolom. I? Marko je podigao obrvu i upitao Almu. Vidim da slavimo, rekao je nekako s olakšanjem. Znači?, pitao je. “Da, osmjehnula se Alma, i potvrdno odgovorila glavom. Dobila sam posao. “Čin, čin”, kazao je Marko i podigao čašu u zrak. Nisu dugo razgovarali o Alminu novom poslu već su prešli na mito i korupciju koja kako je Marko kazao “vlada u njegovoj tvrtki” i koja ga užasno vrijeđa, pa će kako je ko iz topa ispalio pokušati prije dolaska djece na svijet otvoriti vlastitu tvrtku. “A i odnosi među ljudima su užasni”, umorno je zaključio Marko. Odložio tanjur i čašu, obrisao usta ubrusom i bio spreman otići od stola kad je Alma kazala: ” Pozvani smo sutra na večeru kod Magde”. Kad je to izgovarala u sebi se pripremla gotovo punih deset minuta bojeći se da je glas ne izda kad će izgovarati Magdino ime. Ali nije. Sve je s uspjehom izvela i Marko je odbjeručke prihvatio poziv, znatiželjan da upozna tu Magdu o kojoj je Alma rijetko, ali uvijek lijepim i probranim riječima opisivala njezinu pojavu i karakter. Ah, da je samo znao što veže te dvije žene?! Nije do tada niti slutio. Zaspali su poslijepodne kao omađijani. Večer se polako spuštala nad Zagrebom. Bilo je toplo i balkonska vrata bila su otvorena kao i prozori lođe. Spokojni, spremali su se na večernji počinak.

Na večeri kod Magde

Magda je sva od ranog jutra bila na iglama. Bojala se da kolač od ribizla sa šaumom neće dobro ispasti. A ispao je i to u zadnji tren , prije odlazka u školu. Almu i Marka pozvala je na večeru u sedam navečer, a škola joj završava u 16,30 sati. U sebi je stalno vrtjela film hoće li uspjeti dalmatinska pašticada za koju je sve bilo spremno dovršiti za dva sata. Kući se odvezla taksijem kako bi izbjegla gužve gradskog prijevoza. U tren oka se preodjenula, oprala ruke, stavila pregaču i uhvatila se kuhanja. Dotle, u Alminu i Markovu stanu vladala je strka. Marko je bio sav uzbuđen i nije se nikako mogao odlučiti hoće li navuči traperice i plavu polo majicu ili lanene hlače i bijelu lanenu košulju. Alma je točno znala čime će Magdu pogoditi u žicu: safari haljinom i prekrasnim sandalama na tanke lančiće od bež kože kupljene u Parizu.” Požuri se”, podviknula je Alma Marku koji je upravo zakopčavao traperice, navlačio plavu polo majicu i obuvao smeđe kožne natikače. Danas je vruće, konstatirali su oboje i zagrljeni i bezbrižni izašli iz stana. Marko je upalio svojeg divljeg švedskog konja – Volvo i pohitali su Magdi na večeru. Drugi kat, zgrada na brijegu, podno KBC Rebro, moraš se voziti Laščinom. Tu je Magda prije više od 20 godina savila svoje gnijezdo u Zagrebu. ” Lijepa četvrt”, kazao je Marko izlazeći iz auta i otvarajući vrata Almi. ” Da, potvrdila je Alma koja je dobro sakrivala uzbuđenje što će vidjeti svoju Magdu i strah kako će samo proći ovo upoznavanje. Hoće li Marko što primjetiti, mislila je Alma. Popeli su se na drugi kat držeći za ruke i pozvonili. Vrata im je otvorila četrdesetogodišnjakinja, prekrasnog lica i tijela, zelenih očiju u krem lanenoj strukiranoj haljini. Magda se nasmijala, pokazala rukom neka uđu i za sobom zatvorila vrata. Uh, Marko je zgodan, odmah je pomislila Magda. ” Uđite u blagavaonu ili u dnevni boravak da se malo okrijepite”, pozvala ih je Magda i protrnula kad je dobro odmjerila Almin izgled. Njezina djevojčica bila je prekrasna. Lijep par nema što, pomislila je Magda dok je nosila vrč soka, votku, vermut i wisky. Sve je ovdje, pa se vas dvoje poslužite, kazala je Magda. Ova prof. klavira starija dvanaest godina od njih odmah je osvojila Marka. Ostao je zetečen njezinom mladenačkom pojavom, ali ne i ponašanjem koje je odavalo zrelu ženu. Večera je bila poslužena u taj čas i okrepljeni sokom i aperetivima svo troje sjeli su za stol u blagavaonici. “Lijep stan i ukusno uređen”, dobacio je kompliment Marko domačici. “Hvala”, odgovorila je Magda. Alma se bojala da će voditi strogo konvencionalan razgovor, ali poslužena butelja bijelog vina učinilo je svoje. Svo troje je istovremeno govorilo o svojem djetinjstvu, a svo troje je i bilo iz manjih gradova, o svojim roditeljima, dječjim nestašlucima, pa čak su započeli i temu o prvim ljubavima. Magda je preskočila Tildu ili svoju razrednicu koja je više bila nalik na Ginu Lolobrigitu nego na učiteljicu ili drugaricu kako su je onda djeca zvala, ali zato nije zaboravila prelijepog, nježnog Danijela njezinu prvu gimnazijsku ljubav za kojeg je uostalom i Alma tek sad doznala. Svo troje razgaljeni što od dobre hrane i pića, a što od prepričavanja vlastitih dogodovština i otkrivanja tajni prvih ljubavi nastavili su časkati uz smijeh, kavu i kolače do kasnih noćnih sati. Rastali su se u ozbiljnom razgovoru kao dobri stari znanci koji kao da se poznaju od djetinjstva, pa sve mogu jedni drugima reći. Magda je baš nekako započela o klitorisnoj emancipaciji. Alma je dignula obrvu i upitala se u sebi” što će joj sad to?”, ta Marka će svoga smesti. Međutim Marko se živo zainteresirao.” Možda ste u pravu”, nadovezao se na Magdino izlaganje Marko, ali po Vama onda nema muškarca koji bi najbolje znao zadovoljiti najintimnija maštanja žena. Magda se nasmijala, dok je Alma sva protrnula i lagano klimanjem glave rekla” Pa da znate Marko, upravo nekako tako”. “Znajte da tu griješite, a nas dvoje to odmah idemo kući i provjeriti” u šali je kazao Marko upozoravajući svoje dvije ljupke dame da će uskoro ponoć i da se sutra mora na posao. Magda se nasmijala, kazala kako joj je drago da je upoznala tako ” lijepog i dragog mladića, a uz to i pametnog i uviđavnog” dok je Marko samo iskreno i skromno na to sve odmahnuo rukom želeći reći kako to nije važno. Lagano je poljubila za rastanak Almu koja je sva protrnula, Marku je srdačno stisnula ruku za oproštaj i otpratila ih sve do ulaznih vratiju u zgradu. Kad se vraćala u svoj stan čula je da je susjeda Pepica još budna i spremno je pozvonila sa dvije kriške kolača na tanjuru. “To je za Vas. Da lakše zaspite”. Susjeda Pepica se zahvalila želeći Magdu pozvati u svoj stan, ali bilo je prekasno. “Sutra se mora ići na posao”, sva zadovoljna proteklom večerom odgovorila je Pepici.

Lijepa i ugodna je ta Magda

” Lijepa i ugodna je ta Magda”, rekao je Marko skidajući preko glave polo majicu u njihovu zajedničku stanu po povratku s večere kod Magde. “Da”, kimnula je nekako odstutno Alma i zagledala se u to lijepo oblikovano tijelo sama ne shvaćajući kako se našla u zagrljaju žene. “Ali”, pomislila je, dogodila se ljubav i to se ne da samo tako izbrisati. “No, kako istodobno može tako voljeti i željeti dvije osobe različita spola”, upitala se tiho u sebi dok je Marko u kupaonici prao zube. Željela ga je, onako lijepog u boksericma sa snopyma poput kakvog dječarca. Bio je joj je večeras posebo privlačan. Nakon što je oprao zube Marko se istuširao i otišao u njihovu spavaću sobu. Čitao je Almine želje u vezi s njime, ali za Magdu nije niti slutio. Skidanje šminke, umivanje, pranje zubiju i tuširanje – uobičajeni Almini rituali u kupaoni prije odlaska na spavanje. Marko nije uspio sakriti svoju ukručenu muškost koja je izazivala i željno do boli iščekivala Almu. U bademantlu stigla je sva svježa i okupana pola sata iza ponoći u spavaću sobu. Približila mu se, obujmila ga rukama oko vrata i tiho na uho šapnula:” volim te”. Marko je bio spreman. Prodirao je u nju, mijenjali su polažaje, šaputali nježne, pa potom lascivne riječi, Alma je stenjala, pa tiho vrištala od sreće, Marko je dahtao poput pastuha i mumljao joj lascivne i nježene riječi na uho. Nije bilo položaja koji te večeri nisu isprobali. Kad se Marko tiho i okretno poput pantere spuštao među Almino međunožje ona se sva naježila. Milovala mu je kosu i zamišljala brinetaste Magdine uvojke među svojim prstima dok je Marko sa strašću lizao njezino spolovilo dovodeći je do vrhunca koji joj je najviše prijao. Zloćesti dečko, šaputala je Alma. “Želim te”, stenjao je Marko srćući sve Almine sokove. Sad ga je Alma nježnim rukama dohvatila za široka ramena i poput mačke vješto se spuštala i jezikom klizila niz pločice trbuha do njegove muškosti. Jezikom i ustima uhvatila je spolovilo i imala ga poput dječaka do kraja. Poznavala je dobro okus njegove sperme i sjećala ga se uvijek kad bi u tramvaju ostala bez misli, a željela je u sebi obnoviti lijepe scene iz noćnog života. Marko je na vrhuncu zavrištao”Alma, volim te”, a ona je laganim pokretom obujmila njegova bedra, zajahala ga i krenula bokovima u svijet nepostojanja. Vrištali su od sreće kao da im se takvo što nikad do sada nije dogodilo. Kao da su oboje slutili kako je ova noć posebna. Svoje tople, oble grudi prislonila je na njegova prsa, podvila ruke pod njegova leđa i namjeravala tako zaspati. Zagrlio ju je i kazao “hvala”. Nasmijala se tiho i odgovorila ” znaš da nema na čemu”. Ima na – ljubavi, tiho je preo Marko glasom koji je postao baršunast. Obožavala je takav glas i na njega se napaljivala i da nisu prošla već dva sata bila bi spremna sve još jednom ponoviti. “Još bi?”, smješeći se pitao je Marko. “Aha”, odgovorila je Alma. “Nastavljamo sutra”, ljubeći joj lice, nos, oči i usta i goruće obraze odgovorio je Marko. Jutro je došlo prije nego su se nadali. Alma je zaspala ispod miške Marku i tako se sva ispunjena ujutro probudila. Marko je bio još sav snen i kao da je zaboravio na posao. “Ljubavi”, promrljala je Alma posao čeka. “Neka čeka”, rekao je Marko, protegnuo se mazno, uzeo je u naručje stao je mahnito ljubiti i ona mu se prepustila. Bilo je to na brzaka, onako kako to obično čine bračni parovi koji se već desetljećima poznaju u ranim jutarnjim satima prije odlaska na posao.” Nije uzela zaštitu”, pomislila je, ali se nije zgrozila nad tom činjenicom. “Što bude – bit će”, pomislila je dok je jednom nogom napipavala kućne papuče na tepihu. Marko se sav zadovoljan uputio prema kupaoni, a Alma prema kuhinji pripremiti ljubavni doručak. Doručak, poljubac u kosu kao i svakog jutra, pa u usta i Marko je sav sretan odjurio na posao. “Moram do Magi”, mislila je Alma. “Ispričat ću joj sve do u detalje”, što se dogodilo ove noći.

Njihove, samo njihove, besane noći

Odjurila je u kupaonu. Istuširala se na brzaka, odjenula lanenu haljinu, vani je bilo vruće i već u devet ujutro sa podočnjacima od besane noći dojurila kod Magde. Ova je bila još sva snena i otvorenih ustiju od zantiželje otvorila vrata. “Čemu takva žurba, Almice?”, pitala je Magi. “Vidiš da ja još spavam.” Sva zadihana Alma je izbacila iz sebe rečenicu ” Ti si luda. Ti djeluješ poput afrodizijaka”. Magi se nasmijala i još jučer navečer, poslije večere, a prije nego što je zaspala slutila je da će za Marka i njezinu Almicu ova noć biti posebna. Posebno vruća, kako je mislila u sebi. Nije bila ljubomorna jer je znala da Almu ne dijeli ni sa kime i da joj Alma pripada jednako kao što je pripadala Marku. “Dođi, ljepotice”, tiho je šapnula Magi i obujmila oko pasa Almu. Povela ju je u svoju spavaću sobu, stavila prst na usta kao da poručuje da ne želi ništa čuti, jer sve zna i molećivim pogledom dala joj do znanja da želi da joj pripada. Alma je kao omađijana počela ljubiti te lijepe, tople zelene oči koje su se ispunile suzama, ljubiti obraze… Jezici su im se isprepleli i strastvenim poljupcem započele su svoje maženje. Magi ju je skidala polako. Najprije je otkopčala gornji dio haljine, potom skinula grudnjak i napokon nježno zavukla dlan pod bijele pamučne gačice. Alma je zastenjala. Mazile su se nježno, ližući i grizući jedna drugoj bradavice na dojkama, ližući vlažne pazuhe i uzdišući od zadovoljstva. Magi je jezikom prelazila preko vrata, grudi, trbuha i polako klizila prema zabranjenoj zoni Almina međunožja. Od strasti je Alma zavrisnula, a Magi sva obezglavljena mrljala”lutko svrši mi u usta, lutko…” Alma je mrljalala ” volim te, volim te…” i zaboravljala u Magičini zagrljaju i obljubljivanju na prethodnu noć sa Markom. Jecaje, vrištanje i stenjanje na drugoj strani sobe slušala je susjeda Pepica. ” Cure se bogme vole i to fest”, smijući se s odobravanjem je kazala Pepica. “Samo do kad?”, sjena zabrinutosti prošla je staričinim lijepim i dobroćudnim licem. Zagrljene, vlažne pripijene jedna pored druge šaputale su si riječi koje su bile samo njima poznate. “Toliko te volim Alma da bih poludjela da me ostaviš”, kazala je Magi. “Neće se to dogoditi”, tiho je odgovorila Alma. I zajedno, baš kao da su se dogovorile tako su bile u duševnom, a ne samo u tjelesnom suglasju kazale su na glas “barem ne prije vremena”. Zadovoljne, sretne i ispunjene zajedno su se istuširale i Magi se počela pripremati za nastavu. Zajedno su napustile stan da bi na stubištu nabasale na staru gospođu Pepicu. Ova je bila zadovoljna, jer baš je htjela upoznati tu Magdinu ljubav kako je u sebi mislila. Kad ju je upoznala sa Almom, stara susjeda Pepica samo što nije zinula ugledavši ispred sebe takvu ljepoticu. Za to se vredi boriti, pomislila je u sebi kad ih je pogledom ispred zgrade ispračala. Poljubile su se u obraz kao dvije dobre prijateljice i rastale. Magi je žurila na nastvau, a Alma kući spremiti ručak i pomesti sve tragove svoje, ah, kako je mislila ” zaista nepostojeće nevjere”. Marko će se kući s posla vrati na vrijeme. Kao i uvijek. Alma se spremala za sutrašnji prvi dan nastave bila je nekako sva uzbuđena, pa je u drugi plan potisnula jutarnji ljubavni događaj u Magdinu stanu. Samo ju je dublje utisnuti cjelov iznad desne dojke mogao izdati. Sva sreća što je na vrijeme to primjetila u kupaonici. Tako će se lakše moći izgovoriti Marku da je to od njega ostalo prethodne noći. A možda je i od njega, slegnula je ramenima pri pomisli.

Samo, što sa Tildom?!

Kada se vratila kući s posla zazvonio je telefon. “Tko li bi to mogao biti”, upitala se Magi na glas. Podigla je slušalicu i čula poznati glas koji je ko iz topa ispalio ” Bok, ovdje Tilda. Dugo se nismo čule, pa ti javljam da sam u četvrtom mjesecu trudnoće, da sa sigurnošću mogu reći kako nosim dečkića i kako je sve savršeno i bez komplikacija. A kako si ti? Imaš možda neku novu ljubav u rezervi, za promjenu mušku?”, smijala se Tilda i pitala Magi. Magda se nasmijala na glas i kazala je ” ona je Alma”. “Samo to i ništa više”, čuo se s druge strane slušalice radoznao glas Tilde. “Za sada samo to”. ” Ne zaboravi da sam ja ipak tvoja prva ljubav”, smijala se ponovno Tilda dok je izgovarala ove riječi. Magi je odgovorila: “Znaš da me na to ne trebaš podsjećati”. Uostalom, kako sam?, kazala je Magi. Kao i uvijek. Hodam žmirečki kroz ovaj svijet da ne vidim njegovu ružnoću i neprestano se spotičem o život kao i uvijek. Samo što ne padam nego se uvijek dočekam na noge. Još uvijek. “Znači ostala si ista”, kazala je Tilda i dodala “kako joj je to drago čuti”, te da je pozdravlja jer žuri nešto obaviti u grad dok još nije kako je kazala “jako velika i debela i dok se još može kretati”. Magi je nije dospjela niti pitati je li još lijepa kao prije ili je dobila strije po trbuhu, podbuhlo lice i trudničke pjegice po licu. ” Nije važno”, pomisli Magi, možda ću je ionako uskoro vidjeti i nju i njezinog frajera. Na drugom kraju grada Alma se spremala na spavanje. Marko nije navaljivao imao je uviđavnosti da sutra Almu čeka prvi radni dan i da se treba dobro naspavati i odmoriti kako bi zasjala u punom sjaju. Budilica je zvonila u šest u jutro i Alma je skočila ko da ju je netko šilom ubo. Odjurila je u kupaonicu, otuširala se, odjenula lanenini kostimić, našminkala se i od uzbuđenosti zaboravila doručkovati. Poljubila je Marka koji je već vezao kravatu i istrčala iz stana na tramvaj. “Nema smisla da prvi dan kasnim na posao”, pomislila. U tramvaju kao i obično rano jutarnja gužva. “Što ovaj narod ne koristi sapun, a ostale higijenske proteze su nadogradnja o kojoj ne valja niti trošiti riječi”, mislila je Alma dok je upijala u sebe ranojutarnji znoj svih onih kojima kupaonica nije baš omiljeni prostor u kući. Stigla je na posao i odmah nabasala na čistačicu i kuharicu koje su čavrljale sa njezinom mladom kolegicom Zorkom. Bila je to oku ugodna plavuša, visoka i vitka koja joj se odmah bez problema, nakon što se predstavila požalila kako se ” ne može udati,jer da je nitko neće. Možda zbog naravi”, uzdahnula je Zorka. “Pa koliko imate godina?”, upitala je Alma. ” Dvadeset dvije”, odgovorila je Zorka. Na što se Alma grohotom nasmijala. “Stignete, nemojte žuriti”, kazala je blago Alma i zajedno su krenule prema zbornici. Nastavnički zbor u jutarnjoj smjeni sačinjavalo je nekoliko starijih kolegica i par starijih kolega nastavnika, tek poneki mlađi profesor ili profesorica. Ubrzo su svi vrlo srdačno prihvatili tu izrazito lijepu crnku, pupastu, prekrasnih očiju, kose, lica i tijela kao u gazele, a tako skromnu. Alma je osjetila njihovu blagonaklonost i nekako je bez treme pošla na svoj prvi sat. Dočekali su je učenici četvrtog razreda. Bili su to već pomalo i odrasli ljudi, pred odlazak na studij. Nekoliko lijepih djevojaka i jedna prekrasan mladić odmah su joj zapeli za oko. No Alma nije bila od onih koji ljude dijele po izgledu ili po makar bilo čemu. Skupila je svu snagu, stala pred tako ozbiljan razred i svojom pojavom odmah zračila kao nenametljiv autoritet. Sat je održala s lakoćom održavajući disciplinu, pružajući im obrazovanje, ali i ono malo ljudskosti, duše koje je potrebno da bi je djeca bez nametljivosti , podilaženja i usiljenosti prihvatila. Djevojke i mladići su već nakon velikog odmora svi od reda stali međusobno šaputati kako im je pri kraju nastavne godine na zamjenu stigla prelijepa profesorica Alma. Za to vrijeme Magi se pripremala za odlazak na maturalac. Odredište – Atena. U Ateni je imala prijateljicu iz rodnog grada Vesnu Stamenković koja je ondje držala katedru za grčku filozofiju. Namjeravala ju je posjetiti ako pronađe njezin telefonski broj. Ako ne, nazvat će njezinu mamu i pitat će je za Vesnu i njezinu adresu.” Nadam se da će Vesna biti radosna što me vidi”, razmišljala je Magi. “Ta bile smo dobre prijateljice po zavičajnoj liniji za vrijeme studija”, mislila je Magi i prevrtala u sjećanjima prizore iz studenstkih dana kada je zajedno sa Vesnom odlazila slušati neka predavanja na njoj omiljenoj katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta. Bilo je to davno, nastavila je svoje reminiscencije Magda. Vesna je bila dugogosa ljepotica. Nekoliko krivih zubića činile su je neobično šarmantnom. Ne znam je li se možda udala ili je nastavila beskompromisnu ulogu emancipirane filozofkinje i tamo u vrućoj i temperamentnoj Ateni? Kako je upravo po polasku na put trebala dobiti mjesečnicu badić nije dolazio u konbinaciju za ulazak u prtljagu, ali o svemu ostalom raspravit će sa Almom ne odvuće li ih strast u krevet, pomislila je i pri tom se sva naježila. Navečer je nazvala Almu. Javio se Marko i dao joj njezinu prijateljicu na telefon. Alma je bila smirena i pribrana kao da je očekivala upravo njezin poziv. ” Sutra će u jutro doći do mene moja stara prijateljica Tilda, pa bih vas rado obje upoznala, a pri tome bi mi pomogle odabrati neke sitnice za odlazak na maturalac”, cvrkutala je na telefon Magi. ” Dobro”, odgovorila je Alma i poklopila slušalicu. I bez puno riječi njih dvije savršeno su se razumijele. U osam ujutro Tilda sa ogromnim trbuhom već je zvonila Magdi na vrata. Dočekala ju je širokog osmjeha sa kuhanom kavom na stolu i kolačićima od marmelade od marelica. “Kavu ne pijem radi svojeg stanja”, sa smješkom je počela govoriti Tilda, a kolačiće ću uzeti. ” Samo se ponudi”, odgovorila je Alma. Tilda se okrenula po blagavonici i spremno rekla ” ovdje se štošta promijenilo od kada sam ja otišla iz tvojeg života”. ” Da”, klimnula je Magi. ” Je li se i u tvojem životu isto tako puno toga promijenilo?”, ljubopitljivo, ali ne i vulgarno znatiželjno zapitala je Tilda pri tom podignuvši gornju obrvu. “Što da ti kažem?”, uzdahnula je Magda. Magi je povukla stolicu tik do Tilde i tihim gotovo šaputavim glasom stala govoriti: ” Nakon što vodiš ljubav sa ženom osjećaš se toplo, meko, oblo, nježno i mirno. Kao da je na čitavom svijetu zavladao mir. Ne poželiš cigaretu, ne poželiš zalogaj hrane niti želim još. Želiš samo sačuvati mir.” ” Znaš da mi to ne trebaš govoriti”, tiho je prozborila Tilda i uhvatila Magi za ruke. ” Ta sve smo to nas dvije doživjele. Ili si već sa novom djevojkom sve to zaboravila?”, pitala je Tilda bez ikakve gorčine u glasu. ” Ali, samo da znaš, nemaš pojma kakav je to osjećaj nositi dijete u vlastitoj utrobi i napraviti ga u znoju lica svoga u vatri i strasti. To Magi moraš jednog dana iskusiti i to čim hitnije, jer ti biološki sat već otkucava”. Magi se nasmijala i već je željela započeti svoju teoriju o klitorisnoj emancipaciji kad je progovorila” Znaš da su mi vlastita djeca bolna rana i da je o tome najbolje ne govoriti.” “No, reci mi kako ste ti i Damir, kako si se navikla na muškarca u kući, kako se slažete?”, zapitala ju je Magi. ” Pa, on i nije muškarac u klasičnom smislu. On je nevjerojatno nježan i uviđavan. Uživa sa mnom u mojoj trudnoći. Raduje se kad kupujem odjeću za dječaka. Uživamo u svakoj sitnici. Zajedno se budimo, smijemo, kupamo, ma znaš kako sve to već ide”, mahnula je rukom Tilda i dodala:” A kad ti ideš na maturalaca? Zapravo pazi da si tamo ne zaloviš kakovog frajera”, nasmijala se Tilda baš kad je zazvonilo zvono na vratima. Bila je to Alma. Kad je ova prekrasna crnka ušla na vrata Tilda samo što nije zinula. Kroz glavu joj je prošla misao” znači ona me zamijenila. Zbilja nije loše. Čak štoviše.” Dvije žene su se upoznale i Almi se odmah svidjela Tilda onako sićušna i ljupka s velikim trbuhom. Primjetila je kako je gleda i pomislila je kako je Tilda doista bila prva Magičina ljubav, ali nije je to zasmetalo sve dok nije u srcu osjetila neku tupu bol no uspjela je usiljenim smješkom sakriti, ” No da počnemo Magi pakirati”, ležerno je rekla Alma. Tri žene odmah su počele vaditi iz ormara sve potrebne sitnice za putovanje u Grčku. Krpice su letjele zrakom i one su se skladno smijale i uživale u pakiranju. “Eto, sad si spakirana i spremna za let u Atenu”, kazala je Alma i dodala ” Pazi da te tamo kakav Grk Zorba ne ulovi”, nasmijala se, a pri tome je mislila ozbiljno. Alma je pogledala na sat i rekla ” Vrijeme je. Zakasnit ću na nastavu. Moje dame ostavljam vas da ćakulate u miru”, Pozdravila je Tildu, poljubila u obraz Magi i odjurila. ” Znači to je tvoja nova ljubav”, kazala je tiho Tilda, posegnula za kolačićima ,zagrizla, popila sok i odlučila krenuti. Magi je jedino preostalo da se spremi za poslijepodnevnu nastavu i za sutrašnji let.

Sretan let za Atenu

Avion za Atenu polazi je u 10 sati ujutro. Sva djeca iz Glazbene škole čekala su je već u osam sati ispred hotela Esplanade. Luksuznim autobusom odvezli su se do zračne luke i sa svom prtljagom čekala na aerodromu let za Atenu. Djeca su žamorila , a Magi je mislila na Almu. Već joj je bolno nedostajala i pomislila je koliko se toga za ovih sedam dana razdvojenosti može dogoditi između njih dvije? Ubrzo su mogli iz aviona mahnuti Zagrebu i krenuti put Sokratove nekropole. Atena je bila lijepa, ali vrućine su bile nepodnošljive. Osim smoga u zraku koji se mogao rezati na fete i trgovaca s kojima se trebalo cjenkati nikakvih drugih zamjerki nisu profesori, pa ni đaci našli ovom prekrasnom gradu. Smjestili su se u hotelu s pet zvjezdica u kakvima se obično ne smještavaju maturanti. Sve je odisalo udobnoššću i luksuzom i Magi je to godilo. Temperamenti Grci žamorli su i mahali rukama na svakom koraku, a prelijepe vitke, gracilne i ponosite Grkinje plijenile su pažnju. ” Prelijep svijet”, pomislila je Magi dok je na terasi hotela ispijala kavu prepustivši brigu o đacima svojim kolegicma. Gotovo da joj je izmakao pogled koji je bio uprt u nju, a dolazio je od šarmantnog crnog muškarca nalik našem pjevaču Ivi Pattieri koji je sjedio za susjednim stolom. Nije dugo čekala, a muškarac za susjednim stolom odvažio joj je prići. ” Dozvolite da Vam se predstavim”, kazao je tečnim, ali ipak oporim engleskim jezikom. “Andrasy Farkaš iz Mađarske, Budimpešta”, pružio je ruku i izgovorio svoje ime. Magi se diskretno podigla sa stolice i prihvatila upoznavanje te ga odmah pozvala da kavu popiju zajedno. Andrasy je bio mađarski Židov prema Maginoj procjeni star oko 33 godine. Bio je vrlo lijep i profinjen. Po zanimanju kako je doznala od njega – ekonomista koji je radio u naftnoj tvrtci MOL koja je surađivala sa hrvatskom INOM. Bio je zadužen za marketing čak štoviše bio je direktor marketinga. Magi je fascinantno gledala tu crnu blago valovitu kosu prošaranu tek kojom sjedinom, tanka, fino izvaljana usta, bijele zube i crne oči.” Pa te ruke i tijelo”, pomislila je Magi. Osjetila je kako oni uopće ne razgovaraju već da iskre vrcaju na sve strane. Rađa se kemija sa neznancem koji ju je svojom duhovitošću i senzibilnošću pa i tjelesnom privlačnošću potpuno zaokupio. U susret su joj išle kolegice i to je nimalo nije obradovalo. Znala je da će razbiti čaroliju. Duboko je udahnula i pomislila kako sve što je lijepo kratko traje. Ljupobitljive kakve žene već jesu odmah su Magdu stale salijetati sa pitanjima o tome zgodnom neznancu. “Ne znam puno. Samo da je iz Mađarske”, spretno se Magi izvukla iz mreže znatiželjnih pitanja i pozdravila sa Andrasyem. ” Do ponovnog susreta”, mahnuo je Andrasy. “Njega se neću moći lako riješiti, a pitanje je da li to i želim”, pomislila je Magi i sa kolegicom krenula zajedno sa đacima u obilazaka Atene. Vrući, sparan dan i penjanje do Partenona, pa razgledavanje grada i obilazak malih privatnih konoba i restorančića. Ručak u jednom od njih bio je ukusan. Puno povrća i salate i domaća mlada janjetina na žaru. Đaci su bili zadovoljni, ali i umorni od razgledavanja grada i cjenjkanja sa domaćim trgovcima. Djevojke su nakupovale autohtonog nakita na kilograme , a mladići majice, natikače i sve za plažu s nestrpljenjem očekujući davno najavljivan posjet Krfu. Popodnevnu sijestu proveli su u hotelu. Svatko u svojoj sobi. Magi je svoju sobu dijelila sa starijom kolegicom Nuriom. Profesoricom porijeklom iz Bosne starom preko 50 godina ugodne vanjštine i vrlo ugodnog nježnog glasa. Nuria je predavala književnost i đaci su je voljeli, jer je osobito lijepo predavala o Meši Selimoviću i Ivi Andriću, a bila je i blaga i ljupkog izgleda, te vječito suzdražana u ophođenju, a u nošenju – elegantna. Sasvim prikladno društvo za Magi. Da je htjela nije bolje mogla odabrati. Večernje tuširanje i spremanje za večeru proteklo je uobičajeno. Laneni kostim boje pijeska i bijela bluza, malo parfema i Magi je bila spremna. Sva je pretrnula kad se sjetila da bi za večerom mogla sresti Andrasya. On joj je cijelo vrijeme zaokupljao misli, pa čak i uspio istisnuti Almu, barem na trenutak. Nuria nije ništa zapitkivala iako je primjetila da je jutarnju kavu Magi podijelila sa privlačnim neznancem. Baš kao što je i predvidjela. Za susjednim stolom sam za večerom sjedio je zamišljeni Andrasy. Pogledao je dugačkim pogledom Magi od kojeg je ova sva protrnula. Morala se uhvatiti za stol da zaustavi drhtavicu.

