Sve je voda i voda je – sve!

I đavo gleda da i njemu bude fino, zar ne?!

Čim se rodimo, čim, dakle, ugledamo svijet, tako je barem u Zapadnoj civilizaciji odmah nas stave pod vodu i operu nas. Nakon što nas, naravno, pljesnu za dobrodošlicu, dlanom po guzi. Poslije toga mi se susrećemo svakodnevno sa vodom. Voda nas prati od rođenja do smrti. I mrtav čovjek se opere. To učine patolozi. Voda je toliko prisutna u našim životima, pa i na krštenju se djeca polijevaju – krste, vodom…da uopće nismo više svjesni značaja vode u čovjekovom životu. Uzimamo je zdravo za gotovo kao i mnogo toga što nas okružuje. Voda je tu negdje. Odvrnemo slavinu, i voda poteče. No, je li to baš tako?!

Oduvijek sam voljela vodu. Dok sam se narodila, nisam kao dojenče željela izaći iz kadice, tako mi je, naime, pričala naknadno moja majka. Poslije, plivanje mi je postao najdraži sport. Voda, voda i uvijek samo voda. Tales, grčki filozof koji je živio prije naše ere toliko je bio zadivljen s vodom da je upravo vodu uzeo kao prapočelo svega. I doista, iz vode je sve izišlo.

No, kada su u tjednu pred blagdan Cvjetnicu mještani iz Belišča zatvorili pipe i zatvorili vodu stanovnicima Valpova, bila je to vijest koja je odjeknula! Tiho, skromno plasirana, ali to je doista bila vijest. Pred Cvjetnu nedjelju ostati nekoliko tisuća ljudi bez vode! Znadete li što to znači? Nema kuhanja, nema tuširanja niti kupanja, nema pranja suđa, odlaska na toalet…nema života!

Za Belišće sam samo čula u pjesmi Đorđeta Balaševića. Nikad prije do sada nisam bila svjesna da to mjesto postoji. Kad tamo – ono je tu, pored nas, u Slavoniji. Ostala sam neugodno zatečena ovom viješću i ovakvim ponašanjem i odmah mi je glavom protutnjala misao: “Ima nas samo četiri milijuna, niti jedna njujorška četvrt, a jedni drugima pakostima kao da smo prenapučeni.” Ili, kako moj brat za našu zbilju lijepo kaže: “Mala bara puna krokodila”.

Kakvi smo mi to ljudi, kakav smo mi to narod, da jedni drugima takvo što namjerno činimo? A bunara odavno nema u slavonskom šoru. Odavno! Poslije sam imala priliku u dnevnim tiskovina čitati “sagu o tom slučaju”, pa su kolege novinari odmah izvukli “iz rukava” razmirice HDZ-a i slavonske stranke HDSSB-a. No, je li to baš tako? Napokon i voda je došla na red da se oko nje politizira. O, da i te kako!

Za koje desetljeće moguće će se, ne radi nafte ili plina, nego radi vode, voditi – ratovi. Jedni druge istrebljivati radi potrage za vodom. A ovamo, Belišće zatvorilo sve pipe! Pa, sad ti živi. Slavi Cvjetnu nedjelju. A mi u gradovima vodu puštamo k’o od šale. Ne pitamo se odakle? Kako? Zašto, voda spere sve nečistoće, sve grijehe? Zašto je zapravo voda pravi dar Božji?! U (plodnoj) vodi nas majke nose devet mjeseci, tuširamo se svakog dana, peremo zube, kosu, umivamo se, koristimo blagodati civilizacije. Sjećam se kako sam se osjećala kada je prije kojih više od 10 godina u ljetnim mjesecima Pariz ostao bez vode. Voda im je bila, naime, reducirana. Zamislite jedan Pariz. Nekada poznat po svojoj nečistoći i neurednosti, u suvremenom svijetu dotjeran do luksuzne prijestolnice, a bez vode. Da ne duljim, meni se sve čini da iza ovih zavrtanja ventila ne stoje nikakvi mjesni političari, nikavi dugovi, (a moglo bi i to biti, jer naš narod nije još svjestan da je voda vrednija od nafte ili plina i da se računi, bez obzira na svakodnevnu oskudicu, moraju plačati), nego sitne duše koje progovaraju iz naših svakodnevnih razmirica, trvenja, pakosti i zlobe. Naša je, naime, povijest ispisana ovim karakternim osobinama koje obilježavaju našu povijest jednako tako kao i našu povijest naših tzv. malih, običnih, svakodnevnih života.

Ne kaže se uzalud: “Čuvam te kao kap vode na dlanu!”. Pa zašto onda ne čuvamo vodu tako, i jedni druge – međusobno? Čemu sve to? Zato jer i “đavo gleda da i njemu bude fino”, kako pjeva Balašević u jednoj svojoj pjesmi. Nakon svega ovoga, a što drugo zaključiti?! Sve to na našu veliku sramotu i žalost. A ima nas samo četiri milujuna u maloj Hrvatskoj. I slavonska sela samo što nisu ostala prazna. Bez bunara, bez djece, bez posla, ali zato spremna “da jedan drugome još uvijek podvali, zabiberi, kako to narod kaže”.

Za ovu, Bijelu nedjelju od nas toliko.

Vaše; Povjerljivo, uz šalicu kave!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s