Život je negdje drugdje!

Ili, tko je doista zdužio Hrvatsku u protekloj godini svojim djelima i ponašanjem?

“10,9,8,7,6,5,4,3,2,1…!” Sretna vam nova godina! Tako se orilo sa trgova, ulica, kantuna, iz domova i hotela kada je Silvestrovo prelazilo u novo ljeto 2015.-to, točno u ponoć. Iako mi se čini kao da se nešto manje pucalo. Možda se i nešto malo manje slavilo. Ljudi, kao da su se umorili. Od slavlja, od blagdana, od minusa zimskih i na računima, od predsjedničkih izbora i od – života!

Ne znam što su nam sve već pokušali ovih dana servirati u središte naših života? Znam da je psihijatar iz bolnice Vrapče u Zagrebu dr. Robert Torre dobio “svojih 5 minuta slave” u emisiji NU2. Voditelj emisije je na dan izborne šutnje razlog odabira ovog gosta pravdao riječima da je dotični nagrađen Hipokratovom nagradom.

Meni se, međutim, činilo da su u žarištu zbivanja taj tjedan iza Božića i sve do Božića ipak bili tuzlanski radnici i njihov “marš vapaja” od Tuzle do hrvatske granice. Makar, nije za čuditi. Na prostorima gdje svi žele izbrisati sve osim granica, cijelu prošlost, sve prošle i minule Stare i Nove godine, sva radnička prava i svu “poštenu inteligenciju” ne čudi da “jedan psihijatar koji liječi duševne boli” onih prevarenih u privatizacijama, gubitnika u tranziciji, onih koji se “nisu snašli” i napokon svih onih koji su dobili od “života šamar” dobije više pozornosti od “onemoćalih , prevarenih i prezrenih”.

Da, radnici su tijekom 20 godina na ovim prostorima pretvoreni u djelatnike. Tako to ljepše zvuči. Radničko pitanje, dakako, privatizacijskom pljačkom i pretvorbom nije riješeno nego se samo produljila agonija radništva u Hrvatskoj u Bosni i Hercegovini u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i Sloveniji. Bez, naravno, parole “proleteri svih zemalja ujedinite se.” Nije mi namjera dati svoj skroman doprinos nacionalnom ponosu koji je ionako na prevelikoj cijeni (precijenjen) već sam skromno zaključila kako je “radnička svijest” u Hrvatskoj i proletarijat u Hrvatskoj na “višem stupnju svijesti” nego u susjednoj BiH.

Mi imamo jake sindikate koji više nisu svedeni na dijeljenje “svinjskih polovica”, koji se mogu slobodno upisati u “povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj”, ne – u ropotarnicu, već ući u povijest i u budućnost. Sindikati, koliko mogu u ovom poludivljem kapitalizmu, kakav je već nedefiniran kod nas, čine sve u granicama svojih moći, pa i preko granica. Tuzlanski radnici, međutim, zvali su u pomoć, nit više nit manje, nego – Angelu Merkel! Zvali su u pomoć Europu! Dug je put do Europe. Pitanje je kad će ponovno Europa anektirati BiH? Što su radili, dakle, njihovi sindikati? Zašto radnik iz BiH ima tako malo povjerenja u svoje sindikate? Napokon, u svoju državu? I? Sve je stalo, snježnog prijepodneva, kada su sve promrzle vratili njihovim domovima po – jednokratnu pripomoć!

Koliko je takvih priča ispričano u Hrvatskoj tijekom 20 godina? Ali naši radnici nisu išli tražiti pomoć kod “Angele Merkel”! Mnogi od njih, doduše, bili su primorani otići direktnom linijom za Minken, Frankfurt ili Berlin, ali to su bile “privatne odluke”. Radnice Kamenskog, međutim, još su na nogama. Još se bore i ne daju se! Imaju podršku javnosti u potpunosti. I sad recite tko je zaslužio biti na naslovnicama magazina? Radnice Kamenskog, “nemoćnici dovedeni pred zid, tuzlanski radnici” ili osobe iz “virtualnog svijeta”? Tko je zadužio Hrvatsku znat ćemo uskoro kroz kojih 14 dana kada ćemo i službeno odabrati “samozatajne ljude” koji su svojom dobrotom i nesebičnošću zadužili svoje bližnje dotle moramo živjeti u iluziji novopečenih bogataša, zvijezda, političara i sličnih celebritya.

Sigurno se pitate tko je zadužio Hrvatsku? Tko je taj? Odgovor je jednostavan. Svaki onaj ili ona obitelj ili onaj pojedinac koji uspijeva spajati kraj s krajem i preživjeti od prvog do prvog u mjesecu. A da pri tom nije zaboravio da na svijetu postoji “dobra knjiga koju može posuditi u knjižnici”, dobar film, makar ga gledao na malim ekranima po 100-ti puta poput Dr. Živaga koji je iašo po N-ti put na sam Božić i učinio ugođaj Božića potpunim… kupovanje na rasprodaji koje ti može donijeti užitak kod pomnog odabiranja stvarčica, život na dug, uz osmijeh…onaj koji ne mrzi niti ne okrivljuje drugog koji ima više od njega, koji ide sada na skijanje makar od cijelogodišnje štednje uz pun prtljažnik sarme, odojka i orehnjače, svaki onaj koji je u stanju “duhom se izdignuti” iznad isuviše okrutne zbilje i svojem djetetu darovati čaroliju života, makar, otkidao od vlastitih ustiju, svaki onaj koji nije zaboravio da je domovina – dom sviju koji u njoj žive, a ne samo “udobna i korisna krva veza, genetičkih srodnika”, da mu je onaj drugi, ma tko taj bio – njegov bližnji i da samo jedan skupi poziv telefonom ili mobitelom ili poziv na kuhano vino i kobasice pod šatorom ili doma na sarmu, uz iskren smijeh i male pažnje i sitne radosti spašavaju ovaj svijet od njegovog – potonuća.

Takav život želimo svima u novoj 2015.-toj godini! Uz, dakako, malo više zdravog razuma što znači: malo manje minusa na računima, manje ovrha, više radnih mjesta, više zahvalnosti, poniznosti, skromnosti, iskrenog zadovoljstva sitnicama,obazrivosti, uljuđenosti, manje političke ostraščenosti, manje “balkanske megalomanije i grandioznosti”, a više “sitnih, ali bitnih životnih koraka”…

Za prvu nedjelju u novoj 2015.-toj godini toliko!

Vaše: Povjerljivo, uz šalicu kave!

.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s