Opaljena suncem i ah, tamo nekim Mađarom

Sjela je za susjedni stol zajedno sa svojim kolegama i namjeravala hiniti da ga ne vidi. Nije joj pošlo za rukom, pa je samo mahnula. Andrasy je strpljivo čekao da Magi završi sa večerom i na prve taktove glazbe kada su i učenici živnuli i počeli hrliti prema podiju došao je do Magi i zamolio je za ples. Nije ga mogla odbiti. Pred njim se osjećala nemoćno. Polaganim korakom držeći se Andarsyu ispod ruke pošla je prema plesnom podiju. Lagani zvuci Franka Sinatre osobito su je raznježili i dok ju je odmjereno i nenametljivo Andrasy privijao k sebi Magi je mislila na Almu. Pri tome se nije mogla obraniti od mirisa muškog parfema koji ju je zapljuskivao i od nježnih, ali čvrstih muških prstiju koji su je privijali k sebi. Rukom je čvršće obujmila njegova ramena i zajedno su poletjeli podijem. Nisu razgovarali. Bilo je dovoljno da je svak zadubljen u svoje misli. Andrasy je nakon što su zvuci Sinatre zamijenjeni brzim latinoameričkim ritmom pozvao Magi na piće. Sa zadovoljstvom iako malo se nećkajući Magi je prihvatila. Dotle su neke mlađe i ljubopitljivije kolegice već između sebe šuškale o novom flertu na pomolu koji bi Magi mogla pripremiti. No, ona se nije na poglede sa strane osvrtala. Bila joj je dovoljna nazočnost tog naočitog mađarskog Židova pa da zaboravi na sve brige. Pila je vermut njezino omiljeno piće i to gutljaj, po gutljaj. Andrasy je pio viski. Nisu razgovarali već su se gledali oči u oči netremice. Požuda u njoj rasla je brzinom svjetlosti. Penjala se prema prsnom košu, pa prema grlu, obujmila joj i napela grudi. Samu je sebe pitala” Što joj se događa? Što vidi u ovom neobičnom neznancu? Gotovo da su u takvoj napetosti iz koje se brisala svaka realnost prošla dva sata. Đaci su morali na počinak i Magi je došapnula Nuriji neka je ne čeka u spavaćoj sobi. Ova se blago i prijateljski na to nasmiješila. Nekako se uspijela neprimjetno izvući iz gužve i rukom pod ruku sa Andrasyem poći na vrtnu terasu hotela. Vjetrić je bio blag tek toliko da je lepršao i davao dojam svježine u zraku. Nije se trebalo puno govoriti uskoro je Magi na svojim usnama osjetila njegove. Bio je puten i u tren je shvatila kako ju je upravo to privuklo k njemu. Lagan, ali strastven poljubac. Miris po cigareti i parfemu. Poljubac u vrat i dodir za ruku, za dlanove. Prsti su nježno obujmili njezine ruke i molećivim pogledom dozvao ju je u njegovu sobu bez puno riječi. Koljena su joj klecnula i nije se stigla niti snaći već je sebe vidjela u sobi kako se bez imalo žurbe skida pred tim nepoznatim čovjekom. Polagano je otkopčavala dugmad na bluzi, skidala suknju, stavljala kaputić na naslon stolice, skidala sandale, a za ostalo se pobrinuo Andrasy. Majstorskim pokretom bez ikakve vulgarnosti otkopčao je grudnjak, čučnuo na pod i polako skidao gaćice pri tome razmakivavši dvore Magičine i gurajući joj glavu u njezino nježno spolovilo. Od uzbuđenja sva se navlažila. Jezikom je Andrasy posegnuo za njezinom najintimnoj ženskosti i dovodio je do ludila. Magi je osjećala da će poludjeti. Nije niti slutila da je tako vješt poznavatelj ženskog tijela i ženskih žudnji. Polako, bez žurbe, ta imali su cijelu noć pred sobom Andrasy je mumljajući nerazborite riječi na englesko-mađarskom jeziku povlačio ruke prema grudima i to je Magi vrisnula od uzbuđenja. Usnama je prinio njezine bradavice i stao ih gutati i jezikom kružiti oko njih, a Magi mu je uzvračala milovanjem leđa, bedara, stražnjice. Bio je prekrasan, morala je sebi priznati. Legao je na leđa i ona se popela na njega. Željala je da sve bude kao sa ženom. Milovala mu je grudi, čvrste od vježbanja i dodirivala prstima bradavice. Namještala se na klitoris i vješto dovela ljubavnu igru do kraja. Svršili su zajedno u vrisku i smijehu i za Magi je to bilo očaravajuće. Andrasy je na tvrdom engleskom kazao: ljubavi moja, a Magi se tiho nasmijala. Zagrljeni sve su ponavljali do jutra. Ne pamti koje je sve poze zauzimala, ali bila je sigurna da je ova avantura sa nježnim i lijepim Andrasyem bila više od akrobatike. Samo, pitala se hoće li sve ispričati Almi i kako će ova reagirati na njezinu “nevjeru”? Više od svega boljela ju je pomisao da će se za dva dana kada odlaze na Krf morati rastati od Andrasya,a kasnije možda i zauvijek. Tako je sva snena i smetene u razmišljanjima dočekala jutro. Sva je drhtala od nježnosti i strasti koju je doživjela prethodne noći i prije nego što se Andrasy mazno protegnuo iz sna uspjela se jedino pitati ” je li to ljubav?”. Više se nije usudila razmišljati. Pošla je u kupaonicu otuširati se i isprati neizbrisive tragove jučerašnje ljubavi. Prala se polako i trljala ručnikom nevoljko. Andrasyu je utisnula poljubac i otišla na doručak sa djecom. Nuria je ništa nije pitala. Po ljepoti kakvom je Magi zračila bilo joj je sve jasno. Osim toga nije se pridružila zavidnim kolegicama u ogovaranju. Magi je slistila doručak, ali nekako bez teka. Nije je više ništa zanimalo osim proživljene ljubavi i ponovnog susreta sa Andrasyem. Nuria je samo tiho šapnula: ” Kćeri, još imaš tri dana, odnosno dvije noći. A poslije?”. Magi se gorko nasmijala i odgovorila” Vidjet ćemo”.

I sreća ima svoj kraj

Poslijepodnevno razgledavanje grada za Magi je bilo zamorno. Zamarao ju je žamor dječjih glasova, ogovaranje njezinjih kolegica i cijelo vrijeme iako je bila u ugodnom društvu Nurije mislila je na Andrasy. Nije ga jednostavno mogla izbiti iz glave. ” I noćas nećeš spavati u našoj sobi”, indiskretno, gotovo nepojmljivo za Nuriju, upitala ju je ova. “Izgleda da neću”, tiho je odgovorila Magi, plaho poput djevojčice ulovljene u nekom zabranjenom djelu. Kao kad te uhvate sa pekmezom na rukama baš kad ti je bilo najslađe. Tako se Magi i osjećala. Najslađe na svijetu. Bila je tiha, nježna, meka i ljubazna, ali odsutna. Vrijeme je brzo prošlo i nakon ručka svi su legli na počinak. Netom se na vratima čulo odmjereno i suzdržano ” kuc, kuc” dva puta za redom. Magi je sva protrnula, slutila je da bi to mogao biti Andrasy. Kako li je samo saznao broj sobe? Nurija je spavala otežala tijela od umora i ugode poslije jela kakvom odišu samo starije gospođe, a Magi je brže bolje otvorila vrata. Bio je Andrasy. Smijao se od uha do uha i šapnuo joj na uho da je želi pozvati na piće ili sladoled na terasu. Nije ga mogla odbiti. “Što je to u njemu bilo da mu nije mogla odoljeti?”, pomislila je dok je navlačila ljetnu suknju i spremala se za odlazak na piće. Stigli su zajedno na ljetnu terasu, veseli i razdragani. Andrasy se nije dugo sustezao i nakon što je naručio piće ogledao se diskretno oko sebe i zavukao ruku pod suknju. Magda je ustuknula i stidljivo se zarumenjela. ” Pa, na javnom smo mjestu. Nemoj Andrasy , netko bi mogao naići”, kazala je plaho, ali ne braneći se jer joj je godio njegov dodir. Nije mu mogla odoljeti. Andrasy je pristojno povukao ruku, tiho ispio piće i pozvao je na šetnju obližnjom plažom uz hotel. Bilo je podne i njezine kolege i kolegice zajedno sa učenicima su počivali u svojim sobama. Nije joj palo na pamet da odbije takvu ponudu. Kao hipnotizirana pošla je za ovim neznancem s kojim je provela jednu ludu i nezaboravnu noć i koji ju je i sada mamio na ” blud”. Ležerno je prebaci ruku preko njezinih ramena i kao da ju je već samim tim činom posjedovao. Skinuli su obuću i gazili su meki pijesak na plaži, nježno se dodirujući i ljubeći se. Mazio joj je obraze i ona koja se još kao djevojčica skanjivala nad muško-ženskim nježnostima u javnosti nije se mogla braniti. Našli su skrovito mjesto iza ogromne stijene i Andrasy je polako i sigurno počeo otkopčavati dugmad na ljetnoj suknji stidljive, ali zato ništa manje pohotne Magi. “Željela ga je cijelim svojim bićem”, pomislila je prije nego li se leđima našla na pijesku, a on u njoj. Ubrzo je promijenila položaj i svojim ga je bedrima zajašila i obujmila. Bio je to njezin najdraži položaj. Sve je učinila draškajući mu bradavice i prepone i mazeći testise da dođe do vlastitog klitorisa i tako si pričini neviđeni užitak. Kad je kriknula tiho i kratko, a on istovremeno sa njome znala je da je kraj. Bila je to prekrasna romansa. ” To doista nije samo seks”, prošlo joj je glavom. Nije se usudila izustiti riječ – ljubav, da sve ne pokvari, da je poslije ne boli tijelo i duša, da joj se stara rana ponovno ne otvori. Znala je da o tome neće Almi reći niti riječi, ali Tildi će ispričati. Dok je tako nabrzaka prebirala po svojim mislima Andrasy se nije mogao zaustaviti. Mumlao je na engleskom i mađarskom da je želi. Sisao joj bradavice, gutao je, lizao ispod pazuha i mirisao dok se spuštao prema njezinom najnježnijem dijelu – vagini. Obujmio je jezikom, dotaknuo klitoris velik kao badem i dovodio je do ludila. Bio je to prvi muškarac u njezinih 40 godina života kojem je dozvolila ono što je do tada tako sveto čuvala samo za žene. Odvodio ju je u nebesko plavetnilo, vinula se od osjećaja ugode, mekoće, ženskosti dražesti do nebeskih visina. Mumljala mu je na uho da ga voli, a on je na engleskom prostačio i od njezina tijela pravio tijesto. Mjesio je po svojem dok se ona nije branila. “Kako to da mi ništa ne nedostaje? Da je nježno i istovremeno strastveno”, motale su joj se takve misli glavom dok je još bila prisebna. Ljubila je njegove usne, njegovu kosu, prste, vrat, trbuh i spuštala se prema njegovom spolovilu. Obujmila ga je usnama i obavila falacio pretvarajući ga tako u svojeg nježnog dječaka. Drhtala je, govorila na hrvatskom jeziku: “Molim još, još, molim još…”. Nije bila navikla tražiti, ali zato je umijela moliti i ovog puta bila je uslišana. Andrasy je nije prestao pohotno gutati. Vodili su ljubav kao nikad do tada i kao da im je to posljednji puta. A i slutili su da više nemaju vremena. Pred njima su još samo dvije noći. A tko bi i odolio ovom vrućem pijesku, ovom suncu što tako bezazleno sja? Zagrljeni zaspali su u malenoj uvali i tako dočekali veće. Nuria nije stvarala paniku. Znala je da je Magi sa Andrasyem. I da joj je lijepo. A nenametljivo ju je voljela i razumijela, pa čak i slutila njezine sklonosti prema ženama. “Razlog više da budem zadovoljna Magičinim izborom”, pomislila je Nuria dok se spremala za večeru,a Magi tiho i pokunjeno otključavala vrata sobe koju je dijelila sa svojom kolegicom. “No, no, čemu takvo kiselo lice?”, nasmijala se Nuria blago je zapitavši. Na to se Magi nasmiješila i samo kazala: “Bilo je prekrasno. Divan čovjek i čini mi se da sam se zaljubila”. Večer je došla kao i prva ljubav u Balaševićevoj pjesmi ” tiha, nezvana sama”. Nije se stigla niti okrenuti, kako se to kaža, a večer je več pokucalo na vrata. Nuria je znala da će Magi večerati tek reda radi, sa svojim kolegicama i kolegama, te učenicima, ali da će večer probdjeti uz naočitog Andrasya. Tako je i bilo. S nestrpljenjem je i nevoljko žvakala večeru kad je u restoran hotela ušao Andrasy. Kao da je naglo ostala bez teka. Jedva je Magi progutala zadnji zalogaj. Oprostila se od kolega, djeci mahnula rukom na pozdrav i diskretno se uputila prema Andrasyu. Nije je zagrlio jer je naslutio igru. Znao je iz njezina pripovjedanja da je po zanimanju profesorica glazbenog i da je sa učenicima na ljetovanju u Grčkoj. Andrasy se držao pristojno, gotovo stidljivo kad ju je poveo prema izlazu restorana. Vani je čekao parkiran Volvo srebrnkaste-metalik boje. “Idemo se provozati”, ležerno je rekao Andrasy. I Magdi ništa drugo nije preostalo nego da se prepusti odlukama ovog muškarca kojeg je poznavala tek nekoliko dana, a već je osjećala da ju užasno, gotovo do boli privlači.

On se zove – Andrasy Farkas

Vožnja nije bila prebrza niti prespora. Volan je klizio u lijepim Andraseyim rukama, a automobil je kružio vrelim i napučenim atenskim ulicama i uličicama. Zaustavili su se pred jednim restoranom nalik na dalmatinsku konobu. Andrasy je tu parkirao auto i zagrljeni krenuli su na piće. Spretno je dohvatio stolicu i ponudio je Magdi te je i time dodatno opčinio. “Taj muškarac kao da je besprijekoran”, pomislila je u sebi Magi. Još se nije niti snašla već je konobar došao do njih i naručili su lagano piće – voćne sokove da se osvježe. ” Moja mama je slikarica i živi u Budimpešti. U mirovini je i svo vrijeme komunizma proživjela je u Budimpešti. Otac mi je umro kada sam bio star 11 godina, a imam i mlađu sestru koja se udala”, započeo je priču o sebi Andrasy. Magda je slušala s pozornošću njegov život. Zanimalo ju je sve što je u vezi s ovim lijepim i nježnim muškarcem za kojeg je mislila kako ga je sam dragi Bog poslao njoj u naručje. ” Ja sam vezana za svoju majku više nego za svojeg oca. I majku pamtim kao nježnu, lijepu, blagu i ženstvenu”, tu je Magi prestala ugrizavši se za donju usnu. Taj detalj nije prošao neopaženo kod Andrasy. Gotovo kao da je naslutio što mu Magi poručuje. Blago se nasmiješio i nježno je pomilovao po ruci, pa potom po vrhovima kose. Magi je sva zadrhtala. Njegov joj je dodir godio i istovremeno je uzbuđivao. Odmah ga je tu i sada u ovom trenu poželjela u sebi. Nije trebalo dugo da Andrasy shvati njezine skrovite želje da brzo popije piće, namigne šeretski kao da je s Balkana i kaže ” Ajmo, krenimo više”. Požurili su prema automobilu i dok je vozio prema hotelu nježno joj je dirao bedra i koljena. Magi je već bila sva vlažna. Bradavice su joj iskočile van i vidjele su se preko suknje, ali prema ovom neznancu nije osjećala nikakva stid. Baš suprotno. Obostrana želja bila je toliko jaka da su na brzinu iskočili iz automobila i na recepciji diskretno pokupili ključeve Andrasyeve sobe i poput razigrane djece uz bezbrižan smijeh, kao da je cijeli svijet samo njih ušli u sobu. Magi se nije mogla suzdržati, gurnula ga je na leđa, otkopčala remene i hlače i obujmila ga svojim lijepim nogama. On je tiho vrisnuo, a ona uzdahnula duboko, duboko od uzbuđenja. Bila je to večer za pamćenje. Uzimala ga je pohlepno kao iz straha da će ga izgubiti. A on joj je bez stida uzvraćao i pratio sve njezine skrovite želje. Bilo je bolje nego na pijesku i mogli su se bez ustezanja voljeti cijelu noć ,a ona je protekla kao u trenu. Sa prvim svitanjem i prvim laganim poljupcem u obraz Magi je sa toplom zahvalnošću utisnula poljubac Andarsyu u obraz, pa u čelo i odjenuvši se laganim i sporim, ali zadovoljnim korakom pošla prema svojoj i Nurijinoj sobi. ” Bok”, prpošno je otpozdravila Nuria i uputila pogled prema Magdi. Pomislila je u sebi kako je sada ova ljepotica još ljepša. “Ljubav je poljepšava, uostalom kao i svakoga”, pomislila je Nuria u sebi, te na glas dodala ” Ti znaš da ti je ovo posljednji dan u Ateni?”, upitala je Magi. “Znam”, nekako skrušeno je odgovorila Magi. “I, što ćeš poslije? Zaboraviti ga? Kao da nikad ništa nije bilo? Ili, nastaviti? Samo kako? Kilometri vas dijele, nabrajala je Nuria sve prepreke. To je Magi zaboljelo. “Ne znam kako ćemo dalje”, odgovorila je tihim, slabašnim glasom. “Vrijeme će sve riješiti”, kazala je Magi. Istuširala se i okrenula vrijeme da teće naglavačke. Umjesto navečer, legla je spavati u jutro. Nuria kakva je već bila, satkana od nježnosti, milja i razumijevanja pustila ju je da se dobro naspava. “Možda će joj nakon dugog sna sve izgledati drugačije”, pomislila je Nuria u sebi i pustila Magi da spava. Rastanak je zabolio. Te, posljednje noći vodili su ljubav isprva nježno, a potom pohlepno i strasno kao da će progutati jedno drugo. Nešto je lebdjelo u zraku i Magi unatoč svojoj izvježbanoj ženskoj intuiciji nije to znala definirati. Na samu pomisao da im je ovo zadnja noć, zacviljela je od boli. Andrasy je pokušao glumiti muškarčinu, ali mu nije pošlo za rukom. Kad joj je izjavljivao ljubav i sve poznate klišeje o tome kako će se čuti telefonom, te sms porukama i e-mailom, pa i viđati, jer će poslom dolaziti u Zagreb, pukao mu je glas i odao njegove osjećaje. To je Magi još više uzdrmalo. Nije niti slutila da ljubav za tri dana i noći može biti toliko intenzivna i toliko boljeti. Otpratio ju je ovog puta do njezine sobe. Magi je krenula spakirati kofđege za Krf i on tu ništa nije mogao. Bio je sasvim bespomoćan, jer se i on sutradan već morao zbog poslovnih obaveza vratiti u Budimpeštu. Razmijenili su poput tinejđera adrese, mobitele, telefone i sva pomagala za vezu na daljinu. Dao joj je nježan poljubac u obraz i kosu i strastven u usta. Nije niti slutila da je to posljednji put što vidi Andrasya. Sudbina ili život, nazovimo to kako nam je drago, imat će za njih dvoje sasvim druge planove.

A na Krfu – pustoš i sunce

Krf je bio otok iz snova. Kao iz grčkih mitova pomiješanim sa tekovinama civilizacije i tzv. povijesne naknadne nadgradnje. “Znači, ovdje ćemo provesti još četiri dana”, pomislila je Magi kad je ugledala otok. Okupana i osvježena laganim korakom pošla je sa učenicima i ostalim kolegama na plažu. Nevoljko se skinula pred svima. Ne zato jer loše izgleda, naprotiv, već zato jer je voljela da je gledaju oči koje je vole i koje je poznaju, a ne neki tamo napaljeni tinejgeri i zavidne, prerano omlohavljene kolegice. Ipak, nije se dala smesti. Prijepodne je prošlo brzo u izležavanju na Suncu i prisjećanju na sretne trenutke provedene s Andrasyem. Jedva se susprezala da se ne počne mazno i lijeno protezati poput mačke koja uživa na Suncu, a ona u svojim sjećanjima koja su joj preplavljivala tijelo. Za razliku od svojih kolegica nije ponijela ništa za čitanje, a nije niti sudjelovala u svježim tračevima nastavnika. Uostalom, do prije kojih sat vremena i ona sama bila je glavna meta svih ogovaranja. Prije odlaska na ručak mobitel je «zapipsao», stigla je Andrasyeva poruka. « Volim te i mislim na nas», pisalo je na ekranu mobitela. Nasmijala se nježno, odmaknula kosu s lica, pokupila ručnik i nataknula japanke, pa krenula na ručak. Kolegice je nisu ništa zapitkivale iako su neke od njih imale ljubopitljiv izraz lica. Nuria je zato sve to nadoknadila. S osobitom pažnjom, gotovo majčinski odnosila se prema njoj. Uostalom, Nuria je jedina slutila da Magi zapravo voli svoj spol prije negoli muški, ali da je i ovo što se dogodilo na ekskurziji bilo možda, pa ono pravo. Možda, jer?…» Nikad se ne zna», za sebe je potajice onako «dumala» Nuria. Ručak je bio lagan: riba, blitva za predjelo malo grčkog sira, poslije malo domaćeg vina i svi sretni i zadovoljni. Kad je sunce pripeklo svi su se povukli u svoje sobičke odnosno apartmane. Magi je odlučila javiti se Andrasyu koji se upravo pakirao za Budimpeštu. Nešto ju je steglo oko srca i iako nije znala definirati što je to kao da je slutila da Andrasy ipak nikad neće biti njezin. Glas joj je zadrhtao kad je kazala» Zdravo, ovdje Magi». Andrasyu je glas puknuo od uzbuđenja, ali i od rastanka. Obećao joj je da čim uzmogne da će je posjetiti u Zagrebu. Od tog obećanja mogla je nastaviti dalje živjeti iako ju je u Zagrebu čekla ljubav njezinog života, lijepa Alma o kojoj je s požudom razmišljala, ali i sa strahom u duši, «jer kako će Almi reći za avanturu sa Andrasyem?», pitala se. Iz tog razmišljanja prenula ju je Nuria. Magda pred svojom najboljom kolegicom i utoliko starijom od nje, ta dijelile su je samo dvije godine do mirovine, nije mogla skrivati svoje najnovije probuđene osjećaje. No, bila joj je zahvalna što ova nije bila ljubopitljiva i znatiželjna. Magda je počela sama od sebe. «Čini mi se da je Andrasy ono pravo», kazala je svoju misao na glas Nuriji. Ova se nasmijala i brzo se potrudila bez ikakve zluradosti razbiti ovu iluziju riječima: A udaljenost koja će vas razdvajati?», pitala je Nurija. «Na to nisi pomišljala?Znaš kako se kaže: daleko od oka, daleko od srca», nadovezala se Nuria. Magda je porumenjela i kao da se trgla, pa reće: «Možda to kod nas neće biti problem. Uostalom, Budimpešta mi se oduvijek sviđala. Mogla bih ondje živjeti» « A ako ti ipak neka druga, tamo u dalekoj Budimpešti pomrsi račune?», reče Nurija. Magda slegne ramenima hineći ravnodušnost i rekne « Pa onda neka tako bude», dok je u sebi pomislila kako Andrasya ne bi mogla preboljeti. Dani su se vukli sporo. Kako samo i dolikuje vrelim južnjačkim sijestama. Ispunjeni su bili kupanjem i izležavanjem na suncu, rješavanjem križaljki, čavrljanjem sa kolegicama, paženjem djece i gdjekojim s nestrpljenjem iščekivanim pozivom koji je dolazio od Andrasya. A ovaj je već bio u svom uredu u Budimpešti. Sav preplanuo opet je osvajao i slamao srca svojim kolegicama bez da je toga sam bio svjestan ili još gore da je to namjerno radio. Glavni direktor MOLA-a najavio mu je da im u radni posjet, ali i na svojevrsni pripravnički staž stiže Čehinja – Maruška i neka je se čuva jer da je navodno čuo kako je fatalna plavuša, visoka poput manekenke i velika zavodnica. Andrasy se na to nasmijao i slegnuo ramenima, na što je direktor Pišta, dobroćudni stari gospodin koji je preživio socijalistički sistem i poput kameleona se prilagodio novom dobu u Mađarskoj privredi i koji je s nestrpljenjem očekivao kada će svoju vruću fotelju najvjerojatnije prepustiti svom nasljedniku, a taj će po svemu sudeći biti upravo naočit i pošten Andrasy, samo začudno pogledao u tog njemu srcu priraslog mladića. «Šta je?», pitao je Pišta lupnuvši Andrasya po ramenima. «Ja sam svoju našao», sramežljivo i tiho je odgovorio Andrasy. «Ako je tako, onda te danas vodim na ručak pa ćeš mi na ručku sve lijepo ispričati», reće Pišta. Tako je i bilo. Dok je Magda sa svojim učenicima i kolegma na drugoj strani svijeta gdje sunce nikada ne zalazi, kako su u šali, zbog velikih vrućina znali govoriti njezine kolege, ručala u maloj konobi, Andrasy je direktoru Pišti uz lovačke specijalitete i Tokaj detaljno opisivao svoju profesoricu klavira iz Hrvatske. Pišta je bio zadovoljan, ali se jadnako poput Nurie namrštio i na glas upitao Andrasya «Hm, Kako će ta veza na daljinu funkcionirati? Je si li razamišljao da je dovedeš ovdje u Budimpeštu?». « Za sada se čujemo svakog dana ili SMS-om ili razgovaramo i tako se još više upoznajemo, a poslije ćemo vidjeti. Neka sve ide svojim tijekom, ali prema jednom cilju –našem zajedničkom životu», rekao je Andrasy, a Pišta nazdravio ovoj njegovoj želji. Stigao je i taj petak. Djeca su se nadoručkovala, oprostila od plaže i mjesta koje je svojom intimnošću i dobroćudnošću njegovih stanovnika svima osvojilo srca i krenula prema Ateni. Avion za Zagreb polazio je u 13 sati. Magda je bila uzbuđena. Uskoro će vidjeti Almu i svoj Zagreb. Avion je parao oblake i Magda se sva snena probudila u Zagrebu. Bio je još dan i to kakav? Vreli ljetni zagrebački dan kad je sa svom svojm prtljagom iskoraknula iz aviona. Učenici su počeli pjevati i vikati zadovoljni što su se vratili kućama, a neki i plakati, jer su stekli prijateljstva na izletu, pa i ljetne ljubavi, a sad se moraju rastati. Roditelji su već mahali s druge strane aerodroma. Doček je bio fantastičan i baš kad se opraštala od Nurie i dalo joj poljubac u obraz ugledala je s druge strane Almu kako sama stoji i strpljivo je čeka na drugoj strani hodnika. Alma je bila u ljetnoj haljinici i Magda je morala priznati da izgleda neodoljivo. Jedna drugoj su uputile dubok, dugačak pogled i onda prasnule u smijeh i završile u prijateljskom zagrljaju. «Kako sam čekala taj trenutak», šapnula je Magi. Alma je čvrsto zagrlila, izljubila dok je Magi krajičkom oka uhvatila Nurijin pogled na njima i uspjela diskretno joj namignuti. Ovoj je sve bilo jasno, ali se dobrohotno nasmijala. Ruku pod ruku krenule su prema izlazu iz zračne luke gdje je čekao Almin automobil. «Nisam niti slutila da ćeš me čekati, a opet kao da mi je nešto govorilo da ćeš se naći tu», rekla je cvrkutavo Magi. Alma se nasmijala i rekla kako ima rupu u rasporedu i da će je odvesti do stana, a potom je ostaviti samu. Dvije prijateljice i ljubavnice dogovorile su se da će se čuti istog dana navečer i rastale se. Susjeda Pepica nije mogla odoljeti, a da ne makne zavjesu na prozoru. Kad se Magi penjala na kat, jer lift po uvriježenom pravilu nije radio susjeda Pepica je otvorila vrata svojeg stana veselo joj pružajući ruku dobrodošlice. «No, no, pa nisam bila na kraju svijeta i to još sto godina»,veselo će Magda. «Ma kaj vam je lepa suseda, baš kak da vas nije bilo sto let», rekla je Pepica i u pet minuta koliko su čavrljale pred ulazom u stan uspijela ispričati sve novosti u zgradi koje su se dogodile u Magdinoj odsutnosti. Magda se pozdravila sa susjedom Pepicom i polako otključala vrata stana. U stanu je sve bilo kako je ostavila. Isti miris je s nestrpljenjem udahnula, isto suho cvijeće u vazi dnevne sobe, sve isto. Bilo joj je neizmjerno drago što je opet u svojem domu. «Moja kućica, moja slobodica», kazala je Magi na glas i zaključala vrata za sobom. Valjalo je raspakirati kovčege, otvoriti prozore, istuširati se i odspavati malo. Vani je bilo vruće. Jedan od onih vrelih ljetnih zagrebačkih poslijepodneva. Upravo je išla tim redosljedom kako je i isplanirala. Oprala ruke, raspremila kovčege, natrpala mašinu za pranje rublja sa bijelim rubljem stavila na pretpranje i otkuhavanje, istuširala se i širom otvorila prozore. Zrake sunca upozoravale su da valja prašinu obrisati sa stolova, ali prazan želudac je bio jači. Hladnjak je bio isključen i da susjeda Pepica nije predvidjela situaciju i donijela banana, jagoda, bresaka i kolača Magi bi ostala gladna. Dugo, sve dok se nije spustio prvi mrak njih dvije su razgovarale o Grčkoj. Pepica se prisjećala svojih mladih dana kad je posjetila Atenu, a Magi joj je svom žustrinom prepričavala svoje dojmove. O Andrayu naravo niti riječ. « A kakav mladi, zgodan dečec, kaj se nije tam za vas našel?», pitala je više iz šale nego iz znatiželje Pepica. «O tome ćemo drugi put», odgovorila je Magi.

Kako je to kad se iz bijelog svijeta vratiš doma?!

