Velika gospa, Ikea i jabuke!

Ili, postelja meka kao duša!

U posljednih devet dana tri su najvažnija događaja obilježila svakodnevnicu u Hrvata. To su 15. kolovoza slavlje blagdana Velike gospe, 21. kolovoza otvorenje Ike-e i istog dana krađa 20 tona jabuka! Da nije bilo mrve razuma ili moguće, još godišnjih odmora koji su u tijeku, nastao bi prema svim najavama pravi stampedo pri otvaranju Ike-e. Početkom kolovoza svaki je dom u Zagrebu na svojoj kvaki na ulaznim vratima mogao pronaći uredno obješen i upakiran katalog Ike-e. Odmah sam ga prelistala i… bacila u koš za smeće. Za stari papir. Osjećala sam se bespomoćno i posramljeno. Najava otvaranja Ike-e bila je pompozna i agresivna. Mojoj prijateljici Nataši iz Varaždina njezina rođakinja iz Splita kazala je tih dana preko telefona kako će: ” Sva njihova dica iz prvog i drugog braka i svi oni zajedno ići u metropolu kako bi vidili Ike-u, ee?!” I tako, dobri stari običaji u Hrvata nisu iščezli. A kad će? Ne zna se?!

Kao da smo divljaci koji su do sada spavali na zemljanom podu?, tako sam se osjećala tijekom kampanje Ike-e. A dobro se zna da i naši stari pamte dane kada su spavali na drvenoj, čvrstoj postelji, a djeca uz krušnu peć. Postelja je bila čvrsta, cviljela je i škripala svaki puta kada bi naši stari vodili ljubav. Zastenjala bi pri svakom njihovom uzdahu i bolnom i sladostrasnom jecaju. A takve su postelje bile i u građanskim kućama. Kakvo pokućstvo samo pamte građanske kuće u Varaždinu i njihove stolare. Kakav stilski namještaj se može vidjeti po građanskim stanovima u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Osijeku…

Svaka postelja tu ima svoju priču. Postelja je tu meka kao duša! Svaki kredenc ima svoje mirise. I gdje u sve to staviti Ike-u. Koja je niti kriva niti dužna u cijeloj toj priči. Čak štoviše. Što Šveđani znaju o “tamo nekoj Hrvatskoj i njezinim stanovnicima”?! O njezinoj prošlosti o njezinoj kulturi življenja uz ognjište, komin, uz građanske kalijeve peći od “kahla” ili otvorene kamine u dnevnim boravcima…. O svemu tome, predsjednik RH Ivo Josipović je samo kako je to u njegovom opisu posla kazao kako se: ” Nada da će Ike-a naći svoje partnere među domaćim proizvođačima”! Tu sam se sjetila sina od maminog bratića koji je iz jednog malog sela u Hrvatskom Zagorju i koji je po zanimanju stolar. Za njega u Hrvatskoj nije bilo posla i kao dječarac sa završenim zanatom otišao je u Beč. Ondje je pronašao svoje “mjesto pod suncem”. Oženio se, ima dvoje male djece, kupio je u Beču kuću, a prije toga i otvorio svoju stolarsku radnju. “Bidermajer” i stilski namještaj, stolare i restauratore, Bečlije jako i dan-danas cijene. Za razliku od nas.

Samo je prvog dana Ike-u posjetilo preko 14 tisuća posjetitelja. Mediji su senzacionalistički najavljivali da će posjetitelji dolaziti iz cijele Hrvatske, te iz susjedne Bosne i Hercegovine i Srbije. I tako će svi ” Od Vardara pa do Triglava” spavati na minimalistički izrađenim bračnim krevetima. U Hrvatskoj će se, primjerice, obitelji međusobno posječivati i čuditi: ” Joooj, pa kaj i ti imaš takav krevet, fotelju ili svjetiljku kak i ja?”! “Mi smo to sve kupili u Ike-i! A vi?!”

Od toga bi se dala napraviti prava parodija da nam ministri značajno ne objašnjavaju kako je to jedna “velika i ozbiljna strana investicija” u kojoj je zaposleno nekoliko stotina ili tisuća djelatnika i td. A naši stari ormari, stari drveni kreveti “s dušom” i potpisom kojeg vrsnog majstora stolara? A naš zahtjevan i probrani ukus? Gdje smo u svemu tome mi? Mi smo, očito, zaglavili negdje oko Velike gospe u Ike-i na njezinim nepreglednim prostranstvima dok su u međuvremenu svu strku oko otvaranje Ike-e iskoristili lopovi, hm, valjda se to tako zove kod nas i…maznuli ispred nosa vlasnika plantaže nit više nit manje nego 20 tona jabuka! Da nije žalosno bilo bi smiješno!

Najbolja od svega je činjenica da je vlasnik Ike-e, “jedan postariji švedski gospodin koji živi jako skromno i samozatajno.” Za nekoga tko svoje korijene vuče iz baroknog grada u kojemu upravo traje Špancirfest i u kojemu se svi prezentiraju sa svojim “bucmastim anđelčićima” i isto takvom djecom, jer ih “stare mame( bake) futraju hranom iz čistog milja”, u kuhinjama u kojima je stari kredenc i u boravcima u kojima je stilski namještaj – ovaj minimalizam i ovakva skandinavska skromnost je – nešto “tu mač”!. Bez obzira na njezine prvobitne namjere. Svaka čast Ike-i, ali postelja koja ima svoju priču, dušu i konačno svoje “materijalno-duhovne dokaze” kao potomke koji su proizašli iz “slatkih i lijepih rabota koje na njoj slijede”, ipak je to prava postelja, zar ne?! Da bi više reč rekel!

Vaše: Povjerljivo, uz šalicu kave!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s