Tko zna gdje su ti dani svi, kad smo djeca bili mi…?!

Tko zna gdje su ti dani svi, kad smo djeca bili mi…?!
Ili, gdje su zaglavili klinci “Branka kockice”?
(a i Štrumpfovi se vraćaju kući!)

Odlazak04

jedno je djetinjstvo
nekoć u zoru
stavilo zavežljaj
na nejaka pleća i
nečujno
preko rasklimanog
mosta
zakoračilo u nepoznatu
zemlju varki.

Pjesnikinja Nada Rukav-Bogojević

 

vrt-namijenjen-djeci-4402-611x408-201202201344Baš nekako smo ovih dana moj brat i ja zaglavili u razgovoru o djetinjstvu kada je i kolega Aleksandar Stanković (onaj Aca sa 100 faca) koji svake nedjelje po dobroj “staroj radićevskoj ili mačekovskoj tradiciji u hrvatskog puka” svake nedjelje poslije jutarnje mise, dakle, druženja sa Crkvom, poslije poljoprivredne emisije na HTV-u, dakle, druženja sa onima od kojih smo potekli i koji nas hrane i poslije ručka (navike “gospona Fulira” s pohanim picekima na stolu i gemištima i susjedima u posjetu) daje političke emisije. Znači, sve ide tim redom, kak Bog zapoveda u Hrvata.

Titovi-pioniri1Crkva, plodovi zemlje i politika. Ne daj Bože da se nešto ne propusti. U tom slučaju smo ipak opasno zahirili! Kada, je dakle, da nastavim misao, kolega Aca negdje u 24 sata pisao jednu od svojih boljih kolumni, u svakom slučaju boljih od emisija Nu 2, o djeci koja su odrastala s Brankom kockicom i o tim minulim vremenima, razgovor između mojeg brata i mene o djetinjstvu i kolumne u 24 sata bez da smo bilo tko od nas troje, odnosno, dvoje znali, odvijao se gotovo paralelno.

I moj brat je značajno rekao: Što, zar Hitler i Staljin nisu bili mali? Zamisli ih samo dok su djeca u naručju majke? Dok plaču, meškolje se…? Dok na materinoj sisi “čapčaju”, dodala sam ja u narodskom stilu. I zamislila se ozbiljno. Poslije nekoliko dana prijateljica iz Varaždina zvala me telefonom i rekla da obavezno pročitam kolumnu u 24 sata od Ace o Branku kockici. I mogu je zamisliti da je pri toj izgovorenoj rečenici razvukla osmijeh od uha do uha.

branko-kockica“Vaga za tačno merenje!, Ršumović, Minja Subota i Branko kockica kao “šećer na kraju” i Opstanak. Bile su to emisije našeg djetinjstva. A najradije gledana bila je emisija Branka kockice. I Aco se stao pitati: kako su djeca koja su gledala Branka kockicu mogla ići kasnije ubijati?

Ja bih dodala, pa bilo s koje strane? Godine lete, idu ko minute i slike lako žute… godine idu i djeca već su ljudi, a vrijeme svima sudi, dunjo mirisna, pjevali su Novi fosili. I doista. Vrijeme svima sudi. Danas Branko kockica ima sijede kose. Rezigniran nad događajima na Balkanu koji su se zbili prije više od 20 godina poručuje kako “nikad više ne bi vodio takvu emisiju. I da djeca koja su tada gledala emisiju Branko kockica i pjevala “tatatira”… danas su hm… đubrad!”

495417219_L4uGk-LNi mi nismo više mladi. Mi koji smo pjevali “tatatira”. Oni koji su u patikama otišli na bojište. Neki da “osvoje” neki da oslobode. Istu su emisiju gledali, a poslije su se gledali preko različitog nišana. Je li Ratko Mladić gledao “Branka kockicu”? Nije! Ratko Mladić i Radovan Karadžić nisu gledali niti “Slavicu i mendu”. Ili su bili za to prestari ili su bili star-mali i već od “malih nogu ganjali vojnu i psihijatrijsku karijeru”. (A ima takvih i na našoj strani, da ne zaboravimo. Jer tko je bez grijeha neka baci kamen prvi!) Da, da. Tako je to. Susjeda V.M. iz Zagreba koja velike nade polaže u psihologiju kao nauku, govori mi o knjizi “Otrovna pedagogija”. Ne trebamo knjige za to, dovoljno se podsjetiti stare uzrečice da je “batina izašla iz raja”. Zapravo, čime su djeca rođena negdje oko 1939. pred početak II. svjetskog rata koja su sada starci nadomještavali nedostatak mašte u stvarnosti?! Ljubavlju?! Moguće.