Kad se Alma vratila s posla, po navici se presvukla, oprala ruke i prihvatila se kuhanja. Marko je stigao odmah poslije nje. Bio je nekako tih i miran. Moglo bi se reći blažen i spokojan. Na radiju je svirala melodija « Barbara bješe jedra, široka, Barbara, Barbara…», sav razgaljen ovom duhovitom i temperamentnom Dalmatinskom pismom Marko se odostraga približio Almi i zagrlio je dok se ona nešto muvala oko štednjaka. Privila se uz njega i morala je sama sebi priznati da takvu sreću i sigurnost nikada do sada nije osjetila. Bila je sretna što je u njegovom zagrljaju i pomislala je kako nikad ne smije saznati za njezinu ljubav sa Magi, jer bi ga to duboko povrijedilo, a tko zna možda bi i njihova idila bila prekinuta. Magi je možda samo prolazna faza bez obzira na jačinu osjećaja, proletjelo joj je u tom trenutku kroz glavu. Kad dođu djeca Magi će se diskretno povući nastavljajući je voljeti prijateljski i skrovito misleći samo na nju, razmišljala je Alma u Markovu naručju. Dok je ovaj bio u blaženoj nirvani i samo mu se misao o djeci potkrala u tom stanju kad ništa nije osjećao osim Alme, te neopisive ljepotice u svojem naručju. «Moram nazvati Magi», rekla je Alma i prenula i jedno i drugo iz sanjarenja u koje su upali. Marko se trgnuo, poljubio je u vrat i u kosu i rekao: «izvoli». Uskoro je na drugoj strani zazvonio telefon. Susjeda Pepica baš je bila otišla od Magi i ova je s nestrpljenjem iščekivala Almin poziv. « Ovdje Alma», čulo se s drugog kraja telefonske slušalice. «Kako si, kako je bilo, ima što novoga?», u trenu je ispalila Alma. «Dobro sam i ima nešto novo», odgovorila je Magi, te dodala « ali o tome ti ne mogu preko telefona». «Sutra poslije škole dođi do mene, molim te. Razgovarat ćemo», rekla je Magi i zaželjela Almi i Marku laku noć. A ovima je noć bila čarobna. Nikad kao do te noći, da joj utrnu svi udovi i oči joj se preokrenu tako da joj se vide bjeloočnice od užitka i strasti., Alma i Marko nisu vodili tako ljubav. «Kao sa Magi i još ljepše», pomislila je Alma dok joj je Marko nježno dlanom masirao bradavice na dojci i kažiprstom klizio niz tijelo, niz lice, usne, nos, kosu. Smijali su se njegovim dosjetkama i u tom trenu Alma je bila, barem se tako osjećala, najsretnija žena na svijetu. I Marka je takav osjećaj obuzeo, ali su ga srsi straha pred budućnošću naglo preplavili i kroz glavu mu je proletjela misao « da poslije kiše uvijek dolazi sunce i obrnuto». «Što li će im se to dogoditi, a da će za njih značiti bol i neugodnost?», pitao se Marko potiho u sebi bojeći se da pri tom ne razbije ovaj nesvakidašnje sretan trenutak i da ne povrijedi svoju Almu. «Mogli bi u utorak na večeru pozvati Magi, Francisku i Nevena», kazala je Alma. «Zašto u utorak? Znaš da utorak nije dobar dan za započinjanje nekih stvari?», praznovjerno će na to Marko. Alma se od srca nasmijala njegovoj praznovjernosti i kazala: «Dobro, onda u srijedu» Tako zagrljeni i pripijeni jedno uz drugo zaspali su do jutra. Marko je prvi otvorio oči i pogledao na sat. Nježno je odmaknuo Alminu ruku sa svojih prsiju i krenuo lagano prema kupaonici na tuširanje i jutarnju higijenu. Potom se Alma razbudila i krenula u kuhinju pripremiti kavu i poslužiti doručak. Dok je Marko zadovoljno žvakao sendwich i pio kavu Alma je zapisivala što sve mora toga dana obaviti? Poljubio ju je usta, otišao oprati zube i odjurio na posao. Alma je imala vremena na pretek jer je tek u 11 sati morala biti u školi. Vrijeme sa učenicima i kolegama je proletjelo i Alma se poslije 15 sati uputila kod Magi. Nije znala što je čeka, ali je slutila da je kod Magi došlo do značajnog preokreta. Pozvonila je na vrata njoj tako dobro poznatog i dragog stana i u hipu joj je vrata otvorila Magda. «Bok, uđi», nasmijala se Magi sva leprašava odjevena u prozirnu ljetnu tuniku i bijelu majicu. Alma je na sebi imala laneni kostimić boje pijeska. Magi joj je ponudila kuhinju i dnevni boravak, a Alma se ipak poželjela tog francuskog štiha Magičine male kuhinje. Tako su obje sjele za kuhinjski stol. Magi nije okolišala. Sve do u detalje ispričala joj je o Andrasyu i na njezino veliko iznenađenje nije kod Alme naišla niti na najmanji tračak razočaranje, osjećaja izdaje ili odbačenosti već upravo suprotno, na iskreno oduševljenje. « Zaista mi je drago takvo što čuti», kazala je Alma sva zažarena u licu od uzbuđenja. «Jedino štta što ga u srijedu neće biti ovdje, jer te pozivamo Marko i ja na večeru». Ovaj put niti jednoj niti drugoj vođenje ljubavi nije palo na pamet i razišle su se u toplom, prijateljskom ozračju. Slijedeći dana Magi nije imala puno obaveza u školi. Tek poneko sređivanja dnevnika nižih razreda, priprema za završne ispite i to je sve. Vrijeme je kratila u razgovoru sa Nurijom ili razgovarajući sa Andrasyem na mobač kojem je uspjela ispričati kako je pozvana kod prijatelja na večeru i da će ondje biti još jedan mladi ljubavni par, a on joj je ispričao kako dolazi u ured na pripravnički staž fatalna Čehinja, Maruška i da je se treba čuvati, kako mu svi govore. U tom je trenu neka sjena preletjela preko Magi. Nešto nedefinirano kao da je naslutila. Pobojala se za njih zbog te nepoznate Čehinje, a da, kako, je to mislila i kako ju je uostalom i Andrasy uvjeravao nije imala razloga. Vikend je bio ispunjen slušanjem glazbe i sviranjem klavira, a posjetila je i Hellu u Staračkom domu u Klaićeveoj, njezinu staru kolegicu harfisticu koju je, inače, jako voljela i sa kojom je voljela razgovarati. Dobro, ne baš razgovarati, ali dolaziti po savjete. Tako je bilo i ovaj put. Ispričala je teti Helli o njezinoj ljubavnoj romansi sa Andrasyem i ova je bila sva razdragana, ali i oprezna kad je čula da dolazi mlada fatalna Čehinja kao i to da su oni ipak ljubav na daljinu. «Što da ti savjetujem?», kazala je teta Hella. «Sve što bih ti rekla, ti bi ionako napravila na kraju po svojem. Takav ti je život. Ti ga živiš i svatko od nas ga živi, a kad dođeš po savjet, dođeš kod promatrača svojeg života. I tu se ništa ne može», mudro je zborila teta Hella. Subota je proletjela, a i nedjelja za njom. Sa Almom se čula još samo jednom i s nestrpljenjem se pripremala za srijedu navečer. Evo i srijede. List po list, dan za danom se brzo smijenio. Ni sama nije znala zašto se za ovu večer tako pomno sređuje. Već je sebi nalikovala na Saru «najbolju od svih žena na svijetu», onu Kishonovu Saru iz romana «Kod kuće je najgore», ali i svih Kishonovih romana – Magičina, inače, najdražeg pisca. Odjenula je crnu malu haljinu, pa je skinula, odjenula je haljinu sa svijetlo plavim cvjetićima, pa je skinula. Da bi naposljetku završila u lanenom kostimu bež boje kakav ima i Alma nadajući se, zapravo, više strepeći da baš taj kostim Alma večeras neće navući na sebe. «Što, zapravo znam o tom Nevenu ili kako se već zove i o toj Franciski?», pitala se Magi u sebi. «On je mladi ginekolog, a ona ekonomistica koja radi u novinama. I ništa više», razmišljala je Magi dok je tramvajem išla prema stanu Alme i Marka bojeći se da se u toj gužvi ne izgužva kostim i da se od uzbuđenja ne oznoji. Nije joj se dogodilo niti jedno niti drugo. Sva namirisana i dotjerana stigla je i prije dogovorenog vremena za večeru kod Alme. Vrata joj je otvorio Marko u lanenim hlačama i bijelom košulji, namirisan i svježe okupan dok ju je Alma šeretski dočekala u prekrasnoj haljini na roza cvjetiće u blagavaonici. Magi im je pružila dar – malo vina i bokun slatkoga kako to u Dalmaciji kažu. Sjeli su za stol koji je Alma s puno ukusa i mara ukrasila i u čavrljanju čekali Nevena i Francisku. Uskoro se čula bučna prepirka na stubištu i zvonjava na vratima. U sobu koju su svojim tijelima i glasovima svu ispunili ušao je mladi bučni par. Bili su to Neven i Franciska. Ona je bila visoka i markantnih crta lica, kose obojene u bakrenasto, a on? On joj je svojim pogledom sledio krv u žilama. «Na koga me podsjeća?», pomisla je Magi dok mu je lagano pružala ruku. «Na Andrasya! Samo je još šarmantniji», kao da ju je grom ošinuo dok je u sebi ovo konstatirala. Svi su zaposjedali oko stola i isprva je baš kao što je i Magi u sebi nekako unaprijed previdjela, razgovor tekao usiljeno. Najprije, kurtoazno upoznavanje. Znate već ono, mislila je Magi u sebi « tko što radi, ima li muža, ženu, djecu, hobiji i slične stvari». Magi je malo govorila o sebi, a Neven još manje. Marko je bio duhovit pa je za njegov posao ginekologa kazao «kako eto njegov prijatelj ima tu privilegiju da svakodnevno i svakonoćno bude na samom izvoru života», na što su se svi nasmijali. Svi, osim – Nevena. Magi ga je doživjela kao vrlo suzdržanog i ozbiljnog mladog čovjeka. Za razliku od njega, Francisku je doživjela kao prilično nametljivu i neurotičnu osobu. Vječito je brbljala o svojem poslu u jednom dnevnom listu za koji je pratila ekonomska zbivanja u zemlji i svijetu. «I onda? Što nas očekuje uskoro? Hoće li nam novčanik postati lakši ili teži?», da razbije napetost među svojim gostima posegla je za duhovitošću domaćica Alma pitajući Francisku za njezinu ekonomsku prognozu budućnosti. «Vidiš, ja zapravo nisam vještica i nemam čarobnu kuglu, ali prema predviđanjima stručnjaka nas uskoro, a to je već za 2010 .čeka velika ekonomska kriza koja bi trajala punih deset godina», afektirajući kod odgovora objašnjavala je Franciska. «Ova mi se žena nimalo ne sviđa i to već od samog početka. Uopće nije trebala progovoriti», razmišljala je Magi u sebi koju nije bilo niti najmanje briga za ekonomsku krizu, jer je «njoj uvijek isto kako god da se okrene», kako je u sebi tiho «gruntala». «To, dakako neće biti dobro za mlade obitelji», sumorno se nadovezao Marko na Franciskinu prognozu dok je Neven jeo i šuti. « Ova večera je fantastična», primjetio je Neven, a Magi ga je pogledala toplo, duboko i sa zahvalnošću jer je ping-pong lopticu prebacio na neku normalniju, svakodnevniju i manje sumornu temu. Pogledi su im se sreli i kao da su se prešutno razumijeli, ali i urotili protiv «negativke» Franciske. Neven je želio smiriti Francisku, ali se suzdržao znajući unaprijed kako će reagirati.» Poznavao ju je i predobro», razmišljao je u sebi. Još od studentskih dana dok su mu svi govorili da Franciska nije za njega. Da ima ubitačan temeperament, da je prejaka osobnost za njega, tako plahog i povučenog koji kroz život prolazi bez riječi, bez zahtjeva, trpeći i podnoseći sve boli i nevolje, šutke i bez komentara. Ali što je tu je. Zaljubio se unatoč razlikama u karakteru. I eto trpio je Francisku već šest godina. Krajičkom oka Neven je pogledao Magdu i zaključio kako ova lijepa žena mora imati preko 30 godina i da zapravo njemu ide na ruku što još nije vezana. Zato se i odvažio, pa prekoračio granice uljudnog ponašanja kada je podigao glas i obrve i smjelo zapitao Magi « A Vi, Vi niste zauzeti?». Franciska je prasnula u smijeh dok su Alma i Marko zašutjeli. Njima kao da je ovo bio Nevenov znak. Franciska,međutim, u svojoj narcisoidnosti nije ništa slutila. «Ne, nisam. Zapravo, ništa ozbiljno», odgovorila je Magi i odmahnula rukom, zarumenjevši se u obrazima, jer se pred sobom samom zastidjela kako je tako brzo mogla zanijekati Andrasya ili Almu. «Što sam učinila?», pomislila je Magi dok je gutljajem vina pokušala suzbiti tremu i nelagodu. Kako je Neven bio iskusan s ljudima, a naročito sa ženama ( pa zaboga sa njima je provodio cijele dane i noći) uočio je da je Magdaleni neugodno zbog ovog pitanja i odmah se ispričao. «Oprostite, molim Vas, ako sam probudio neke uspomene», rekao je iskreno. «Ma, nema veze», odmahnula je Magi rukom i odgovorila kao da se radi o najobičnijem pitanju, a ne o zadiranju u nečiju intimu. Alma se također zarumenjela u obrazima pomislivši na svoju skrivenu ljubav i da pokuša unijeti sklad u ovu petorku za stolom posegla je za CD-om Olivera Dragojevića i za desertom kojeg je Marko napravio od lisnatog tijesta i kreme od vanilije. «Zbilja ukusno», sa zadovljstvom je pohvalila Magda desert. «Tko je ovo pripremao?», podbadala je Almu, ali tako da nitko od nazočnih ne primjeti. «Marko», odgovorila je jednostavno Alma shvativši da je Magi malo bocka. Ali bolje i to nego suluda naklapanja o svjetskoj katastrofi o kojoj se raspričala crvenokosa Franciska. Nešto je “zapipsalo” i Magi se ispričala pa pošla u dnevni boravak pročitati poruku koja joj je stigla od Andrasya. «Mislim na tebe. Volim te i nedostaješ mi. Tvoj Andrasy». Unatoč Nevenu i novom vrlo ugodnom poznanstvu Andrasyeva poruka razgalila joj je srce i dirnula je toliko da je gotovo zaplakala, tu u dnevnom boarvku njezine prijateljice i ljubavnice Alme i Marka. S druge strane blagavonice čula je Nevenovu izjavu « nije čudo da je cijelu parišku Olimpyu digao na noge». «Da», složili su se svi sa ovom tvrdnjom. Marko se odvažio i pozvao Almu na ples, a Neven se držao po strani i uporno promatrao Magi. «Što ako Franciska ipak primjeti? Što ako se pravi nametljiva i priglupa samo zato da sakrije kako sve vidi i sve shvaća?», pomislila je Magi. Marko i Alma su se zabavljali i nisu dozvolili svojim nimalo spremnim gostima na zabavu da im uskrate zadovoljstvo u plesu i razbibrigi. Magi se poput djeteta meškoljila pod pogledima koje joj je Neven upućivao, a Franciska je uporno molila Nevena da zaplešu. Ovaj ju je odbijao pod svim mogućim izgovorima, jer je, barem je tako to Magi shvaćala suosjećao sa Magićinim položajem autsajdera u ovoj veselici. Naposljetku je popustio i zaplesao sa svojom Franciskom. Magi je bila opčinjena viđenim prizorom. Tako odličnog plesača nije već dugo vidjela. Kretao se po dnevnom boravku kao po podiju i nježno držao u naručju nametljivu Francisku. Pomalo je Magi otkrivala zašto je zapravo ova crvenokosa žena luda za ovim prelijepim i tako posebnim mladićem? Kad je ples završio Neven se gentlemenski naklonio svojoj partnerici i pohitao prema Magi. Upola kavalirski, a upola šeretski naklonio se Magi, poljubio joj ruku i zamolio je za slijedeći ples. Na CD-u su se razljegali zvuci pjesme «Magdalena, Magdalena». Nježan sentiš. Magi je bilo neogodno iako se u Nevenovu naručju osjećala blaženo i priželjkivala da ovaj trenutak nikad ne prestane. Kao po nekom nepisanom pravilu da sve lijepo kratko traje i ovaj je divan ples kad su im se tijela blago dodirivala i treperila, a on joj nježno , ali sigurno držao ruku u svojoj ruci – uskoro završio. Neven je zahvalio svojoj partnerici koja se od silne ljubaznosti zarumenila u licu, pokupio Francisku nabrzaka, uzeo jaknu iz predsoblja i iz svima nepoznatih razloga brzo se pozdravio sa ostalima u stanu izgovarajući se sutrašnjim poslovnim obavezama. «Kud ćeš, ta tek je 21 sat?», začuđeno ga je pitao Marko. «Sutra imam jednu složenu operaciju, moram biti priseban», brzo se snašao Neven i odgovorio mu. Franciska se nije bunila. Poštivala je sve njegove želje, baš kao što je i on ugađao svim njezinima, ali od ove večeri kao da se nešto slomilo u ovom prekrasnom muškarcu. To su svi primjetili, a osobito Magi. Svi, osim Franciske. Barem su tako mislili. Društvo je ostalo samo i Alma je brzo stavila klasike na CD. Izabrala je Straussa – njegove valcere. Bili su ugodni uhu i veseli i razigrani za dobru i opuštajuću atmosferu. Svo troje se osjećalo dobro u društvu i uskoro su stali grickati kolačiće i ispijati preostalo vino iz čaša. Magi je zapodjenula razgovor o glazbi na koji se Alma spremno nadovezala, Marko je kao laik koji voli glazbu i svoju lijepu glazbenicu s velikom znatiželjom slušao razgovor između njih dvije. Bilo mu je zanimljivo i sve dok nisu dotakle tzv. sociološke aspekte glazbe dotle je Marko slušao i uživao. Ni same nisu znale kako su od glazbe došle na temu o djeci, a tu se Marko potrudio biti na svojem terenu i to kao budući tata, tako je barem za sebe mislio. Alma je tu i dalje bila tvrdoglava i inzistirala na tome kako «kako njezina djeca moraju biti zaštićena od svijeta i imati sve što im je potrebno, a ne bi škodilo i više od toga», dok se Magi dobroćudno nasmijala i prokomentirala «kako se ona za sada ne zamara ovom temom, te da joj je djece dosta i u školi». Društvo se razišlo u dobrom raspoloženju i željom da se susreću češće negdje oko 23 sata. Magi je odlučila uzeti taxi. «Pa, što? Takvo što si mogu jednom mjesečno priuštiti?,pomislila je».

Dr.N

Stigla je u svoj stan oko ponoći. Istuširala se, skinula šminku i oprala zube. Odjenula svoju svilenkastu spavačicu i pomislila kako bi bilo lijepo da je sada Andrasy tu, ovdje pored nje. Nije čekala niti minutu kad je iznenadi SMS poruka. « Slijedeći petak stižem u Zagreb. Čekaj me u 17 sati u zračnoj luci». Sva je protrnula i još nije mogla doći k sebi od iznenađenja koje joj je priredio pola sata poslije ponoći. Cijelu noć se prevrtala po krevetu i nije mogla zaspati. Uhvatio ju je tek lagan san. U jutro se probudila sa podočnjacima i malo omamljena od vina koje je popila kod Alme i Marka. Valjalo je doručkovati, pa javiti Almi ovu vijest. «Gdje će ga odvesti, koja će mjesta posjetiti, koliko dana uopće ostaje u Zagrebu i kako će sve to završiti?Ipak je to ljubav na daljinu», pomislila je Magi dok je pospremala suđe u perilicu. Podne je brzo došlo, a prije toga nazvala je Almu i priopćila joj najnoviju vijest. Ovoj je bilo drago dok je i istovremeno protrnula od pomisli da neće Magi vidjeti nekoliko dana, da joj uopće neće biti dostupna. «Ali, ljubav je ljubav», pomislaila je Alma. Javila je Magi i Tildi da u Zagreb stiže njezin kraljević iz Budimpešte, a usput je pitala i za trudnoću. «Ma sve je u najboljem redu, hvala Bogu», rekla je bezbrižno Tilda i poručila Magi «samo se ti dobro zabavi», poslavši joj poljubac preko telefona. Magi je bila cijeli tjedan uzbuđena, a u petak u jutro kad je eto došao i taj dan kao da je bila sva izvan sebe. U školi je uzela slobodan dan. «Pa, može i ona jednom eskivirati. Izmisliti nešto važno. Uostalom ovo je i bilo važno», razmišljala je u sebi dok je ravnatelja išla moliti za slobodan dan. Taj petak rano se probudila, obavila doručak, istuširala se , otišla u Daily Fresch na kavu i smislila plan gdje će sve Andrasya odvesti. Ta on ostaje u gradu tri dana i nema smisla da spavaju u hotelu kad on može sebi dnevnice uzeti i spavati kod nje. «Intimnije je, a i atmosfera je poznata», pomislila je Magi. Kad je odlazila taxijem u zračnu luku razmišljala je o danu kad je srela u Ateni tog zgodnog i nimalo nametljivog Andrasya

i kako je sve teklo glatko, a i kako se nije nadala da će se tako skoro sresti i to još u Zagrebu. «Ta, ljetu se još nije nazirao kraj. A Zagreb je u to doba bio najljepši. Osim ako izuzmemo jesen kad je sav obojan u smeđe i crveno, pa i zimu kad ga snijeg zabijeli. Moj Zagreb», sa sjetom je razmišljala Magi vozeći se prema zračnoj luci. Nije dugo čekala kad se u daljini pojavio lik Andrasya. Na sebi je imao traperice, parku boje pijeska i krem polo majicu, a na nogama mokasine bež boje. Vjetrić mu je razbašurio kosu i Magda je samo uzdahnula kad ga je ugledala. Bio je neodoljiv, a to joj je i cijelo tijelo pokazivalo. Sva je drhtala i treperila. I on je nju, onako sičušnu, izgubljenu među brojnim putnicima i onima koji čekaju nekog svog, odmah iz daljine ugledao i stao mahati. Pogledi su im se uspjeli u toj silnoj gužvi sresti i znala je kad su joj koljena klecnula da će mu se baciti u zagrljaj i sve zaboraviti. I Alminu bezuvjetnu, velikodušnu, toplu, tjelesnu ljubav i sve nevolje koje je prate kroz život i sve. Baš sve. Tildu i Marka i Damira, a Nevena? „Hoće li i Nevena’“, pitala se u sebi dok je Andrasy odlučno i meko koračao prema njoj. Nije to bila scena kao na filmovima. Sasvim običan prizor dvoje ljudi koji se vole i koji se sreću nakon duljeg vremena. Andrasy ju je obujmio svojim krakatim, dugim rukama oko struka, a ona njemu obavila ruke oko ramena. Nije zajecala, kako je pomislila u prvi mah, ali je osjetila toplinu i dragost što vidi i dodiruje čovjeka kojeg je tako silno i intenzivno voljela tamo u dalekoj vreloj Ateni. „Hoće li tako biti i ovdje u Zagrebu ili se nešto promijenilo“, pomislila je dok su zagrljeni koračali prema izlazu iz zračne luke. Andrasy joj je objašnjavao kako je putovao, kako su ljubazne stjuardese i sve ostale sitnice i nagovarao je da sa njim pođe u hotel Sheraton gdje odsjeda tri dana koliko je u Zagrebu. Magda je pristala i uskoro su se našli u crnom mercedesu – takxiju na putu prema hotelu u središtu grada. Cijelo vrijeme puta na stražnjem sjedištu taxija gdje su zauzeli mjesta oboje su šutjeli i držali se za ruke. Kao da su se prvi puta sreli. Nisu znali što reći jedno drugome, a bilo je toliko toga za reći. Od Andrasyeva plana da je pozove kod sebe u Budimpeštu do Magičine želje da ga uhvati za ruke i odvede na razgledavanje i upoznavanje Gornjeg grada i donjogradskih lijepih zagrebačkih ulica, do želje da konačno dogovore hoće li život provesti zajedno i gdje će to biti? Ali, oni su šutjeli kako zaliveni. „Evo, stigli smo“, šutnju je prekinuo vozač taxija kad je najavio dolazak pred hotel Sheraton. Izašli su iz taxija, uzeli kofere i garderobu i Andrasy se otišao prijaviti na recepciju. Magda je kao opčinjena ništa ne pitavši pošla za njim. Andrasy je najprije raspakirao kovčege i potom otišao na tuširanje. Iz kupaonice je samo Magi doviknuo „ Ti danas nemaš nikakvih obaveza?“. „Pa kakvih bi ja to obaveza imala u petak u 17 sati poslije podne“, odgovorila je Magi. „Moja jedina obaveza je da tebi pokažem svoj grad“, nadovezala se Magi. Okupan i svjež kao da nije proveo u avionu nekoliko sati Andrasy je traperice zamijenio lanenim hlačama i bijelom safari košuljom, a mokasine sandalama i savršeno se uklopio i Magičini stil. Ona je za prigodu dočeka svojeg Andrasya odjenula safari haljinu i sandale na remenčiće iz Trsta. Smireni i spokojni, sretni što su zajedno, a opet nekako napeti, jer njihovo upoznavanje tek je bilo na početku, a veza im je ovisila o svakom njihovom izrečenom stavu o bilo kojem životnom pitanju napustili su Sheraton i pješke se uputili u središte grada. Kad su došli na Jelaćić plac Magi je rekla „ Evo, ovo je moj grad. Doduše ne skroz moj, ali već više od 20 godina je moj. Ovdje nisam rođena, rođena sam u nekadašnjem glavom gradu Hrvatske, ali Zagreb sam zavoljela još dok sam bila dijete i znala sam oduvijek da ću baš ovdje studirati, raditi i živjeti, a ne negdje drugdje, primjerice u Ljubljani ili Grazu koji su mi možda bili bliže“, raspričala se Magi i povela Andrasya prema Gradskoj kavani na kavu i kolače. „Ti si bila u Budimpešti?“, upitao ju je Andrasy dok su čekali da konobar donese naručeno. „Da. Posjetila sam Budimpeštu kao studentica. Onda je još bio komunizam i pročelja zgrada bila su siva, ali Budimpešta je bila zamamna.“, iskreno je odgovorila Magi. „Gdje su ti prijatelji?“, pitao ju je Andrasy. „Zapravo, kad bolje pogledam i nemam puno prijatelja. Oduvijek sam pažljivo birala ljude s kojima ću se družiti. Znaš kako se kaže: Bolje sam nego u lošem društvu. Tako i ja. Osim Tilde, Alme i njezinog mladića i tek nekih kolegica zapravo nemam nikoga. Imam brata, ali on živi u Londonu“, nekako se na spomen brata osjetila sjeta u Magičinu glasu. „ Ni ja nisam jedinac u majke “, rekao je Andrasy na mađarkom i brzo preveo na engleski. Magi se nasmijala i kazala kako je uvijek kad je razmišljala o tome bi li mogla živjeti sa strancem sebe stavljala u nemogući položaj, jer bi joj se uvijek jezik činio nepremostivom barijerom. „Znaš, možda možeš govoriti na tuđem jeziku, ali osjećati i dublje razmišljati, baš ti i nekako ne ide“, kazala je Magi. „Pa, nama za sada dobro ide“, kazao je Andrasy dok je otpijao gutljaj kave i uzimao zalogaj torte od sira. „Ovdje je sasvim ugodno. Baš kao kod nas. Trebaš doći kod mene u Budimpeštu i upoznati je bolje. Možda ti se svidi. Možda i poželiš živjeti ondje, ako radi ničeg drugog , a ono mene radi“, smjelo je kazao Andrasy. Magi se nekako tužno osmjehnula i taj osmijeh nije izmakao Andrasyevu bistrom pogledu. „No, što je?Pa, ni na što te ne prisiljavam. Samo da dođeš, da upoznaš moju majku,a onda ćemo vidjeti gdje bi mogli svinuti naše gnijezdo?“. „Da nije malo prebrzo za takve sudbinske odluke?“, pitala je odvažno Magi, a pri tom joj se srce stisnulo. Bojala se da ga ne odgurne od sebe, da ga ne povrijedi. On je jurio kroz život. Takav je bio i u poslu. Bio je osim toga toliko mlađi od nje. Deset godina. Kao da je sve shvaćao jednostavnije i lakše. A ona? A opet taj Neven, pa Alma, taj cijeli „ćušpajz“ u što joj se život pretvorio, sve ju je to uznemiravalo. Voljela je tog dobroćudnog, pristojnog i lijepog mladića, ali bojala se veze na daljinu. „Tko zna možda je Nuria još tamo u Ateni dok je tako poput muhe bez glave uletjela u vezu s ovim markantnim i prekrasnim mladićem imala pravo? Možda ova veza nema budućnost. Ta , on je još mlad. Mora toliko toga iskušati, osjetiti. Osim toga što vidi u njoj?“, mučile su je sumnje dok je Andrasy bezbrižno jeo posljednje komadiće torte i kovao planove za njihovu zajedničku budućnost. „T a t a t a m“, kazala je Magi prpošno da razbije svoje sumnje. „Ovo je bilo slatko predjelo, a sad ćemo na pravu večeru“. Namjeravala ga je odvesti u „Dubravkin prolaz“ na večeru, a potom taxijem u večernje razgledavanje Ozlja. Mladi Andrasy prepustio se domaćici i njezinoj volji. Večera u „Dubravkinom putu“ bila je odlična. „Ovo nije ništa mađarsko, a bili ste pod Mađarima stoljećima“, našalio se Andrasy i dodao kako je ova hrana „mediteranska i više nalik izraelskoj“. „Točno“, koketno je odgovorila Magi i posegnula za mobitelom da naruči taxi do Ozlja. Sit do grla, veseo i razdragan Andrasy samo je upitao svoju neodoljivu pratiteljicu i domaćicu: „ A gdje me sad vodiš tako sitog?“. „ U Ozalj“, kratko je odgovorila Magi. Taxi je stigao na vrijeme. Već se spuštala noć i zvijezde su neobičnim sjajem sjale. Put je bio dosta dug i prošao je gotovo u svečanoj tišini. Vozač je bio pristojan i nije puno zapitkivao osim Treba li natrag doći po njih i idu li do zidina dvorca? A oni – njih dvoje? Šutjeli su sretni što su zajedno. Ili? Možda svatko u svojim mislima i nedoumicama koje je pred njih postavila ova iznenadna ljubav. Bilo kako bilo, osjećali su neku prisnost, nešto veće i ljepše od strasti što ih povezuje. Kad su stigli u Ozalj veće se spustila i Magi je naručila vozača taxija za 21,30 sat. Zagrljeni otišli su do zidina u kojima se kako je Magi stala maštati vjerojatno skrivala lijepa gluhonijema slikarica Slava Raškaj i u kojima su lijepi i dokoni plemići obljubljivali svoje dame, a ove ih varale sa kojekakvim naočitim konjušarima i peharnicima. Andrasy je kazao kako takvih dvoraca u Mađarskoj ima u izobilju i došuljao joj se iza leđa te je nježno zagrlio i privio uz sebe. Tako nijemi stajali su dugo ili se možda Magi tako činilo. Gledali su zadivljeno u zvijezde sve dok Andrasy nije svoju parku rasprosrtro po travi i onda su zagrljeni, isprepletenih ruku legli. Gledali su u zvijezde da bi Andrasy kazao: «Nadam se da su moji preci prije nego što su izginuli u silnim koncentracionim logorima diljem Poljske, Njemačke pa i u Mađarskoj po posljednji puta prije odlaska u smrt svoj pogled uputili prema nebu. I da je nebo bilo prepuno zvijezda». Magdalena je tiho i neprimjetno na njegove riječi spustila suzu i rekla nježno» Pusti mrtve duše na miru, neka spokojno snivaju, ali i ja se nadam da im je dragi Bog u posljednji tren dao nadu. Makar kroz zvijezde». «Znaš, ne opterećujem se time. Moja majka nikad o tome u kući nije govorila iako je cijela djedova i bakina obitelj bila uništena u tom ratu. Djed i baka su se pukom srećom uspjeli spasiti i tako se naša loza nastavila», uzdahnuo je Andrasy, nježno poljubio Magi u kosu, pa u čelo, a ona prislonila svoju glavu na njegova prsa. U takvom položaju i tišini i miru, u zraku koji je mirisao na trave i bilje dočekali su spokojni dolazak taxija po njih. Vratili su se u Zagreb prije ponoći pred hotel Sheraton. Andrasy nije pristao da prvu noć prespava kod Magi, jer je sutra ujutro u devet sati imao poslovni sastanak i to vrlo važan kako je objasnio Magi, pa se trebao dobro odmoriti, naspavati i konačno rano ujutro pripremiti za sastanak i izlaganje poslovnih planova svojim partnerima. Magi je prihvatila njegovo objašnjenje i pješke krenula prema svojem stanu. Bila je tiha, vrela, mirna noć. Tek pokoji prolaznik i kasni noćni tramvaj remetili su mir i san Zagrepčana koji su već isključili svoje televizore. «Ili je to samo privid. Možda svi još sjede na svojim terasama i veselo raspravljaju o svim temama ovog našeg života, od toga što su skuhali taj dan, do šefa na poslu i djece u školi», razmišljala je Magi koja je voljela ne iz vulgarne znatiželje nego onako iz dječje radoznalosti virnuti se za ljetnih dana na tuđe balkone i u tuđe prozore. Stigla je kući iza ponoći mrtva umorna, ali ne i iscrpljena. Osjećala se zadovoljno i po prvi puta sigurno i voljeno od jednog muškarca. Taj osjećaj nije sebi znala objasniti. Uglavnom, dugo se vrtjela na krevetu i nije nikako mogla usnuti, a kad je i zaspala krhkim snom usnula je Andrasya i Almu koja joj se potkrala u san. Njih su se dvoje upoznali i odmah je među njima planula ljubav. Probudila se u četiri sata u noći sva u znoju i trljala oči ne vjerujući snu. No, samo je odmahnula rukom, nasmijala se svojoj ludosti i ponovno zaspala. Dok je u subotnje jutro Andrasy već dobrano držao poslovni govor svojim kolegama iz INE u restorantu hotela Sheraton Magda je tek polako i bojažljivo otvarala očne kapke jer joj zrake sunca nisu davale mira. Probudilo ju je sunce koje je dopiralo kroz zavjese, a da nije tome tako prespavala bi i susret sa Andrasyem dogovoren za 12 sati u podne. Brzo je ustala, doručkovala obavila jutarnju kupku i odjenula lanene hlače i zelenu lanenu košulju koja joj je dobro pristajala uz zelene oči. Nanijela je na lice kremu i šminku i zadovoljna vlastitim izgledom pošla prema Sheratonu. Dan je bio lijep. Sunčan. Ulice prepune ljudi i Magda je polako jer, imala je dovoljno vremena, onako s noge na nogu krenula u susret Andrasyu. Još nije znala gdje će ručati, hoće li otići na fast food ili Andrasy ima ambicioznije planove. Ona bi voljela, pomislila je pojesti hamburger i pomfrit u M’c Donaldsu, pitu od jagoda i popiti kavu i to bi je sasvim zadovoljilo. Samo da Andrasya nagovori na takav ručak. Sav ozaren što je vidi, ali i što je sastanak prema njegovoj procjeni prošao u najboljem redu, kolege iz INE su bez velikog razmišljanja pristali na sve njihove poslovne uvjete, Andrasy bez imalo krzmanja pristao da odu u Meki na ručak. Osjećali su se u mnoštvu djece poput veselih i bezbrižnih tinejgera. Naručili su svatko svoj ručak i to obilan: velike hamburgere i pomfrite, pite od jagoda, kavu i sladoled, pa navalili na jelo. Andrasy se smijao poput zadovoljna djeteta, a i Magi je uživala što je uspjela progurati svoj plan. Poslije ručka uputili su se prema Gornjem gradu i na Kamenitim vratima zajedno zapalili svijeće za sve svoje pokojne. Držali su se za ruke kao dva zaljubljena tinejđera i kovali planove za budućnost. « Pozivan te na Božić u Budimpeštu. Tada je Budimpešta prekrasna. Trebaš je vidjeti», rekao je Andrasy. «Pa ti ne slaviš Božić», bockala ga je Magi. «Kako da ne», nasmijao se Andrasy. «U našoj kući slavilo se sve što se moglo slaviti. Glavno je bilo da je veselja i hrane», odogovorio je razdragano Andrasy. «A sad, sad idemo u moj stan», rekla je Magi dok su se spuštali stubama prema Tomićevoj ulici s Gornjeg grada i dok je Andrasy zaneseno pripovijedala o hrvatskoj prvoj novinarki i feministici Mariji Jurić Zagorki, te o njezinoj Gričkoj vještici i Gordani i ostalim ženskim likovima čijim se sudbinama nadahnjivala dok je proživljavala pubertetske dane. Andrasy se samo smijao na sve to i kazao kako je on za razliku od nje čitao Alana Forda i rekao kako unatoč tome što je danas poslovan čovjek u ormaru ima skoro pa 20-tak para crnih čarapa sa likovima Alana Forda. Magi se nasmijala i dodala da za Alana Forda «zna preko svojeg brata koji je volio čitati Forda i da zna kako i on ima puno čarapa sa likovima iz tih romana». U Magičin stan su stigli gradskim autobusom za 20-tak minuta. Andrasy je bio ugodno iznenađen viđenim. Sve skladno i sve na svojem mjestu. Stan je odavao osobu kojoj je stalo do čistoće, reda, sklada ali ponajprije do šarma i ljepote, te udobnosti i ugode, a da intimnost niti ne spominje. Sve to Andrasyu nije promaklo. Kao da mu je Magi postala još draža. Odmah se u predsoblju raskomotio, a Magi je oprala ruke i prionula kuhati kavu i cijediti ciklu, celer i mrkvu za sok u sokovniku. Za svaki slučaj uvijek je u maloj smočnici imala neke kolačiće ili kekse, pa tako i ovaj put. «Stan je prekrasan», iskreno je kazao Andrasy. «Sviđa ti se?, začuđeno nenavikla na takve komplimente, jer ona se saživjela sa stanom i nije ga više zapažala, upitala je Magi. «Da! Potpuno me opčinio», prošaptao je Andrasy. Na terasi su ispijali svježe iscjeđen sok i kavu, te grickali kolačiće i čavrljali o svemu i svačemu. «Toliko toga zajedničkog», pomislila je Magi dok je Zagreb tonuo u prvi sumrak. Lagano i gotovo neprimjetno uhvatila je Andrasya za ruku koji se sav smeo, jer bio je u nepoznatom prostoru iako njemu posebno drage osobe i povela ga prema spavaćoj sobi. Andrasy je osjećao kako joj neće moći odoljeti i prepustio se njezinim milovanjima i njezinu navaljivanju. Cijelu noć su vodili ljubav, ali više ne tako pohotno i nasrtljivo s nestrpljenjem kao da će im nešto pobjeći, već posebno nježno i sporo, ali sa velikom strašću. Toliko velikom da Magi svaki puta kad je doživjela orgazam okrenula oči, refleksno naopačke da joj se vide bjeloočnice i baš kad je pomislila da se više neće moći niti pomaknuti Andrasy je bio spreman na još. Ona je vrištala i molila «još, još, još….», a on je sav rastopljen u njoj udovoljavao svakoj njezinoj želji. Noć je bila duga i tek su pred jutro zaspali iscrpljeni od ljubavi. Probudili su se sat vremena prije nego što je otkucalo podne. Zagrlili se po ne zna se koji puta, poljubili nježno, prisno i strasno i otpremili u kupaonicu. Dok se Andrasy tuširao Magi je pripremala doručak iako je bilo već vrijeme ručka. «Bečki doručak», povikala je Magi prema vratima kupaonice na kojima se u svoj svojoj ljepoti pojavio Andrasy samo u boksericama bez majice, zaodjenut u bicepse koje je dobio planskim vježbanjem i održavanjem kondicije i lijepog tijela. Magi je još više zinula, jer pod rukama kad je sa njime vodila ljubav nije osjećala ništa do mekoće i puti tako da joj je sva anatomija ostala skrivena.”Pa ti si zaista lijep”, uskliknula je Magi ne mogavši sakriti divljenje”. Andrasy se nasmijao i lakonski odmahnuo rukom te rekao: “Zar je to tako važno?”. Zajedno su doručkovali, a nakon doručka Andrasy se kao pravi kavalir ponudio staviti suđe u mašinu za pranje posuđa dok je Magi krenula u kupaonicu. Za vrijeme dok se Magi tuširala Andrasy je razgledavao njezinu privatnu biblioteku i primjetio unatoč njemu nepoznatim slovima i naslovima da magi ima Krležu koji je tako dobro znan u Mađarskoj. Potom je tiho sjeo za klavir i odsvirao “Uspavanku” od Brahmasa, na što je Magi ostala – paf. To da je on u svakom pogledu nevjerojatan znala je iz njezina druženja sa njime koje je doduše bilo kartako, ali sasvim dovoljno da ga upozna u dušu. Ali nije mu mogla prešutjeti činjenicu da joj nije otkrio kako dobro svira klavir. “Lažljivac jedan ” doviknula mu je izlazeći iz kupaonice. “Nisi mi rekao da sviraš klavir. I to tako dobro”, pohvalila ga je. “Kad ti to kažeš onda je to sigurno tako”, odgovorio je Andrasy. Magi po ustaljenom običaju nije znala što da odjene?. Ipak je na kraju prevagnula suknja od lana i bijela pamučna majica i drvene natikače s bijelim kožnim remenčićima. “Prekrasna si”, rekao joj je Andrasy kad ju je ugledao. ” I ti isto”, osmjehnula se Magi i zajedno su krenuli prema izlazu iz stana. Na vratima ih je, naravno, dočekala susjeda Pepica koja nije mogla svoju znatiželju suspregnuti poštu su je cijelu noć uznemiravali zvuci iz susjedne, Magičine sobe i željela je znati tko je to ako već nije Alma? Znači, to je taj kavalir sa kojim je Magi ove noći ludovala i tako ga voljela da ih je htjela ne htjela i stara gospođa Pepica morala čuti. “Nadam se da nismo ove noći bili nepristojni”, vragolasto je Magi namignula prema susjedi i dobacila. “Pepica unatoč iskustvu se sva smela i samo odmahnula rukom te se brzo snašla pa kazala “Ma kaj bi bili. Sve je to ljudski,. Pa valjda i ja znam kaj je ljubav. Pogotovo kad imate ovakvog ljepotana pored sebe. Pa onda sve mora gorjeti”, nasmijala se stara Pepica i pružila ruku Andrasyu, ali se lecnula jer se kako je kazala “ugodno iznenadila”. “Kaj on nije naš'”. “Ne, Mađar je”, nasmijala se Magi i odgovorila kratko. “Lijep Mađar, nema što. I vatren”, dodala je . “Ne to sam bila ja”, našalila se Magi, poljubila dragu Pepicu u obraz i uhvatila Andrasya za ruku. Tako su izašli iz zgrade i uputili se prema strogom središtu grada.

I Zagreb ima svoje ljubavnike

Bila je nedjelja i ljudi su upravo izlazili iz katedrale na Kaptolu. Sve je vrvjelo mnoštvom i Andrasy je upitao “što se događa”. Magi mu je objasnila “da je uvijek u to vrijeme na Kaptolu tako, osim kad je većina Zagrepčana u srpnju mjesecu na moru. Ali sad je već kolovoz i vratili su se mora, pa nedjelju u jutro koriste za kavu, šetnju i odlazak na misu. “Želio bih vidjeti vašu sinagogu”, bezbrižno je kazao Andrasy. Magi ga je uhvatila ispod ruke i odvela do Praške ulice na parkiralište. “Ovo ovdje što vidiš to je mjesto gdje je do 1941. bila prekrasna Sinagoga. Nakon toga, jednog jutra ustaše su je srušile. A ostalo sve znaš. Sve ti je poznato.”, kazala mu je se gorčinom u ustima. “Zato pođimo u Radićevu tamo se odvija židovsko bogoslužje, pa ćeš upoznati i tu ulicu. Uostalom već smo prolazili njome kad smo išli i spuštali se s Gornjeg grada”, pozvala je Magi Andrasya dalje u razgledavanje grada. “Znaš, trebali smo da smo, naravno, imali više vremena otići u Maribor u susjednu Sloveniju”, kazala je Magi. “Zašto?”, podigao je ljubopitljivo glas Andrasy. ” U Mariboru je netaknuta Sinagoga, a Maribor je bio sastavni dio Trećeg Rajcha i Hitler je posjetio Maribor kao dio velike Germanije”, odgovorila je Magi. Nakon Radićeve Magi ga je povela u donji grad do Židovske općine u Palmotićevoj i pokazala mu je. “Ovdje se okuplja preostala židovska manjina u Zagrebu”, kazala je Magi. “Ovo je Židovska općina”, nadodala je. “Lijepa i stara zgrada”, kazao je Andrasy i Magi predložio da odu negdje na ručak. Magi je izabrala Espanadu. “Kad je bal nek je maskenbal”, pomislila je u sebi i zajedno sa Andrasyem uputila se prema Esplanadi. Ručak je bio lagan. Riba na lešo i povrće jednako tako. Sve su zalili odličnim bijelim vinom i pročavrljali smijući se zajedno sve do 14, 30. „Vrijeme je da krenemo ” , kazao je Andrasy. Platio je račun, zagrlio Magi kao da je to nešto najprirodnije i krenuli su prema izlazu. U Sheratonu se Andrasy otuširao i spakirao svoje stvari, pozvao taxi i zajedno sa Magi krenuo prema zračnoj luci. „Evo, stigli smo na vrijeme”, govorio je Andrasy dok je Magi gutala knedle ne htijući da Andrasy vidi kako joj je žao što ga ponovno gubi. Ali njegovu pronicljivu oku ništa ne može promaknuti. „No, no, golubice, vidjet ćemo se uskro. A sad imam i tvoj e-mail pa ću ti se javljati svakodnevno. Obećajem“, pokušao ju je Andrasy nasmijati dok su se dvije tihe suzice kotrljale niz Magdino lice, a glava bila puna misli o tome kako je to njihov posljednji sastanak i da ga nikad više neće vidjeti. Slutila je to duboko u sebi. Kad je Andrasy otišao prema izlazu iz zračne luke, s mukom se nasmiješila i mahnula, a u isti tren stala je jecati poput djeteta kojem je netko oduzeo njegovu najdražu igračku. „Zašto toliko plačem?, pitala se u sebi. Ta javljat će se svaki dan. Ali razdvojenost boli. “Boli“, pomislila je dok se na peti okrenula da iziđe iz zračne luke. Na parkiralištu je čekao taxi Stigla je do središta grada i laganim hodom, pognute glava utonula sva u svoje misli i sjećanja na trenutke provedene sa Andrasyem uputila se u šetnju. Odlučila je doći do svojeg stana pješice. Na pješačkom prelazu kod Petrove zamalo da je nije pregazio đip. Kočenje je bilo tako naglo, a ona sva smetene da je samo krajičkom oka uspjela vidjeti Nevenovu kosu i oči. A on je kao lud iskočio iz auta, prodrmao pješakinju na koju je naletio i koju je zamalo pregazio i to ne svojom krivnjom, kad je u ovoj ženi prepoznao Magi. „Vi’“, problijedio je zapitavši je: „Što vi tu radite? Zamalo da vas nisam pokupio prednjim djelom. I zašto ste zaboga uplakani. Što vam se dogodilo?“, sav rastresen usudio joj se postaviti više pitanja od pristojnošću dozvoljenih. Magi se smeteno nasmijala kad se uvjerila da je riječ dosita o Nevenu ,Markovu prijatelju s nedavne večere kod Alme i Franciskinu mladiću, mladom liječniku sa Svetog Duha. Bila je poput krpene lutke, sva iscrpljena i izmorena. „Ah, duga je to priča i nije za javnost“, pokušavala je Magi biti duhovita. „Ali ne vidite da ste prošli kroz crveno i da sam vas skoro pregazio“, povikao je Neven. „Sklonimo se s ulice, stvarate gužvu na cesti“, pomirljivo je odgovorila Magi. „Treba li vam kakva pomoć?, upitao ju je Neven držeći je čvrsto za ruke. Toliko snažno da Magi koja je bila sva van sebe zbog Andrasya nije niti stisak osjetila. „Ne treba, hvala upravo idem kući“, smogla je snage odgovoriti Magi. „A vi, odakle vi?, uputila mu je dug pogled. „I Franciska tu u blizini stanuje pa sam je nakon ručka odvezao kući“. „A tako, a ja sam mislila da živite zajedno“, izbrbljala se Magi kad su se već povukli sa automobilom na kolnik. „ Zapravo i živimo, mislim zajedno, ali pola tjedna je ona sama u svojem stanu, a pola tjedno smo zajedno u mojem stanu“, odgovorio je Neven. «Zapravo, baš sam radoznala», nasmiješila se Magi pokušavajući opravdati svoju ljubopitljivost i dodala « zasigurnose žuriš kući, a i ja imam sutra novih obavaza u školi. Znaš počinje nastva». Neven se službeno i strogo oprostio od Magi riječima «Doviđenja», dok je ona mahnula na rastanku i kazala «Bok i hvala». Sva smetena uputila se prema Laščinskoj cesti pješice do svojeg stana. trebalo joj je kojih 20 minuta laganog hoda. Kad je napokon ušla u stan polako se počela svlačiti, napunila je kadu vodom i pjenom za opuštanje i uronila u kadu. Nije potrajalo dugo i suze su se same od sebe, nepozvane počele kotrljati niz lice. Najprije, polako u malim, sičušnim kapljicama , a onda su počeli teći potoci suza. Sve dok Magi nije počela ridati i jecati. Nije si mogla pomoći, trebala se isplakati za vrijeme koje ju je razdvojilo od Andrasya njoj tako bliskog bića, a valjalo je spustiti suzu i za svoj život za svoje postupke za sva poniženja koja je doživejla do svoje 40-te godine, za svoju samoću unatoč postojanju Alme. «Sama sam. I moj odabir je možda greška. Ta prvi puta u životu osjećam takvu bliskost s muškarcem. Jer on je jednostavno divan. Lagan poput lahora. Ne postavlja suvišna pitanja, ne razgovaramo kao na kvizu ili kao da rješavamo križaljke, sav je poput trske na vjetru. Lomljiv popu krhke žene, poput kakve mladice.», razmišljala je dok su joj se suze slijevale niz lice. «A Alma? Živa, sexipilna, suptilna, senzualna i senzibilna», uzdahnula je promuklo, jedva izustila kratko «oh, koliko mi puno znači u životu. Ali, ne više od Andrasya.» Tušem je isprala pjenu sa tijela, otrala se frotirnatim, bijelim, mekanim ručnikom i umotala u bademantl. Popila je šalicu toplog mlijeka, oprala zube i krenula na spavanje. Sutradan, s prvim jutarnjim zrakama sunca probudila se. Osjećala se lagana poput perca. Otišla je u kupaonicu i pogledala je u ogledalo. Koža je bila glatka, meka i svilenkasta. Tašta na svoj izgled ironično je prokomentirala « I suze nečemu služe». Pošla je složiti sebi doručak i skuhati kavu, a nakon toga u kupaonicu. Odlučila je prijepodne provesti u gradu i prvi dan nastave u novom polugodištu posvetiti sebi prije nego pođe na sat dogovora i upoznavanja sa novim učenicima. Lagano je šetkala gradom i razgledavala izloge i pri tom poslala SMS poruku Almi i Andrasyu. Sjetila se da bi mogla navečer poslati e-mail Andrasyu ako neće biti bezvoljna ili ako se dotle ne predomisli. U školi se pojavila na vrijeme. Bila je sretna što će se ponovno vidjeti sa Nurijom. Imalo joj je toliko toga za ispričati. Kad ju je ova ugledala samo je podigla obrvu i upitala «I?!», što ima novoga? Sudeći po tome kako izgledaš tebi ipak ruže cvjetaju», kazala je Nuria smješeći se. Dok su ispijale svoju prvu kavu u novom polugodištu Magi joj je ispričala kako se u Zagrebu prije nekoliko dana susrela sa Andrasyem. «Da, bio mi je u posjeti», kazala je Magi. «Zato ti sva blistaš», odgovorila je Nuria. Naravno, nije joj sve u detalje opisivala, ali je Magi ipak detaljno opisla sva mjesta na kojima su bili, koja je Andrasy zajedno s njom posjetio. «I? Sviđa li mu se naš grad?», upitala je Nuria. «Da. Jako» Samo da znaš da je on i mene za Božić pozvao kod sebe u Budimpeštu», kazala je sva uzbuđena Magi. Zvono za početak nastave najavilo je i početak nove školske godine i dvije dobre prijateljice su se srdačno pozdravile i svaka je pošla svojim poslom. Magi je uzela imenik pod ruku i uputila se u upoznavanje novog razreda. Odmah po dolasku svidjeli su joj se jedan dječak i jedna djevojčica. Kako će vidjeti dva mjeseca kasnije, prvi dojam je nije prevario. «Općenito, razred je dobar gotovo odličan», pomislila je Magi kad je sat završio, a s njime i upoznavanje novih učenika. Bilo je to sve za danas. Dok se spremala kući pozdravila se sa kolegicama i kolegama i poljubila zahvalno Nuriju svoju vjernu slušateljicu koja dobro razumije njezino srce i odlepršala u svoj stan. Samo što je oprala ruke zazvonio je telefon. Bila je to Tilda. «Čuj, zovem samo zato da te obavijestim da ću roditi u trećem mjesecu slijedeće godine i da smo nas dvoje odnosno nas troje odlično», cvrkutala je sva razdragana Tilda i dodala «Osim toga, bi li ti htjela biti krsna kuma mojem malom Vilku kad dođe na svijet?», upitala je sad već ozbiljnim tonom Tilda. Magi se nasmijala od srca i kazala « Zaboga miloga do tada ima toliko vremena. Ta, još pola godine do rođenja, a poslije treba čekati još dva-tri mjeseca. Čemu žurba?», pitala je Magi. «Znaš, sad već sve treba planirati», uznositim glasom odgovorila je Tilda, a Magi je jedinio na to mogla odgovoriti sa «Dobro, hoću, pa znaš da hoću». «Hvala ti baš si srce znali smo i Damir i ja da na tebe možemo računati. Inače, kak si ti?, dobacila je Tilda. «Dobro, kotrlja se «, kazala je Magi ne želeći otkrivati da ju je Andrasy posjetio u Zagrebu. U dobrom raspoloženju dvije su stare prijateljice prekinule telefonski razgovor. Magi se nakon toga dosta dugo pripremala da sjedne za kompjutor i počne pisati e-mail poruku za Andrasya. Kad je napokon sjela riječi su potekle same od sebe. «Nedostaje mi tvoj osmijeh, naši razgovori, miris tvojeg tijela i kose. Nedostaje mi sve. A najviše dodir», bila je posljednja zapisana i odaslana rečenica. Nije trebala čekati niti minute kad joj je s druge strane stigao gotovo identičan e-mail. «Nedostaješ mi do boli. Sama pomisao na tebe u meni burka sve sokove i sva čula. Nedostaje mi tvoj glas, ulice kojima hodaš, tvoj krevet, tvoji prsti na mojim leđima i u mojoj kosi, a najviše od svega – dodir», napisao je Andrasy, a da nije niti slutio kakvu će mu poruku poslati Magi. Napisao joj je još i to da je još uvijek na poslu. Za Marušku novu zaposlenicu koja je uzburkala duhove , ali ne i njega nije joj ništa napisao. Držao je kako to i nije vrijedno spomena. A Maruška kakva je već bila djetinjasta i vjetropirasta, ali iskrena i čestita u svojim namjerama, sa svojom dugom, gustom plavom kosom i okruglim licem, pravom češkom fizionomijom, te dugim nogama i prelijepim stasom izazvala je pravu buru kod muškaraca , ali i kod žena. Tako djetinjastu i iskrenu te neposrednu u svojem nastupu, a opet tako fatalnog izgleda nitko nije znao definirati. Muškarce je privlačila svojim izgledom i živo im se fućkalo za njezine karakterne osobine, a žene je odmah od prve nisu prihvatile, jer nije se uključila u tračerski klub i zaobilazila je vješto i s lakoćom sve zamke koje su joj postavljale. Andrasy nije mogao ne zamijetiti te lijepe crte lica i taj stas, ali je zbog svoje Magi ostao na to ravnodušan. No, malo po malo bez ikakvih primisli Maruška se ipak uspjela približiti ovom najpoželjnijem neženji na odjelu za kakvog su sve žene držale naočitog Andrasya. Svako jutro, a da to Andrasy nije niti posebno zamijetio pili bi zajedno kavu u prostoru restoranta. Ona mu je sasvim spontano ispripovjedala priču o svoje tri sestre od kojih se jedna u Pragu bavi manekenestvom, a druge dvije, blizanke su na studiju dizajna i o svojim roditeljima seoskim učiteljima u mirovini iz jednog malenog seoceta pored Praga u kojem je ona provela kako je i sama kazala „ sretno i bezbrižno djetinjstvo“. Andrasy ju je s pažnjom i zanimanjem slušao uvijek i u svakoj zgodi, jer činila mu se poput djeteta. Bila mu je zanimljiva i nije bila, kako je zaključio „poput ostalih žena, nametljiva i proračunata“. Maruški je godilo društvo tog naočitog i kako je smatrala „vrlo dobro odgojenog muškarca“ s kojim je osim jutarnje kave dijelila i obaveze na poslu. On je bio njezin mentor i snjim je provodila veći dio radnog vremena. Zadubljeni u posao nisu niti slutili kakve priče kolaju hodnicima tvrtke o njima. Već ih je pola odjela uspjelo proglasiti zaljubljenim parom, a da oni to niti su bili, a još manje i slutili ove zlurade priče. S druge strane Drave u Zagrebu Magi je vrijeme kratila u pospremanju stana zajedno sa Almom, u dugim satima međusobnog prepričavanja svega i svačega i u samotnim šetnjama Zrinjevcem u večernjim satima rane, tople jeseni. „Nisam niti slutila da će jesen biti tako topla“, kazala je Magi, Almi jedne večeri kad su šetale obroncima Cmroka. „ Je’l ti se javlja što tvoj Andrasy?“, pitala ju je Alma. „Kako da ne. Svaki dan se čujemo telefonom, pišemo SMS-eove i šaljemo e-mailove.“, odgovorila je Magi. „Kako uopće funkcionira ova veza na daljinu? Znaš kako se kaže: Daleko od oka daleko od srca“, upozorila ju je Alma. Magi se nasmijala i odgovorila „ Pa, znaš za sada dobro, iako mi nedostaje“. „ A mi? Što će biti sa nama?“, pitala je tihim glasom, nekako sramežljivo Alma. „ Mi?“, podigla je obrvu i ponovila riječi Magi. „Mi ćemo ostati najbolje prijateljice na svijetu! Što će biti moje bit će i tvoje. Naravno, osim muža“, u dahu je odgovorila Magi. „Znači namjeravaš se i udati?“, pitala je Alma. Magi je slegnula ramenima i odgovorila sa „Možda“. Dalje su zajedno, ruku pod ruku, kao dvije starice i doista dobre prijateljice šutke šetale obroncima Cmroka i divile se u tišini zaokupljene svaka svojim mislima divnoj prirodi koja se rasprostrla na domak gradskog smoga kakav je prevladavao u središtu grada i uokolo njega.