Naši stari koji su živjeli na selima znali su svakojake priče iz svakodnevnog života. Po Zagorju su ih tako primjerice “natjeravale coprnice”, vještice, baba-roge i čuvali anđeli i dobre vile, po Dalmatinskoj Zagori “priče o vucima i hajducima”…

1_51fa70f8a8df8Da, što je stvorilo Hitlera takvog kakav je bio? Ili puno malih Hitlera iz “našeg sokaka”? Što nas stvara takvima kakvi jesmo dok minu bezbrižni, dječji dani? Prve tri su najvažnije, brzo će reći psiholozi. I možda jesu. A možda je sve jednako važno. Možda, sve ode do đavola ako Majka zakaže?! Jer stara židovska poslovica ne bez razloga kaže: Bog je izmislio majku zato da bude ondje gdje On ne može biti! Ephraim Kishon je to na doista duhovit način opisao u svojoj priči u kojoj dijete viče: mama, mama i u trenutku kad ona trči za njim oko stola da ga “nakefa po turu”, jer je neposlušno…

No, što je s Brankom kockicom? Bila je to “kockica vedrine” u našim malim životima. One čiste i jednostavne, prostodušne vedrine koja vas grije još i sada nakon što je puno vode proteklo ispod mosta. Nakon što se i vaša generacija ubrojila među sve ostale koje su proživjele ratove na ovim prostorima.

60794455-strumpfoviNeki su prerano ostarjeli, neki nikad zapravo nisu niti bili mladi. Zar sve to bila je himba? Pa, dobro ako je i tako? Lako ćemo s tom himbom na kraj! Branko kockica je još živ i zdrav. Rane se još vidaju. I zacijelit će. Dolaze i doći će neki novi klinci. Štrumpfovi su se vratili, pa možda će tako osvanuti i neki novi Branko kockica!? Ja ne gubim nadu. Niti moj brat. Niti kolega Aco. Niti moja prijateljica. Sve generacija iz 60 i neke…

Pinokio

Neka je samo naš Branko kockica živ i zdrav. Za sve ostalo pobrinut će se vrijeme. Ono će pokazati tko je kakav bio prije i zašto je postao ono što jest i kako se to postaje? Bez obzira na crno-bijele likove iz naše atmosfere… Princip je isti sve su ostalo nijanse… I zato još uvijek ima šanse. Ima nade za sve mlade (i one koji se tako osjećaju), bez obzira na brige, bez obzira što mnogi u džepu oduvijek drže fige i igraju duple igre…Evo, baš u ime tih minulih dana (kao da su i to nanjušili) ovih dana na moj službeni e-mail stiže mi poruka o osnivanju Nacionalnog sveopćeg jugoslavenskog saveza sa pitanjem: želim im dati podršku? Što mislite, što sam zaokružila?! Pa, Štrumpfove!

Bilo je časno živjeti s Brankom kockicom! Ali, tko zna gdje su ti dani svi, kad smo djeca bili mi?! Nije lako voljeti, ja to znam, dobro znam! I dobra stara Tereza, za kraj balade o odrastanju na Balk(o)nu! Je sam li ja to napisala “o” ili “a”. Ne znam? Štamparska greška…! Ovaj, štrumpfovska greška! Ma, greška… Piši, briši, ajmo dalje…

Vaše: Povjerljivo… uz šalicu kave i
štrupfovski pozdrav: ZMUSK, ZMUSK, ZMUSK!

roditelji-bi-trebali-gledati-tv-s-djecom-i-raspravljati-o-programu-504x335-20101043-20101029132440-a8279bab58aa90a21c2367fd16b3e90b

“…U svit gdi žive neki sretni judi i njihova dica…”
splitska grupa TBF.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s