Jesenje lišće već otpalo je…

Kad su prve jesenje kiše počele padati Magi je počela odlaziti kod Alme i Marka. Kišne kapi su udarale o okno prozora , a njih dvije su ili plele tople šalove i rukavice za svoje muškarce pokrivene toplom dekom i dodirujući se stopalima dok jeMarko sam pomicao figure na šahovskoj ploči. Marko je krenuo prema baru, natočio prošek za dame, a sebi čašu crnog vina i dodajući čaše uštinuo Almu za obraz. „Ah, ta ljubav“, uskliknula je Alma, a Magi se samo na to nasmijala. „Baš me zanima kako je to biti u ljubavnom trokutu“, bez velikog zanimanja za posljedice svojeg pitanja, lupila je Alma na glas. Dok je pokušavala uhvatiti zrak Magi ju je ošinula pogledom, a Alma se samo vragolasto nasmijala ne misleći pri tome na njih troje, nego na „prave „ ljubavne trokute sa ljubavnikom ili muževljevom ljubavnicom u sredini. „Ja ti sasvim lako mogu odgovoriti na to pitanje“, kazala je značajno Magi. „Kad sam bila mlada započela sam živjeti sa jednim građevinskim inžinjerom, poduzetnikom. Zvao se Matko i bio je iz Međimurja. Bio je jako zgodan, šarmantan, uredan, ljubazan i topao i mio. Nakon nekoliko mjeseci saznala sam od njegove surpuge koja me nazvala kod kuće da je, naravno, zauzet – oženjen.“, mirno je kazivala Magi. Alma je na te riječi samo zinula. Ostala je zatečena tajnom koju je čuvala njezina najbolja prijateljica i ljubavnica dok je Marko ljubopitljivo okrenuo glavu od šahovske ploče prema prijateljici svoje djevojke. „I kako je to završilo?“, upitao je Marko. „Bolno. Nakon što sam još nekoliko mjeseci od trenutka kad sam saznala da je Matko oženjen i otac troje djece nastavila se i dalje sa njim viđati jednog zimskog dana sedam puta zaklopila sam mu telefonsku slušalicu. On je bio na svoj rođendan jako uporan i nazivao je, a ja sam prilikom svakog poziva podigla telefonsku slušalicu i odmah je spustila. Nakon sedmog pokušaja telefon je prestao zvoniti i od tada nikada se više nismo čuli niti vidjeli. Od tada je prošlo više od sedam godina. Ja sam se nakon toga, naravno, razboljela i završila na antidepresivima, a boljele su me kosti, koža i kosa i nakon šest godina ponovno došla polako k sebi. Dugo mi je trebalo“, pomalo cinično rekla je Magi. „Je si li ga uopće prežalila?“, obzirno je tihim glasom punim susosjećanja pitao Marko dok je Alma mirno plela i šutjela. „ Ja sam kako je to jednom zgodom u interwu za „Gloriju“ kazala naša primabalerina Vesna Butorac- Blače „ poput vučice. Zaližem ranu i idem dalje“. Tako i ja. Zaližem sve rane koje mi ljudi nanesu i idem uzdignute glave, a ponekad bome i pognute – naprijed“, kazala je tiho Magi, a Alma ju je stopalom pomilovala po nozi. Bila joj je zahvalna na tome. Sva je protrnula i da Marko ne primjeti posegnula za čašom prošeka. „Idemo mi na vedrije teme“, vedro je Marko pokušao skrenuti tok razgovora kad se na vratima stana začulo zvonce. Sve troje su se u čudu pogledali „ta tko bi to u ovo doba i po tavom nevremenu mogao biti?“, prešutno su se upitali. Marko je otvorio vrata, kad na njima – Neven. Sav promrzao i pokisao do kože unatoč baloneru i kišobranu. „Uđi što čekaš“, srdačno ga je pozvao u stan Marko. Neven je upitao „Sam si?“. „Ne . Čeka te ugodno iznenađenje“. „Oh moje dame“, radosno je uskliknuo Neven ugledavši najprije Magi, a potom i Almu. „Moj naklon“, lagano se kavalirski naklonio i pozdravio dvije prijateljice. „Nisam niti slutio da je kod vas tako intimna atmosfera. Kao na nekom ladanju u ruskom seocetu. Prava idila. A ti sam igraš šah?“, pitao je Marka. Ovaj mu je potvrdno klimnuo glavom, ponudio da sjedne i ponudio ga krekerima, slanim štapićima i čašom crnom vina. „To ti je da se ugriješ“, kazao mu je Marko dok mu je točio vino u čašu. „Bolje bi bilo kuhano“, u šali je dobacio Neven dok je sa sebe skidao sav pokisli baloner i obuvao kućne papuče te se pokušao baciti za šahovsku ploču. „Hajde prijatelju da nas dva odigramo partiju šaha dok žene pletu“, kazao je Neven. Marko mu se bez imalo razmišljanja pridružio i dok su Alma i Magi plele šalove Neven je dobacio pitanje „ A hoće li možda koja od vas dvije i za mene isplesti štogod za Božić. Moja Franciska ne umije niti šiti niti plesti. Ona je rođena samo za ekonomiju“. „Ako ti uzmemo mjeru mogle bi ti isplesti šareni pulover bez rukava“ dobacila mu je lascivno Alma. „Mjeru bi mi mogla uzeti Magi s obzirom da je njezin ofirant daleko u Mađarskoj, a tvoj sjedi do tebe“, nije se dao smesti Neven. Magi se malo zarumenjela od stida i smela, ali je brzo dodala da već izdaleka vidi da nosi XL veličinu. „Pogodila si. Ali moraš izmjeriti dužinu rukava, jer imam dugačke ruke“, dobacio joj je Neven. „To svakako neće biti problem“, odgovorila je Magi. I tako riječ po riječ i Neven je upitao dvije profesorice glazbe „pa moje dame kažite vi meni kakav je to osjećaj kad sviraš?“. Obje su se začudile pitanju, a Alma se požurila odgovoriti „Neopisiv i neizreciv riječima. Samo gledaj muzičare kad sviraju. Drže oči zatvorene ili prave grimase na licu ili lagano lupkaju nogom o pod, zavisno od instrumenta koji sviraju ili od skladbe koju izvode“ „ To je kao pisanje ili možda usudila bih se reći kao vođenje ljubavi. Ima svoj početak, predigru, nježnu, zaplet obično dramatičan ili melankoličan i kulminaciju kad doživljavaš čudo, odnosno orgazam i rasplet ili kraj kad osjećaš olakšanje i sreću odnosno – smiraj“ I Neven i Marko zajedno sa Almom na te su se riječi nasmijali. Magi je također prasnula u smijeh na svoje riječi sama sebi čudeći se na izgovorenom. „A kako bi bilo tebi da tebe priupitamo kako se ti osjećaš kad radiš svoj ginekološki posao?“, vragolasto je uputio pitanje Nevenu Marko. Neven se nije dao smesti. Samo je odmahnuo rukom , otpio gutljaj vina i rekao to vam je rutina i vještina, ali prije svega razumijevanje i humanost. „Ali svakog dana gledati predmet požude u muškaraca pa i u žena i prisustvovati takvom čudesnom činu kakvo je rađanje“, nadovezao se Marko. „Zato volim žene. Jer su svemir. Jer su beskrajne i produljuju vrstu bez obzira pokaže li se vrsta dostojnom i vrijednom života. I kad sve zakaže, sve moralne vrijednosti i sve se čini beznadežnim, žene i opet rađaju. Ne daju se smeti Kao da im je u genetskom kodu ugrađena vjera u život, a ne u smrt i iščeznuće.“ , lamentirao je naglas Marko. „A ja ih opet volim jer su tople, meke, suosjećajne, brbljave, stvaraju atmosferu, ne ogoljuju stvarnost, uvijek ti imaju nešto za reći i ma kako se to činilo beznačajno upravo iz toga možeš iščitati neku mudrost. Nepredvidljive su i nikad ne znaš što te čeka sa njima, a k tome su i lijepe. Ljepše od muškaraca“, kazao je Neven. U isti glas kao da su se dogovorile i Alma i Magi uskliknule su oduševljeno ovim zaključcima dvojice muškaraca njima tako dragim „Slažemo se!“ Kiša je prestala padati, bližila se ponoć i bilo je vrijeme da se društvo raziđe svojim kućama. Neven se ponudio Magdaleni da je odveze kući. Na što je ova i pristala. Marko i Alma ošamućeni prošekom i toplinom doma kao i srdačnom atmosferom koje je društvo stvorilo otpratili su ovo dvoje do izlaza iz zgrade. „Dalje ne treba da ne navučete kakvu prehladu“, kazala je Magi i uputila se prema Nevenovu džipu kojeg je odmah prepoznala parkiranog među mnogim automobilima još od onog ljetnog dana kad ju je gotovo pokupio na pješakom prelazu nakon što je Andrasya otpratila na aerodrom. Galantnim pokretima Neven je otvorio vrata i Magi je ušla u udoban i prostran automobil. Cijelo vrijem vožnje nisu prozborili nti riječi i Magi se pitala kako to da Neven cijelo veće nije spomenuo Francisku. Nekako kao da joj je bilo drago zbog toga, a opet nije znala koji je uzrok tome. Kad je preko njezina tijela prebacio ruku da joj otvori vrata sva je protrnula i zadrhtala. „Što li uz svojeg Andrasya koji je doduše daleko vidi u ovom zanimljivom muškarcu“, pomislila je kad je izlazila iz automobila i pozdravljala Nevena riječima „do skorog viđenja“. „Veseli me“, vedro je i iskreno uzvratio Neven. Stigavši u svoj stan nakon što je svukla sve stvari sa sebe i odložila pribor za pletenje odmah je nestrpljivo upalila kompjuter i prešla na poruke. Očekivala je, naravno, Andrasyevu poruku. I našla je ju je među brojnima koje su pristigle. „ Danas je bio naporan dan na poslu. Znaš nisam ti opisao moju novu suradnicu Čehinju Marušku iz jednog malog mjesta pored Praga. Zanimljiva i zgođušna djevojka od kojih 28 godina. No, nije to važno. Važno je to da odbrojavam minute kada ću te opet ugledati. Kada ćeš mi doći i pasti onako nježna i ženstvena, sva putena i od tijela satkana u naručje. Od te pomisli sav zadrhtim. Tvoj Andrasy“, pisalo je na kraju poruke. Magi je otpisala „ čeznem za tvojim rukama, mekim i čvrstim i tako sigurnim i za tvojim poljupcima i svemu tvojemu. Volim te beskrajno i zauvijek, a nadam se da nećeš barem ne tako skoro zaželjeti se novih iskustava u životu i da nas život neće rastaviti. Odlučila sam ti prije Hanuke i Božića u Budimpeštu poslati od moje ruke ispleten šal i rukavice, a pravi poklon slijedi kad dođem kod tebe u Budimpeštu. Tvoja Mag“, zapisala je drhtavim rukama i kliknula – “send.” Bilo je to sve za večeras. Čekalo ju je tuširanje i svakovečernja higijena, a potom topao krevet, a u jutro posao. U jutro jedva da je od umora čula zvonjavu budilice. Na brzinu na koju inače nije bila navikla jer je voljela svoje jutarnje rituale: ispijanja kave, doručka i tuširanja obavljati sporim ritmom, ovaj put je zamijenila munjevitom brzinom. Odjurila je iz stana zaključavši vrata samo jednom i sa slutnjom u mislima da će joj ovaj dan biti nekako težak. Već prvi sat kad je ušla u razred naišla je na svađu, pa i na tučnjavu koja je baš započela među dvoje učenika. Jednim mladićem i djevojkom koji su se međusobno vrlo žučno krstili imenima «peder i lezbijka». Nije se niti snašla već se našla umiješana između njih dvoje i mirno ih je razdvajala. Nakon što su se razdvojili i primirili strasti rekla im je da će morati za to kod svojeg razrednika na što su ovi svi sretni kazali u glas kako je ovaj na bolovanju. Nije joj ništa drugo preostalo nego da sat koji je trebala posvetiti Franzu List posveti predavanju o odnosu među spolovima, jer prema njezinim procjenama upravo su se njih dvoje i posvađali jer im nisu jasne relacije koje vrijede u odnosima među odraslim osobama ma kojeg one spola bile. Pribrala se i započela riječima « Nadam se kako ste ove teške riječi izgovorili u afektu. No, bilo kako bilo možda je vrijeme da o ovim epitetima prozborimo i koju riječ. Ljudi obično nisu niti genetski uvjetovani kako su to negativne i mračne ideologije znale tumačiti za svoje seksualne sklonosti. Ljubav jednostavno ne bira niti vrijeme niti trenutak pa čak niti spol. Ona se jednostavno događa. I to je sve. Zato želim da se jedno drugome na glas pred cijelim razredom ispričate u svoje ime, ali i u ime onih koji su zbog svojih seksualnih sklonosti, a to su bili ponajprije muškarci u Drugom svjetskom ratu kao homoseksualci završavali u paklu koncentracijskih logora. Svatko, ama baš svatko u današnjem svijetu, ali i odvajkada ima pravo ljubiti koga god želi sve dok ne ugrožava čovjekovo dostojanstvo i poštovanje prema osobi i životu. Želim da to upamtite i sa time otiđete iz srednje škole na svoje fakultet koje će te pohađati», završila je Magda svoj govor bez trunke ponosa na sebe, čak štoviše posramljena što mora govoriti o njoj tako bliskim stvarima. U razredu se prolomio spontani pljesak, ali neki među njima su zajedljivo bez imalo stida upitali: «Odakle Vi profesorice to znate? Iz iskustva ili iz knjiga?, upitala su dvojica i inače problematičnih učenika. Magda se pribrala i brzo odgovorila « Dovoljno dugo živim da vidim što se događa oko mene i da uvijek na to reagiram. A to je i naša svakodnevnica». Dvoje posvađanih teškom mukom su pregrizli ponos i ispričali se jedno drugome tako da je Magdi ostalo još 15-tak minuta da se posveti Franzu Listu svojoj pedagoškoj jedinici koju je planirala obraditi za taj sat. U isto vrijeme dok je Magda vodila bitku sa učenicima i ukručivala njihove stavove Neven je u bolnici proživljavao pravu dramu. Na posao je došao takoreći pjevajući, jer ga je kako je sam sebi priznao «posebno veselilo i godilo mu društvo Magdalene». Nije, međutim, uspio popiti niti kavu kad mu je uletjela dežurna sestra vičući « doktore, doktore hitno. Žena koja se porađa cijelu noć i muće je trudovi od jučer navečer iza Dnevnika samo što nije rodila, a k tome ne zna dobro hrvatski. Strankinja je. « Putem do rađaone uspio je saznati da se radi o Tatjani kulturnom atašeu, zaposlenoj djelatnici Ruskog veleposlanstva u Zagrebu. Porod je protekao u komplikacijama i mala Vjeročka koja je nekoliko tjedana ugledala svijet prije planiranog roka morala je u inkubator. Majka je plakala , ali ju je Neven tješio time da je «djevojčica hvala Bogu zdrava i bez ikakvih zdrastvenih komplikacija, ali da izvjesno vrijeme mora proboraviti u inkubatoru» « Gospođo Tatjana to je za njezino dobro. Nemojte brinuti, zdrava je ali sičušća. To će zasigurno biti prava mala ruska balerina», pokušavao je biti duhovit Neven i tako oraspoložiti zabrinutu majku. Tatjana je shvatila njegove riječi i samo mu stisla ruku. Nakon što je obavio zahvat na majci prvorotkinji sestre su je odvezle u sobu, a njega je čekao drugi porod. Prije nego što je prihvatio sa samo njemu svojstvenom pažnjom drugu rodilju, oprao je ruke i otišao do prostorije gdje je nedonoščad smještena te pogledao malu Vjeročku. Imala je crnu kosicu i male crne očice te napučene ustašca. Bila je poput babuške. Nasmijao se maloj Vjeročki, poželio joj u mislima da brzo napreduje i da sve prođe bez komplikacija, a potom otišao u rađaonu. Nakon četiri poroda koliko je tog jutra imao otišao je obići svoje rodilje i porazgovarati sa njima. Svi su poštivali dr. Nevenena Miholjevca zbog njegove iskrenosti i jednostavne pristupačnosti i topline koja je zračila iz njega. Osim toga danas je bio i sastanak na Odjelu na kojem će se birati šef Odjela , a on je bio jedan od kandidata. Sastanak je počeo točno u 13.30 sati i nakon više od pola sata vijećanja Neven je bio postavljen za novog šefa Odjela. Kako je kazao bila je to za njega velika čast ali i dodatna obaveza koju će on nastojati obaviti što dosljednije i uspješnije. U svakom slučaju: čekale su ga nove obaveze. Odmah po završetku sastanka otišao je u svoj kabinet uzeo mobitel i najprije želio javiti Franciski, ali se predomislio. «Ona je ionako prezaposlena u svom svijetu financija i malo će mariti za moju novu funkciju», pomislio je i nazvao Marka. «Dragi Marko, eto samo ti javljam da sam izabran za šefa Odjela ginekologije», tiho, smireno i nekako skromno je kazao Neven. «Baš si me obradovao. Znaš mogli bi to svi proslaviti kod Alme i mene na jednoj večeri. Doći će i Magi», rekao je Marko. «Važi, onda dogovoreno», odvratio je Neven i tek tada nazvao broj mobitela svoje Franciske s kojom već dulje vrijeme i prije nego li je upoznao Magdalenu koja mu je počela odvlačiti pozornost, nije išlo kako valja. «Ona uopće nije planirala imati djecu. A ja sam za djecom lud. Konačno, to je i moj životni poziv. Život bez djece je pust. Kome ćeš uputiti iskreni osmjeh, ako ne – djetetu?», mudrovao je Neven dok je čekao da mu se Franciska javi na mobitel. «Što je, u strci sam?», začuo je nervozan glas s druge strane. «Ništa samo ti javljam da sam postavljen za šefa Odjela i da ćemo to proslaviti kod Marka i Alme u njihovom stanu na večeri», kazao je nezainteresirano. «Kada? Dobro znaš da navečer srijedom i petkom idem na jogu», nervozno, bez imalo oduševljenja odgovorila je Franciska. «Kad ćeš ti naći vremena», mirno je odgovorio Neven i završio razgovor. «Što ja uopće radim već toliko godina sa takvom ženom? Je li se to pretvorilo u neku rutinu, u obavezu, zahvalnost. Ali na čemu?», uznemireno se pitao sam u sebi Neven dok je ležao na kauču u svojem kabinetu i lovio slobodno vrijeme između pregleda, poroda i vizita. Za to vrijeme njegove kolege liječnici i medicinske sestre spremali su malo iznenađenje. Nakon pola sata glavna sestra pokucala je na vrata svojeg novog šefa i ljubazno ga pozvala neka dođe u njihov ured. Neven je ostao iznenađen i prvo što je već po navici pitao „Ima li što hitno?“. Sestra se nasmijala odmahnula glavom i rukom mu dala znak da dođe. Cijela kancelarija u kojoj borave sestre i liječnici bila je u balonima i cvijeću, a na stolovima uz pladnjeve sa hranom vaze sa svježim ružama. Svi su zapljeskali kad je Neven ušao u kancelariju, a on je vidno potresen i obradovan ovim prijemom samo skromno kazao „Pa niste trebali, ali svejedno puno hvala“. I dok je jedna sestra stavljala CD Olivera Dragojevića , a druga nutkala sve nazočne pa i novog šefa pićem i kanapeima Nevenu je cijeli život proletio kroz glavu. Sjetio se sestre svoje mame, tete Doris koja je u Stokholmu u Švedskoj radila kao prodavačica i to vrlo sposobna i uspješna, bila je lijepa, ali nije imala četiri prsta na desnoj ruci. Kad je bila djevojčica igrala se na selu kod bake sa seoskim dječakom koji je bio neobuzdan i sjekirom dvogodišnjoj djevojčici odsjekao zauvijek četiri prstića. Unatoč tome teta je otišla na Sjever u Švedsku i tamo uspješno zarađivala svoj kruh za život, izrodila dvoje djece i razvela se od muža, a danas uživa u zasluženoj mirovini. Dok je bio dječak od kojih pet godina iz tog vremena se najživlje sjeća njezina lijepog, ženstvenog, skromnog i samozatajnog lika i rečenice kad je ugledao da nema prste na rukam: Ja ću biti doktor i ja ću ti napraviti nove prste“, s ponosom je kazao petogodišnji Neven svojoj teti kojoj su navrle suze na oči kad je ovo čula. Od tada je svako ljeto i svaki Božić sa torbama punih darova dolazila u njihovu kuću sa svojom djecom, kčerkom Lizom i sinom Filipom koji su danas fakultetski obrazovani ljudi i zaposleni, a kako je Neven rastao tako je ona pratila njegove potrebe. Od prvih plišanih životinjica do autića i prvih traperica koje je nosio na školi. Protutnjale su mu glavom i misli zahvalnosti na oca i majku koji su mu dali mir, sigurnost i toplinu potrebnu da razvije svoj znanstveni duh, ali i čovječnost koja je toliko potrebna u njegovom zvanju. „Da posao mi je sve. Drži me na životu“, sa suzama na očima zadivljen viđenim prizorom i radošću kolega zaključio je Neven. Tog dana nije se žurio kući jer Franciska je bila tako odsutna kad joj je rekao da je unaprijeđen. „Da barem složi neku prikladnu večeru, bio bih joj zahvalan“, pomislio je u sebi dok je ukucavao broj mobitela svoje majke, jer oca nije želio zamarati, iako bi i ovaj bio jako sretna na ovu vijest.. „Sine, začulo se s druge strane.“, kako ga majka željno očekuje. Uvijek je bila radosna što ga čuje bez obzira na vijest, ali ovaj put ju je doista obradovao. „Baš mi je drago. Da je tata pri ruci, ali on je u šetnji, znaš koliko će mu to značiti.Znaš da je on bio običan liječnik obiteljske medicine, ali nije nikad propustio djelima pokazati i riječima ukazati na to koliko je potrebno imati suosjećanja za druge i znati im u pravi tren pomoći“, govorila je ova umirovljena odgajateljica iz dječjeg vrtića kroz ćije je ruke prošlo tisuće djece pa i njezin vlastiti sin Neven koji je ispao kako je ona znala misliti „tako nježan, taktičan i obziran i što je najvažnije strpljiv“, „Dobro je mama, čuvaj se i pozdravljam te. Žurim Franciski i doma se istuširati“, prekinuo je razgovor Neven. Kad je sa svojim dobrim kolegom liječnikom ginekologom Zagorcem Jožom, veseljakom, ali dobričinom popio kavu zahvalio se još jednom na čašćenju i otišao kući. Stan ga je dočekao prazan. Franciska je bila ili na poslu ili na jogi ili u shoppingu. Sam je na brzinu očistio karfiolu, ogulio mrkvu i krumpir i stavio kuhati varivo od karfiole. Nešto lagano zasigurno će prijati Franciski kad se vrati s posla ili gdje li se već smuca, pomislio je. Varivo se krčkalo u loncu, a Neven je rješavao križaljku kad zazvoni mobitel. Vidio je da ga zove Marko i veselo se javio. „Slušaj prijatelju, ovaj ponedjeljak Alma i ja pozivamo te na večeru zajednosa Franciskom. Uz Magi bit će tu i stara prijateljica Alme po harfi gospođa Hella koja ima 90 godina i koja pršti pričama iz života i mudrostima. U svakom slučaju – ugodan sugovornik. Dolazite?“, pitao je Marko. „Znaš da ćemo doći. Možda ja sam, a za Francisku ne znam jer ona hoda na jogu u ponedjeljak, srijedu i petak“, odgovorio je Neven, a Marko samo kazao „onda dogovoreno“. Franciska je ranije od uobičajenog stigla kući, pojela varivo, otuširala se i spremila na jogu. Nije bila raspoložena za razgovor. Neven je sebi pripremio kupku i opustio se, ali iz glave nije mogao izbiti lijepu i ugodnu Magdu koja ga je uvijek iznova iznenađivala i o kojoj je i Marko tako lijepo pričao. Za to vrijeme Magi je već bila u krevetu i ispred televizora nakon što je dva puta preko telefona otpozdravila Almu s kojom je telefonski čavrljala više od pola sata, sa „grlim te“, razmišljala o tome kako joj je protekao dan, Neki joj vrag nije dao mira i odlučila je svoje iskustva preko e-maila podijeliti sa Andrasyem. Uz nekoliko redaka kojim ga je obavijestila o tome što se zbilo u školi tog dana napisala mu je velikim slovima i to po nekoliko puta „Ljubim te, ljubim te bez predaha, sumanuto, bez uma i misli sa najvećom željom da te ponovno držim u naručju.“, tako je završila svoj e-mail. Andrasy je bio za kompjutorom, jer niti on nije mogao spavati misleći na Magi i otpisao“Zašto ljudi zabadaju nos u tuđe živote. Pa bolje da se vole nego mrze. Iako ja više preferiram žene. Ljubim te beskrajno. Tvoj Andrasy“. Nakon ovakve poruke mogla je lakše zaspati i prebroditi vikend u samoći koju će podijeliti sa Tildinim pozivom slutila je i posjetom susjede Pepice koja će doći sa punim pladnjem kolača u vizitu i izvidnicu da čuje ima li što nova u Magdinu životu. Tako je i bilo. Rano u jutro oko pola 9 sati zazvonio je telefon. Tilda je ko iz topa ispalila „Ti znaš da ja imam još samo dva mjeseca do poroda. Ja se već polako spremam da Božić provedem u rađaoni.“, rekla je Tilda, a Magi je na to srce nekako čudno posločilo. „Pa ja znam jednog izvrsnog ginekologa, jako mladog i zgodnog tako da ti ne pozli kad budeš rađala , a koji bi i tebe mogao poroditi. Morate se upoznati. Dođi sa Damirom na večeru kod Alme i Marka u ponedjeljak. On će biti tamo. Možeš ga pitati što god te bude volja“. , kazala je Magi i srdačno pročavraljala još koju minutu sa svojom starom prijateljicom. Jedva da je poklopila slušalicu kad je netko pozvonio i na vratima. Bila je to susjeda Pepica. „Mene moja intuicija nikad ne prevari“, pomislila je Magi kad ju je ugledala kroz špijunku. „Oprosti Magi što tako rano zvonim, ali poslije idem na plac“, rekla je sva zadihana susjeda Pepica. „Donijela sam ti kolače, a i rado bi da si malo „poklaframo“. Već se dugo nismo čule niti vidjele“, rekla je dobrodušno Pepica. Magi ju je pozvala u stan, skuhala kavu i zajedno su navalile na kolače. „ Što ima novo?“, značajno je zapitala Pepica. „Ništa posebo. Svaki dan se čujem sa Andrasyem i pišem e-mailove. Ni sada ne znam što mi je preko noći ili jutra poslao“, kazala je Magi. „Ah ta ljubav preko Interneta i na daljinu. Znaš kak se veli: daleko od oka daleke od srca. Nego radije si ti nađi nekog našeg dečka, lepše i lakše ti bu“, rekla je susjeda Pepica. „Kad bi to bilo tako lako. Andrasy mi se uvukao pod kožu“, odgovorila je Magi. Tako su još jedno vrijeme časkale dok susjeda Pepica nije pogledala na sat i sva usplahirena rekla: „Joj, Jezoš Marija plac mi se bu zaprl. Penzići budu sve pokupovali prije mene. Zlateko moram iti. Čuvaj se“, poručila je susjeda Pepica i otišla. Magi je ostala sama i bila spremna za kupaonu i za izlazak na kavu u njezin omiljeni Daily Fresch. Vikend je provela sama uz kompjutor dopisujući se sa Andrasyem. Bilo joj je ugodno. Svašta je saznala i nije se ustručavala u svojim izljevima ljubavi. Napisala mu je da ide u ponedjeljak na večeru kod Alme i Marka i da su pozvana još dva para i jedna starija gospođa te da se veseli, jer da će sigurno biti veselo i ugodno. Andrasy joj je ljubazno zaželio dobar provod i tako su tek u nedjelju navečer prije spavanja završili svoju kompjutorsku prepisku koju su započeli u subotu navečer, a oduljila se tijekom gotovo cijele nedjelje do kasno navečer.

Magdin jutarnji košmar

U jutro se Magi probudila sva u košmaru, ali sasvim ugodnom. Sanjala je kako je Neven, da baš Neven, ljubi u vrat. Nije se mogla snaći sa svojim snom i zašto Neven, a ne Andrasy, ali bilo joj je ugodno i san je osjećala kao javu , kao nešto što joj se i doista dogodilo. Istuširala se i krenula u školu ovog puta bez grča u želucu. «Kakav bude da bude ovaj dan u školi, ali nikomu neću dozvoliti da mi pokvari današnju večeru kod Alme i Marka», razmišljala je u sebi putem do škole. Nastava je protekla u najboljem redu i ovaj je radni dan bio iza nje. Nije se niti okrenula već je prošlo pet školskih sati koje je tog prijepodneva odradila. Sa Nurijom je išla kući jedan dio puta i ispričala joj za današnju večeru kod Alme, a ova joj uljudno zaželjela ugodan provod. Ručak nije kuhala kod kuće nego je legla i odmorila se, kad je sat otkucao u dnevnom boravku 16,30 sati krenula je Magi u kupaonicu sređivati se za večeru. Iz ormara je izvukla najbolji jesenski kostim i bluzu, a iz ormarića najfinije cipele od jelenje kože koje je kupila u Parizu kad je bila na odmoru za velik novac, odnosno, za svoju ušteđevinu. «Danas mora biti sve besprijekorno», pomislila je u sebi dok je nanosila Chanel 5 na zapešća i samouvjereno kopčala kosu. Ogledalo je pokazivalo sasvim zadovoljavajući izgled i tako okupana, namirisana i dotjerana sa buketom cvijeća i malenim darom krenula je prema stanu Alme i Marka. Nije se puno opterećivala gostima koji su pozvani na večeru, već je uživala u samoj činjenici što izlazi negdje, što nije sama između svoja četiri zida i što ne plače za Andrasyem. Napokon, išla je i kod svoje drage Alme koju kad ugleda ne može,a da je neki tihi srsi ne prođu tijelom. «Ta djevojka me privlači i dušom i tijelom. Luda sam, zapravo za njom, a ne znam kako da to kažem Andrasyu. Mislit će da sam doista luda i u svojoj mladosti i brzopletosti da sve strpa u neke ladice mene će strpati u ludu biseksualku. Mene koja izbjegavam sve ladice na ovome svijetu. Počevši od političkih i ideoloških do onih svjetonazornih. Mene koja volim tišinu, mir i prazninu. Koja najviše od svega uživa u tišini i praznini. Kad sam prazna od misli, osjećaja, stavova, razmišljanja i briga, kad svijetom lebdim slobodna. Da on bi bez obzira na to što je divan i krasan u svojoj obezglavljenosti situacijom i nesnalaženjem u njoj on bi mi to doista napravio i bez riječi me napustio. U to vjerujem, a ne znam kako bi i Marko reagirao na sve to? «, razmišljala je Magi putem do Alme. Kad joj je uvijek dobro raspoložen Marko srdačno otvorio vrata njihova doma sve brige koje su je putem pritiskala kao da su rukom bile odnešene. Nasmijala mu se i poklonila cvijeće i mali darak za dom te se stala razodijevati. «Vani je hladno. Pravo vrijeme prije Svih svetih. Jesen i dobro je da ne kiši», kazala je Magi upirući pogled prema kuhinji ne bi li ugledala Alma. Ali ova se odmah pojavila sa pregačom i kuhačom u ruci i poljubila je u obraz. Od toga su Magdu prošli trnci kroz tijelo, ali nije smjela dozvoliti da Marko nešto posumnja. «Ali zaboga zašto?Pa to što se zbilo između njih dvije nije nikakva zločin, nikakva nakaradnost, već mala ženska slabost», misli su letjele Magičinom glavom dok je tražila mjesto da se skrasi u dnevnom boravku. «Evo sad će i teta Hella», rekla je Alma da razbije nelagodu koju je stvorila poljupcem, jer dobro je vidjela da se njezina prijateljica sva smela. «Magi treba tako malo da postane sva rastresena od ljubavi. Sva je krhka i lomljiva. Kako će takva živjeti», pitala se Alma dok je jedno govorila , a o drugome mislila. U tome je bila vješta, baš pravo žensko, kako joj je pola u šali, pola u zbilji znao govoriti Marko. I eto, na vratima se začulo zvono. Bila je to stara teta Hella, 90-to godišnja starica koja je uspješno odolijevala godinama i koja je usprkos svojih devet desetljeća dobro održavala prijateljstvo sa tako mladom kolegicom po harfi kakva je bila Alma. Teta Hella je bila vrlo živahna i temperamenta sićušna starica koja se dobro snalazila u mlađem društvu. Iako joj je vid oslabio zanimala se za sve oko sebe, a posebno za mlade ljude. Ubrzo je započela razgovor sa Magdom i sve što je pristojno saznati o nekoj osobi u jednom kurtoaznom razgovoru saznala je uskoro od Magi. «Znači vi predajete muziku? Vi ste naša kolegica, a Alma mi nikad nije pričala o vama», živahno je kazala teta Hella. «Tako je», odgovorila je Magi koja je odmah bila očarana ovom iznimnom i živahnom staricom. Uskoro su se i njih dvije kucale međusobno najboljim francuskim konjakom kojim ih je ponudio domaćin kuće, Marko. «U to ime čin-čin», kazala je teta Hella na svaku izjavu koju je izgovorila Magi i s kojom se složila. A za to kratko vrijeme dok su čavrljale i čekale da stignu Neven i Franciska te da domaćini završe večeru pronašle su toliko toga zajedničkog da su se i sprijateljile. « Da mi je doživjeti vaše godine», sjetno je kazala Magi. «Drago dijete nemoj si to uopće željeti. Ja sam vidiš pokopala svoje setre i svojeg brata nadživjela i danas svoje posljednje dane provodim u staračkom domu gotovo sama, ali ne mogu se požaliti jer mi dolaze mlađe kolegice i ta me mladost drži na životu i daje mi vitalnost», odgovorila je teta Hella. U taj čas stigao je Neven, sam bez Franciske. Kako je objasnio ona će stići sama jer je na satu joge. Stol je bio postavljen samo se čeklao Francisku. Teta Hella je ubrzo pohvatala konce tko je kome što u toj priči i da je ta famozna Franciska koju čekaju Nevenova djevojka, a da je Magi ili sama ili je došla sama. Nije joj promaklo niti to da Magi i Alma gaje međusobno nježne osjećaje. Toliko toga se kroz svoj dugačak život nagledala i takvih priča se naslušala da se tome uopće nije začudila. «Pa toga je bilo i u moje vrijeme. Samo se tajilo», pomislila je u sebi Hella. Franciska samo što nije stigla, javila je mobitelom i svi su sjeli za raskošno postavljen stol. Mediteranska večera mamila je svojim mirisa sva osjetila i teta Hella je na glas rekla «mljac, mljac. Kad bi se tako dobro jelo kod na su staračkom domu, a ne da vam se život u starosti svede na borbu oko jedne mrkve u juhi. No ne mogu se ipak žaliti.», kazala je teta Hella. Franciska se napokon pridružila društvu i večera je započela. Ono što je svojim slabim vidom teta Hella uspjela vidjeti kad je ugledala crvenokosu, vatrenu Francisku i zaključiti nakon viđenoga bilo je to «da ta ženska uopće nije za tako finog dečka kakav je taj Neven. Vatrena i vragolasta, na svoju ruku k tome još i prgava», brzo je zaključila teta Hella, te odmah uhvatila Nevenov pogled blag i nježan koji je uputio preko stola Magdaleni. «Oh, tu bi moglo biti ubuduće nečega», pomislila je živahna teta Hella i zagrabila žlicom ukusnu riblju juhu. «Večera je odlična», pohvalila je domaćicu teta Hella i svi su se složili sa njom. «Uskoro će Svi sveti, a onda nam ne gine zima», da razbije šutnju javila se Alma. «Da iako ne volim kad je hladno prekrasan je ugođaj vidjeti gradske krovove i ulice zatrpane snijegom. Sjećam se kad sam bila dijete moj djed je svu djecu iz ulice pokupio zavezao saonice jedne za druge i pričvrstio za kuku koja vuče prikolicu na automobilu i tako bi nas sve u nedjeljno poslijepodne dok je ulica bila prazna vukao automobilom po snijegom utabanoj cesti. Bilo je tu cike i vike i prave dječje radosti. Još i danas moji se prijatelji iz djetinjstva, kada se susretnemo sjete tog doživljaja.», sa sjetom je progovorila Magda. Svi su je oduševljeno slušali jedino je Franciska od dosada prevrtala vilicom po štrudli od jabuka. «Danas je sve drugačije. Sve je postalo stvar prestiža i rekreacije. Pitanje kud će te otići na zimovanje da se susjedima predstavite u što boljem svjetlu. Kao da se danas traži kruha vrh pogače. Nema više one jednostavnosti i skromnosti, ljudi su postali objesni. Ne znaju kud bi od puste obijesti sami sa sobom. Kad sam ja bila malena bili smo sretni kad nam je mama za Božić dijelila narandže, a kad smo išli na klizanje ili sanjkanje to je bio pravi praznik za nas djecu. Danas nitko ne uživa u tome kao u ritualu koji nadilazi svakodnevne teškoće već je to jedan vid relaksacije», govorila je teta Hella. «Znate da se slažem sa vama», kazao je Neven iznenadivši sve prisutne svojim istupom jer obično se on ni o čemu nije izjašnjavao. Ali nije se ovog puta mogao suzdržati, jer ga je Magdin govor pogodio u srce. Dok je Magi govorila i dok ju je pomno slušao razmišljao je tome kako bi najviše od svega volio živjeti poput ruskih dobrostojećih mužika u ruskoj dači zatrpan snijegom , okružen voljenom ženom i sa puno djece. U toplom domu kojeg grije kamin i kojem je uvijek veselo i sve puno dječje graje, cike i vike. Sa Franciskom takvo što ni izbliza nije moguće. Zato je bio zahvalan Magdi što je sa toliko topline i sjete progovorila o svojem djetinjstvu i o djetinjstvu svakoga od njih samo ne Franciskinom, jer ona je bila nepopravljivi superrealista i vjerovala je samo u ekonomski sustav i njegovu moć», tako je razmišljao Neven dok je slušao Magičine riječi, pa i riječi tete Helle. Društvo se zadržalo do dugo u noć razgovarajući o svojim dragim pokojnicima i njihovim anegdotama te tragu kojeg su ostavili u njihovim životima. Jedino se Franciska dosađivala, jer kako je mislila «sve je to daleko od pravog života. I što napokon nedostaje današnjem odlasku na skijanje koje mi Neven nikad nije želio priuštiti unatoč njegovu statusu i njegovim financijskim mogućnostima.. On je dakako jedan od onih koji vjeruju kako je tu riječ o snobizmu, a to on prezire najviše na svijetu», u sebi je prevrtala ove misli Franciska dok su drugi zdušno sudjelovali u razgovoru o svojim dragim pokojnicima. Pred ponoć su se razišli i u šali svi od reda poručili teti Heli «kako se nadaju da neće dobiti ukor zbog kašnjenja u dom». Neven se ponudio teti Helli i Magdi da je odveze njihovim kućama, odnosno,jednu u starački dom, a drugu u njezin vlastiti stan. Franciska je malo gunđala, ali u granicma pristojnosti i kad su tetu Hellu ostavili u Klajićevoj ulici ispred doma i srdačno se pozdravili Neven je džipom krenuo prema Magičinoj ulici. Uljudno mu je zahvalila, pozdravila i zaželjela laku noć mrzovoljnoj Franciski i krenula u hladnu večer do svojeg toplog stana. Stigli su i Svi sveti. Do tada se Magda samo tri puta čula sa Andrasyem. Na Sve svete odlučila je otići na Mirogoj i pred križem zapaliti svijeću za svoju baku i svoju prabaku i za sve svoje drage pokojnike. Cijeli dan je provela sama ne javljajući se na telefon kao da je sumirala sav svoj život i stresla se od same pomisli da će, nastavi li ovako umrijeti u samoći. « A što se može? Ne bih bila niti prva niti posljednja», pomislila je u sebi. Telefon je uporno zvonio i Alma je isto tako neumoljivo ostavljala poruke na telefonskoj sekretarici, ali Magi je čak i prema njoj bila nepopustljiva. Sređivala je račune u svojoj glavi, u svojim mislima. Dolazile su joj slike djetinjstva i njezin djed malomiščanski obrtnik iz socijalizma koji ne samo da je u to vrijeme uravnilovke ili povlaštenih partijskih dužnosnika okretao velik novac i imao status „gazde“ kako su ga radnici u njegovu gradu oslovljavali, ali i svi ostali koji su ga poznavali, nego je bio i pravi čarobnjak da od života načini bajku. „Odatle vučem svoje korijene i potrebu za lijepim, za udobnošću i mjerom, skladom i mirom u svemu što radim, u životu općenito“, razmišljala je Magi dok je polako brisala suzu koja je stidljivo kliznula iz oka. „Kako to da plačem kad sam već pomislila da sam okamenila. Da sam otvrdnula od svih životnih ožiljaka. Pa i ova veza na daljinu sa Andrasyem, kako će to završiti? A kako bi i mogla kad mi se dogodila kao kakvoj šiparici?“, ljutila se Magi na sebe . Prilikom posljednje Almine poruke na telefonskoj sekretarici podigla je slušalicu i tihim glasom kazala „ Almice ne mogu sada. Svodim račune“. „Kakave račune, za boga miloga na Sve svete“, prozaično je ispalila Alma ko iz topa. „Pa životne. Ne valjada one za režije“, odgovorila je sa smijehom u glasu Magi. „Vidim da sam te uspjela nasmijati. Priberi se, dođi k sebi. Nije tako strašno. Imaš mene, imaš lijepe uspomene i nekoliko životnih brazgotina. A što je to, pogotovo što je to naspram onoga što je još sve čeka u životu“, rekla je Alma i najavila se za idući tjedan. „ Skupa ćemo plesti šalove i pulovere za naše mladiće, a možda hoćeš i za Nevena što isplesti“, pitala je šeretski Alma. Magi se malo smela, ali sva sreća pošto su razgovarale telefonom pa nije Alma mogla vidjeti da se zarumenjela u obrazima na spomen Nevenovog imena i samo je nabrzinu odgovorila sa „Da, hoću mu isplesti jedna XXL“. Tjedan je prošao uobičajeno. Zima je stigla i prije kalendarske godine. Stegla je i drveće je ogoljelo. „Da barem za Božić padne snijeg. Čarolija će biti ljepša i Tilda će u ljepšoj atmosferi roditi“, razmišljala je Magi dok je u svojem toplom domu čekala Almu da dođe. Sad su sjedište svojih pletačkih radnji iz Almina i Markova gnijezda premjestile u Magdin stan. Alma je došla u dogovoreno vrijem. Šutke su popile čaj, sa sobom u dnevni boravak ponijele zdjelu vanilin kiflica i dvije šalice tople crne kave i započele sa pletenjem. „Znaš negdje sam pročitala da što je žena starija seksualni život joj je kvalitetniji“, kazala je povjerljivo Magi svojoj prijateljici. „Pa ti se nemaš na što požaliti. Barem ne ti. Imaš mene, imaš Andrasya, makar samo na daljinu, a bome si toliko slobodoumna da imaš i vibrator. Pa kad te stisne upotrijebiš maštu i vibrator i dovedeš se do vrhunca“, smiješeći se govorila je Alma. Voljela je slušati njezine riječi, njezine misli. Gutala je njezine rečenice kao što je gutala njezino tijelo dok su vodile ljubav. Jednostavno pila je s izvora njezine duše i bila joj je zahvalna na tom intimnom prijateljstvu za koje je bila sigurna da nikad neće prestati kao što uostalom nije niti prestalo prijateljstvo sa Tildom nakon njihovog intimnog rastanka. Dok su plele, razgovarale su o Ani Karenjinoj i Magdi je bilo jako stalo da čuje što Alma misli o njezinoj najdražoj književnoj junakinji. Alma se nije ustručavala u iznošenju svojih stavova i razmišljanja. „Znaš, čim pročitaš opis Ane , ne možeš a da ne podlegneš njezinim čarima. Ona ti se sviđa na prvi pogled. Lijepa, a opet nije ljepotica, a fatalna žena. Kao da ju je njezin izgled i karakter izdvojio iz društva i odmah u početku opisa njezina lika dao naslutiti njezinu zlu sudbinu“, mirno je razlagala Alma dok je plela šal za Marka. Potom su nastavile intimne ženske razgovore kakve su samo njih dvije mogle voditi. Od toga gdje kojoj najviše godi da je muškarac dodiruje i miluje i mazi pa sve do najsitnijih detalja. „Sutra ću doći kod tebe. Lijepo se osjećam kad pletemo zajedno u društvu sa Markom. I da znaš da se moramo požuriti jer za dva tjedna moram poslati šal, rukavice i pulover za Budimpeštu“, kazala je Magi kad je ispraćala Almu kući. Poslije je sjela za kompjutor i stala Andrasyu pisati poruku koja bi bez obzira na njezin sadržaj iz svakodnevnice i na obavezno obavještavanje kako napreduje u pletenju završavalo sa ljubavnim porukama od tri slatke riječi: „volim te, do – ne mogu zamisliti život bez tebe“.

Kad je šal bio pri kraju, a i pulover Magi je odlučila zajedno sa Almom posao završiti u njezinom stanu. Svako večer Marko bi ih dočekao sa kuhanim vinom koje je mirisalo na klinčić i ugodnim razgovorima. „Znaš Magi da ti slučajno živiš u srednjem vijeku tebe bi prokazali kao vješticu“, rekao je Marko. „Zašto?“, podigla je Magi pogled sa pletiva i upitala. „Pa, znaš, zgodna si, samosvjesna i više nego to prosječan čovjek može podnijeti i sama si. Andrasya ne računam jer je daleko od tebe“, rekao je Marko. „Pa, da. U srednjem vijeku sve lijepe žene ili bogate proglašavali bi vješticama“, nadovezala se Alma na njihov razgovor. „Ti zato imaš mene. Da te ja čuvam od zluradih pogleda i komentara“, rekao je Marko i zagrlio je. Magi je povukla deku bliže prsima i osjetila kako je trnci prožimaju kad gleda kako ovo dvoje razmjenjuje nježnost pred njom. A niti Marku nije promaklo da vidi kako se ispod deke kojom su prijateljice pokrivene međusobno dodiruju stopalima. Prije ponoći Magi je napustila Almin i Markov stan zadovoljna što će sutra i šal i rukavice zajedno sa puloverom moći poslati Andrasyu za Budimpeštu. Alma je oprala zube i obavila skidanje šminke i umivanje, te umorna od poslovnih obaveza i pletenja odmah okrenula glavu na drugu stranu u namjeri da zaspi. Marko joj nije dao mira i prišapnuo joj na uhu bez zluradosti, više onako intimno „ izgleda da ti voliš Magi i više od onoga što je dozvoljeno“. „Kako to misliš“, nije se dala smesti Alma odlučna u namjeri da brani njihovu ljubav. „Pa, znaš. Ženska ljubav“, nasmijao se Marko i uštinuo je za obraz te poljubio u ušnu resicu. „Mah, ne pričaj gluposti“, odgovorila mu je Alma, poljubila u obraz i usne i brzo zaspala. Marko je još dugo ostao budan i razmišljao o odnosu Alme i Magi. Nije bio uvrijeđen, jer je znao da Alma samo njemu pripada. Ali, morao je biti slijep pa da ne vidi njihove dodire ispod deke i njihove tople poglede. Da ne čuje njihove ženske razgovore. „A osim toga što sve one ne pričaju i ne rade kad su same u Magičinu stanu“, razmišljao je Marko. „Napokon, što ja razbijam glavu. Pa to nije nikakav grijeh. To su male ženske slabosti. Zar nije još Miloš Crnjanski u romanu „Seobe“ pisao kako je carica Marija Terezija vodila ljubav sa jednom garavom, vatrenom crnkom Slavonkom, a da su ostale grofice imale svoje ljubavnice preko kojih su supružnici šutke prelazili smatrajući to, upravo, malim ženksim slabostima i tajnama. Zašto bi danas bilo drugačije?, pitao se Marko u svojoj glavi dok se prevrtao u krevetu i obujmio svoju raskošnu Almu rukom oko bedara. Tako zagrljeni dočekali su jutro dok je Magi sva spremna i orna za novi dan brzo odlepršala u kupaonu, odjenula se i pokupila šal, rukavice i pulover te odjurila u Jurišićevu na poštu predati paket. Paket je predala bez dugogo čekanja u redu na koji je bila naviknuta kao ustalom i svi stanovnici grada. Sva je blistala od sreće i zadovoljstva i u paket je ubacila malu, bijelu ispisanu cedulju na kojoj je pisalo: „ Ljubavi, da te grije umjesto mojih ruku. S nestrpljenjem očekujem svoj dolazak u Budimpeštu. Tvoja Magi“. Kao leptirica odletjela je na nastavu i s lakoćom odradila pet školskih sati. Vračajući se kući na putu je poslala SMS poruku Almi da se vide u njihovom stanu, jer je obećala da će i Nevenu isplesti pulover prije nego pođe u Budimpeštu za Božić. Alma ju je radosno pozvala kod sebe. Kako Marko još nije došao kući s posla imala je vremena prepričati njihov sinoćnji razgovor. „Znaš Magi da mi je Marko jučer navečer bez ikakve zajedljivosti ili predrasuda kazao kako ja tebe volim više nego što je dozvoljeno“. Magi je podigla pogled i u čudu je ostala bez daha. „Što si mu ti na to odgovorila?“, pitala je Magi. „Sve sam naravno zanijekala“, kazala je Alma. „Nema potrebe da naši muškarci saznaju za našu žensku ljubav. To je nešto sveto što se tiče samo nas dvije“, kazala je Alma. Magi je samo potvrdno kimnula glavom i na tome je završio njihov razgovor. Pokrivene dekom uz tople radijatore dok je vani vjetar fijukao njih dvije skladno su plele. „Znaš da Neven ima gotovo identične mjere kao i Andrasy“, kazala je Magi i nastavila“ ne znam zašto sam se ponudila da mu ispletem pulover za Božić, ali nešto neobjašnjivo i neodoljivo me privlači k tom muškarcu. Osjećam se ugodno i sigurno u njegovom društvu. Tako nježan, a tako muževan. Takvi se muškarci kod nas na Balkanu ne susreću svakog dana. Pa opet, ta njegova Franciska. Kakva je to veza?“, pitala je Magi onako više za sebe. „ Užasna i nepodnošljiva. Svakog trena će puknuti. To je moja prognoza, ali to je njihova stvar“ kazala je Alma. „Znaš da imam neki predosjećaj tu negdje u trbuhu da ja ipak neću otići u Budimpeštu. Da će nešto iskrsnuti što će omesti naše planove“, kazala je Magi. „Ako je tako jak osjećaj da ga nosiš u trbuhu, da te izjeda iznutra moraš biti sigurna da ili sama izazivaš takvu situaciju ili si je sama namirisala“, odgovorila je Alma. „Ah, evo! Stigao je i Marko“, kazala je Alma i ustala da mi pripremi večeru. „Hoćeš večerati sa nama Magi?“. „Znaš da može kad me već tako ljubazno nudiš“. Tek što je postavila stol čulo se zvonce na vratima. Bio je to Neven. „Oprostite što upadam ovako nenajavljeno, ali prolazio sam ovuda, vidio svjetlo u sobi i pomislio kako pletete pulovere, pa da vas posjetim“, rekao je Neven. „Baš si dobro došao na večeru. Sjedni za stol, molim te“, kazala je Alma. Njih četvero sjelo je za stol i mašilo se ića i pića sa nesvakidašnjim užitkom i strašću. Kao da su bili gladni poput vukova. Godila im je riba i crno vina, a blitva sa češnjakom i krumpirom bila je za prste polizati. Marko je po običaju nakon večere predložio svom prijatelju da zaigraju partiju šaha, a dvije prijateljice su nakon što je Alma raspremila stol i stavila suđe u mašinu za pranje nastavile sa pletenjem. Dok su one razgovarale niti dečki nisu partiju šaha igrali u tišini. „Znaš Nevene da se njih dvoje vole na neki samo njima razumljiv način“, kazao je Marko. „Pa, što mi to pričaš. Zašto se čudiš? Zar ne znaš da je ljubav među ženama uobičajena stvar. Ona počinje već kod njihovih međusobnih razgovora. One gutaju duše kad govore,jer one ti i govore iz duše, ali i iz tijela. Poput ciganka ima onih koje govore, da se tako prosto izrazim iz – pičke. Tada im je glas topao i mekoputan, a takav je glas upravo od naše Magi. I da znaš da to nije moja izmišljotina. O tome je znala pisati jedna mlada španjolska spisateljica kojoj sam , naravno, ime zaboravio. Ali nakon što sam to pročitao, ja kao ginekolog, ozbiljno sam se pozabavio tom problematikom. Vidiš i sam da smo mi muškarci bez njih izgubljeni. One nas fasciniraju svojom ljepotom, svojom nježnošću i nepristupačnošću, nedostupnošću. Koliko god da nam pripadaju i vole nas one ćete u pravilu uvijek otjerati van primjerice iz rađaonice i povjeriti sve babici, a mi liječnici bit ćemo samo instrumenti. Kad ti kažem sve sam to vidio na vlastite oči, a svjedočim o tom ženskom ponašanju svaki dan. Uostalom kao i ti sam. Pa i ti si okružen ženama“, kazao je Neven. „Imaš pravo. Pročitao sam izjavu jednog psihijatra koji je kazao kako je ženska ljubav uobičajena pojava osobito u tinejđerica i da je njemu osobno ženska ljubav „všeć“ kako bi Slovenci kazali za razliku od muške ljubavi“, kazao je Marko. Na te riječi Magi i Alma koje su cijelo vrijeme dok su plele prisluškivale razgovor dvojice muškaraca prasnule su u smijeh. Kihotale su se razdragano i nevino baš kao dvije tinejđerice i muškarci su napustili šah partiju te sjeli do njih na fotelje. Marko je zagrlio Almu i kazao „ Što se smiješ? Što je smiješno?. Neven je pak započeo svoju tiradu o tome kako u teškim i grubim vremenima žene rado posežu za ljubavlju druge žene jer im je upravo tada potrebna veća količina nježnosti. „Vidite i same knjiga „Amie i Jaguar“ potresno je svjedočanstvo iznimne ljubavi koju su gajile dvije žene tijekom Drugog svjetskog rata u Njemačkoj, s time da je jedna bila Njemica, a druga Židovka i da je potonja stradala u konc logoru, a prva je doživjela duboku starost i sve ispričala novinarki bečkih novina Fisher. Ne trebam niti govoriti kakve je probleme imala u poslijeratnoj Njemačkoj zbog toga što je voljela Židovku i kako je mirovinu od građanske gospođe i supruge njemačkog oficira dočekala na mjestu čistačice. Pročitajte si tu knjigu“, rekao je Neven i toplo obgrlio Magičina ramena na što se ova sva stresla i prošli su je žmarci od dodira, a Neven se iako mu je ova situacija godila napravio kao da ništa nije primijetio. „ Zato ti Alma imaš mene“, u šali je kazao Marko i zagrlio svoju djevojku, a ova se poput mačke privila uz njega. „Već je kasno i moramo kući. Ako hoćeš Magi mogu te odvesti“, ponudio se Neven. Poslije pola noći Magi je već bila kod kuće. Vožnja Nevenovim džipom u kasno zimsko veče bila je tiha i uobičajena. Prošla je bez velikih riječi i Magi je na tome bila zahvalna Nevenu. Nije voljela govoriti kad to nije bilo potrebno. Uopće, izbjegavala je bilo kakvu vrstu razgovora kad god je to mogla. Bila je satkana od tijela i duše koja je navikla na trpljenje i strpljivost, a ne na brze riječi koje teku tek tako, same od sebe. Kad se Neven vratio kući Franciska je već bila u krevetu. Čula je da je stigao, ali se pravila kao da spava. Zato mu je ujutro vratila udarac. Nije skuhala kavu za njega i bijesno je kroz zube procijedila:“Opet si bio na sijelu kod Marka i Alme, a naravno bila je i ona Magi“. Neven nije odgovorio, a nije niti stigao, jer je Franciska ubrzo zalupila vratima stana izlazeći u žurbi iz kuće. Dok se spremao na posao razmišljao je što ga sve čeka na poslu, ali i kod kuće kad se ovog puta vrati na vrijeme. U bolnici je bilo živo i radni dan ovog mladog liječnika počeo je dinamično. Medicinske sestre bile su danas nekako neobično vesele i srdačne, a njega je čekao jedna carski rez kako su najavile, nekoliko kontrolnih, redovitih pregleda i vizita, te kolegij. Posao je protekao kao da je prstima pucnuo. U miru, veselju i srdačnosti sviju oko njega. Rodilje su bile zadovoljne,. Rodilo se nekoliko zdravih dječaka i djevojčica i on se zadovoljan spremao kući. Kad je sjeo u džip tek onda mu je sijevnulo u glavi kako bi mu Franciska mogla stvarati probleme. „To nije bilo njezino društvo. Jednostavno, nije ih voljela i nije to pokušavala niti sakriti“, razmišljao je dok je vozio prema njihovom stanu. Nije pravo otvorio vrata stana kad ga je dočekalo brdo porazbijenih tanjura i šalica koji su nervoznoj i zdvojnoj Franciski poispadali iz ruku kad je vadila suđe iz mašine i otvorena boca šerija. „Tako znači, pripita je „, pomislio je dok je odlagao jaknu i torbu u predsoblju. „Ovako više ne mogu. Ti si se spetljao sa onom frigidnom Magi koja voli žene“, zaurlala je Franciska u njegovu smjeru. „Dosta!“, podviknuo je Neven. „Ne dozvoljavam da je vrijeđaš“, rekao je sad već mirnijim tonom. „Tko si ti da mi zabranjuješ što ću ja govoriti?Ti, ti, jedan običan liječnik koji nema druge budućnosti od njegove bolnice i eventualne sveučilišne karijere. Što mi ti možeš pružiti ako su za tebe bombonjera i kava mito? „, urlala je Franciska. Neven je stajao po strani, otišao u spvaću sobu i dnevni boravak uzeo kofere i putne torbe i stao polako trpati svoje stvari u njih. Pribran, nazvao je majčin broj i rekao „Molim te pusti centralno grijanje u mojem potkrovlju u vašoj kući. Vraćam se na dulje vrijeme“. Čuvši da je napušta Franciska je natočila još jednu čašu šerija i ispila naiskap kao da pije sok, a ne žestoko piće. „Znači tako, povlačiš se. Nakon šest godina zajedničkog života ti odlaziš?“, rekla je Franciska. „Što ću ti ja? Što ti ja mogu pružiti? Tebi, kojoj nikad ničeg nije dovoljno“, odgovorio je Neven i počeo izvlačiti torbe i kofere van iz stan. Na rastanku je rekao: „Stan ti ostaje, a ja odlazim zauvijek. Želim ti svu sreću ovog svijeta. Trebat će ti, a meni i mojoj obitelji neka ostanu samo mrvice, mi ćemo se već nekako snaći“. Zatvorio je vrata lifta za sobom nakon što je ugurao šest torbi i kofera i nekoliko kutija punih knjiga i sitnica. „Šest godina zajedničkog života stalo je u sve te torbe i kofere. Sve je bačeno u vjetar samo zato što nisam slušao svoju intuiciju. Jer, muškarci je nemaju. Tako su nas učili“, razmišljao je dok se s trećeg kata zgrade spuštao liftom u prizemlje. U tren oka natovario je džip, još jednom pogledao prema prozoru stana u kojem je proveo tolike godine i bez grižnje savjesti upalio džip. U džipu je pusti glazbu s CD-a. Uskoro su se automobilom razlijegali zvuci njegove omiljene pjesme koju je pjevao Kemal Monteno i on je čak i zapjevušio: « … Produži lađo, odnesi svjetla sjajnih salona, skupih brokata, a meni pusti moj dio svijeta, produži lađo na tamnoj pučini meni nek bude moj život mali». Pjevušeći nije niti primjetio da se približio roditeljskoj kući. Oko večernjeg dnevnika stigao je pred kuću sa svojim stvarima. Potkrovlje kuće u kojem su mu roditelji dok je još bio student napravili dvosoban komforan stan bilo je već zagrijano. Sve toplo, kupaonica, dnevni boravak i spavaća soba. S olakšanjem je ušao u kuću i godio mu je taj smiraj i ta poznata atmosfera obiteljskog doma. S radija su dopirali zvuci dalmatinske pjesme koju je voljela njegova majka: … mirisi ditinstva nikad se ne gube iznova se uvik svak doma iskrca…». Bili su baš kao naručeni za dobrodošlicu. Otac ga je pozdravio stiskom ruke i kazao „Dobro došao kući“, a majka ga je zagrlila. Bio im je zahvalan jer nisu ništa pitali što je uostalom i od njih očekivao. Toliko ih je, naposljetku i poznavao. Uvijek na usluzi i diskretni, a sve razumiju i što je najvažnije ne navijaju ni za čiju stranu. Torbe nije niti pokušavao raspakirati. Samo je izvadio četkicu za zube, majka mu je pripremila čiste ručnike i otišao se otuširati u kupaonicu. Nije ni o čemu razmišljao. Tu i tamo iskrsnula mu je pred očima slika Magi kako veze. Znao je da je u sretnoj vezi sa Mađarom Andrasyem i nije znao kakve ima izglede kod nje. U svakom slučaju njegov stil nije bio nametati se. „Kako Bog da“, zaključio je u sebi dok je odgrtao deku i poplun sa svojeg kreveta u kojem je spavao kao student i od kojeg se oprostio misleći da je to zauvijek kad je odlazi živjeti sa Franciskom. Jutro je dočekao odmoran i kao da se sve izbrisalo iz glave. Sve što se prethodnog dana dogodilo i ostavilo tako gorak okus u ustima. Mama je tiho pokucala na vrata stana i pozvala ga na zajednički doručak. Stješnjen među njima u malenoj , ali ugodnoj blagavaonici osjećao se poput dječarca. Kao da se vratio u osnovnu školu, u djetinjstvo. I što je najvažnije godio mu je taj osjećaj koji mu je pružio roditeljski dom. Taj osjećaj sigurnosti, bliskosti i topline nakon brodoloma koji je doživio. Oprao je nakon doručka zube, malo pritisnuo muškog mirisa na zapešča i krenuo sa majkom prema gradu. Nju je ostavio na Britanskom trgu i ona će prema Dolcu krenuti pješice, a on će se automobilom vratiti na Sveti duh. Čekao ga je naporan dan.

Maruška je ipak rekla: vrag je došao po svoje

Magi je tog dana letjelela kući iz škole. Andrasy joj je poslao SMS poruku da je dobio paket i uljudno joj zahvalio te poručio da je kod kuće čeka opširna e-mail poruka. Bila je ne samo znatiželjna nego je u sebi predosjećala neku lošu vijest. Samo je skinula kaput, vani je bilo svježe bližio se ekraj prosinca, oprala ruke i sjela za kompjutor. Otvorila je svoj e-mail i pročitala poruku koju je Andrasy započeo sa «Draga Mag…», Vidjela je da nije znao opravdati svoju obavijest da ne dolazi kod njega za Božić jer ona putuje na službeni put u New York, odnosno, na usavršavanje koje će trajati tri mjeseca, a šalje ga zajedno sa Maruškom njegova tvrtka MOL. Magi je klonuto spustila ruke u krilo i znala je što to znači. «U stranom gradu sa zamamnom ženom, još dalje od nje, nakon što smo se samo dva puta sreli, ovo je zapravo završetak. Propast, iako on piše da će mi se svakodnevno javljati i da će mi poslati paket iz New Yorka za Božić i da me, naravno, voli i da ne može živjeti bez mene i da…», sve je te misli Magi prevrtala po glavi dok je slomljeno sjedila u fotelji. Telefon je zvonio luđački. Bila je to Alma i Magi nije smogla snage da joj se javi. Uzela je u ruke mobitel i poslal joj SMS poruku u kojoj ju je obavijestila da je njezin put u Budimpeštu za Božić odgođen, čak štoviše da ga nikad neće niti biti. Nakon poruke Alma je nazvala na mobitel i Magi je sva ugasla i slomljena jedva ispustila glas. «Da, javio mi je da putuje za Božić u New York na tromjesečno usavrćšavanje I da će mi poslati paket za Božić i da ne strepim za našu ljubav, jer da svakodnevno misli samo na mene. Ali ja znam da je to kraj. I kako sam se samo tako poput šiparice mogla upustiti u u ljetnu ljubav koja mi je donijela samo bol i razočaranje. Da sam sve shvatila kao avanturu bilo bi lakše. Ali kako da shvatim ljubav kao avanturu. Ja to jednostavno ne mogu. Tako moderna i emnacipirana nisma. Moja majka je znala govoriti da je seks nešto sveto i tako se ponašala. Ja sam dugo mislila da je frigidna i da zanovijeta, ali u dnu duše, negdje u prikrajku podsvijesti znala sam da je u pravu», u dahu je preko mobitela izgovorila Magi. Alma je pažljivo slušala i nije je niti pokušavala utješiti, jer znala je da je Magi isuviše samostalna i ponosna da bi je bilo potrebo tješiti. «To bi samo izazvalo suprotan efekt kod nje. Razgoropadilo je», pomislila je dok je slušala njezin monolog na mobitel. «Smiri se. Sve će na kraju biti dobro. Zapravo smo svi mi samo oruđe u Božjim rukama. Pa vidiš nas dvije. Prije bismo na tjedan tri-četiri puta završavale u krevetu, a sad već mjesecima nama je dovoljno da se zagrlimo, poljubimo u obraz, osjetimo tijelo i dušu one druge i sve je stalo na tome. A mi nismo od toga stvarale nikakvu dramu. Prihvatile smo našu ljubav i na taj način i nastvaile kvalitetno prijateljevati i nakon što je naša iznimna bliskost završila. Zato, glavu gore i ne daj se stara moja», ipak ju je utješila Alma. Kad je završila razgovor Magi je nastavila bezinteresno piljiti u jednu točku ispred sebe. Osjećala se slomljeno i nije imala volje niti što pojesti niti popiti, pa čak niti se presvući. Tako je sjedila satima u naslonjaču dok se nije smračilo. Jedva je ustala iz fotelje, boljele su je sve kosti. Snage da Andrasyu otpiše nije imala. A nije bilo niti potrebo. Veza se nepovratno gubila, osjećala je to u kostima. Otišla je u spavaču sobu odjenula spavačicu i otišla u kupaonicu skinuti šminku, oprati lice i zube. Zaspala je u tren kao da se ništa nije dogodilo. Omamljena od stresa kao od nekog sedativa. Sanjala je Nevena, a ne Andrasya. Kako sa Nevenom vodi ljubav. Tijelo joj je u jutro bilo lako kao perce i preporođeno. Pipala se po rukama, trbuhu i udovima da osjeti je li to bio san ili java i čudila se kako to da nije sanjala Andrasya? Imala je vremena na pretek jer je poslijepodne trebala ići na nastavu. U mislima je prevrtala sjećanje na lijepog Mađara, ali i na Nevena na kojeg bi se uvijek stresla kad bi ga vidjela, a dovoljan joj je bila i sama pomisao na njega pa da protrne. «Ne mogu trčati iz jednog zagrljaja u drugi. Osim toga možda to i nije tako strašno. Ta, tri mjeseca će začas proči i Andrasy će se vratiti. Ali, zašto baš ta mlada atraktivna Maruška ide sa njime?», pitala se u sebi. Za to vrijeme Andrasy je polako spremao svoj ured u MOL-u, otišao na doručak sa Maruškom s kojom je intenzivno provodio dane i prijateljevao. Spremali su se za New York. Odluka direktora tvrtke da baš njega pošalje u Ameriku na usavršavanje i samoga ga je zatekla. Nije bio spreman na tako radikalne odluke tim više što je čak potajno planirao da se preseli u INU u Zagreb kod Magi. Bio je radi ljubavi spreman ostaviti majku u Budimpešti i svoj rodni grad i preseliti se u prelijepi Zagreb kod svoje drage Magi. Netko više pozicioniran od njega bez obzira na koga on to mislio pomrsio mu je račune. Kao iz vedra neba bez ikakvih priprema na sastanku je direktor samo rekao: «Tjedan dana prije Božića Andrasy i Maruška putuju za New York gdje će ostati tri mjeseca na usavršavanju». Ostao je bez daha. Niej mu čak pružao niti priliku da se suprotsavi, da razmisli. Za razliku od njega Maruška je bila sva sretna što putuje na trošak tvrtke u New York grad njezinih snova. I kako je u povjerenju kazala Andrasyu iz New Yorka se niti ne misli vraćati. «Naći ću si posao u izdavaštvu , galeriji ili dizajnu i ostati u Americi. Uostalom, to je moj san još iz djetinjstva i ovo mi je idealna prilika. Samo me, molim te, ne moj nikome odati», zamolila ga je na kavi u kantini dok je Andrasy zamišljeno zurio u rub velike šalice za kavu. Znao je da ostavlja Magi na tri jeseca i da se samo u jednom danu život može promijeniti naglavačke, akako ne za tri mjeseca. Nije znao što ga čeka u New Yorku osim židovske zajednice čiju mu je adresu dala majka da je posjeti zlu ne trebalo, ali i običja radi koje on nije tako niti prakticirao, ali za svaki slučaj, da se nađe netko blizak, netko pri ruci. Do odlaska je preostalo još tri tjedna i za to vrijeme namjeravao je intenzivirati prepisku sa Magi, ali mu je bilo čudno što odmah nije otpisala kad je dobila njegov e-mail. «Kako je ona? Kako je reagirala? Je li povrijeđena?», mislio je sebi dok je rastreseno razgovarao sa Maruškom. Kao da se ništa nije dogodilo Magi je tog dana krenula u školu spremna revno održati nastavu. Nuriji ništa nije govorila o jučerašnjem događaju, odnosno, e-mail poruci i hrabro se držala svih šest sati koliko je gulila u poslijepodnevnoj smjeni. Navečer je taxiem krenula kući. Bilo je jako hladno i nije joj s edalo «drndati» u tramvaju i autobusu do kuće. Navečer ju je ispred vratiju stana čekala poruka susjede Pepice u kojoj je stajao poziv na večeru. Bez imalo razmišljanja Magda je prihvatila poziv. «Dobro mi je došao. Barem neću razmišljati o Andrasyu i o našem može biti prekidu. Zato ću oprati ruke, uzeti paketić kave iz moje zalihe i posjetiti staru susjedu Pepicu»., razmišljala je u sebi dok je stavljala kavu u torbu. Pozvonila je na susjedna vrta i sa smješkom na usnama vrata joj je otvorila susjeda Pepica. Za večeru su bili semel knedli i pirjani goveđi šnicli sa puno povrća i malo bijelog vinčeka. Za desert pita od jabuka. Večera joj je godila, ali nije imala nikakvu želju susjedu Pepicu obavještavati o novostima u svojem intimnom životu. Zato susjeda Pepica nije nimalo okolišala. Odmah nakon večere prešla je na stvar: «I kako je tvoj mađarski ljepotan? Da nije onako kako sam ti rekla? Daleko od oka, daleko od srca», pitala je značajno Pepica. Magda se malo promeškoljila i odgovorila « Pa znate da je sad upravo nekkao tako. Sad će biti još dalje od mene. On putuje za Božić u New York sa svojom pomoćnicom, mladom Čehinjom Maruškom. I ostaje u New Yorku tri mjeseca», odgovorila je Magi. Susjeda Pepica se ljutito podbočila rukam na kukove i kazala « Da znaš da mi se ovo nimalo ne sviđa. Sad slutim kraj, Znaš da ja nisam nikakva baba roga, ali ovo mi ne miriše na dobro. Kakva bi to frajlica bila kad takvog ljepotana kakvog sam ja vidjela tu u Zagrebu ne bi željela zavesti», visoko je podigla obrvu prema Magi. Magi je spustila glavu i odgovorila tiho «Ne znam. Doista ne znam imali ta veza ikkavu budućnot?». « Pa zašto ne potražiš nekog ovdje u tvojoj blizini. Ti si feš ženska. Kaj hoćeš starost provesti sama kak ja?, pitala je Pepica podignuvši pri tom prijekorno glas. Magda nije imala volje odgovoriti na pitanje. Omamila ju je izdašna večera i topli dom susjede Pepice. samo je odjednom ustala od stola, poljubila susjedu Pepicu u obraz i otišla kući. Te noći prevrtala se po krevetu, a pred jutro je sanjala tramvaje kako voze Zagrebom i svog prvog mladića kako sa njim vodi ljubav. «Sve mi se ispremiješalo u toj glavi», pomislila je ujutro kad se probudila sva snena i nije vjerovala da je već pola 8 sati. Ocijedila je limun, skuhala kavu, pripremila musle i jogurt za doručak i prionula stolu. Kad je doručak bio gotov pospremila je stol i krenula prema kupaonici urediti se. Nije žurila u školu, jer taj je dan imala nastavu od četvrtog sata prijepodne. Sa sobom je u školu ponijela pletivo i igle za štrikanje koje će kasnije bude li je Alma pozvala kod sebe sa sobom ponijeti. Nastavu je odradila kao od šale i kako u školi nije bilo Nurije njezine najbolje školske kolegice sa kojom je mogla čavrljati o svemu, pa čak i o svojoj intimi za razliku od ostalih kolegica sa kojima je bila na uljudbenoj, civiliziranoj distanci. «Tek toliko da se održi privid ljudskosti i međusobne povezanosti ili kkao je glasila Magičina deviza: Sa svakijem lijepo ni sa kime istinito» I toga se držala uvijek zato se nije niti previše zamarala tračevima koji su kolali o njezinoj seksualnoj sklonosti kao niti o vezi odnosno avanturi u Grčkoj na maturalcu sa lijepim Mađarom. Alma je uskoro poslala SMS poruku i pozvala je na ručak i na zajedničko pletenje. Sa veseljem je prihvatila poziv i odlepršala u Almin i Markov stan. Ručak ju je čako na stolu i Magi je samo oprala ruke i gladna poput vuka prionula k stolu. Zajedno su nakon ručka popile kavu sa šlagom i malo bijelog vina i prionule pletenju. Alma je bila razgovorljiva moglo bi se čak reći i brbljiva, ali s preudmišjlajem, jer se nadala da će samo tako skrenuti Magičine misli s Andrasya na sadržaj o kojem je govorila. Očito uzaludno, jer kako je primjetila Magi je uopće nije slušala. Čak, štoviše nije se niti trudila prikriti svoju nezainteresiranost. Marko se dulje od uobičajenog nije vratio kući s posla. ali Ama nije bila zabrinuta. Znala je da ga je spriječila neka novoiskrsnula obveza. «Kako da oraspoložim Magi koja misli da su sve lađe potonule od kako joj je Andrasy poručio da putujer u New York na tri mjeseca sa lijepom Maruškom?», mislila je u sebi dok je plela i brbljala. «Znaš što Magi? Neven uoće nije loš muškarac. Dapače, zgodan je, dobar i simpatičan. Što ti više treba. Zašto mu ne posvetiš više pažnje?», pitala je bez imalo kzmanja Alma. «Ali on je zauzet», odogovorila je Magi. «Samo je pitanje vremena kad će veza puknuti ako već nije», rekla je Alma i nastavila svoj monolog: « Zar nisi kakve oči ima taj čovjek.? Kako topao pogled i kako tužne oči? Da se slediš». «Upravo zato i izbjegavam njegov pogled, jer toliko boli u njegovim očima ne mogu podnijeti, a istovremeno i toliko ljepote. Prekrasne , tople smeđe oči. Znaš da mi je jedna gatara davno dok sam još bila jako mlada gatala da će čovjek mojeg života imati smeđe, tople oči. I zato sam se začudila kad sam upoznala zelenookog Andrasya. Ali ne obazirem se na gatarino predviđanje», kazala je Magi. «Morala bi», nasmijla se Alma i dok je pokušavala skrenuti razgovor u drugom smjeru čule su obje kako se okreće ključ u bravi. Bio je to Marko. Vraćao se s posla. Almma mu je željela pripremiti večeru, ali je uljudno odbio i kazao «Neka samo nastavi sa pletenjem». «Mogu ja sam», zašto da te inkomodiram, kazao je. Magi je osjetila neki čudan ponos u prsima nakon njegove rečenice na njega i svoju prijateljicu, a prije svega na njega. «Tako obziran i pažljiv, baš mi je drago. Alma je doista zaslužila takvog čovjeka pored sebe», pomislila je Magi. Nakon večere Marko im se pridružio u sobi i zajedno su čavrljali o aktualnoj političkoj situaciji unatoč tome što je Magi bila skroz apolitična i nije voljela politiku niti političare. Smatrala je kako je mali, svakodnevni život vredniji življenja i razgovora od tzv. velikih tema i tzv. velikih ljudi. Osim, dakako kad su glazbenici i umjetnici posrijedi, pa i tzv. mali ljudi koji su spremni na velika djela za koje obično nitko nikad nema oko niti dovoljno vremena da ih vrednuje. Dok je magi tako dala mašti na volju Marko je započeo razgovarato o Nevenu. Kazao je kako ga je ovaj nazvao i kratko mu rekao da s vratio u roditeljski dom. «To znači da je prekinuo sa Franciskom», kazala je Alma i značajno pogledala u Magičinu smjeru. Ova je spustila glavu dolje i držala se nezainteresirano, a zapravo joj je srce nekkao van plana ludo poskočilo kad je čula tu vijest. «Sad je slobodan i mogla bi Magi nešto poduzeti», kazao je Marko. «Zašto, ja? Zašto ne bi on nešto pokušao, ako uopće bilo što ima smisla? Pa ovo sa Andrasyem ipak nije gotovo. Tko zna može se on meni za tri mjeseca vratiti bez ikakvog incidenta s njegove strane. A što ću onda. Što ću mu reći? Zašto ga nisam čekala? Što me priječilo, a kleli smo se u tako veliku ljubav.», odgovorila je Magi. Do večeri kad je počeo Dnevnik više nitko od njih troje nije prozborio niti riječi. Bili su svatko na svoj način zadubljeni u svoje misli. Marko je igrao sam sa sobom šah kako bi prikratio vrijeme i potajno priželjkivao da dođe Neven, a Alma i Magi su mislile svaka svoje i marljivo plele pulovere. Nešto prije ponoći kad se Magi spremala kući kao po nekom tajnom dogovoru Alma i Marko su u jedan glas zajedno pozvali Magi na ručak kod sebe na Božić Magi je s radošću prihvatila poziv i otišla taxijem kući. Do Badnjaka kada je Nevenov pulover morao biti zgotovljen dani su se u Magičinu životu vukli jedan za drugim. Da za Badnjak u ujutro nije pao snijeg ne bi niti osjetila da je Božić pred vratima. Tog poslijepodneva kad je sama vukla bor po stubištu svoje zgrade progutala je knedlu u grlu sjetivši s ekako će i ovaj Badnjak provesti sama u svoja četiri zida. «A najbolje bi bilo da okitim jelku i pozovem susjedu Pepicu na večeru ili da odem kod nje», pomislila. Nije trebala dugo čekati i još nije završila kićenje jelke kad je susjeda Pepica pozvonila na vrta. «Pozivam te kod sebe na večeru», kazala je uljudno susjeda Pepica i otišla u pregači završavati svoj bakalar. «Čim dovršim kićenje jelke i otuširam se i sredim dolazim. Hvala na pozivu», doviknula je za njom Magi. Prije nego što je krenula u kupaonicu otišla je za računalo pregledati poštu i naišla na Andrasyev e-mail. Nije željela čitati, a nije imala baš niti puno vremena, ali je znatiželja prevladala. «Draga Mag, eto samo što se nisam smjestio u sobi hotela. Stigao sam dan prije Badnjaka i krenuo u obilazak grada. Pronašao sam za tebe neke sitnice koje ću ti poslati poštom i nadam s eda će te razveseliti. Osim toga nadam se da se više ne ljutiš na mene. Ti dobro znaš da to nije bio moj izbor i da mi je šef naše tvrtke pomrsio sve račune i planove u životu. Voli te samo tvoj Andrasy. P.S. Bio bih sretan kada bi mi odgovorila, jer bih tako znao da me ne pokušavaš zaboraviti», pisalo je u e-amail poruci. «Dragi moj. Ne pokušavam te zaboraviti, ali jako si me povrijedio svojim naglim odlaskom u New York zato ti nisam uzvraćala odgovore na tvoje e-mailove. Nadam se samo tome da se neće obistiniti ona narodna uzrečica : Daleko od oka, daleko od srca. Barem, ne u našem slučaju. Tri mjeseca su i malo i puno i za to vrijeme se puno toga može izdogađati. A nikad se ne zna što čovječe srce snatri. Zato, ostaj mi dobro. Želim ti svu sreću u Americi. Tvoja Mag i hvala na poklonima sa zadovoljstvom ću ih primiti i nositi», tako je sroćila e-mail poruku, kliknula «send» i time završila svoju ljubavnu poruku na prekoocenasku daljinu. Pohitala je u kupaonu i srediti se za večeru kod susjede Pepice. Dok je stavljala miris pomislila je na Nevena i kako je on isto tako sada sam iako je u krugu svoje obitelji i kako se ona za susjedu Pepicu uređuje kao za sastanak sa kakvim mladićem. «No,ne čudim se. Ja sam majstor za sve rituale. I kod mene nema greške u koracima bez obzira kuda, gdje i s kime ili kod koga idem», razmišljala je Magi. Pozvonila je na susjedna vrata sva sretna što Badnju večer neće provesti sama i vrata stana otvorila joj je susjeda Pepica koja je divno mirisala na njegovanu staricu u tamno plavoj haljini sa bijelim čipkastim okovratnikom i bijeloj čipkasto obrubljenoj pregači. «Baš krasno izgledate», nije se mogla suzdržati Magi od komentara. «Hvala dušo i ti isto», uzvratila je susjeda Pepica. Stol je isto tako bio lijepo, skromno ali građanski postavljen i podsjetio je Magi na njezino djetinjstvo i njezinu majku koju je morala nazvati kako bi joj čestitala Božić, a koja je kako se Magi sjećala uvijek imala smisla za detalje. «Detalji čine život podnošljivijim», često je znala govoriti majka, prisjećala se Magi dok je sjedala za stol. Atmosfera je bila kakva se samo može poželjeti. Skroman stol, težački, srdele i bakalar kako i priliči susjedi Pepici čiji je otac bio iz Dalmacije. Uz hranu su se prisjećale svojih Badnjih večeri provedenih u krugu obitelji. Magi se sjećala uvijek decentno i elegantno uređene majke u kostimu, obojene kose u crveno ili plavo i bake u bijeloj pregači onako zaokružene domaćice koja brine o hrani i da svima ugodi. Prisjećala se svojih prijateljica koje su dolazile po nju u njezin dom kako bi zajedno išle na Polnočku koju je usput budi rečeno samo jednom probdjela, jer joj slavlje nije odgovaralo. Za njezin ukus previše se pucalo, pa i pilo. O svemu tome čavrljala je ugodno sa susjedom Pepicom dok je vani lepršao snježić i davao pravi Božićni ugođaj. Susjeda Pepica prisjećala se Zagreba prije Drugog svjetskog rata kada se sa roditeljima doselila u taj za nju tada malenu djevojčicu veliki i nepoznati grad. «Malo, pomalo i ja sam Zagreb zavoljela. Prigrlila sam ga kao da sam se u njemu rodila, a ne u Krapini kod moje bake po majci», prisjećala se sjetno Pepica. «Znaš Magi kako je Zagreb bio drugačiji prije kojih 70 godina. Svi su se međusobno družili bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Naši susjedi Židovi koji su na vrijeme emigrirali u SAD dolazili bi nama na Božić i zajedno bi slavili Božić, a mi bismo njima dolazili na Hanuku. Druženju, veselju i slavlju nije bilo kraja. Što je došlo među ljude da su se samo koju godnu kasnije povampirili i takva zlodjela radila, ja ti zbilja niti samoj sebi ne znam objasniti», kazala je Pepica. Nakon što su popile «bičerin» francuskog konjaka i nazdravile za sreću u ljubavi za Magi i za dug život i zdravlje za susjedu Pepicu, popile su zajedno kavu i oprostile se. Pucnjavu koja je naznačila da je točno ponoć i da počinje Božić Magi je čula kroz san. Brzo je zaspala i tako po ne zna se koji puta opet sama dočekla Božić. Rano ujutro, nakon što je popila kprvu kavu nazvala je majku i čestitala joj Božić. Ova se rasplakala i kroz suze joj poručila da bi joj bilo drago da je stigla kući «u svoj grad, u svoj dom koji je čeka», kako je kazala. Malo su još čavrljale i Magi se s knedlom u grlu i krivicom u duši što nije posjetila majku u svojem prekrasnom baroknom gradu oprostila od nje. Pošla se spremati za ručak kod Alme i Marka. Znala je da će uz tetu Hellu doći i Neven. Ali ovog puta – sam. «Je li to neka pogodnost za nju?» na to pitanje nije znala odgovor, ali nije niti previše razbijala glavu. Kad se uredila uzela je poklon za svakoga i pulover koji je isplela za Nevena umotala u šareni papir te zadovoljna svojim izgledom i raspoloženjem koje ju je obuzelo pohitala na ručak kod svojih prijatelja. Na putu do Alme u Gradskoj kavani popila je kavu sa mlijekom i prolistala novine. Nije joj se nigdje žurilo. kad je stigla kod Alme bilo je točno podne. Stol je bio svečano i ukusno postavljen, a sa fotelje u dnevnom boravku domahivao joj je i diskretno se smješkao Neven. Prvo je Božić čestitala svojoj dragoj Almi, a potom svima ostalima sve do tete Helle koja, iako je nastarija, došla posljednja na red. «Nadam se tete Hella da se ne ljutite što ste posljednji došli na red. Prema psvim pravilima trebali ste doći rv jer ste najstarija, ali su me svi ostali spriječili». teta Hella samo je temperamentno odmahnula ruko i kazala «Kaj bi se srdila. Ima ovdje i lepših i mlađih od mene pa zakaj ne bi prvo njima čestitala». Na to su se svi nasmijali. Dok je Neven odmotavao dar za sebe koji mu je Magi poklonila prsti su mu zadrhtali, ali je svoje uzbuđenje vješto skrivao. Međutim, od pronicljivog Magdinog pogleda ništa nije moglo ostati neskriveno. Vidjela je kako je uzbuđen i u očima mu je vidjela zahvalnost. «Hvala ti Magi. Baš je prekrasan , a i dobro mi pristaje», govorio je dok se gledao u zrcalu kako mu stoji pulover. «Baš mi je dargo da si zadovoljan», skromno je odgovorila Magi i sjela za stol. «A kako ne bi bio kad su ga plele tvoje ruke», nije se mogao suzdržati od komplimenta Neven. «Hvala ti», jednostavno je odgovorila Magi i zajedno sa ostaliam prionula jelu. Nakon raskošnog Božićnog objeda uslijedila je kapljica prokušanog bijelog vina i kava sa šlagom te domaći kolači, ali i razgovor o Božiću o tome kako su ga proslavljali da bi tema skrenula na ljude i njihove životne postupke. «Djeco draga, reći ću vam iskreno: uvijek će vam se netko naći u životu da vam skine osmijeh s lica. Da vam jednostavno sve pokvari. To su obično ogorčeni ljudi koji žive pored nas, a da mi njihovu ogorčenost niti ne primjećujemo. I jednog dana bilo kojom gestom ili izjavom pogodit će vas pravo u srce. Za takve stuacije morate biti spremni», kazala je mudra starica teta Hella. «Znamo teta Hella iz vlastitog iskustva. Moja kolegica s posla, starija od mene kad sam došla raditi na školu vikala je na mene: Mago otrijezni se, ljudi su zvijeri, ne vjeruj nikome. Samo gledaju svoje sitne interese i ne znaš tko je izopačeniji da li onaj više pozicionirani, moćniji i bogatiji ili onaj siromašniji ili tek onaj u sredini između te dvije kategorije ljudi», tako mi je moja dobra kolegica Nurija govorila, meni mladoj i neiskusnoj po pitanju odnosa među ljudima, kazala je Magi. «Što se tiče toga ja sam uvijek s kolegama na oprezu. Nikad ne znaš kad će ti iskreno pružiti ruku, a kad se iza nečega krije interes iako radim u takvom zanimanju u kojem bi humanost trebala biti na prvom mjestu. Ali podmetanja ima i u našem zanimanju», nadovezao se Neven. «Ma zamislite meni su dok sam još svirala harfu kazali da za kritičare moram pripremiti plave kuverte ili spavaću sobu. Možete misliti kakva je to uvreda bila za mene», kazala je s tugom u glasu teta Hella. «Pa ja dok sam bila podstanarka meni je stariji gospodin, vlasnik stana ponudio seksualne usluge,a mogao mi je biti djed. Što sam učinila? Odmah sam dala otkaz i tako sam naletjela na Marka. Od tada smo zajedno. Samoj ženi danas je jako teško», spremno se u razgovor uključila Alma. «Ovo za tog starijeg gospodina nisam znala. Nikad mi to nisi ispričala», kazala je Magi. «I što bi imala od toga od tako bolne situacije. A da sam rekla njegovoj supruzi bez lažne skromnosti s obzirom na moj izgled ona bi me optužila da sam ja njega zavodila. Stvar se mogla zakomplicirati do neslučenih razmjera», ogorčeno je kazala Alma. Na to je Marko položio ruku na njezin dlan i tiho je rekao: «No, dobro Almić to je prošlost.Rekli smo da ćemo to zaboraviti» i tako je utješio. «Da život nam zadaje takve udarce baš na mjestima na kojima se najmanje nadamo. Obično tako biva da kad se najmanje nadaš desi se neko zlo», kazala je teta Hella. Društvo je u razgovoru provelo cijelo poslijepodne. Bilo je ugodno i svatko je iznosio svoje iskustvo, a najglasniji je bio ženski dio. Marko i Neven večinom su šutjeli i slušali kako se njih troje međusobno povjeravaju i olakšavaju dušu, izbacuju teret koji im je godinama na duši. Dok su one vodile ozbiljne razgovore Marko i Neven pošli su u dnevni boravak odigrati partiju šaha. Kad je snijeg oko 17 sati već dobrano napadao i polako se spuštalo veče Neven je predložio teti Helli i Magi da je odveze kući. Obje su prihvatile poziv. Nakon što su tetu Hellu ostavili u staračkom domu Nevn nije ništa pokušavao sa Magi. Nije je zavodio čak je i izbjegavo razgovor. Željela ga je pozvati na kavu u svoj stan, ali bilo joj je neugodno, a i bila je umorna. Oprostili su se pout novopečenih prijatelja s malom distancom u odnosima i krenuli svatko svojim putem. Magi je jedva čekala da opere zube i ode pod topao tuš. Zaspala je odmah nakon kupke i juto na Stjepandan (Štefanje) dočakala je odmorna i svježa. Po navici skuhala je jednu kavu i pripremila doručak, nazvala djeda da mu čestita imendan što je ovaj starac od 82 godine jedva dočekao, jer ostao je sam, bez supruge koja je preminula u svojoj 78 godini i u samačkom životu svaki poziv došao mu je kao melem na ranu. Malo su čavrljali preko telefona i oprostili se kad je susjeda Pepica sa kolačima na pladnju pozvonila na vrata. «Uđite», srdačno je kazala je Magi i pozvala je da uđe u njezin stan. Popile su još jednu kavu, pojele kolačiće i Magi se ispričala da mora zvati suspruga od njezine prijateljice Tilde da čuje je li ova otišla u rodilište. Na telefon se javio jedan baritonski, ugodan glas: Molim, ovdje Damir», kazao je Tildin mladi suprug. «Magi pri telefonu i s obzirom da si se ti javio prdpostavljam da je Tilda u rodilištu», kazala je veselo Magi. «Da jutros sam je odvezao. Imala je jakle trudove i mislio sam da zovu iz bolnice, nisam od uzbuđenja i straha niti pogledao broj koji zove. Ona bi svaki čas mogla roditi, barem prema našoj zajedničkoj procjeni», kazao je Damir. «Molim te kad rodi odmah mi javi», zamolila je magi, pozdravila ga i poklopila slušalicu. Bila je uzbuđena i nije niti primjetila da je susjeda Pepica ostavila pušlec zimzelenog cviječa na stolu kao poklon za nju. Dan je protekao mirno. Damir za divno čudo nije zvao. tek slijedeće jutro u sedam sati zazvonio je nervizno telefon: «Vilko je došao na svijet!», povikao je Damir u slušalicu i Magi su kanule suze na oči. «Čestitam. Sve je u redu?», pitala je. «Živ i zdrav i velik momak», odgovorio je Damir. Ova ju je vijest razbudila i odmah je uključila radio da čuje vijesti, ali još i više neku ugodnu melodiju da proslavi Vilkovo rođenje. «Baš me zanima kakav je? Na koga je sličan? Je li lijep pout Tilde ili privlačan na oca?», razmišljala je Magi dok je pila kavu. Odjenom sav joj je život prpotutnjao memorijom i tijelom koje je osjećalo ugodu kad god bi se sjetilo zadovoljstva prilikom vođenja ljubavi sa svojim ljubavnicama ili mladićima. To je običavala raditi na pošti ili u banci kad je čekla u dugom redu i kad joj je postajalo neopisivo, ne dosadno, nego iritantno i bezlično tada bi puštala tijelu na volju da iz svojih rezervi crpi nakupine zadovoljstva koje je pohranilo. jednom zamalo da nije uskliknula od zadovoljstva kad se sjetila nje i Alme. Na taj način se branila od svakodnevog sivila i rutine koja je ubijala tijelo i duh i dušu. Nije dugo čekala odmah se prihvatila telefonske slušalice i javila mami, pa potom i Almi da je Tilda rodila zdravog dječaka. Svi su vijest primili sa oduševljenjem. Morala je i brata nazvati jer dugo vremena je prošlo do kad je otišao u London i nije ga imala priliku čuti. Spremal se za taj poziv s obzirom da je poznavala dušu svojeg brata i njegove reakcije. Znala je da je ranjiv i da svaka riječ treba biti na svojem mjestu, ali isto tako i da treba pogoditi pravi trenutak za razgovor. A upravo je osjetila da je to sada. Okrenula je 15 brojeva i javio joj se mlađahan, ali ozbiljan muški glas. Bio je to njezin brat. Zaželjela mu je dobar dan i sretan Božić , a on se obradovao njezinom pozivu unatoč tome što je nju držao za «malo pekmezastu», kako je napola u šali, napola u zbilji znao govoriti. Nisu dugo razgovarali, ali bilo je toplo i srdačno. Pozvala ga je kod sebe i kod mame s kojom je slabo održavao veze i on je prihvatio poziv. «Prvom prilikom kad mi poslovne obaveze to budu dopuštale ja ću doći, ali ću se prethodno prvo najaviti», kazao je i sa smješkom u glasu poklopio slušalicu. «Treba otići u trgovinu, sutra kada sve bude radio da nešto kupim za Tildu novopečenu majku i njezinog majušnog Vilka», kovala je planove Magi. U prilično eksluzivnoj trgovini za dječju opremu kupila je mališanu djećji kompletić svjetloplave boje i majušne bijele sa tamno plavim vodoravnim prugama čarapice. Tildi je kupila tuniku da sakrije višak kilograma, jer je Magi pretpostavljala da se Tilda u trudnoći udebljala, a poznavajući je znala je da će ova to najvještije što umije i zna željeti prikriti. Barem za neko vrijeme. Kad se Tilda vratila sa Vilkom kući prve koje su se najvaile u posjetu bile su Magi i Alma. Vilko je mirno spavao u krevetiću dok ih je Tilda sva nasmiješena od uha do uha dočekivala na pragu svojeg stana. Bila se malo zaokružila i grudi su joj nabrekle od mlijeka, ali nije djelovala iscrpljeno. «Majčinstvo ti godi», kazala je Magi dok ju je ljubila u obraze i nutkala je sa stvarima koje joj je donijela. Nije zaboravila niti buket cvijeća. «Kako si?», pitala ju je Alma, te dodala «vidim da blistaš sva od sreće». «Odlično sam djevojčice moje. Nemate pojma kako je to lijepo biti mama», ponosno je kazala Tilda i stala skupljati mirisavu, svježe opranu kosu u rep. «Bila je lijepa majka. Kakvu se samo može poželjeti», razmišljala je Magi u sebi dok ju je promatrala. «Što kaže ponosan otac?», pitala je Alma. «Ništa ne kaže, osim što ponosno paradira po kući i na poslu. I dok s evrati s posla uvijek ga uzima u naručje. Govori moj dječak, moj prekrasan, dobar, mali dječka», kazala je Tilda sva ozarena u licu. «Ajde dođite, štose snebivate. Red je da ga vidite. Da vidite te majušne ručice i to majušno lišce i tijelo, ta majušna, majušna usta i okice na oca», mahnula je Tilda rukom pozivajući ih u spavaću sobu gdje je Vilko spavao. «Baš je lijep. Znaš da sliči na tebe», kazala je oduševljeno Magi. «Prekrasan je. Koliko samo ima kosice na glavi. Ali ima crnu kosicu na oca», dodala je Alma. Tilda se smijala i kažiprstom upozoravala neka budu tiše da ga ne probude. Kad su ga vidjele otišle su u dnevni boravak popiti sok, jer Tilda nije pila kavu, kako i dolikuje svježoj rodilji i nastvaile s razgovorom. «Kako ga dojiš?», pitala je Magi. «Svako malo. Izgleda da i nije toliko gladan koliko voli biti u naručju, koliko se voli nositi.», odgovorila je Tilda. «A kako spava?», pitala je Alma. «Ko anđelčić. Miran je gotovo cijele noći. Mi niti ne znamo po noći za njega. Ima svoj pravilan ritam. Za sada, a još je i prerano nema niti kolike, pa smo mirni», objašnjavala je Tilda. «Zbilja prelijepo djetešce. Je si sretna Tilda?», pitala ju je Magi sa iskrenom zainteresiranošću. «Znaš da jesam!», uskliknula je Tilda. «Ostvario se moj san da postanem mama. Samo ne znam što vas dvije još čekate. Pa uhvati već jednom tog Andrasya. Nije nakraj svijeta. Pa što onda što je otputovao u New York. Vratit će se. I to ravno tebi u zagrljaj», smijući se kazala je Tilda. Magi je šutjela, ali je zato Alma umjesto nje odgovorila « Znaš Tilda ima još jedna zgodan i zanimljiv frajer koji se mota oko Magi. Jedan mladi ginekolog iz bolnice Sveti Duh. Poseban je, tek tolko da znaš kako stvari stoje», kazala je Alma. «Ah, pa nisam znala. Magi meni taji neke stvari unatoč tome što smo bile najbolje prijateljice. Pa i više od toga. Vama mogu reći, jer čini mi se da ste i vas dvije sada u ovoj fazi više od toga. Dok vas ne prođe», mirno je kazala Tilda. Razgovor je potrajao više od sat vremena i kad je svojim majčinskim instinktom Tilda čula meškoljenje u susjednoj sobi digla se da pogleda svojeg malog Vilka, a prijateljice su se počele spremati kući. «Znaš sutra je Stara godina, Silvestrovo i imamo još puno posla», kazala je Magi na odlasku. «Gdje ćeš slaviti?», pitala ju je Tilda. «Kod Alme i Marka, a i Neven će biti tamo», odgovorila je Magi. «Slobodno predveče na Novu godinu dođete do nas. Vilko će tada već spavati, okupan i ušuškan u dekice, a a vi se zaletite do nas. Nećemo biti bučni», pozvala ih je Tilda u goste. Tri prijateljice su se rastale u najboljem raspoloženju. Alma je krenula na tramvaj i pozdravila Magi koja je pješice odlučila krenuti u svoj stan. Bila je hladna zimska predsilvestarska noć. Imala je dovoljno vremena za razmišljanje i srce joj je počelo u grudima jače tuči kad sesjetila da je njezina prijateljica, nekad i ljubavnica u mladim danima poklonila svoju ljubav lijepom mladom liječniku i rodila mu prelijepog sina. «Djelovala je tako sretno. Tako ispunjeno. Kao da je osvojila svijet. Mora da je to izniman osjećaj. A ja ? Što ja čekam? Biološki sat mi otkucava. već ura jako tuče, a i osjećam nagon za djecom. Svakog na ulici bih zagrlila kao da je moje vlastito i izljubila bih ga.», razmišljala je dok se vraćala kući. Silvestrasko jutro bilo je osobito hladno. Inje se nakupilo na prozorskim staklima unatoč centaralnom grijanju u stanu. Led je na prozorima izvezao neviđene minijature. Bilo je lijepo promatrati iz nutra iz toplog stana. Ali kad se sjetila da treba poći u kupovinu Magi se sva stresla od hladnoće. Nakon kupovine u posjet joj je došla Alma. «Imam pune ruke posla i danas na večer ćemo se vidjeti, ali nisam mogla odoljeti, a te prije toga na samo ne vidim“, kazala je Alma. „Znaš Mag cijelim putem sam razmišljala da te pitam jedno indiskreno pitanje…“ „A ono glasi?“, preduhitrila ju je Magi. „Od kad Magi voliš žene?“. Magi se na to pitanje nevino nasmijala na sav glas i započela svoju priču. „To ti nisam ili možda sam ti već rekla da sam ja veliki frankofil. Jednostavno obožavam Francuze jer su poput leptira lepršavi i bezbrižni. Kod njih imaš osjećaj da niti fizički radnik ne može biti grub. A k tome nisu niti “izintelektualizirani” poput nas. Tamo imaš osjećaj kao da sve ledbi. A tek žene? Kad gledaš Francuskinje ne čini ti se da su prirodne i u svojoj nesavršenosti upravo lijepe. O tome da su najženstvenije, jer njime to nije teško biti, o tome da i ne govorim. Eto, zbog svega toga mene osvajaju lijepe žene i sve što je lijepo i šarmantno. Meni je, Alma oduvijek bilo potrebno puno nježnosti. I u ovome grubom svijetu, gdje su međuljudski odnosi grozni i gdje ne znaš kad ćeš i od nepoznatog čovjeka, takoreći prolaznika dobiti strelicu u srce , negdje u prolazu, u čitaonici, u tramvaju, autobusu, čekaonici na šalteru, bilo gdje, ja sam tražila zapravo nježnost. I dobila sam je u ženskoj ruci. Daleko od toga da ne volim muškarce. Oh, pogriješila bih kad bih to kazala, ali na svijetu, barem ovom našem malom provincijskom ima tako malo nježnih, privlačnih, duhovitih i pametnih k tome i urednih muškaraca da sam se ja jednostavno u životnoj nuždi okrenula prema ženama. I moram reći da se sa njima još nisam opekla. U svakodnevnom razgovoru – da. To da. Ima svakojakih: neženstvenih, muškobanjastih, grubih, ali ima i ženstvenih i zanimljivih, privlačnih. Zapravo, ja sam svoju domovinu u kojoj se mogu osjećati ženom u otpunosti pronašla. To je Francuska, posebice Pariz. Znaš, Alma, nastavila je svoj monolog Magi „ kad mi je Andrasy pričao o židovstvu rekao je da u židovskom kalendaru postoje dva dupla horoskopska znaka. To nisu blizanci, jer jedan blizanaca ne bio mogao biti blizanac, zato se dvoje računa pod jedan, a isto tako i vaga sa dva kraka. Kako bi vaga bila vaga i mogla vagati da ima samo jedan uteg? U židovskom kalendaru, kako sam ja to shvatila od Andrasya, postoji dubli znak ribe. I to stoga jer riba živi sakrivena od ljudskog oka koje može biti zlo i urokljivo, može pogrešno vidjeti. Riba živi u moru i razmnožava se u velikoj količini zato je i simbol plodnosti.“ „To znači da je ljepota u oku promatrača i da je ona ne samo relativna već da nužno vanjska ljepota dolazi iz nutra. I da čovjek, a naravno i žena ne mogu biti lijepi ako nisu iznutra produhovljeni i izvana kultivirani i njegovani“, odgovorila je Alma. „Da, upravo to znači – to“, kazala je Magi i čvrsto stegla Almin dlan u znak zahvalnosti što je ova razumije. Alma je pogledala na sat, kazala kako je već kasno te da mora požuriti spremiti večeru za Silvestrovo i na rastanku poljubila Magi i poručila „ Vidimo se večeras. Ne zaboravi“. Magi je bila ganuta razumijevanjem koje je postojalo između dviju prijateljica, pa i ljubavnica koje su to sve manje bile, ali prijateljstvo se produbljivalo iz dana u dan. „I ljubav je ostala“, pomislila je Magi dok je prala šalice od kave u kuhinji. Večer se polako spuštala i Magi je otišla u kupaonicu pustiti vodu u kadi kako bi se odmorila od napornog dana i opuštena stigla na ispračaj Stare i doček Nove godine. Nekako podsvjesno željela je izgledati lijepo za Nevena, a i oduvijek je pokušavala svakodnevnim pojavama i stvarima pa i ritualima nadići sivilo koje donosi svakodnevnica. Bila je kako je samu sebe znala zvati „ prava mala metafizičarka u svakodnevnici“. Uvijek je svakodnevnicu izvrtala tako da joj nikad ne dosadi. Kad je situacija tražila onda se tuširala, kad je osjećala da joj je potrebna osvježavajuća kupka tada si je dala na volju da se okupa i osvježi u kadi. Isto je bilo i sa kuhanjem. Nekad je znala završiti u Esplanadi na kavi i kolačima, a nekad u najzabitijem restorančiću koji je mirisao na pržene srdelice. Tako su joj dani prolazili u šarolikosti i nikad nije poput većine podlegla žrvnju svakodnevnice koji tako samlje ljude da im se usne u uglovima objese prema dolje i lice dobije izraz dosade i tuge. Dugo je ležala u kadi dok je za to vrijeme Alma skakutala veselo po svojoj kuhinji i zajedno sa Markom pripremla večeru, a Neven pak je također opuštao svoje mišiće, bicepse i tricepse u kadi u svojoj maloj kupaonici u roditeljskom domu spremajući se na gozbu kod Alme i Marka. Želio je biti opušten, privlačan i mirišljav za Magi. Zanimljivo je bilo, baš kao to i u životu jest da niti jedno niti drugo dok su ležali u svojim kadama nisu niti sanjali o tome kako se upravo jedno drugome žele svidjeti tu večer i kako se zapravo dotjeruju jedno za drugo. Magi je obukla malu crnu haljinu i crne fine elegantne cipele na poluvisoku petu i zaodjenula se crnom pelerinom, te pozvala taxi da je odveze u mračnu zimsku noć dok je Neven odjenuo crne samt hlače i crni plišani sako sa bijelom košuljum i crno-sivom kravatom. Došli su gotovo u isto vrijeme pred Markov i Almin stan. Sreli su se ispred zgrade dok je Magi izlazila iz taxia, a Nevne parkirao pred zgradom. „Dobra večer“, začula je ugodan muški glas iza sebe. Okrenula se i prepoznala u tom glasu Nevena te se nasmijala i otpozdravila. Lagano joj je rukom dodirnuo leđa, a ona je neprimjetno od doira zatreperila i ubrzo su se liftom našli ispred Markovog stana. Zajedno su pozvonili. Vrata stana otvorio im je kućedomaćin, Marko i sa smješkom ih srdačno dočekao. „Gdje ste se samo sreli? Ili ste se dogovorili?“ „ Slučajno smo se sreli ispred zgrade“, kazala je Magi, a Neven je dodao „Da smo se barem dogovorili“. Na što se Marko nasmijao, a li i Magi zajedno sa njim. Večera je počela u 21 sat jer se Alma trebala spremiti. Kao i uvijek bila je elegantna u tamnoplavom kostimu i bijeloj bluzi. „Kasnimo sa večerom jer sam dugo bila danas poslijepodne kod Magi“, kazala je Alma opravdavajući se. „Nema veze, glavno da je večera na stolu“, branio ju je Neven, a niti Marko se nije ljutio. Večera je trajala gotovo do 22,30 sati kad je Marko pustio CD „Karoca gre“. Iako “punih želuca”, popijeno bijelo vino i atmosfera Silvestraske noći sve ih je razgalila i Neven je poput pravog kavalira došao do Magi, naklonio joj se i zamolio je za ples. Ona se glavom poput dama iz visokih aristokratskih krugova naklonila prema njemu, ispružila ruku i nenametljivo ustala. Plesali su polako i u ritmu sa skladbama koje su se izmjenjivale na CD-u. Ritam su držali i Alma i Marko koji su uživali jednako tako u plesu. Neven je bio izvrstan plesač i Magi se prepustila njegovu vodstvu. Osim toga, kako je mislila bio je na svojem terenu. Koliko je o njemu znala on je po ocu bio Dalmatinac sa Brača i dalmatinska pisma bila mu je ne samo u krvi nego i u nogama. Kad je započela pjesma Terese Kesovije „Lijepa si, lijepa ti Dalmatinko“, Neven ju je čvrsto i sigurno privukao više k sebi i u skladu sa stihovima „lijepa ko trešnja, bistra ko česma nosiš čempresa glas, gledam te kako prostireš stol, tuđa te suza gane više nego vlastita bol, Dalmatinko imaš dušu, gizdavi hod, čuvaš ime i rod, i dok ti srebro prosijedi kosu čuvaš nježnost i sklad…“ Stihovi su Magi dirnuli i nenametljivo se privila uz Nevena dok je ova strstvena i nježna skladba dopirala do njih sa Markova CD-a. Mogla je u njegovu zagrljau ostati vječno tako su je dirnuli ova skladba i njezini stihovi, a siguran i čvrst zagrljaj i samouvjereno vođenje po plesnom podiju dnevnog boravka ulijevali su joj sigurnost. Iz vidokruga su joj nestali i Alma i Marko koji su jednako tako samo sa manje strasti uživali u ovoj prekrasnoj skladbi. Magi se svijet zavrtio ispod nogu i zaboravila je Andrasya i sve i željela da ovaj trenutak zajedno sa ovom prekrasnom skladbom i nezamjenjivim glasom Tere potraju zauvijek. Do ponoći su neumorno plesali na skladbe sa CD-a „Karoca gre“, a kad je ponoć trebla otkucati Marko je neprimjetno stavio valcere i uz pucnjavu koja se čula iz vana te pjenušca koji je Marko otvrio točno u ponoć, dvije najbolje prijateljice i dva najbolja prijatelja zakoračili su u Novu godinu. Izljubili su se, iščestitali, izgrlili, poželjeli sve najbolje i ponovno zaplesali. Neven je Magdi zaželio puno zdravlja , sreće i ljubavi. Ona njemu isto. Odjenom, ove noći on je njoj postao blizak i nije za nju više bo stranac. Sa prvim zracima svjetlosti oboje su se oprostili od Marka i Alme i Neven je u 4,30 sati u jutro odvezao Magi njezinoj kući. Na rastanku ju je poljupio sasvim spontano u obraz i zaželio joj da se dobro odmori. Dok se Magi zabavljala u zagrljaju drugog muškarca Andrasy je na drugom kraju svijeta imao gripu i temperaturu od 42 stupnja. Sav je gorio i buncao. U snu i znoju zazivao je Magičino ime. Imao je osjećaj da mu s ekosti odijeljuju od mesa i da se nikad neće probuditi. Lebdio je u snu i jako se znojio. Kako se Maruška jako za njega prepala na samo Silvestrovo pozvala je liječnika u kućnu posjetu. Liječnik je dijagnosticirao: gripu. I dok se Andrasy borio s gripom i buncao, te u snoviđenjima prizivao Magi dotle je Maruška sa samo njoj urođenoj strpljivosti kuhala juhice od piletine i povrća, hranila Andrasya žlicom, polako kao da hrani dijete, njegovala ga, mijenjala posteljinu oznojenu od vrućive i vodila kućanstvo. Kad je Andrasy prestao buncati i kad se tek mrvu oporavio da je barem mogao sjediti na jastuku za vrijeme dok mu je Maruška donijela ručak, jednog prohladnog utorka točno u podne Maruška je privila svoje usne na njegove i on je bez imalo premišljanja prihvatio poziv. Sa zahvalnošću je ljubio te lijepe obraze i suze koje su klizile niz njih i grickao putene usne. Nakon toga savjest mu nije dala mira. Izdao je Magi i tako se i osjećao. Baš poput izdajice. Zamolio je Marušku neka mu donese iz dnevnog boravka laptop i počeo je smišljati kako da na najbezbolniji način napiše i obavijesti Magi o tome što se između njega i Maruške dogodilo u njegovom newyorskom stanu. Nije trebalo dugo iako izmoren od preboljene gripe, rečenice ispovjedi i kajanja počele su teći iz njega na prazan ekran. Kad se Magi probudila i otvorila računalo slijedećeg dana imala je što i vidjeti. Na ekranu ju je dočekla e-mail poruka koja je započinjala riječima: Draga Mag! Ne znam kako da ti ovo objasnim, ali dogodile se upravo ono što si ti nedavno makar i sasvim nesvjesno, zahvaljujući tvojim iskusnim godinam i predviđala: nisam htio, ali sam te povrijedio. Povrijedio sam našu ljubav i ono što smo samo nas dvoje imali, jer sam bio sa Maruškom. Ne, doduše, sasvim intiman, ali ipak – intiman. Oprosti ako možeš i ponekad me se sjeti u mojim najboljim trenucima…Zauvijek tvoj prijatelj Andrasy. Kad je Magi pročitala poruku do kraja osjećala je kako joj se krv ledi u žilama i glava tutnja. Nije se mogla niti pomaknuti sa stolice. Ostala je za nju čitavu vječnost prikovana za stolac i nije se micala. Nije čula škripu kočnica automobila koji su dolazili iz vana niti zvukove skladbe sa CD-a koji je pustila kad je ušla u stan. Bila je mrtva. Sva čula i osjetila zamrla su na tren. Osjećala se odsutnom iz svijeta i dugo je hvatala zraka da dođe k sebi. Njezin, samo njezin Andrasy odbacio je tako lako, u trenucima bespomoćnosti njihovu ljubav. „Što sad? Što mi je sada činiti?“, bilo je prvo pitanje koje joj je palo na pamet nakon što se pribrala. Teškim koracima otišla je do kuhinje i nalila preostalu kavu u šalicu. Pila je polako. Gutlja, po gutljaj. „Sad konačno pijem kavu kako se doliči“, smogla je snage za malo ironije u ovom trenutku. Nije ništa mogla prozboriti niti bilo kakav glas ispustiti. Jedino što je osjećala bila je bol i cvilež koji joj je dopirao iz prsiju. Nije imala snage niti volje zvati Almu za pomoć, a dobro je znala da bi je ova saslušala. Nije ni za što imala snage. Legla je na sofu u dnevnom boravku i suze su same od seb krenule niz lice. Osjetila je olakšanje jer se otvorila i lavina je krenula sve dok nije počela ridati. Nakon toga osjećala se lakše. Nije znala bi li što god , makar i kurtoazno odgovorila Andrasyu da vidi kako je uopće nije povrijedio. Da slaže makar bilo što, da samu sebe zavara. Nije joj polazilo za rukom. U sklupčanom polažaju na sofi dočekala je prvi mrak, odvukla se do kupaonice skinula razmazanu šminku i maskaru sa lica i oprala zube. To je bilo sve što je te večeri za sebe mogla obavit. „Sasvim dovoljno. I previše“, pomislila je. Legla je u krevet osjećajući se isrpljenom i izmoždenom pout neke ocvale i prerano ostarjele žene. „Starica!“, pomislila je u sebi i zaklopila oči. U nekoliko navrata u noći se trgla i čula samu sebe kako je zacviljela, a potom je ponovno zaspala. U jutro je nazvala školu i zamolila slobodan dan. Sabrala se, prikupila snagu i nazvala Nuriju da je zamoli za zamjenu. Nurija kakva je već bila po prirodi, nije puno zapitkivala i obećala je da će umjesto nje odraditi satnicu. Bila joj je zahvalna. Ponovno je legla u krevet i nije se iz njega izvukla dok je duga zvonjava telefona nije probudila i natjerala da se digne iz postelje. Bila je to Alma. „Dobro ženo Božja zašto se ti ne javljaš na mobitel? Poslala sam ti već tri poruke da dođeš kod nas večeras“, kazala je Alma niti ne sluteći da se Magi srušio sav svijet pod nogama. „Nisam raspoložena za društvo, a posebno ne za veća okupljanja i slavlja“, prigušenim i pomalo promuklim glasom odgovorila je Magi. „Što ti je Mag? Zvučiš čudno“, kazala je sva uznemirena Alma. „Ako imaš dobre volje i vremena dođi do mene, pa ću ti pokušati ispričati, nadam se, bez suza“. Kazala je Magi i spustila slušalicu, bezvoljno i beživotno. Zapala je u jednu od svojih tako dobro poznatih depresija kad je odbijala hranu. Tako je znala prilično često reagirati, posebno kad bi je ljudi nečime povrijedili ili kad je ne daj Bože imala ljubavnih jada. Nije prošlo niti pola sata, a Alma je otključavala Magičin stan. Imala je svoj ključ, duplikat, koji je dala izraditi Magi za “zlu ne trebalo”. Ako se njoj što dogodi da Alma može bez problema ući u njezin stan. Magi je pronašla sklupčanu na krevetu u obliku fetusa u njezinoj spavaćoj sobi. Odmah je vidjela da je velika nevolja u pitanju. Došla je do Magi, nježno je pogladila po kosi, poljubila u obraz i kazala što je tiše mogla da ne naruši mir u zraku: „Draga Magi, što se dogodilo?“ „Andrasy! Andrasy se dogodio“, odgovorila je Magi. Alma je bila strpljiva i nije niti pokušavala ubrzati priču nego je čekala da Magi proguta knedlu i suhu slinu pa da otpočne ako ima snage, jer djelovala joj je iscrpljeno. „Napisao mi je poruku neka ga pamtim u najboljim trenucima, ali da me prevario sa Maruškom nakon što je odležao tešku gripu“. Alma je ostala sva u šoku od užasne vijesti. I ona sam se poput Magi ukočila. U prvi mah nije znala što bi odgovorila na to i kako bi se uopće ponašala. Od šoka nije mogla Magi uopće tješiti, a ovoj suze više nisu mogle teći, jer je sve jučer iz sebe istisnula. Ruka joj je sama od sbe krenula prema Magičinoj kosi i počela je nježno gladiti. Milovala ju je po kosi gotovo pola sata dok se i sama nije umorila. Obje su za to vrijeme šutjele. „Pst, proći će“, kazala je Alma i značajno digla kažiprst kao znak opomene u zrak. „Proći će“, ponovila joj je još jednom da je uvjeri kako će proći. Za to vrijeme u New Yorku niti se Andrasy nije bolje osjećao. Nije sa velikom euforijom uletio u novu vezu. Čak je namjeravao i preći preko onoga što se dogodilo prije neki dan između njega i Maruške i ponovno vratiti u sigurno i poznato Magičino gnijezdo. Ali lavina je bila pokrenuta i mjesta za uzmicanje nije bilo. Morao se pomiriti sa činjeničnim stanje. „Da svakog život upregne u svoja kolica, kad- tad“, pomislio je kad je razmišljao i vratio film o njihovoj vezi unatrag. Prisjeti se svih mjesta na kojima su zajedno bili i svih planova koje su zajedno kovali. Suza mu je potekla niz oko, ali se suzdržao. „Mora da sam je zato tako očajnički zazivao kad sam imao vrućicu, jer sam slutio kraj“, razmišlajo je u sebi. I bio je kraj. I s ove i s one strane Atlantika. Magi je dugo šutjela, a onda progovorila: „Slutila sam negdje duboko u sebi da će se ovako završiti. Ali nisam sebi željela priznati tu činjenicu. A opet, tu je i taj Neven koji se pojavio iznebuha i koji me u posljendje vrijeme okupirao. Ne znam, jednostavno, što da radim jer mi se čini da ludim od boli. Nisam povrijeđena li osjećam veliki gubitak ćiju rupu ne želim samo tako zatrpati“, prozborila je Magi. „Niti nećeš. Ne boj se“, utješila ju je Alma i stavila njezinu glavu u svoje krilo. „Sad si barem na kratko na sigurnom. Opusti se i sutra otiđi na nastavu. Ljudi ranjavaju, ali isto tako i zacijeljuju rane. Vidjet ćeš da ćeš se bolje osjećati među ljudima nego tu sama među četiri zida“, kazala je Alma. Pozdravile su se i Magi je zaspala.

Kako su žene nekad plele, a susjeda Pepica spasila situaciju

Nevenov godišnji brzo je došao. Do tada je već i bio zaboravio neugodnu epizodu sa Franciskom koju čak nije niti Magi spomenuo da je, kako je procijenio, ne uznemiri.Pakiranje kofera i svega potrebnog za odmor za divno čudo u Magde nije trajalo dugo. Koa da je bila stalno na putu u tili čas spremila je sve svoje potrebne stvari u kofer, otišla na tržnicu po namirnice tako da ne treba odmah po dolasku na Brač trčati do njihove tržnice i popakirala je još neke obično nikome potrebne sitnice, ali zlu ne trebalo, kako je mislila. Krenuli su na put razdragani pout djece. Na stražnjem sjedalu smjestila se udobno zavaljena Nevenova majka, Nadica. I ona je bila dobre volje. Ta ide na put sa budućom snahom koja ju je na prvi pogled osvojila. Cijelim putem slušali su vijesti sa radia ili glazbu sa CD-a. „Koju glazbu dušo najviše voliš?“, pitala je Nadica. „Pa, mama, zar si zaboravila da je Magi profesorica glazbenog odgoja?“, umjesto Magi odgovorio je Neven. „Ma znam, ali osim klasične, koju najviše voliš Magi?“. „To ste dobro rekli, klasičnu glazbu obožavam, ali jednako tako obožavam i dalmatinsku glazbu. Klape, Olivera Dragojevića, Terezu, pa onda šansone, Gabicu i Arsena , Edith Piaf, ma ima ih“, kazala je veselo Magi. Ostatak puta glazba je tiho svirala sa CD-a, majka drijemala, a Magi samo zatvorila oči iako nije željla propustiti diviti se prekrasnom krajoliku kojim su prolazili. Neven se koncentrirao na vožnju, tu i tamo iz kosa bacajući pogled na svoju lijepu Magi. Pred veče su stigli na Pučišće. Put od Splita do Brača trajektom bio je kratak. Svo troje bilo je umorno i jedva su čekali da se raspreme i da nešto ubace u kljun, pa da se otuširaju i krenu na počinak. Kuća je bila prekrasna. Prava dalmatinska, otočka, a okučnica još ljepša. Ispred kuće magnolija u cvatu, sve prepuno, ruža, tulipana, đurđica, sićušnih cvjetića, mirisavog mediteranskog bilja, a iza kuće veliko stablo stare smokve. Magi je bila očarana. „Ukusan, ali pomalo na francuski način razbarušen vrt“, pomislila je Magi kad je ugledala đardin. Mjesec je polako izlazio i more se u daljini ljeskalo, a s prozora dnevnog boravka pucao je prekrasna pogled na more koje tiho i mirno bez dnevnih kupača koji ga salijeću nemilosrdno, odmara i prede, tka finu čipku od pjene valova koji udaraju o hridi. „Prekrasno“, uzviknula je Magi i zagrlila Nevena. Naslonio je bradu na njezino rame i kazao: „Da prekrasno“. Za to vrijeme Nadica se dala na posao i pripremila večeru, a uspijela je i raspakirati veći dio stvari. Nakon večere dugo su sjedili na terasi, pijuckali prošek, grickali grickalice i gledali u vedro nebo i mirno more. „Atmosfera je prekrasna“, pomislila je Magi dok se opraštala za laku noć od svoje buduće svekrve. Pošla je bez imalo okolišanja sa Nevenom u njegovu momačku spavavću sobu koja je odisala strainskim štihom i tradicijom. „Ovdje se osim posteljine, pa čak i nje nije ništa mijenjalo, osim nekim manjih restaratorskih zahvata na namještaju, još od vremena mojeg pokojnog djeda. Ovo je bila i njegova soba u mladosti dok nije upoznao moju baku. A sutra u jutro ću ti pokazati ostale odaje. Vjerujem da ćeš se ugodno iznenaditi“, kazao je Neven. Legli su zajedno pored otvorena prozora. Zvjezdano nebo osvjetljavalo je Nevenov profil i Magi je uživala dirati ga po licu i tijelu istodobno uživajući u njegovim poljupcima. Odjednom Neven je neočekivano kazao: „Znaš Magi dok je moja mama u kući nećemo voditi ljubav iako ona ne bi imala ništa protiv. Nadam se da se nećeš osjećati prikraćenom“. Poljubila ga je u usta i odogovorila“ Naravno da neću. Sretna sam samo da si mi blizu“, kazala je, naslonila glavu na njegova prsa i polako tonula u san. Priobudile su ih prve zrake sunca. Magi je odmah ustala iz kreveta i krenula pripremati doručak, a potom na tuširanje. Kad je bilo sve spremno, tiho je pokucala na Nadičina vrata, a potom ušla u njihovu sobu i zazvala svojeg pospanca. „Ma ne misliš valjda takav lijepi dan prospavati. Ustaj na noge lagane“, kazal je Nevenu i pomilovala ga po kosi. Otvorio je oči i kao da nije mogao vjerovati u prizor koji vidi pred sobom. Skupljene kose u pundžu, uredno zaglađene sa starinskim uvojcima koji su padali oko uha u lanenoj bijeloj haljini sa crvenom koraljnom ogrlicom oko vrata nad njim se nadvila Magi. Poljubio ju je za dobro jutro i kazao: „gladan sam kao vuk“. Doručak je bio odličan i svima je prijao, a potom je Nadica kazala Magi: “Ali ovako odjevena zlato moje ne možeš ići sa mnom u vrt presađivati ruže i zalijevati ih“. Magi se odmah pošla preodjenuti i za tren oka bila spremna za uređivanje đardina. Neven je kosio travu, a njih dvije brinule su se oko cvijeća. Svaku ružu je Magi pomirisala, tuplipanima tepala, male cvjetiće nježno pomilovala sa mirisnim travama razgovarala, a sa smokvom vodila i ozbiljan razgovor o tome što je sve za ovo jedno stoljeće ovdje vidjela i doživjela. Svo troje je preskočilo ručak, ali su zato otišli u obližnji restoran na večeru. Poslije večere Nevenova majka počela se spremati za sutrašnji povratak sa otoka u Zagreb. Trajekt je polazio rano ujutro i nije željela prepustiti red vožnje. Navečer prije spavanja svi su se oprostili tako da je u jutro ne moraju pratiti na trajekt i da mladi mogu dulje spavati. Vikend je prošao kao u trenu i u ponedjeljak kad je Nevenova majka otišla na trajekt dvoje mladih probudilo se prije podneva u praznoj kući. „Sad je pred nama svo vrijeme ovog svijeta“, rekao je Neven i zagrlio Magi. Cijeli dan proveli su na plaži u maloj uvali, a navečer su priredili kupku i rano legli. Neven je te noći osjetio ugledavši Magi u elegantnoj bijeloj, prozirnoj spavaćici da će je baš ove noći voljeti ludo i neopisivo. Nije se mogao suzdržati niti tren. Počeo ju je mahnito i strasno ljubit, a ona se prepustila, spremna i na vlastitu inicijativu. U jutro kad su ih prve zrake sunca probudile počeli su se smijati jer su zaboravili pritvoriti škure na prozorima. „Sigurno nas je cijelo susjedstvo čulo“, rekoa je veselo Neven. „To ću znati po pogledima kad izađem van na tržnicu“. Tako je i bilo. Starije žene u crno odjevene, domaće stanovništvo nekkao su sa odobravanjem i prilično intimno pozdravljale Magi. „Majko Božja pola susjedstva je sudjelovalo sinoć na večer u našem vođenju ljubavi“,pomislila je Magi osjećajući na leđima oči žena koje je prate na putu od tržnice do kuće. Iza nje se čulo šaputanje: „Vražja bila, mala kako je lipa, a i vatrena bome“, smijale su se dobronamjerno starije žene. „Imao si pravo. Cijelo nas je susjedstvo čulo“, rekla je Magi kad se vratila sa tržnice. „Pogotovo tebe. Ti si vriskala na glas i tražila još“, smijao se Neven ovoj njezinoj opsaci. „Ma nema veze. Ovo je puten, tjelesan i dobronamjeran svijet. Oni to razumiju“, dobacila je Magi. Godišnji odmor protekao je za Nevena u hipu. Odlazeći na plažu u restorane na duge noćne i dnevne šetnje na noćna kupanja i u gotovo tantričkom vođenju ljubavi sa Magi. Bio je sav zanesen i nije niti primjetio da je nedjelja stigla i da mu je sutra prvi radni dan poslije godišneg. „Magi hoćeš li ovdje ostati sama i čekati Almu i Marka ili Tildu i Damira i mene da te posjećujem poput kakvog ljubavnika svakog vikenda ili ćeš se vratiti sa mnom u Zagreb?“, pitao ju je. „Ovo prvo iako bih voljela s tobom provesti svaki dan“. „Onda OK. Danas pakiram svoje stvari ostavljam te susjedstvu i našim prijateljima koji će ti doći u posjetu“. Sutradan je Neven otputovao. Magi se brzo sprijateljila sa starim dalmatinskim ženama i one su je prigrlile kao svoju. Svidjela im se njezina jednostavnost i ženstvenost. Nije dugo niti čekala kad su joj u posjet stigli Tilda, Damir i mali Vilko i ostali nekolio dana, a za njima tako da su se mimoišli stigli su i Alma i Marko. Oni su sačekali dolazak Nevena preko vikenda. Veselo društvo provodilo se cijeli vikend po restoranima i konobama i izležavalo na plaži. Alma i Magi nisu od svojih mladića dospjele pošteno niti riječ prozboriti. U ponedjeljak u jutro njih troje, ostavljaući Magi ponovno samu, vraćalo se za Zagreb. Ljetnim školskim praznicima bližio se kraj. Poslije Velike gospe, Magi se morala javiti u školu. Neven je došao po nju i zajedno su se odvezli u Zagreb. Bila je to prilika da Neven u potpunosti preseli svoje stvari kod Magi. Dakako da ju je prvo pitao za dozvolu. „Što pitaš, pa ti nisi stranac u mojem životu. Vrata mojeg doma su ti otvorena isto kao i vrata mojeg srca“, odgovorila je Magi. Iste te večeri sa brdom kofera i knjiga Neven je uselio u stan. Tako su u zajedničkim buđenjima, doručcima, pripremanjima večera za sebe i svoje prijatelje dočekali ne samo početak nove školske godine za Magi nego i prve kiše koje su ih prikovale za stan i svakodnevne obaveze na poslu. Jedne nedjelje u rujnu kad nije kišilo u posjet im je došla Tilda sa Damirom i malim Vilkom. Prilikom upoznavnaj i Neven i Damir su se prepoznali kao dvojica kolega sa studija medicine i uskoro su uspostavili blizak prijateljski odnos. „Tako znači. Ti si liječnik opće medicine“, kazao je sa znatiželjom u glasu Neven. „Da. A ti – ginekolog. Je li tako?“, upitao je Damir samo zato da potvrdi svoje spoznaje o Nevenu koje je dobio od Tilde kad mu je prepričavala ljubavne zgode svoje prijateljice. Vilko je bio miran i zadovoljan u Tildinu krilu i novom stanu. Samo je promatrao što se događa oko njega. Večer se brzo spustila i Tilda je kazala kako valja poći , jer mali Vilko mora na dojku i na kupanje, pa na spavanac, a i oni su umorni. I ovo nedjeljno večer Magda i Neven proveli su sami u stanu, baš kao i mnoge nedjelje prije. Nije im bilo dosadno. Čak štoviše njima nikad nije bilo dosadno. Nisu bili od onih parova koji su bježali od samih sebe odlazeći u društvo. Magi je zasvirala, a Neven je otišao raditi na kompjutor. Kad su nakon večernje higijene krenuli na počinak bili su željni jedno drugo. Dugo su na jastuku šaputali nježene riječi jedno drugome, milovali se i mazili, a potom su umorni od gostiju koji su im bili ugodni, ali ipak umorni od dana koji je protekao u druženju mirno – zaspali. Kad je lišće na jesen promijenilo boju, a potom drveće počelo ogoljevati i naviještati zimske dane, poput dvoje staraca naviklih jedno na drugo skutrili su se u stanu. Nisu puno šetali niti odlazili u restorane niti na koncerte kao u početku njihovog poznanstva. Bili su dovoljni sami sebi. Večere su provodili uz kuhano vino i pečene kesetene i uživali u malim radostima. Petkom prije spuštanja mraka zajednički bi očistili stan do temelja, pa čak i dezinficirali kvake na vratima i utičnice na zidovima. Oboje su voljeli čistoću, a potom bi uživali u nekom filmu donešenom iz videoteke. Obično je Magi birala ljubavne filmove. Zima je stigla neočekivano. Poslije Svih svetih kada su zajedno otišli na Mirogoj i kod križa zapalili svijeće za svoje pokojne pretke i sve ostale nesretnike koji nije imao tko požaliti , ali i kod Mojsijevog spomenika za svu tragično stradalu židovsku djecu, njihove majke i očeve, a to je bio Magičin običaj godinama, vrijeme je odmicalo samo od sebe. I jedno i drugo svoje su radne obaveze obavljali sa velikom odgovornošću i jednako tako radovali se zajedničkim večarama provedenim u toplini i intimnosti doma. Sa Almom se Magi rijeđe čula nego kad je bila slobodna, ali znala je da kod njih sve u redu. I dalje ju je voljela jednako kao i prije početka veze sa Nevenom i bila sretna i zahvalna na tako divnom i iskrenom prijateljstvu. Kad je razmišljala i o Tildi i o Almi znala je zahvaljivati samom dragom Bogu na takvim prijateljicama i tako iskovanim prijateljstvima. Dan za danom i Badnja večer bila je pred vratima. Neven se iskazao za Badnjak. Otišao je rano u jutro dok je Magi još spavala po nabavku jelke. I osim što je sa sobom kući donio jelku donio je i jedan skupocjeni poklon za Magi. To je, doduše, za njega bilo neprocijenive vrijednosti i imalo je simbolično značenje. Kad je navečer nakon što se vratio kući s posla kitio bor, a Magi spremala bakalar otišao je u spavaću sobu po kutijicu izvađenu iz džepa zimskog, crnog kaputa. Tiho, gotovo na prstima da ne pokvari Badnje veče došao je do Magi, rekao neka zatvori oči i pođe u dnevni boravak pogledati okićenu jelku. Pošla je prema njegovim uputama držeći dlanom zaklopljne oči. Jelka je bila prekrasno okićena. Elegantna i svečana. „Predivno. Sva u bijelom sa ponekim crvenim detaljom“, oduševljeno je komentirala Magi. „Sad počekaj i ponovno zatvori oči. Kad ja kažem da ih možeš otvoriti, a ti poslušaj“, obzirno je naredio Neven. „Sad!“, usklikunu je Neven i otvorio kutijicu. Iz nje je izronio prekrasan zlatan prsten. Dok se Magi snašla i otvorila oči, te u čudu gledala u kutijicu i prsten u njoj dotle je Neven već klečao na podu i nježnim glasom, pomalo i drhtavim upitao: „Draga Magi, hoćeš li se udati za mene? Hoćeš li sve dok nas smrt ne razdvoji u starosti, sa mnom dijeliti dobro i zlo?“. Magi je na čas zastala, otrala suzu iz oka i tiho odgovorila: „Hoću. A sada prinče moj ustani.“ Poljubila ga je usta i nježno dlanom dotakla obraz. Neven je na sve samo odgovorio: „Svadba će biti dva dana poslije Stjepanova. Sve sam dogovorio. I kumove. To će biti iznenađenje“ „Pa ja sam mislila na Almu i Marka“, uzvratila je plaho Magi. „Upravo oni će biti naši vjenčani kumovi.“, odgovorio je. „A kostim za vjenčanje? Kako ću to nabaviti tako brzo?, pitala je Magi. „Otiđi pogledati u svoj ormar. Iz Pariza je. Moja prijateljica bila je na putu u Paraizu i donijela nešto za tebe što će te oduševiti.“, kazao je Neven. Užurbanim korakom Magda se uputila u spvaću sobu i u ormaru pronašla prekrasan kostim od kašmira boje bijele kave. Pored njega crno plišano odijelo i crno sivu kravatu. „Znači za sve se pobrinuo. Upravo tako ja sam zamišljala svoje vjenčanje“, pomislila je Magi. Te večeri u stanu Magi i Nevena bilo je osobito svečano. Gotovo da su se nadmetali tko će kome više ugoditi. Kasno su legli i na Božić kad je pao snijeg ustali su nešto prije ručka tako da su Božićni doručak u krvetu propustili. Oboje su popili kavu. „Znači sve je sa Almom dogovoreno.Ne trebam je posbeno zvati?“, pitala je Magi. „Ne. Jedino ako joj ne želiš poručiti da je veća vještica nego što si mislila“, našalio se Neven. Božić je protekao u mirnoj atmosferi kao i Stjepanovo. U ponedjeljak, sasvim običan radni dan. U 11 sati prijepodne njih četvero u svečanim odijelima bili su kod matičara. Do 11,45 sve je bilo gotovo. Točno u podne njih četvero već je ručalo u Esplanadi, a u 13,30 pilo kavu i sok u hotelu Westin. Alma je bila razdragana, Magi svečano suzdržana, a Neven ozbiljan iako veseo. Marko se držao ponosno, jer je konačno postao kum svojem najboljem prijatelju. Nakon kave u hotelu Westin novopečeni bračni par pozvao je svoje kumove u svoj stan na čaj i suhe kolačiće i kanape, ali i da otplešu prvi valcer zajedno sa njima. Tako je i bilo. Susjeda Pepica znala je što se događa i mladence dočekla na ulazu u stan sa velikim buketom ruža i srdačnim željama. Kad su ušli u stan najprije su se telefonom javili svatko svojim roditeljima. Sreći i čestitkama nije bilo kraja, a potom je Magda stavila CD sa valcerima i po prvi puta kao udata žena zaplesala na Straussov valcer sa svojim suprugom. Zagrlila ga je i na uho šapnula „ Dok nas smrt ne razdvoji“. Na to ju je Neven čvrsto stisnuo u naručje i zajedno su poletjeli plesnim podijem u dnevnom boravku. „Mi smo suvišni sada“, kazala je Alma, poljubila prijateljicu u obraz i dala znak Marku da su spremni za odlazak. Te večeri vodili su ljubav kao nikad prije. Davali su se jedno drugom bez zadrške. U jutro kad je Magi kao novopečena supruga otvorila oči, otišla je do kuhinje pripremiti kavu. Upalila je radio, a sa njega su se počeli razlijegati zvuci Gabičine pjesme: „Obična je bila, ali ipak s nečim što objasniti se ne zna. Na svoj čudan način činila nas večim bila čudna bila nježna. Obična je bila i u duši meka kao jastuk kao svila, otišla je nekud sad je već daleko nije li to ljubav bila?“. Magi je pjevušila zajedno u ritmu sa pjesmom i letjela kuhinjom, ali nekako svečano. Na stihove ove nježne skladbe Neven je otvorio očio i nečujno došao u kuhinju. Zagrlio je Magi i poljubio je u vrat. „ I, kako se prvog dana nakon udaje osjeća moja žena u toj novoj ulozi?“, pitao ju je sneno. „Prelijepo. Nisam niti sanjala da će mi tako goditi“, odgovorila mu je Magi. Cijeli tjedan imali su slobodan samo za sebe. Na Silvestarsku noć su poput dvoje klinaca koji se druže u vrtiću i kod kuće rano odjenuli pidžame i legli u krevet. U ponoć ih je probudila pucnjava koja je dopirala iz vana i Magi se prva ustala da pogleda kroz prozor. Za njom je ustao i Neven. „Isti prizor kao i prošle godine. Susjedi sa djecom plešu i razdragano dočekuju Novu godinu“, pomislila je Magi i spontano se uhvatila za trbuh. Sve je bilo isto kao i prošle godine samo je ovog puta iza nje stajao njezin muškarac. Čovjek njezina života koji ju je obgrlio oko leđa i lagano poljubio u kosu rekavši“ Magi, bit će njih uskoro i kod nas“, misleći na djecu i tako je umirio. Zaplesali su valcer koji je bio na TV-u i vratili se u krevet. Tako su proslavili u tišini doma Novu 2009. godinu. Školske praznike i godišnji proveli su na skijanju na Jahorini u unajmljenom bungalovu. Vratili su se sa skijanja opaljeni suncenm i dobro raspoloženi spremni za nove radne pobjede. Snijeg je kopnio i drveće je počelo pupati. Toplije dane iskoristili su za zajedničke šetnje po Cmroku, Tuškancu i Pantovčaku. Družili su se i sa Almom i Markom, a i češće posječivali HNK. Kad je sve procvjetalo Magi je kao što to već i biva počela rano u jutor osjećati mučnine. Nevenu je kazala „mislim da sam, znaš već što“. Neven se nasmijao i kazao na to „ Nije niti čudo kakve smo sve vratolomije radili u krevetu. Kad bi kušin pričat zna“, zapjevao joj je. „Sredit ću ti kod svoje prijateljice ginekologinje pregled početkom lipnja“. Taj dan bili su dogovorili druženje sa Tildom, Damirom, Markom i Almom u Tildinom stanu. Magi je kod ginekologinje bila naručena za pregled u 12, 30 sati poslijepodne. Za to su znali samo ona, Neven i Alma. Tilda je bezbrižno brbljala o svemu i svačemu učeći malog Vilka koji je već frfljao reći : faćuk. Ti si moj faćuk“, govorila mu je Tilda. „Što to govoriš? Pa dijete ima oca?“, dobronamjerno ju je korio Damir dok su svi ostali prasnuli u smijeh. Vidjevši da je u centru pažnje mali Vilko je kazao: „ ćuk, fa-ćuk!“ „Bravo sine. Samo tako nastavi“, ohrabrivala ga je Tilda. U Nevenu je rastao ponos na ove tri žene koje je od milja zvao vješticama , na njihovu i tjelesnu ljubav za koju je znao, iako nije imao dokaza. I na kraju krajeva, za njihovu posebnost koju je neupitno i Magi posjedovala. Kad je top označio podne namignuo je Magi i rekao: Ti idi, a ja ću skuhati ručak“. Magi se oprostila od društva i pošla. Pregled je bio rutinski i potvrdio Magičine sumnje. Bila je mjesec dana u drugome stanju. Kad se vraćala Zrinjevcem u svoj stan razmišljla je „ Mora da imam neki tajanstveni smješak na usnama poput Mona Lize“. U suret joj je išla Nurija, ali je Magi odlučila vijest sačuvati za Nevena. Srdačno su se pozdravile. Nurija je kazala kako izgleda „tajanstveno“ i nakon kraćeg čavrljanja su se oprostile. Magi se vratila u stan, zagrlila Nevena i jednostavno kazala: „Jesam. Trudna sam mjesec dana“. On ju je zagrlio. U stanu je sve mirisalo na ljeto i magnoliju u cvatu pomiješanu s mirisom šalše koju je Neven pripremio za ručak. Sa CD čuo se grleni glas putene Dalmatinke „Kad mendule procvitaju“. Uzeo ju je u svoje naručje. Ona je samo kazala „Moj krug se zatvorio. Ja sam našla svoju sreću i ljubav“. „A moj će se zatvoriti sa tobom u starosti kada možda shvatim i tajnu ljudskog postanka“”Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te”, prošaputao joj je na uho. A ona se nasmijala i odgovorila:. „Možda“, i uštinula ga za obraz, pripila se uz njegovo tijelo, udahnula mirise ljeta i poželjala da ovo potraje do kraja života.

Vaše: Povjerljivo, uz šalicu kave

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s